REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-663/2023.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: ZBOR PREBENDARA PRVOSTOLNE CRKVE ZAGREBAČKE, OIB: 09808536894, [adresa], zastupana po punomoćnici Marini Tolj, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Tolj & Tolj d.o.o., Jurjevska ulica 20, Zagreb, protiv tuženika: REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi ispravka, izvanraspravno 23. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u točki I. i II. tužbenog zahtjeva.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 9.028,8 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23.12.2024. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi kako je upućen na pokretanje ove parnice Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-60780/2022, Ozn. Z-40835/2022, Z-51179/2021 od 30. studenoga koje Rješenje je tužitelj zaprimio dana 12. prosinca 2022. godine.

Tužitelj je svoje pravo vlasništva nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] što u naravi predstavlja Prebendarska kurija Sv. Barbare na Novoj Vesi br. 5, KUĆA POPISNI BROJ 459 DVORIŠTE VRT I ZIDOVI ukupne površine 805 m2 pokušao ostvariti u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, no njegova je prijava odbijena te je točkom III. Rješenja upućen na pokretanje ovog spora. Danas je u listu B-vlastovnica upisano DRUŠTVENO VLASNIŠTVO koji upis je neistinit odnosno nevaljan, jer ne odgovara pravnom i stvarnom stanju nekretnine.

Tužitelj ističe kako je kuriju sagradio 1881. te se kurija od dana izgradnje do danas nalazi u posjedu i vlasništvu Prebendarske kurije Sv. Barbare odnosno Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke, a kako je to vidljivo iz povijesnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te Uvjerenja katastra klasa: 935-07/21-02/294, urbroj: 251-15-02-1-21-2 od 13. travnja 2021. kojim se potvrđuje da je u postupku katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] iz 1975. na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentiran nositelj prava Prebendarski zbor. Zbor prebendara Prvostone crkve zagrebačke pravni je sljednik Prebendarske kurije B.

Tužitelj dostavlja u spis dokumentaciju iz Arhiva Nadbiskupije zagrebačke iz koje je vidljivo da je tužitelj izgradio Kuriju koja je predmet spora te da je Kurija bila namijenjena za stanovanje jednog od članova Zbora prebendara, a čemu služi i danas. 1959. Narodni odbor Općine Gornji grad – Zagreb donio je temeljem čl. 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta dana 29. lipnja 1959. Rješenje broj: 05-9167/1-1959. Kako je vidljivo iz obrazloženja samog rješenja: "Po čl. 1. st. 2., a u vezi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana su i postala su društvena svojina sva izgrađena i neizgrađena građevinska zemljišta u užim građevinskim rajonima gradova i naselja gradskog karaktera." Ovo rješenje je bilo zabilježeno na samo nekim nekretninama navedenim u Rešenju i to pod brojem Z-5076/59. Tužitelj nadalje pojašnjava kako u odnosu na nekretnine na kojima je upisana zabilježba rješenja poslovni broj Z-5076/1959 Općinski građanski sud u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, donio je dva rješenja i to dana 29. prosinca 2010. Djelomično rješenje poslovni broj Z-61882/10 kojim se "u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini Prebendarske kurije Sv. Barbare, Zagreb, Nova Ves, koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] kuća popisni broj 459 dvorište, vrt i zidovi površine 805 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] ulica površine 43 m2 dopušta sljedeći upis: Na temelju Rješenja Narodnog odbora općine Gornji grad-Zagreb broj: 05- 9167/1-1959 od 29. lipnja 1959. i čl. 21. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjižuje se DRUŠTVENO VLASNIŠTVO."

