Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-219/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, d.o.o., OIB: 27355904472, Zagreb, Zelinska 4, protiv ovršenika TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Anzuloviću-Miroševiću, odvjetniku u Supetru, Vrilo 2, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-1889/2020-15 od 26. siječnja 2024., 23. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj: Ovr- 1889/2020-15 od 26. siječnja 2024. u odnosu na točku III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odlučio:

"I. Temeljem ovršne isprave, Ugovora o namjenskom kreditu od dana 4. 10. 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Domagoja Matejčića iz Splita pod brojem OU-403/05 dana 29. 10. 2005., kao i Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina sklopljenog dana 6. srpnja 2018. sklopljenog između Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473 i ovrhovoditelja, ovjerenog u potpisu po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-7966/18 od 6. srpnja 2018., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od: 130.867,97 CHF (u protuvrijednosti EUR-a prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja) sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 76.423,75 CHF (u protuvrijednosti EUR-a prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja) teče od 8. 10. 2020. pa do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i radi naplate ostalih potraživanja u iznosu od 3.412,86 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. 10. 2020. pa do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, radi naplate iznosa od 153,71 EUR-a, te radi naplate troška ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.574,53 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. 1. 2024. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, određuje se

o v r h a

na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ..., kuća i dvor površine 268 m2, kuća površine 124 m2 i dvor površine 144 m2, ukupno površine 268 m2, 2. suvlasnički dio: 22/160 etažno vlasništvo (E-2), posebni dio nekretnine označen u etažnom prikazu zelenom bojom I br. 4-9, prostor u prizemlju zgrade na južnoj strain, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, lođe-terase, dnevnog boravka, spreme i kuhinje, ukupne površine 44 m2 i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine, namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom i isplatom iznosa na račun ovrhovoditelja, te ispražnjenjem nekretnine i predajom iste kupcu.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru da izvrši upis zabilježbe ovrhe na nekretnini navedenoj u toč. I. izreke ovog rješenja.

III. Prihvaća se prijedlog ovršenika TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], za odgodu ovrhe određene ovim rješenjem o ovrsi u toč. I. i odgađa se ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru vodi pod poslovnim brojem P-3992/22 po tužbi ovršenika TB kao tužitelja, protiv pravnog prednika ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb, kao tuženika pod 1) i ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., kao tuženika pod 2), radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave."

2. Protiv točke III. izreke prvostupanjskog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se uvažavanjem žalbe pobijano rješenje pod točkom III. izreke preinači odbijanjem prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe te nalogom ovršeniku da plati trošak žalbenog postupka s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja rješenja do isplate. Podredno ovrhovoditelj predlaže pobijano rješenje pod točkom III. izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje pod točkom III. izreke, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2.,4.,8.,9.,11.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), a u vezi sa člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ.

6. Sukladno odredbi članka 21. stavak 1. OZ u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

7. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Prema stanju spisa utvrđuje se da je ovrha na nekretnini ovršenika određena u toč. I. ovog rješenja temeljem Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između pravnog prednika ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. (trgovca) i ZB kao korisnika kredita (potrošača), te ovršenika kao založnog dužnika, od dana 4. 10. 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Domagoja Matejčića iz Splita pod brojem OU403/05 dana 29. 10. 2005, u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na zauzetoj sudskoj praksi i stavu Suda Europske unije (dalje: Sud EU) u presudi broj C-407/18 u vezi analize načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ).

9.1. U predmetu Suda EU broj C-407/18 - Kuhar c/a Addiko Bank d.d., a u kojem je predmetu bankarska institucija kao ovrhovoditelj inicirala ovršni postupak protiv korisnika kredita na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije je odredbe ovršenik prigovarao ništetnosti, Sud EU je u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ, utvrdio da ''Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.''.

10. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje, a slijedeći pravni stav iz presude Suda EU broj C-407/18 da ovršenik nije dužan u konkretnoj situaciji u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, budući da takva vjerojatnost proizlazi iz pravnog stava presude Suda EU broj C-407/18, slučaj Kuhar protiv Slovenije, od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., čiju praksu slijedi i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 11. ožujka 2022.

11. Naime, u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog dana 11. ožujka 2022. stoji da je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe, koji zaključak je u skladu s praksom Suda EU.

12. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da se u ovom konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, a što u bitnome predstavlja činjenični supstrat istovjetan postupku koji je rezultirao donošenjem presude Suda EU pod brojem C- 407/18 od 26. lipnja 2019. pa suprotni žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj prigovara primjeni upravo navedene presude u konkretnom slučaju, su neosnovani.

13. Kako je pred prvostupanjskim sudom u tijeku parnični postupak pod poslovnim brojem P-3992/22 radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između pravnog prednika ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. (trgovca) i ZB kao korisnika kredita (potrošača), te ovršenika kao založnog dužnika, od dana 4. listopada 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Domagoja Matejčića iz Splita pod brojem OU403/05 dana 29. 10. 2005, na temelju kojega je ova ovrha određena, znači da će kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu koji je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta između trgovca i potrošača i koji predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje se ovrha provodi, učiniti parnični sud kojemu se ovršenik već obratio tužbom, jer takvu kontrolu sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može ni provoditi, koji zaključak kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj sud.

14. U smislu svega navedenoga ovršenik nije bio dužan u konkretnoj situaciji temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, dok je s druge strane prvostupanjski sud bio ovlašten i po službenoj dužnosti utvrditi činjenice odlučne za odgodu ovrhe kada je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora o kreditu.

15. Stoga je pravilan i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje samo privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji, koja odgoda ima cilj sprječavanja štetnih posljedica za ovršenike, čime im se pruža samo privremena zaštita, koja im je potrebna od nepoštenih ugovornih odredbi u svim fazama postupka, koji zaključak prihvaća i ovaj sud.

16. Radi svega navedenoga je žalbu ovrhovoditelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom III. izreke te uz primjenu odredbe članka 380. točka 2. OZ, u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ riješiti kao pod točkom I. ovog drugostupanjskog rješenja.

17. S obzirom da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, to je stoga odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbenog postupka te je riješeno kao pod točkom II. izreke ove odluke, uz primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP, a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ.

18. Točke I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja (rješenje o ovrsi) nisu preispitivane u ovom postupku jer protiv njih nije izjavljena žalba.

U Sisku 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Renata Košir Skračić