REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Povrv-352/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NOVASOL AS, Virumgardsvej 27, Kraljevina Danska, OIB: 87687957339, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorec, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženice SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mihaelu Acalinoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 14. studenog 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja OD, odvjetničkog vježbenika iz Rijeke i zamjenice punomoćnika tuženika Sanje Ferković Cetina, odvjetnice iz Pule, a odluke objavljene dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita, Trg hrvatske bratske zajednice 3 A, poslovni broj Ovrv-215/2020-2 od 28. siječnja 2020. godine kojim je naloženo tuženici SD iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], u roku 8 dana isplatiti tužitelju NOVASOL AS, Virumgardsvej 27, Kraljevina Danska, OIB 87687957339 iznos od 2.198,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na:

-iznos od 1.000,00 eura teče od dana 05.01.2016., pa do isplate,

-iznos od 1.198,00 eura teče od dana 05.01.2016., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.318,13 eur u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

11.Tužitelj je dana 23. siječnja 2020. godine javnom bilježniku Iliji Šariću iz Splita, podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 31.01.2019.) kojim traži od tužene isplatu iznosa od 2.198,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Novčana tražbina navedena u izvatku iz poslovnih knjiga dospjela je u cijelosti i to na iznos od 1.000,00 eura dana 04.01.2016. i na iznos od 1.198,00 eura dana 04.01.2016. Budući da ovršenik nije ispunio svoju obvezu ovrhovoditelj pored glavnice potražuje i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate. Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik Ilija Šarić donio je rješenje na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-215/2020 od 28.01.2020. kojim je uvažio prijedlog tužitelja u cijelosti.

2. Protiv navedenog rješenja tužena je pravovremeno podnijela prigovor tako da se ovršni prijedlog smatra tužbom. U prigovoru, koji se smatra odgovorom na tužbu, tužena je navela kako se protivi svemu navedenom. Navodi kako stranci nije dostavljan račun za bilo kakve usluge koje bi u odnosu na nju napravila označena Novasol A/S Kr. Danska, odnosno u svezi s eventualnim ugovorima koje je ta organizacija sklapala. Radi navedenog, njezinoj stranci da nije razvidno u kojim se poslovnim knjigama Danske firme nalazi evidentirano bilo kakvo dugovanje ovršenice (u daljnjem dijelu teksta tužene). Tužena da je na vrijeme obavijestila svih, o promjenama i novim uvjetima za nastavak suradnje u iznajmljivanju turističkih kapaciteta. Novasol A/S da nije imala nikakvih troškova a s druge strane tužena da je doživjela nemalih gubitaka zbog neažurnosti u punjenju apartmana koji još uvijek nisu naknađeni. Osim navedenog, sva potraživanja kako su prikazana, a da i postoje, bila bi zastarjela. Zbog svega navedenog predlaže da sud rješenje o ovrsi stavi van snage i ukine provedene radnje.

3. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 4), ugovor (list 5-6), opće uvjete (list 7), potvrdu (list 8 i 9), dokument (list 24), rješenje (list 27 i 28), mail prepisku (list 29), dokumente – ovjereni prijevod sa engleskog i njemačkog (list 83-86), opće uvjete i ovjereni prijevod (list 87-124), preslik opih uvjet i rokova (list 126), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka svjedoka CD, DD i tužene kao parnične stranke te je izvršen uvid u sve isprave priložene spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Presudom Naslovnog suda posl. broj Povrv-352/22 od 29. studenog 2021. održan je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita, Trg hrvatske bratske zajednice 3 A, poslovni broj Ovrv-215/2020-2 od 28. siječnja 2020. godine kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.198,00 eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.000,00 eura teče od 05.01.2016. i na iznos od 1.198,00 eura teče od dana 05.01.2016. sve do isplate, pa je odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž- 1225/22 od 09. studenog 2022. ukinuta navedena presuda Općinskog suda u Puli- Pola posl. br. Povrv-366/20 od 29. studenog 2021. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Između parničnih stranka nije sporno da su bili u ugovornom odnosu temeljem ugovora između tužitelja i tuženika kao vlasnika kuće za odmor sklopljenog dana 7.svibnja 2013. pod oznakom CDK temeljem kojega je tužiteljica pružala usluge smještaja u svom objektu, a tuženoj je isto punio navedene smještajne kapacitete gostima uz ugovorenu naknadu. Između parničnih stranaka nije sporno ni da je tužena temeljem e-maila od 17.11.2015. (list 29 spisa) prekinula navedeni ugovor sa tužiteljem.

7. Sporno je da li je tužena dužna tužitelju isplatiti utuženi novčani iznos, da li se radi o trgovačkom ugovoru, te da li je potraživanje tužitelja u zastari.