Tužitelju je navedeno rješenje uručeno putem oglasne ploče suda dana 06.12.2013., no za postojanje navedenog Rješenja i provedbu upisa društvenog vlasništva tužitelj je saznao tek 2021. kada je počeo prikupljati dokumentaciju potrebnu za obnovu Kurije Sv. Barbare (teško nastradale u potresu) i sudjelovanje na natječaju Ministarstva kulture i medija RH. O problemu je putem dopisa s relevantnom dokumentacijom upoznato i Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu dana 17. lipnja 2021. godine. Tužitelj se obratio tuženiku i tijekom trajanja pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, no bezuspješno. Drugo Rješenje u odnosu na zabilježbu poslovni broj Z-5076/59, pod brojem Z-16833/2019-2 Općinski građanski sud u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb donio je dana 04. travnja 2019. Navedenim Rješenjem pod točkom 3. odbijen je prijedlog NOO Gornji Grad-Zagreb, radi provedbe rješenja o utvrđenju nacionalizacije građevinskog zemljišta, Sektora za financije broj: 05-9169/1-1959 od 29. lipnja 1959. u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ističe da je većina nekretnina upisanih u gore pobrojanim zk. ulošcima u vlasništvu pravnih osoba Zagrebačke nadbiskupije.

Tužitelj ističe kako je zemljišnoknjižni odjel u predmetu poslovni broj Z- 5076/1959 donio je dvije oprečne odluke na temelju istog stanja spisa, jednu kojom se dopušta upis društvenog vlasništva u odnosu na predmet ovog postupka i drugo rješenje kojim se ovaj upis odbija u odnosu na druge nekretnine u vlasništvu pravnih osoba Zagrebačke nadbiskupije, a koje su sadržane u Rješenju od 29.06.1959. godine. Tužitelj ističe da tuženik niti na jedno do gore navedenih rješenja nije izjavio žalbu. Posebno navodi da je Zaključkom Grada Zagreba, Narodnog odbora Općine Gornji grad-Zagreb, Odjel za financije broj: 04-18560-60 od 25. studenoga 1960. utvrđeno da se neće podnositi zahtjev za utvrđenje nacionalizacije zgrada u [adresa], ulične i dvorišne, koje su izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Prebendarske kurije Sv. Barbare u Zagrebu. S obzirom na navedeni Zaključak nije bio niti ispunjen uvjet iz članka 26. Uredbe o postupku za provođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. list FNRJ br. 4159) za upis navedene nekretnine kao društvenog vlasništva u zemljišne knjige pa se ima smatrati da nacionalizacija nije niti određena u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka. Ovdje tužitelj ukazuje na kontradiktornost obrazloženja u točki 12 rješenja Zemljišnoknjižnog odjela od 30. studenog 2022., budući da su prvotno navodi da se iz pravomoćnog rješenja o utvrđivanju nacionalizacije moglo utvrditi koje su zgrade i posebni dijelovi nacionalizirani, a koje nisu, no kasnije zaključuje da okolnost da takva isprava nije donesena ne upućuje da nekretnina nije nacionalizirana te se poziva na odluku Vrhovnog suda broj Rev-1778/13-2 od 03. ožujka 2015. godine.

Kao što je vidljivo iz Zaključka od 24.11.2960. tužitelj je po prebendaru BS sukladno članku 36. stavak 3. Uredbe o postupku za provođenje nacionalizacije podnio prijavu radi utvrđenja predmeta nacionalizacije, no Narodni odbor općine Gornji Grad je upravo po navedenoj prijavi donio Zaključak da se neće podnositi zahtjev za utvrđenje nacionalizacije zgrada u [adresa] u vlasništvu PREBENDARSKE KURIJE SV. BARBARE.

Suprotno stajalištu suda, tužitelj nije mogao niti podnijeti zahtjev za izuzimanje od nacionalizacije budući da nadležno tijelo nije postupilo po prijavi i utvrdilo predmet nacionalizacije, nego je upravo donijelo zaključak u kojem navodi da su zgrade u [adresa] u vlasništvu PREBENDARSKE KURIJE SV. BARBARE. Dakle, navedene zgrade niti zemljište nisu nacionalizirani. Tužitelj ovdje ukazuje na članak 38. Uredbe iz kojeg se zaključuje da preduvjet za donošenje rješenja o izuzimanju od nacionalizacije predstavlja ranije donijeto rješenje o utvrđivanju predmeta nacionalizacije.

