Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2855/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćniku EĐ, dipl. pravniku, protiv tuženika ČĐ iz [adresa], radi isplate , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5794/2016-31 od 23. rujna 2024., dana 23. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5794/2016-31 od 23. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
Ovaj sud se proglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje u postupku i odbacuje tužba
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP) predlažući da županijski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. U ovoj fazi žalbenog postupka između parničnih stranaka sporna je nadležnost suda. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti iznos od 304,31 eura (2.292,84 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 10. ožujka 2014. do isplate, odnosno povrat nepripadno doznačenih primanja s osnova mirovine.
6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da je korisnik mirovine ŠĐ umro **.**.2013.,
- da je tužitelj, ne znajući za činjenicu smrti, nastavio isplaćivati mirovinu na njegov tekući račun broj: [broj bankovnog računa], koji je bio otvoren kod UniCredit bank d.d. iz Mostara,
- da je UniCredit bank d.d. obavijestila tužitelja, putem korespondentne banke, dopisom od 16. siječnja 2014., da je tuženik podigao novčana sredstva s navedenog tekućeg računa,
- da je tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2013. na ime mirovine za pok. ŠĐ isplatio iznos od 2.291,84 kuna,
- da je tužitelj pozivom na izvansudsko namirenje duga od 4. ožujka 2014. pozvao tuženika da dužni iznos vrati uplatom na žiro-račun tužitelja, a opomenom od 19. kolovoza 2014. da predoči dokaze o uplatama na ime povrata duga,
- da tuženik nije podmirio tužiteljevu tražbinu .
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju riječ o zahtjevu za isplatu temeljem stjecanja bez osnove sukladno odredbi članak 1111. Zakona Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08. u daljnjem tekstu: ZOO). Budući da se u ovom sporu potražuje novčani iznos od 304,31 eura (2.292,84 kuna) koji se ne nalaze na teritoriju Republike Hrvatske, niti se radi o sporu zbog obveza nastalih za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj, sukladno odredbi članka 54. stavak 1. i 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91. i 88/01., dalje: ZRSZ), sud u Republici Hrvatskoj da nije nadležan za suđenje, pa da je primjenom odredbe članka 16. stavak 3. ZPP odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja.
8. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje, prema odredbi članak 354. stavak 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelj, jer je izreka pobijane odluke jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima iste.
10. Navedena utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava prihvaća kao pravilnu i ovaj sud drugo stupnja.
11. Naime, prema odredbi članka 27. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji je bio na snazi u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u ovoj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.
12. Dakle, u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu valja primijeniti Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91. i 88/01., dalje: ZRSZ), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi članka 78. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj: 101/17. i 67/23., dalje: ZMPP) i članka 6. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) – dalje: Uredba.
13. Sukladno odredbi članka 5. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/97., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10., 61/11., 114/11., 76/12., dalje: ZMO), koji je bio na snazi u razdoblju predmetnih isplata (od 1.7.2013. do 31.7.2013.), prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva su osobna materijalna prava koja se ne mogu prenijeti na drugoga, niti se mogu naslijediti. Naslijediti se mogu samo dospjela novčana primanja.
14. Kako je, dakle, mirovina osobno pravo koje prestaje danom smrti, to isplaćeni iznosi mirovine nakon smrti pok. ŠĐ ne predstavljaju ostavinsku imovinu i ne mogu biti predmet nasljeđivanja, pa za navedeni dug ne bi mogli odgovarati njegovi nasljednici.
15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, donoseći pobijano rješenje utvrdio da se potraživanje tužitelja utemeljeno na odredbi članka 164. stavak 1. ZMO, prema kojoj osigurana osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga vratiti Zavodu, je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz odredbe članka 1111. ZOO, a ne zahtjev za naknadu štete.
16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, kako tuženik ima prebivalište u [adresa], radi se o postupku sa međunarodnim elementom, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZRSZ o nadležnosti sudova Republike Hrvatske.
17. Kako se novčani iznos koji tužitelj potražuje ne nalazi na teritoriju Republike Hrvatske (članak 54. stavak 1. ZRSZ) niti se radi o sporu zbog obveza nastalih za vrijeme boravka tuženika u Republici Hrvatskoj (članak 54. stavak 2. ZRSZ), ne postoji nadležnost suda Republike Hrvatske za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
18. Budući, da ne stoje istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskim rješenjem u pobijanom dijelu je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članka 380. točka 2. ZPP.
U Splitu, 23. prosinca 2024.
Sudac:
Ana Grbavac