8. Svjedok DD u svom je iskazu u bitnome navela da kao zaposlenica tužitelja ima saznanja o predmetu ovog spora ali samo iz dokumentacije koja joj je kao zaposlenoj dostupna pa tako zna da je ovdje tužena bivša klijentica. Inače zna da je tužena bila u ugovornom odnosu sa tužiteljem a radi se o ugovornom odnosu u kojem se tužitelju kao agenciji daje na raspolaganje iznajmljivanje određenog objekta, a ovdje konkretno prema oznaci objekta CDH zaključuje da radi o području Dalmacije. Ona osobno nije sudjelovala u korespondenciji sa ovdje tuženom i zaključenju ugovora, misli da je bio zadužen kolega MD koji je danas pozvan kao svjedok. Inače pregovori prije potpisa ugovora se u pravilu obavljaju putem e-maila ali ukoliko se radi o objektu koji je na ovom području tada znaju fizički otići i razgledati nekretnine. Na upit suda na koji način se vrši potpis ugovora kada se radi o klijentu koji nije na području Pule, Istre navodi da imaju svoje ugovaratelje, vanjske suradnike koji to obavljaju. Kada joj se pokazuje predmetni ugovor kao na listu 5 spisa, navodi da su to tipski ugovori s kojima tužitelj raspolaže kao određenom formulom i smisao tih ugovora je da tužitelj pronalazi goste za klijenta za konkretan objekt. U tom ugovoru se ispunjavaju svi navedeni podaci o objektu i ugovara se razdoblje iznajmljivanja kao i cijena. Dakle, ugovara se cijena koja bi trebala pripasti klijentu a na tu cijenu se onda tužitelj kao agencija nadograđuje. Smatra bitnim napomenuti da ovaj ugovor ima te osnovne podatke na prednjoj strani a na nju se nadovezuju opći uvjeti, ti opći uvjeti trebaju biti na poleđini. Kada joj se ponovno pokazuje preslik ugovora i općih uvjeta koji prileže spisu uz tužbu na listu 5-8 spisa, navodi da u originalu to izgleda tako da ova prva strana što je list 5 spisa bude ovakva kakva je a na to bi se trebali nadovezati na drugoj strani opći uvjeti, međutim ponekada bude čak prva strana kao što je na listu 5 pa poleđina prazna pa onda ponovno bude na posebnom listu ovo što je u spisu poleđina lista 5 pa se onda tek nadovezuju opći uvjeti. Inače to sve bude zalijepljeno, navela bi kao primjer paragon blok koji se može listati. Nadalje pojašnjava da prva strana bude originalno ispisana a onda je druga strana u drugoj boji u pravilu, kao indigo sistem, i tako sve redom tako kad klijent sve to potpiše kidaju svaku drugu stranu koja je ista od prve i to se sve uručuje klijentu. U konkretnom slučaju zna da je bio ugovoren jedan gost, jedna rezervacija za predmetni objekt, da je od strane tužene došlo do otkazivanja ugovora i u takvim situacijama moraju naći zamjenski objekt postojećem gostu i ponuditi čak više alternativa, međutim u ovom slučaju se desilo da gosti iz te rezervacije nisu odabrali niti jednu od ponuđenih alternativa tako da je tužitelj imao gubitak koji podrazumijeva ovu nadogradnju koju je trebao ostvariti odnosno razliku između prodajne i ugovorene cijene a nastao je i trošak obrade postupka premještaja koji je na kraju bezuspješno završio. Isto tako prema općim uvjetima nastaje i trošak raskida ugovora izvan ugovornog roka koji iznosi 750,00 eur prema općim uvjetima. Vezano za opće uvjete i način na koji se isti prezentiraju klijentu navodi da bi to trebalo izgledati da se na terenu isti pojasne međutim to nije područje njezinog rada i ne može tvrditi kako se to na terenu doista radi. Inače kod ugovora koji se i produljuju može samo reći da se ti opći uvjeti znaju promijeniti i u tom slučaju, a što ovdje nije slučaj, isti izmjenjuju i dostavljaju opet klijentu. Na upit suda koliko klijent i da li klijent može utjecati na sadržaj općih uvjeta odgovara pitanjem da li netko može uopće i koliko uticati na sadržaj uopćih uvjeta. Kao primjer navodi uvjete banke koje nitko kao klijent ne može uticati. Na upit tužitelja navodi da je CRM izvadak iz informatičkog sustava tužitelja. Unutra su svi podaci o klijentu, objektu, rezervacijama, dogovorenoj cijeni. U tom dokumentu se navodi i cijena objekta i iznosi koje bi trebao dobiti klijent ali i provizija koja bi trebala ići agenciji. Isto tako se navode i podaci o pojedinim rezervacijama i točno se može vidjeti za koji period i za kojeg gosta se odnosi ta rezervacija. U tom dokumentu se točno vidi cijena koju plaća gost po kojem se prodaje objekt, iznos koji bi trebao dobiti agent i iznos koji bi trebao pripasti iznajmljivanju.U općim uvjetima predviđaju se ugovorne kazne u slučaju primjerice otkazivanja ugovora izvan roka. Poznato joj je da se u općim uvjetima ugovara mjesna nadležnost a to misli iz razloga jer je glavna podružnica bila osnovana u [adresa] a kasnije su osnivane podružnice u Dalmaciji i na kontinentu. Na pitanje da li je NOVASOL AS i NOVASOL AWAZE AS ista pravna osoba navodi da je ali samo je došlo do promjene naziva tvrtke. Inače je zaposlenik tvrtke AWAZE d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i to nije ista pravna osoba sa NOVASOL AS sa sjedištem u [adresa]. To je samo njihova centrala. Na ukazivanje da je predmet spora 2013. godina te da li je tada bila zaposlena u NOVASOL AS koja je sada pravni prednik AWAZE AS navodi da je.

