Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-244/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Marijanki Salopek, u pravnoj stvari tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Milica Đurđević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Matija Jukić, odvjetnik iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Psp-40/2023-28 od 14. veljače 2024., 23. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se djelomično žalba tuženika MB kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Psp-40/2023-28 od 14. veljače 2024. u točki I. i odluka o troškovima postupka, točka III. izreke za iznos od 581,81 eur.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženika, ukida se točka III. izreke rješenja u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovog postupka preko iznosa od 581,81 eur.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
"I/ Utvrđuje se da je tuženik MB, smetao tužitelja ZB u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora, koji se nalazi u [adresa], na 1. katu, a koji se sastoji od prostorije-sobe, WC-a muški i ženski sa pretprostorom, te stubišnog prostora sa ulazom površine 55 m2, na način što je u periodu od 12-15. kolovoza 2019. godine samovlasno, nasilno, naloživši promjenu bravu ušao u navedeni prostor u kojem su se nalazile stvari tužitelja.
Nalaže se tuženiku da tužitelju preda ključeve nove brave od navedenog poslovnog prostora u roku 8 dana, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda.
II/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom u dijelu prijetnje novčanom kaznom.
III/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku 15 dana."
2. Protiv točaka I. i III. izreke rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22, 114/22., 155/23., dalje: ZPP), jer je samoinicijativno izmijenio tužbeni zahtjev, nakon što je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotnog 2. tuženika BMD d.o.o. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelju, te ističe da se nije radilo o samovlasnom i protupravnom smetanju, već o radnji nužnoj radi otklanjanja štete. Pobija odluku o troškovima postupka i ističe da sud nije mogao tužitelju priznati pravo naknadu troškova postupka u iznosu višem od iznosa troškova koje je tužitelj potraživao, ukupno 581,81 eur. Predlaže preinaku rješenja i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu tuženiku troškova postupka, podredno ukidanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nije osnovan prigovor povrede odredaba postupka na koje upire žalba Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i rješenje se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP, u vezi sa člankom 381. ZPP. Materijalno pravo pravilno je primijenjeno.
6. Nije osnovan prigovor da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev, na način da je samoinicijativno intervenirao u tužbeni zahtjev, kako je to pobliže opisano u žalbi.
6.1. Naime, nakon što je rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-1050/2021-2 od 29. svibnja 2023. uvažena žalba (tada) 1. tuženika MB, ukinuto rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: Psp-44/2019-17 od 28. svibnja 2021 pod točkama I. i III. izreke rješenja i predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak (stranice 107-110 spisa), prvostupanjski sud je u ponovnom postupku odlučivao u okviru tužbenog zahtjeva, pravilno cijeneći okolnost da navedeno prvostupanjsko rješenje od 28. svibnja 2021. nije bilo pobijano u točki II. izreke rješenja, kojim je tužbeni zahtjev u odnosu na (tada) 2. tuženika BMD d.o.o. odbijen kao neosnovan (stranice 89-95 spisa), pa je u tom dijelu prvostupanjsko rješenje postalo pravomoćno. Slijedom toga, u odnosu na glavnu stvar nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. točka 12. ZPP.
7. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.
8. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, u skladu s člankom 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrđeno na temelju kojeg od izvedenih dokaza.
9. Među strankama nije sporno da je tuženik MB, kao predstavnik suvlasnika u zgradi u [adresa], ušao u prostor na 1. katu zgrade, na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima toga prostora, čime je onemogućio tužitelju ulazak u prostor jer mu nije predao original ili duplikat ključeva nove brave.
9.1. Sporan je posljednji mirni posjed tužitelja, pripada li tužitelju pravo na zaštitu posjeda i je li smetanje posjeda bilo samovlasno i protupravno.
10. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu spornog prostora, koji je koristio i nakon isteka ugovora o zakupu poslovnog prostora, kojeg je kao vlasnik obrta „[obrt]“ sklopio 10. prosinca 2007. sa suvlasnicima stambene zgrade [adresa], 2, 4, 6 i 8.
10.1. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik nasilno ušao u navedeni poslovni prostor, na način da je angažirao bravara koji je obio bravu na ulaznim vratima i istu promijenio, bez da je o tome prethodno obavijestio tužitelja ili sina tužitelja, koji oboje žive na adresi [adresa], a nakon promjene brave nije tužitelju dao ključeve od nove brave, original ili duplikat, čime je tužitelju onemogućio pristup u poslovni prostor i korištenje istog.
