Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-246/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB 28921383001, Ulica Grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, protiv protivnika osiguranja VC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćnici Maji Vidmar, odvjetnici iz [adresa], radi osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj: Ovr-552/2023-2 od 15. siječnja 2024., 23. prosinca 2024.,
r i j e š i o je
I. Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja VC i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu poslovni broj: Ovr-552/2023-2 od 15. siječnja 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev protivnice osiguranja VC za nadoknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o osiguranju, koje je izdano otiskivanjem štambilja, prvostupanjski sud je u točki I. izreke odredio osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. (...) [adresa], temeljem ovršnih isprava – izvršnih i pravomoćnih rješenja predlagatelja osiguranja KLASA: UP/I-325-08/18-07/0214539, URBROJ: 374-3304-2-18-1 od 22. veljače 2018. godine i KLASA: UP/I-325-08/11-07/0119916, URBROJ: 374-3304-2- 14-05 od 02. travnja 2014. godine radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 237,16 EUR / 1.786,88 kn, s pripadajućim zateznim kamatama te je određeno je da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršnost tražbine, radi čijeg je osiguranja uknjižba dopuštena i da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.
2. Protiv navedenog rješenja protivnica osiguranja izjavljuje pravovremenu, dopuštenu i potpunu žalbu zbog zakonom predviđenih žalbenih razloga iz članka 50. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - odluka US RH., 73/17., 131/20. i 114/22., 6/24. dalje: OZ) kao i protiv odluke o trošku postupka osiguranja. Protivnica osiguranja predlaže preinačiti pobijano rješenje o osiguranju na način da se odbije prijedlog za osiguranje, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ujedno u žalbi predlaže dosuditi joj trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.
4. Žalba protivnice osiguranja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), a u vezi sa člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - odluka US RH., 73/17., 131/20. i 114/22., 6/24. dalje: OZ), utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Sukladno odredbi članka 21. stavak 1. OZ u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
7. Predlagatelj osiguranja je 20. prosinca 2023. podnio prijedlog radi osiguranja novčane tražbine uknjižbom založnog prava na nekretninama u suvlasništvu protivnika osiguranja opisanima kao u izreci pobijanog rješenja. Predlagatelj osiguranja navodi da tražbina predlagatelja proizlazi iz izvršnih i pravomoćnih rješenja predlagatelja osiguranja KLASA: UP/I-325-08/18-07/0214539, URBROJ: 374-3304-2-18-1 od 22. veljače 2018. godine i KLASA: UP/I-325-08/11- 07/0119916, URBROJ: 374-3304-2-14-05 od 02. travnja 2014. godine radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 237,16 eura / 1.786,88 kuna, a koja se sastoji od glavnice u iznosu 191,39 eura / 1.442,03 kuna i zakonske zatezne kamate obračunate na dan 20. prosinca 2023. godine u iznosu od 45,77 eura / 344,85 kuna, kao i radi osiguranja zakonske zatezne kamate, pri čemu se stopa zateznih kamata u ostalim odnosima određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno članku 29 stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 75/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.), na iznos glavnice koja teče od 21. prosinca 2023. godine, pa sve do namirenja osiguranja u cijelosti.
8. Uz navedeni prijedlog predlagatelj osiguranja je podnio ovršne isprave iz kojih je vidljiva tražbina ovrhovoditelja te izvadak iz zemljišne knjige, kojim ovrhovoditelj dokazuje da je protivnica osiguranja suvlasnica nekretnina koje su predmet ovog postupka pa je stoga neosnovan žalbeni prigovor protivnice osiguranja kojim navodi da predlagatelj osiguranja nije dokazao postojanje, a niti visinu tražbine.
9. Pravilnom primjenom odredbe članka 296. OZ prvostupanjski sud zaključuje da predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti zasnivanje založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja na osnovu ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja.
10. Zbog navedenog, nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
11. Pravilan je i daljnji zaključak prvostupanjskog suda kada smatra da predlagatelj osiguranja traži prisilno zasnivanje založnog prava temeljem ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja i koja je podobna za ovrhu, na nekretnini koja je u suvlasništvu protivnice osiguranja, donosi pobijano rješenje o osiguranju.
12. Žalbeni prigovor protivnice osiguranja kojim navodi da je rješenjem predlagatelja osiguranja KLASA: UP/I-325-08/17-14/0057966, URBROJ: 374-3304-2- 17-1 od 21. ožujka 2017.g. naloženo obvezniku, ovdje protivnici osiguranja da utvrđeni mjesečni iznos naknade za uređenje voda plaća kvartalno godišnje, na račun Grada Raba broj IBAN [broj bankovnog računa] te da je Grad Rab kao ovrhovoditelj dana 31.10.2023.g. donio rješenje o ovrsi na računima ovršenice VC, ovdje protivnice osiguranja, KLASA: UP/I-325-03/23-01/106, URBROJ: 2170-13-03/08-23-1 temeljem ovršne isprave- rješenja Hrvatskih voda ovdje predlagatelja osiguranja KLASA: UP/I-325-08/17-14/0057966, URBROJ: 374- 3304-2-17-1 od 21. ožujka 2017.g. za naknadu za uređenje voda za vrijeme od 2017. do kraja 2020., odnosno ukupan iznos od 130,10 eura (980,24 kuna), od toga 113,44 eura (854,71 kuna) na ime glavnice i 16,66 eura na ime zakonske zatezne kamate, je neosnovan s obzirom da predlagatelj osiguranja predlaže provođenje postupka osiguranja u odnosu na potraživanje koje protivnica osiguranja nije podmirila do dana podnošenja prijedloga (stranice 6 do 8 spisa).
13. Nadalje, tvrdnja protivnice osiguranja da je nedopušteno zasnivanje založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu glavnice od 191,39 eura nije osnovana jer je suprotna citiranom članku 290. stavak 2. OZ, koji izričito propisuje da se na osiguranje tražbine ne primjenjuju odredbe OZ o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz članka 80.b OZ. Pobijano rješenje je pravilno i zakonito jer je ispunjena zakonska pretpostavka iz prethodno navedenog članka 296. OZ, a to je postojanje ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja, na temelju koje isprave on ima pravo tražiti osiguranje tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnice osiguranja.
14. Stoga se protivnica osiguranja u žalbi pogrešno poziva na pravno shvaćanje pod poslovnim brojem: Su IV – 308/2020. zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 5. studenoga 2020., koje se u ovom konkretnom slučaju ne može primijeniti.
15. Sadržajem žalbe protivnica osiguranja ne upućuje ni na jednu konkretnu bitnu povredu odredaba postupka, pa je stoga pobijano rješenje ispitano u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 50. stavak 5. OZ, u vezi sa člankom 365. stavak 2. i člankom 381. stavak 1. ZPP. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.
16. U odnosu na žalbu protiv odluke o trošku, prvenstveno valja odgovoriti protivnici osiguranja da pobijanom odlukom trošak nije niti dosuđen predlagatelju osiguranja pa stoga neobrazloženi prigovor kojeg je protivnica osiguranja izjavila kao posljedicu njenog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari, ovaj sud nije preispitivao.
17. Stoga je žalba protivnika osiguranja kao neosnovana odbijena te je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, uz primjenu odredbe članka 380. točka 2. ZPP, u svezi članka 21. stavak 1. OZ.
18. Protivnica osiguranja nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 166. stavak 1. ZPP odbijen njen zahtjev za nadoknadu troška žalbe te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Sisku 23. prosinca 2024.
Sutkinja
Renata Košir Skračić