Suprotno mišljenju suda tužitelj smatra da se u odluci Vrhovnog suda RH-a broj Rev-1778/13-2 i ovom predmetu ne radi o istom pravnom pitanju, budući da je tužitelj u spis dostavio Zaključak Narodnog odbora Općine Gornji Grad-Zagreb, Odjel za financije broj: 04-18560/1-60 od 24.11.1960. iz kojeg izravno proizlazi da nekretnina nije nacionalizirana. Upravo je i postojanje navedenog Zaključka razlog nepodnošenja zahtjeva za povrat nadležnom upravnom tijelu Grada Zagreba. Tužitelj nadalje ukazuje da je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 01.01.1997. prestao važiti Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Tužitelj ističe da u ovom slučaju valjalo je primijeniti članak 11. Zakona o nacionalizaciji kojim je propisana da se odredbe ovog zakona ne primjenjuju na zgrade i prostorije koje služe vjerskim zajednicama za vršenje njihove vjerske djelatnosti, kao što su crkve, hramovi, kapele i bogomolje, manastiri i samostani, sjemeništa i vjerske škole, niti zgrade koje služe kao župski, parohijski, biskupski, patrijaršijski i drugi slični dvorovi. Iz Uvjerenja katastra klasa: 935-07/21-02/294, urbroj: 251-15-02-1-21-2 od 13. travnja 2021. kao i Prijepisa posjedovnog lista 1557 k. o. [katastarska općina] vidljivo je da se Prebendarska kurija Sv. Barbare nalazi u Novoj Vesi broj 5 te da je u posjedu i vlasništvu Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke od same izgradnje. Kurija je 2004. upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Tužitelj ističe da se nalazi na samostalnom, nesmetanom i poštenom posjedu nekretnine od 1881. godine te je u svakom slučaju stekao pravo vlasništva nekretnine temeljem dosjelosti računajući od 8. listopada 1991. do 8. listopada 2001. godine. S obzirom na činjenicu: da temeljem isprava koje se nalaze predmetu poslovni broj Z-5076/59 kao i propisa koji su regulirali nacionalizaciju nije bilo uvjeta za upis društvenog vlasništva tužitelj smatra da je svakako stekao vlasništvo nekretnine dosjelošću dana 08.10.2001. godine.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjeva u cijelosti. Na nekretnini oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća popisni br. 459 Dvorište, vrt i zidovi površine 805 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je temeljem Rješenja Narodnog odbora općine Gornji grad-Zagreb broj: 05-9167/1- 1959. od 29. lipnja 1959. i čl. 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta uknjiženo Društveno vlasništvo.

Tuženik navodi kako je nesporno je da je Rješenjem Narodnog odbora općine Gornji grad-Zagreb broj: 05-9167/1-1959. od 29. lipnja 1959. od 29. lipnja 1959. utvrđeno da su danom 25. prosinca 1958. kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana i postala društvena svojina sve niže navedena izgrađena i neizgrađena građevinska zemljišta i to zemljišta upisana u zemljišnim knjigama kod Kotorskog suda I u Zagreb, k. o. [katastarska općina], pa tako i nekretnina koja je predmet ovog postupka. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u zagrebu posl.br.Z- 60780/2022=Ozn. Z-40835/2022, Z-51179/2021 od 30. studenog 2022. razvidno je da je iz povijesnog prikaza za z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] vidljivo da je pod posl.br.Z- 5076/59=Z-67882/10 dopuštena uknjižba društvenog vlasništva na temelju Rješenja od 29. lipnja 1959. godine.

Tuženik ističe kako je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odlukama posl. br. Rev-698/2005 od 7. prosinca 2006. i Rev- 1778/2013 od 3. ožujka 2015. te Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III/1884/2016 od 7. rujna 2016. radi se o nekretnini koja je nacionalizirana po sili zakona i koju je radi navedenog potrebno upisati kao društveno vlasništvo sukladno čl. 28. ZNNZGZ te su rješenja koja su donosila tijela za provedbu nacionalizacije imala samo utvrđujuće, odnosno deklaratorno značenje zbog čega je vlasništvo tužitelja prestalo stupanjem na snagu ZNNZGZ odnosno dana 26. prosinca 1958. i bez brisanja tog prava u zemljišnoj knjizi i uknjižbe društvenog vlasništva. Navodi kako pravo vlasništva nastalo na temelju samog zakona ne stječe se upisom u zemljišnu knjigu nego se stječe danom stupanja na snagu zakona i to pravo je po svojoj pravnoj snazi jače od formalnog upisa u zemljišne knjige.