11. Na utvrđene odlučne činjenice, koje su dijelom i nesporne između stranaka, sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst., 94/17. – ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst), dalje: ZVDSP) o smetanju posjeda, navedene u obrazloženju pobijanog rješenja.
12. Kod ocjene izvedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno ocijenio iskaze tužitelja, tuženika i saslušanih svjedoka, što je u skladu i s neposrednim opažanjem suda tijekom uviđaja na licu mjesta, u odnosu na prostor na kojem je došlo do smetanja posjeda.
12.1. Naime, tuženik je u svom iskazu potvrdio da je nasilno ušao u predmetni poslovni prostor radi provjere, odnosno utvrđenja i sanacije štete, nastale zbog puknuća cijevi, uslijed čega je došlo do vlaženja na stropu Dječjeg vrtića, koji se nalazi neposredno ispod predmetnog poslovnog prostora.
12.2. Tuženik nije dokazao da je za takvo postupanje imao dozvolu korisnika poslovnog prostora i/ili nadležnog tijela, odnosno da su postojale takve okolnosti koje su zahtijevale hitnost u postupanju i bile nužne radi otklanjanja opasnosti za nastanak daljnje štete u odnosu na suvlasnike zgrade, da bi opravdale samovoljan ulazak u poslovni prostor, bez prethodne obavijesti korisnika i barem naknadne obavijesti o ulasku u prostor i promjeni brave od ulaznih vrata.
13. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora, kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja, te da tužitelju pripada pravo na zaštitu prava posjeda.
14. U tom smislu prvostupanjska odluka ima jasne i logične razloge, u skladu s izvedenim dokazima, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, a što žalba nije uspjela dovesti u sumnju.
15. Slijedom toga, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba ZVDSP o smetanju posjeda, tužbeni zahtjev je i po ocjeni ovog suda valjalo usvojiti.
16. Pri tome se napominje da je predmet ovog spora smetanje posjeda, u kojem postupku se raspravljanje ograničava samo na posljednje stanje posjeda i čin smetanja, a ne raspravlja se o pravu na posjed, u skladu s člankom 22. ZVDSP (kako je to navedeno i u točki 7. obrazloženja prvostupanjskog rješenja), tako da okolnost da je okolnost što je obrt u vlasništvu tužitelja prestao s radom i brisan iz registra obrta prije više godina u odnosu na počinjeno smetanje posjeda nije od utjecaja na ishod ovog postupka.
17. Shodno navedenom, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana u odnosu na glavnu stvar i u tom dijelu, točka I. izreka rješenja, potvrđena je prvostupanjska odluka (članak 380. točka 2. ZPP).
18. Kod odlučivanja o troškovima postupka došlo je do pogrešne primjene odredaba ZPP o troškovima postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23., dalje: Tarifa/23.), cijeneći vrstu spora i uspjeh stranaka u sporu.
19. Naime, osnovan je prigovor tuženika da je tužitelj potraživao naknadu troškova postupka u iznosu od 2.000,00 kn, uvećano za PDV, što iznosi 331,81 eur (kako proizlazi iz zapisnika s glavne rasprave održane 14. travnja 2020. – stranice 83-84 spisa), te pristup na ročište od 11. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eur, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 581,81 eur.
19.1. Prvostupanjski sud je kod odlučivanja o troškovima postupka primijenio odredbe Tarife/23., o jednokratnoj nagradi u ovakvoj vrsti spora, ali je pri tome propustio cijeniti visinu zahtijevane naknade troškova postupka od strane tužitelja i da sud tužitelju ne može priznati pravo na naknadu troškova postupka iznad zahtijevanog iznosa.
19.2. Stoga je žalba tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažena i prvostupanjsko rješenje je u tom dijelu, točka III. izreke rješenja, djelomično potvrđeno, a djelomično ukinuto (članak 380. točka 2. i 3. ZPP). U nepobijanom dijelu, točka II. rješenja, prvostupanjska odluka nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP, u vezi sa člankom 381. ZPP).
20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan jer je tuženik uspio sa žalbom u neznatnom dijelu i to samo u odnosu na odluku o troškovima postupka (članak 166. ZPP).
Sisak, 23. prosinca 2024.
Sutkinja
Marijanka Salopek