9. Svjedok MD u svom je iskazu naveo u bitnome da je kod tužitelja bio zaposlen do ožujka 2023. godine iako je od 2016. preuzeo ulogu produkt menađera za Italiju, međutim upitan za 2013. godinu zna da je bio na radnom mjestu produkt menadžera za Dalmaciju. Vezano za predmetni ugovor radi se o ugovoru kojeg je tužitelj sklapao sa iznajmljivačima za pružanje usluga u domaćinstvu. Prisjetio se iz određene korespondencije koju je zatražio od tužitelja, kako bi se mogao prisjetiti vezano za konkretan slučaj, i ono što može reći da stoji iza svake riječi u toj prepisci pa sudu pokazuje na koju prepisku misli a utvrđuje se da se radi o prepisci kao na listu 29 spisa. Dakle, konkretno nije radio odnosno nije sudjelovao u korespondenciji sa ovdje tuženom kod sklapanja ugovora ali je kasnije sudjelovao u fazi kada po njegovu mišljenju tužena nije poštivala ugovorne odredbe. Inače sastavni dio ugovora su opći uvjeti koji su klijentima trebali biti prezentirani, naime izričita uputa je bila osobama koji su radili na tim poslovima, a on je čak bio edukator, da se jasno pojasni svakom iznajmljivaču što je sastavni dio ugovora kako se ne bi desile situacije da klijent naknadno nešto nije znao ili razumio. Dakle to je bila izričita uputa zaposlenicima tužitelja. Na upit suda da li su se istoga pridržavali u praksi izričito tvrdi da je bila uputa da se kod dolaska kod svakog iznajmljivanja, prilikom prvog razgovora, izvade uvjeti i da se razjasni što u istima stoji. Na upit suda da li je nekad bilo kakvih primjedbi od strane iznajmljivača navodi da se uvijek od tisuću iznajmljivača desi situacija da netko nešto nije razumio. Osim toga iznajmljivač dobije ugovor u kojem su opći uvjeti jasno tiskani na poleđini. Kada mu se pokazuje preslik predmetnog ugovora sa lista 5-8 spisa navodi da bi bilo bolje isto razgledati u izvorniku ali to je zapravo izgledalo tako da ovaj list koji je u spisu na listu 5 bude prva strana a opći uvjeti na poleđini i tako redom. To je bilo sve i uvezano u jednim koricama. Zapravo su sačinjena tri primjerka, jedan bi bio uručen klijentu, jedan bi ostao za arhiv a jedan primjerak za Dansku. Kada mu se pokazuju opći uvjeti sa lista 87 spisa navodi da su to ti opći uvjeti i smatra da slova koja su korištena nisu ništa sitnija u odnosu na slova koja se odnose na raskid ugovora i ostali tekstualni sadržaj. Što se tiče raskida ugovora uputa je bila da se svakom iznajmljivaču ukaže na sadržaj da svako otkazivanje ugovora treba uslijediti najkasnije do 31.05. u tekućoj godini za narednu godinu jer u protivnom slijede određeni penali koji su točno određeni u općim uvjetima. Na upit suda da li je postojala mogućnost da se klijentu ne uruče opći uvjeti navodi da to se svakako ne bi smjelo desiti. U svibnju 2015. sa tuženom su dogovarali opće uvjete na temelju kojih bi se trebala izrealizirati sezona za 2016. godinu. To sve zna iz prepiske jer se prisjetio, dakle prije onog datuma do kada bi trebao uslijediti raskid. Kao primjer pokazuje sudu mail prepisku pa se utvrđuje da se radi o mailu upućenog od strane tužene ovdje svjedoku datiran na 26.05.2015. u kojem se navodi: "ja TD, vlasnica objekta koji je u sustavu Novasol AS Danska vodi pod ugovornom šifrom CDK 135 ovim potvrđujem razumijevanje potvrđenih uvjeta za sezonu 2015./2016. te iskazujem suglasnost s primjenom istih." U potpisu se navodi SD. Iza navedenog se u prepisci navodi: "svakako molim da odradimo sezonu 2016 u skladu s dogovorenim uvjetima temeljem kojih je vaš objekt predstavljen i u tri vrlo bitna tiskana izdanja kataloga. Eventualnu najavu raskida suradnje za 2017. u slučaju da budete nezadovoljna, za što sam sigurna da nećete, možete nam dojaviti do 31.05.2016. u pisanom obliku (preporučena pošta, e-mail)." Utvrđuje se da je u potpisu MD. Smatra da ovi iznosi na koje mu sud ukazuje da tužitelj potražuje od tužene su precizirani u općim uvjetima a i dodatno konkretizirani sa tuženom prije uopće raskida ugovora. Upitan da kaže što je CRM navodi da zna da se radi o nekakvom informatičkom sustavu ali to nije njegovo područje rada tako da o tome ne može detaljnije iskazivati, o tome bi mogle reći osobe koje su bile zadužene za određene zadatke. Na upit da li se sa iznajmljivačem pojedinačno ugovara o svakoj točci općih uvjeta navodi da se to nije radilo na taj način ali su svakako prezentirani klijentu. Na daljnji upit da li klijent može utjecati na te opće uvjet navodi da ne može ali ih može ne prihvatiti.

