Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-966/2024-4

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Jasminki Pavković, u pravnoj stvari tužiteljice KSĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, koju zastupaju punomoćnici Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlu

čujući o žalbi

tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-643/2023-11 od 16. rujna 2024., 23. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-643/2023-11 od 16. rujna 2024. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troška podnošenja žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troška podnošenja žalbe.

3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi žalbi tuženika. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), a na koju povredu u žalbi ukazuje tuženik. Pobijano prvostupanjsko rješenje ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

6. Prvostupanjski sud zaključuje da je prorogacijska klauzula predmetnog ugovora o kreditu nepoštena i ništetna jer da o istoj stranke nisu pregovarale, a uslijed čega tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na njezin sadržaj (kojeg je prethodno na formuliranom obrascu pripremio sam tuženik). Stoga prvostupanjski sud nadalje zaključuje da je takvom prorogacijskom klauzulom tuženik ugovorio za sebe nadležnost bližeg suda i bitno manje troškove, a zbog čega je uzrokovao financijsku neravnotežu i neravnotežu u procesnom položaju ugovornih stranaka.

7. No, prvostupanjski sud ne daje razloge o tome kako je utvrdio da stranke o predmetnoj prorogacijskoj klauzuli nisu pregovarale. Pritom ovdje valja ukazati da u ovom stadiju postupka tj. bez provođenja kontradiktornog postupka nije niti bilo moguće utvrditi ovu činjenicu.

8. Osim toga, ostalo je nejasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da je predmetnom prorogacijskom klauzulom tuženik za sebe ugovorio mjesnu nadležnost bližeg suda, kada je iz te prorogacijske klauzule riječ o nadležnosti suda u Rijeci te kada iz stanja spisa proizlazi da je sjedište tuženika u Rijeci (a što bi ukazivalo da i bez predmetne prorogacijske klauzule za slučaj spora povodom predmetnog ugovora o kreditu bi bio nadležan općemjesno nadležan sud za tuženika). Ovdje još valja reći da prvostupanjski sud nije ispitao i utvrdio okolnosti vezane za mogućnost da pored opće mjesno nadležnog suda za tuženika u ovoj pravnoj stvari bude mjesno nadležan i svaki drugi sud i to u smislu odredbe čl. 59. ZPP koja glasi: "Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi."

9. Konačno, neosnovano je zasnivanje pobijanog prvostupanjskog rješenja na odredbi čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16). Ovog stoga što se ta odredba odnosi samo na pitanje međunarodne nadležnosti za sporove iz potrošačkih ugovora (a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi).

10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne vezano za prigovor mjesne nenadležnosti ponovno odlučiti o tom prigovoru, imajući pritom u vidu i ostale žalbene navode tuženika te navode tužiteljice iz odgovora na žalbu.

12. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troška žalbenog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 23. prosinca 2024.

Sudac

Jasminka Pavković