Slijedom navedenog tvrdnja da je uknjižba Društvenog vlasništva u listu B- vlastovnica neistinit odnosno nevaljan nije osnovana.

Uvidom u priloženu Potvrdu br. 1771/2005 od 1. srpnja 2005. Nadbiskupije Zagrebačke, Nadbiskupskog duhovnog stola razvidno je da je ista izdana za potrebe postupaka povrata i naknade oduzete imovine za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine pred nadležnim upravnim tijelima a koji postupak tužitelj nikada nije pokrenuto iako Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (N.N. br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) uređuje uvjete i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo.

Člankom 65. Zakona o naknadi propisan je rok od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona za podnošenje zahtjeva za povrat a ako je zahtjev podnesen po proteku roka podnositelj gubi sva prava iz tog Zakona.

Slijedom iznesenog smatra se da je tužitelj propustio postupiti sukladno odredbama ZNNZGZ te na taj način izgubio pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-67882/2010 provedeno je u zemljišnim knjigama 24. studenog 2011. te je životno nelogično da bi tužitelj tek 2021. saznao za ovaj upis. Također se smatra da ne postoji opravdani razlog za propuštanjem izjavljivanja pravnog lijeka na ovo rješenje. Radi utvrđivanja činjenice saznanja o uknjižbi društvenog vlasništva te dostave rješenja tužitelju, tužena predlaže priklop spisa zemljišnoknjižnog odjela Zagreb posl.br. Z-67882/2010.

U odnosu na Zaključak Grada Zagreba, br. 04/18560/1-60 od 25. studenoga 1960 navodi se da je čl. 36. Uredbe o postupku za provođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta propisano da raniji vlasnik može podnijeti komisiji za nacionalizaciju pri narodnom odboru općine zahtjev da se izuzme od nacionalizacije i da mu se ostave u vlasništvu zgrade i posebni dijelovi zgrade, koji se po Zakonu izuzimaju od nacionalizacije i ostavljaju u vlasništvu ranijim vlasnicima. U zahtjevu za izuzimanje oda nacionalizacije raniji vlasnik je dužan naznačiti rješenje o utvrđivanju predmeta nacionalizacije ako je ono već doneseno, zgrade i posebni dijelovi zgrada, za koje zahtjeva izuzimanje od nacionalizacije i da mu se ostave u vlasništvu kao i razloge za taj zahtjev. Člankom 39. određeno je da će Narodni odbor općine donijeti rješenje po tom zahtjevu. Obzirom na to da tužitelj nije dostavio rješenje doneseno sukladno odredbi čl. 39. Uredbe iz čega proizlazi da su predmetne nekretnine nacionalizirane temeljem Zakona i utvrđene rješenjem od 29. lipnja 1959. godine.

Slijedom navedenog razvidno je da je tužitelj bio u obvezi podnijeti zahtjev za povrat nadležnom upravnom tijelu Grada Zagreba. Tužena smatra da je prilikom nacionalizacije predmetnih nekretnina rješenjem Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora općine Gornji Grad – Zagreb i to pozivom na odredbu čl. 11. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta bilo potrebno utvrditi da je predmetna nekretnina ostavljana u vlasništvo tužitelju obzirom ista koristi uglavnom za stanovanje prebendara. Kako tužitelj nije dostavio predmetno rješenje njegove tvrdnje smatraju se u cijelosti neosnovanima.

3. Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu.

4. Predmet postupka je tužba za ispravak sukladno članku 205. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 dalje ZZK). Tužitelj tvrdi da je u listu B-vlastovnica upisano DRUŠTVENO VLASNIŠTVO za nekretninu oznake z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća popisni br. 459 Dvorište, vrt i zidovi površine 805 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neistinit odnosno nevaljan, jer ne odgovara pravnom i stvarnom stanju nekretnine.

5. Tužba za ispravak je posljedica činjenice da se protiv odluka zemljišnoknjižnog suda na raspravi za ispravak u postupcima osnivanja i obnove zemljišne knjige te pojedinačnim ispravnim postupcima ne može podnijeti žalba.