10.Tužena SD je u svom iskazu navela da je slušala iskaze saslušanih svjedoka i može reći da nije sporno da je potpisala predmetni ugovor 2013. godine kada je tek počelo rekla bi biti kupovanje kuća a do tvrtke tužitelja je došla preko jedne poznanice i na razgledavanje kuće je došao predstavnik iz Vela Luke, sada zna da je jako pozicioniran u toj tvrtci. On je došao kao regionalni direktor i potpisali su predmetni ugovor, bio je to pripremljen obrazac ugovora. Nije sporno da su joj tada uručeni opći uvjeti ali nije točno da bi joj bili pročitani određeni dijelovi općih uvjeta. Na ukazivanje suda da je svjedok MD iskazivao o tome kakva je bila uputa djelatnicima navodi da se nije tako odvijalo. U svakom slučaju prezentirano joj je da bi mogla ostvarivati veliku dobit iznajmljivanjem kuće, što joj je bilo bitno jer su ona i suprug bili nezaposleni ali se idućih godina nije odvijalo na taj način. Apsolutno ta očekivanja nisu bila ispunjena. Što se tiče ugovorne kazne na to joj je ukazano kad je otkazala ugovor. Na upit suda da li je to pročitala i uočila u općim uvjetima navodi da nije. Već prve godine se nisu ispunila ta obećanja i očekivanja vezano za iznajmljivanje i količinu toga tako da su bili primorani ona i suprug naći posao. Imala je namjeru raditi sa tužiteljem odnosno poslovati s njima zato je i tri godine bila vezana ugovorno, a na upit suda zašto ranije nije raskinula obzirom se očekivanja nisu ostvarivala već ranije navodi zato jer je smatrala da će krenuti na bolje. Inače tužitelj je velika firme koja radi sa 1000 iznajmljivača i smatra da ove goste koje su bukirali mogli si im naći drugi smještaj. Čak je tražila od njih da joj kažu gdje su premješteni ali nije dobila nikakvu informaciju osim današnje informacije da ih nigdje na kraju nisu smjestili. Na upit suda vezano za ugovorenu mjesnu nadležnost iz općih uvjeta navodi da ni to nije uočila u općim uvjetima. Da je bila upoznata i svjesna same ugovorne kazne koja slijedi u slučaju otkazivanja izvan roka onda bi to bila učinila na vrijeme ili puno ranije, ne bi se bila dovela u ovu situaciju. Navodi da i [adresa] ima svoju stalnu službu Općinskog suda u Splitu tako joj je otegotno dolaziti sa [adresa] u [adresa] na ročišta. Isto tako joj nitko nije ukazao da se ugovara mjesna nadležnost Općinskog suda u Puli te na upit suda da li bi to prihvatila da joj je na to ukazao navodi da u trenutku potpisivanja ugovora se na to nije razmišljalo, namjera je bila raditi i surađivati sa tvrtkom tužitelja. Konačno smatra da i tužitelj nije ispunio sve svoje obveze iz razloga jer joj nije osigurao dovoljno gostiju po prihvatljivim cijenama. Inače od obrazovanja ima srednju stručnu spremu za kemijskog tehničara, pismena je i smatra da potpisom ugovora ugovor ju obvezuje ali u konkretnom slučaju smatra da je postupala samo sa dobrom namjerom. Osobu koju je spomenula da joj je preporučila suradnju sa tužiteljem je LD. Ugovor je potpisala sa drugom osobom koji joj je prezentiran kao regionalni direktor a ta poznanica je bila počela raditi za tužitelja baš za područje [adresa]. Ta muška osoba je istovremeno potpisala ugovor kao i ona. Na ukazivanje da je u ugovoru kao savjetnik navedena LD te na upit da li se sjeća da li je ta muška osoba u njenoj kući potpisivala ugovor ili je ugovor već bio potpisan navodi da se toga ne sjeća. Ta osoba ju je uvela u posao. Na upit da li joj je LD nešto pojašnjavala vezano za predmetni ugovor navodi da nije, ona je tek bila počela raditi za tužitelja. prilikom potpisivanja ugovora je bila prisutna i LD. Na upit suda navodi da ne zna tko je za Novasol potpisao ugovor, da li ta muška osoba ili LD. I nadalje tvrdi na pitanje tužitelja da joj LD nije prezentirala ništa vezano za predmetni ugovor i detalje općih uvjeta. Opet ponavlja da taj gospodin koji je bio prisutan prilikom potpisivanja ugovora je bio sa LD jer ju je ona doslovno na ulici uhvatila i pitala da li želi iznajmljivati kuću, LD ga je i dovela do nje ali on nije čitao pojedinačno opće uvjete. U tom razgovoru se više govorilo o načinu rada, novčanim iznosima o čemu je i prihvatila suradnju sa njima. Inače u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bila zaposlena kao niti suprug i to im je trebao biti izvor prihoda. Na upit suda navodi da do Splita koristi trajekt i vožnja trajektom traje oko 2,5 sata.

11. Iz ugovora sklopljenog dana 07. svibnja 2013. pod oznakom CDK 135 između tužiteljice i tužene proizlazi da sastavni i integralni dio tog ugovora čine Opći uvjeti i rokovi i što jasno proizlazi iz stranice prvog ugovora gdje se navodi prije potpisa na dnu stranice u odjeljku „Potvrda ugovora“ da stranke vlastoručnim potpisom izjavljuju suglasnost te razumijevanje prava i obveza istaknutih u općim uvjetima i rokovima otisnutim na poleđini ovog ugovora. Tim ugovorom obje su stranke sukladno točci 7. Općih uvjeta i rokova (list 7) spisa suglasno ugovorile u slučaju spora nadležnost Općinskog suda u Puli-Pola. Povezano sa tim i istaknutim prigovorom tuženika da ovaj sud nije mjesno nadležan te da je nadležan Općinski sud u Splitu navedeni prigovor valjalo je odbiti, jer je ovaj sud mjesno nadležan sukladno članku 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) kojim je propisano da se mogu stranke sporazumjeti o mjesnoj nadležnosti, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost i ako je je sud stvarno nadležan. Kako je konačno postupak i proveden pred ovim sudom a tužiteljica se i odazvala pozivu suda te je i saslušana pred ovim sudom, to nije više svrsishodno i raspravljati o pitanju nadležnosti, pa kako je naslovni sud sud i stvarno nadležan te ne postoji isključiva mjesna nadležnost drugog suda to je ovaj sud cijeneći sve navedeno i mjesno nadležan, s obzirom da je ZPP-om predviđana takva mogućnost, a između stanaka je ista i ugovorena. Povezano sa tim vezano na ukazivanja višeg suda o primjeni Općih uvjeta tužitelja (list 87 spisa) u svjetlu odredbi članka 296. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i /8/15, dalje u tekstu: ZOO-a) sud ocjenjuje da gledajući suštinu ugovorenog pravnog posla iznajmljivanja, činjenice da je ugovor trajao više od dvije godine, činjenicu da je i tužitelj prostorno udaljen od Općinskog sud suda u Puli ocjena je ovog suda da u tom dijelu nije narušena ravnoteža niti je i jedna ugovorna strana u pogledu tako ugovorene nadležnosti stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na drugu stranu da bi trpjela prekomjerni teret štete.