6. Sud u odluci kojom usvaja prijavu upisa ili prigovor na upis dopustiti će odgovarajuću upise i narediti njihovu provedbu. Istovremeno sud će uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, kao i one čiji je upis ili prvenstveni red upisa svojom odlukom odredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

7. Dakle, tužba za ispravak predstavlja jedino pravno sredstvo kojim osobe koje smatraju da su oštećene u svojim pravima upisom provedenim temeljem odluke donesene na raspravi za ispravak o prijavi ili prijedlogu mogu štiti svoja prava odnosno koje su oštećene odbijanjem prigovora ili prijave za upis u ispravnom postupku kao neosnovanog.

8. Zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: - osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja - osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati (članak 205. stavak 1. ZZK-a).

9. Odbijanje prigovora ili prijave u pojedinačno ispravnom postupku je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za ispravak kao podnošenje tužbe u propisanom roku. Pasivno legitimirane kod tužbe za ispravak bile bi osobe u čiju je korist određen upis obavljen u postupku osnivanja i obnove zemljišnih knjiga, odnosno kod pojedinačnog ispravnog postupka, kao i njihovi pravni slijednici.

10. Kako je razvidno iz Rješenja od 30 studenog 2022. (list 13. do 14. spisa) tužitelju nije udovoljeno prijavi te je on ovlašten na pokretanje ove tužbe, međutim uvidom u dostavnicu koju je dostavio tužitelj u spis (list 226. spisa) razvidno je da je navedeno Rješenje od 30. studenog 2022. koje je doneseno u zemljišnoknjižnom postupku zaprimio 12.12.2022. dok je tužba u ovoj stvari podnijeta 09. 01.2023. pred Općinskom Građanskom sudu u Zagrebu koji se kasnije oglasio nenadležnim . Dakle, u ovom postupku u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva nisu ispunjene procesne pretpostavke koje proizlaze iz Zakona o zemljišnim knjigama i to iz članka 205. stavak 1. ZZK-a, stoga je valjalo odbaciti tužbu obzirom na to da je ista nepravovremena sukladno članku 281. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 89/21, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP).

11. U parnici povodom tužbe za ispravak sud donosi odluku na temelju ocjene svih provedenih dokaza nužnih za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja glede postojanja određenog knjižnog prava , njegovog nositelja sadržaja i opsega s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, kao i odredbe zemljišno knjižnog prava koje uređuju pretpostavke za upis tog prava u zemljišnu knjigu. Sud u postupku koji se provodi povodom tužbe za ispravak nakon provedenog posebnog zemljišnoknjižnog postupka ispituje ima li osoba u čiju je korist u tom posebnom postupku izvršen upis nekog prava u zemljišnoj knjizi doista to pravo, odnosno ima li tužitelj takvo pravo.

12. U odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži da sud utvrdi vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini s osnove dosjelosti valja istaknuti kako je člankom 186. a stavak 1. propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu te je stavkom 5. istog članka propisano da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka. Također je propisao da ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegova podnošenja podnositelj može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Dakle, obzirom na činjenicu da tužitelj nije dostavio u spis dokaz da se prije podnošenja tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu niti da je protekao rok od 3 mjeseca iz gore navedenog članka te da u prethodno provedenom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku u odnosu na navedenu nekretninu nije utvrđivano pravo vlasništva dosjelošću, to je sukladno članku 186.a sud odlučio kao u izreci rješenja.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak, a trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku odmjerenim prema Tarifi o nagradi i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje OT) te se sastoji od troška za sastav odgovora na tužbu od 8.05.2023. u iznosu od 3.009,60 eura (Tbr.8. t.1.OT-a), pristupa na ročište 17.10.2024. u iznosu od 3.009,60 eura (Tbr.9. t.1.OT-a) i pristupa na ročište 20.11.2024. u iznosu od 3.009,60 eura (Tbr.9. t.1.OT-a) što sveukupno iznosi 9.028,8 eura te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2024.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja, nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku rješenja, a ulaže se putem ovog Suda u 2 primjerka za Sud i po 1 za svaku protivnu stranku.

Dna:

1.Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku ŽDO

3. Spis u kalendar 60 dana – parnična pisarnica