12. Nadalje što se tiče po tuženoj istaknutog prigovora zastare potraživanja, jer da se radi o trgovačkom ugovoru sukladno članku 14.st.2. ZOO-a, pa da navedeno potraživanje zastarijeva u roku od tri godine i taj prigovor valjalo je odbiti. Prije svega valja istaknuti da obje strane obvezuje po ocjeni suda članak 6. Općih uvjeta tužitelja i rokova kojima je propisano da raskid ugovora za narednu sezonu jedna strana dostavlja drugoj u pismenom obliku preporučenom poštom najkasnije do 31.svibnja tekuće godine, te da u tom slučaju sva prava i obveze prestaju važiti završetkom tekuće godine. U konkretnom slučaju nesporno proizlazi da je tužena ugovor raskinula putem e-maila od 17.11.2015. (dakle čak ne i preporučeno kako je ugovorila) i to nakon 31. svibnja odnosno kako je već rečeno 17.11.2015. U tom slučaju sukladno odredbama članka 6. Općih uvjeta i rokova ugovor prestaje obvezivati parnične stranke 31.12.2016. Iz spisa i što tužena također ne osporava tužitelj je rezervaciju za njen objekt primio još 18.09.2015. i to konkretno za razdoblje od 25.06.2016. do 09.07.2016. Isto tako iz priloženog CRM list 22 spisa proizlazi da je cijena objekta tužene za navedeno razdoblje rezervacije od 25.06.2016. do 09.07.2016 iznosila ukupno 3.998 eura. Od toga je dio koji je trebao pripasti tuženoj iznosio 2.800,00 eura, a dio zarade koji je trebao pripasti tužitelju iznosio je 1.198,00 eura. Nadalje obje stranke su člankom 6. Općih uvjeta i rokova ugovorili u slučaju da tužitelj ne bude mogao raspolagati smještajnom jedinicom tijekom ugovorenog vremenskog perioda, zbog vlasnikovog nepoštivanja odredbi ugovora da tada tužena odgovora u cijelosti za izgubljenu dobit, administrativne, proizvodne i druge troškove kojima se izložio tužitelj kao i troškove premještaja potvrđenih rezervacija i opcija. Konkretno obje strane su pristale na temelju tih uvjeta da se podrazumijeva da je tuženik dužan platiti tužitelju 250,00 eura za svaku potvrđenu rezervaciju odnosno opciju te 750 eura za pokrivanje troškova marketinških aktivnosti. Prije svega u konkretnom slučaju ne radi se ni o trgovačkom ni o potrošačkom ugovoru. U konkretnom slučaju ocjena je ovog sud da tužena nije trgovac u smislu odredbi članka 14.st.2. ZOO-a, kao ni u smislu odredbi 3.st.1. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99,121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) kojom je trgovac definiran kao osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnosti radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Ocjena je ovog suda, a na što sa pravom ukazuje i tužitelj da tužena nije u utuženom razdoblju bila trgovac s obzirom da ista ne obavlja trajno djelatnost već je ista u utuženom razdoblju sezonski pružala odobrene joj ugostiteljske usluge u svom domaćinstvu – konkretno uslugu smještaj i uslugu pansiona gostima. Nadalje ista je navedene usluge pružala sukladno članku 5.st.3. i članku 30.st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 85/15) kao fizička osoba – građanin (konkretno iznajmljivač) kako je isto i jasno definirano u navedenim člancima, dakle ista nije trgovac u smislu odredbi Zakona o trgovačkim društvima, a konačno da nije trgovac vidljivo je da ugostiteljsku djelatnost sukladno članku 5.st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti mogu obavljati trgovačka društva, zadruge, trgovci pojedinci i obrtnici koji ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje te djelatnosti, a što sve tužena nije. Povezano sa tim u konkretnom slučaju kako se ne radi trgovačkom ugovoru što se tiče zastare tražbine valja primijeniti odredbe članka 230.st.1. ZOO-a kojim je propisano da za tražbina za naknade štete povredom ugovorne obveze (što bi ovdje bio slučaj) zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Isto podrazumijeva da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe članka 225. ZOO-a kojim je propisano da takva tražbina zastarijeva u općem roku od 5 godina. U konkretnoj situaciji kako je tužena raskinula ugovor sa tužiteljem protivno ugovorenim odredbama Općih uvjeta i rokova koje su stranke sklopile, odnosno nakon 31.05. tekuće godine (u konkretnom slučaju 17.11.2015.) i nakon što su već bile potvrđene rezervacije za prijem gostiju u razdoblju od 25.06.2016. do 09.07.2016. to je tužiteljevo potraživanje dospjelo odmah po proteku 17.11.2015., pa računajući od tog datuma i datuma kad je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku (23.01.2020.) evidentno nije protekao petogodišnji rok. Konačno bitno je napomenuti da tužena nije niti potrošač, koje stajalište je zauzeo i u obrazloženju svoje odluke u točci 11. i drugostupanjski sud.

13. Međutim nakon provedenog dokaznog postupka, u ponovljenom postupku, ocjena je ovog suda da tužitelju ne pripadaju iznosi koje potražuje u sklopu svog tužbenog zahtjeva. Naime sukladno odredbi čl. 296. st, 1, ZOO-a ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prema st. 2. iste odredbe prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.

13.1. Razmatrajući cjelokupni ugovorno-poslovni odnos parničnih stranaka ocjena je ovog suda da su u smislu navedene odredbe članka 296. ZOO-a odredbe Općih uvjeta tužitelja u pogledu posljedica koje za istu nastupaju u slučaju raskida ugovora za nju prekomjerne, te da je ista stavljena u nejednak i neravnopravan položaj. Prije svega odredbama Općih uvjeta i rokova tužitelja (list 87 spisa) tužitelj koji posluje kao turistička agencija i kao trgovac i profesionalac jače je pozicionirana stranka u konkretnom slučaju koji se dužan pridržavati svih mjerodavnih zakonskih propisa, a što i sam navodi u točci 1.1. svojih uvjeta. Nadalje u točci 1.2. istih uvjeta koji nose naslove: „Učinkovito popunjavanje“ isti je izričito naveo da su svi troškovi savjetovanja, obilazaka, fotografiranja, izrada opisa i skica, tiskanja kataloga, prezentacija na internetu, te troškovi ostalih marketinških aktivnosti potrebnih za optimalno popunjavanje u cijelosti njegov trošak. Dakle bez ikakve participacije tužene. Prvi iznos koji tužitelj potražuje od strane tužene kako to navodi u izvodu iz svojih poslovnih knjiga (list 4) definira kao naknadu za pokretanje premještaja u iznosu od 1.000,00 eura. U svom podnesku u točci II. (list 21) tu naknadu definira kao trošak marketinških aktivnosti iz članka 6. Općih uvjeta i trošak premještaja rezervacije u smislu članka 6. Općih uvjeta. Navedena odredba članak 6. koju tužitelj potražuje dakle s osnova troškova marketinških aktivnosti u iznosu od 750,00 eura kosi se sa njegovom odredbom članka 1.1. istih uvjeta gdje tužitelj navodi da ona pokriva trošak marketinških aktivnosti (dakle to je njegov trošak). Dakle navedene odredbe Općih uvjeta tu su prema ocjeni suda prije svega kontradiktorne a time i zbunjujuće posebno za drugu stranu ovdje tuženu, te ne pružaju kao takve pravo tužitelju da od tužene potražuje takav trošak marketinških aktivnosti. Uz to tužitelj ničim nije dokazao koje je to konkretno marketinške aktivnosti u odnosu na kapacitete tužene poduzeo na tržištu i koje troškove je povezano sa tim imao (primjerice račun koji je nekome platio za takve aktivnosti), pa on povezano sa tim ničim nije niti dokazao trošak tih aktivnosti u iznosu od 750,00 eura. Na taj način namećući tako velik marketinški ničim dokazani trošak od 750 eura tužitelj je tuženu stavio u neravnopravna položaj i ista nije bila uopće upoznata koji je to konkretan trošak. Isto tako u pogledu naknade za troškove premještaja u iznosu od 250,00 eura tužitelj u postupku ničim nije dokazao da je imao troškove premještaja i koje troškove i za koga osim što to navodi. Nigdje u spisu primjerice ne postoji dokaz da je gostu koji se navodi na listu 84 MA?GORZATA JAZGAR- WOJTOW ponuđen drugi smještaj i da je isti odbio isti, pa da bi onda s tog osnova tužitelju pripadala navedena naknada. Isto tako tužitelj nije ničim dokazao niti da mu je nastupila šteta u vidu izmakle koristi, a koju on u svom poslovnom izvodu prikazuje kao trošak premještaja u iznosu od 1.198 eura (list 4), a u Općim uvjetima u članku 6. isto navodi kao izmaklu korist. Nije jasno niti koga je tuženik premještao ako navodi da gosti koji su rezervirali smještaj nisu htjeli drugi. Uz sve navedeno i primjenom pravila o teretu dokazivanja na tužitelju je bio teret dokazati opravdanost potraživanja tih naknada, a ne samo ih paušalno ih navesti u svojih Općim uvjetima.

14. Nadalje iz provedenih dokaza proizlazi da se o Općim uvjetima unaprijed formuliranim od strane tužitelja nije uopće razgovaralo niti dogovaralo između parničnih stranaka što je razvidno iz iskaza saslušanih svjedoka kao i iz iskaza tužene, a isto tako ne proizlazi da bi tužena prije potpisa navedenog ugovora bila pravilno od tužitelja kao profesionalca koji jedino i obavlja navedenu djelatnosti bila detaljno upoznata sa tim odredbama sa svim potrebnim pojašnjenjima i razjašnjenjima. U pogledu toga svjedokinja DD (djelatnica tužitelja) raspravno saslušana dana 14.11.2024. ista je u vezi pitanja prezentacije općih uvjeta navela da bi što se tiče općih uvjeta i načina prezentacije klijentu to trebalo izgledati da se na terenu klijentu pojasne, međutim da to nije područje njenog rada i da ona ne zna kako se to na terenu radi. Nadalje iz iskaza svjedoka CD raspravno saslušanog također dana 14.11.2024. proizlazi da nije sudjelovao sa tuženom u korespondenciji kod sastavljanja ugovora, tako da ni on nema saznanja za konkretan slučaj tužene, iako navodi da je to bila njihova obveza. S druge strane tužna je u svom iskazu u više navrata upitana izričito navela da je njoj došao kod dogovaranja posla regionalni direktor i da su potpisali na pripremljenom obrascu ugovor. Ista ne spori ni da su joj tada uručeni opći uvjeti, no spori da bi joj isti bili pročitani od strane ugovaratelja tužitelja. Dalje je navela da je noj samo prezentirana moguća velika dobit od iznajmljivanja njenog objekta, a uz to da se u tom poslovnom odnosu isto nije niti ostavarilo i da je njezina zarada izostala zbog čega da su već u prvoj godini ona i suprug morali pronaći posao kao i da joj u razdoblju iznajmljivanja i trajanja ugovora tužitelj nije osigurao dovoljno gostiju po prihvatljivim cijenama. Ponovno u više navrata tužiteljica je jasno iskazivala da njoj po pitanju općih uvjeta nitko od strane tuženika nije ništa pojašnjavao te da je ona sa svoje strane postupala u dobroj namjeri. Konačno je tužena navela da joj nije ništa pojašnjeno i po pitanju ugovorne kazne i otkazivanju ugovora i rokovima.

14.1. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužene kao vjerodostojan jer je životan i logičan pa time i uvjerljiv a sud je iskaz tužene cijenio i neposrednim opažanjem. Iskaze saslušanih svjedoka sud isto tako prihvaća međutim imenovani svjedoci nisu bili prisutni prilikom sklapanja - potpisivanja predmetnog Ugovora sa tuženom pa o načinu na koji je i da li je tuženoj prezentiran sadržaj Općih uvjeta nemaju niti saznanja.

15. U takvoj situaciju a u smislu odredbe članka 296. i članka 10. ZOO-a unaprijed formulirani Opći uvjeti tuženika o kojim parnične stranke evidentno nisu niti pregovarale, koji tuženoj evidentno nisu pojašnjeni, razjašnjeni i protumačeni prije potpisa ugovora, po ocjeni ovog suda u onom najbitnijem dijelu glede materijalnih posljedica i utuženog novčanog potraživanja od strane tužitelja su ništetni. Odredbe Općih uvjeta tuženika su konačno nejasne i osnova kako ih tužitelj prezentira u ovoj parnici podvodeći ih kroz poslovnu dokumentaciju i podneske pod razna i nejasna traženja nejasnih i različitih naziva, navodeći čak da je riječ o ugovornoj kazni iako to nigdje ne piše niti u ugovoru niti u Općim uvjetima. U takvom nastupu tužitelja prilikom sklapanja ugovora evidentno je tužena stavljena u neravnopravan položaj i to unaprijed serviranim ugovorom i Općim uvjetima u kojima se prije detaljnih pojašnjenja, tumačenja i razjašnjenja ne bi niti pravni stručnjak odmah snašao, pa tako niti tužena kao pravni laik. Uz sve navedeno opisanim postupanjem tužitelja povrijeđene su odredbe i članka 10. st. 1.ZOO-a, jer isti nije postupao sa dužnom pažnjom dobrog gospodarstvenika koja se od njega kao profesionalca u pravnom prometu zahtjeva a što proizlazi iz svega naprijed obrazloženog.

16. Slijedom svega navedenog obzirom je su odredbe Općih uvjeta tužitelja temeljem kojih potražuje utužene iznose ništetne a tužitelj nije na nedvojben način dokazao niti visinu tužbenog zahtjeva, kako je naprijed obrazloženo, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Valja napomenuti da je tijekom postupka tužitelj samo promijenio naziv što proizlazi iz dokumentacija (list 88 do 124 spisa), tako da je neupitna njegova aktivna legitimacija.

18. Odluka o trošku postupka u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženoj zastupanoj po odvjetniku priznat trošak i to za sastav podneska od 13.09.2021. 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav podneska od 05.10.2021. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 13.10.2021. 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav žalbe 10.12.2021. 125 bodova, za zastupanje na ročištu 11.07.2024. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 14.11.2024. 100 bodova (Tbr.9/1) što sve uvećano za PDV iznosi 1.250,00 eur. Tuženoj je priznat trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 68,13 eur pa joj ukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.318,13 eur.

U Puli, 23. prosinca 2024. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženoj po pun.