Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1323/2024-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1221/2020-30 od 30. travnja 2024., 23. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1221/2020-30 od 30. travnja 2024. u točki IV izreke za iznos od 2.439,46 eura sa zateznim kamatama, te se rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.439,46 eura sa zateznim kamatama.

II Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak u povodu žalbe u iznosu od 50,62 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je ništetna odredba 1. Iznos kredita Ugovora o kreditu broj 3208631755/07 od 26. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF) a koja glasi: "u iznosu kunske protuvrijednosti od 243.253,16 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Točkom II izreke utvrđeno je da je ništetna odredba 7. otplata kredita Ugovora o kreditu broj 3208631755/07 od 26. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti CHF a koja glasi: "u kunskoj protuvrijednosti obačunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF…Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 60.263,13 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose i s dospjećem kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.620,45 eura sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv odluke o trošku u točki IV izreke žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 155. ZPP-a u vezi s odlukom o naknadi troškova u ovom sporu jer je dosudio troškove koji nisu bili nužni s obzirom da je presudu donio isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora i da zapravo, osim tužbe, ni jedan od naknadnih podnesaka tužiteljice kao ni prisustvovanje ročištima na kojima se nisu izvodili nikakvi dokazi, osim na ročištu 13. lipnja 2023., ne predstavljaju relevantne pravne radnje koje bi kao dodana vrijednost utjecale na rezultate raspravljanja i sadržaj presude. Tako da se na ročištu 22. studenog 2022. nisu izvodili nikakvi dokazi, već je isto odgođeno radi očitovanja na prigovor na nalaz i mišljenje vještaka pa da tužiteljica nema pravo na puni iznos nagrade za to ročište. Nadalje, smatra da podnesak od 17. lipnja 2022. nije obrazloženi podnesak za koji tužiteljica ima pravo na odvjetničku nagradu u punom iznosu nagrade kako to sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje, s obzirom da isključivo sadrži preinačeni tužbeni zahtjev bez ikakve činjenične ili pravne argumentacije odlučne za uspjeh tužiteljice u sporu. Pored toga, osporava trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu koji je tužiteljici priznat u iznosu od ukupno 1.320,00 eura, zanemarujući da je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23) izmijenjen čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Prema tome, tužiteljica da je u ovom sporu oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi zbog čega je trebao odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška. Konačno, tuženik smatra nejasnim kada su navedeni troškovi i zatraženi, no ukoliko su zatraženi troškovnikom koji je predan neposredno na ročištu 13. lipnja 2023., to da je protivno odredbi čl. 106a. st. 5. ZPP-a i da podnesak s troškovnikom ne proizvodi pravne učinke ni u pobijanom dijelu troškova.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se potvrdi pobijana odluka o troškovima postupka.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda postupka, niti povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano tuženik upire u žalbi jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

6. Prvostupanjski sud je odluku o parničnom trošku tužiteljice donio u primjeni čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022, 126/22- dalje:Tarifa) te joj je priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 995,12 eura, za zastupanje na ročištu 23.2.2022., 22.11.2022., 13.6.2023. prema tbr. 9 točka 1 po 995,12 eura, za sastav podneska 17.6.2022. prema tbr. 8 točka 1 – 995,12 eura, odnosno ukupno 4.977,10 eura, uvećan za 25% PDV u iznosu od 1.244,27 eura, predujam za vještačenje u iznosu od 199,08 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu po 660,00 eura, dakle ukupno iznos od 7.620,45 eura.

7. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a i Tarifom odmjerio tužiteljici nagradu za zastupanje tužiteljice na ročištu 23.2.2022., 22.11.2022., 13.6.2023. prema tbr. 9 točka 1 u iznosu od po 995,12 eura, uvećano za PDV. Pri tome je neosnovana žalbena tvrdnja da tužiteljici na pripada nagrada za zastupanje na ročištu 22.11.2022. u punom iznosu prema tbr. točki 1. jer se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi da tužiteljica zastupana po odvjetniku nema pravo na trošak zastupanja samo zbog činjenice da je pobijana presuda donesena isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora, a iz razloga što iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je pravo na naknadu za zastupanje bilo nužno s obzirom na navode tužene iz odgovora na tužbu te osporavanje osnova i visine tužbenog zahtjeva, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno dosudio ove troškove tužiteljici. Konačno, u odnosu na žalbene tvrdnje tuženika kojima osporava tužiteljici pravo na naknadu troškova postupka zbog toga što je tužiteljica troškovnik priložila na glavnoj raspravi, a ne u elektroničkom obliku sukladno čl. 106. a. ZPP-a, za odgovoriti je da troškovnik tužiteljice nema značaj podneska iz čl. 106.a ZPP-a koji bi u smislu čl. 107. istog Zakona trebalo dostaviti protivnoj strani budući da se odluka o troškovima donosi bez raspravljanja (čl. 164. st. 1. ZPP), pa to što je popis troškova postupka sastavljen u pisanoj formi predan na ročištu ne znači da je bez pravnog učinka u smislu čl. 106.a st. 6. ZPP kako to pogrešno smatra tuženik.

8. Međutim, tuženik osnovano osporava pravilnost primjene Tarife u odnosu na odmjeravanje nagrade za sastavljanje podneska od 17.6.2022. prema tbr. 8. točka 1. u punom iznosu budući da i prema ocjeni ovog suda tužiteljici pripada nagrada za sastavljanje tog podneska prema tbr 8. točka 3. Tarife jer je tužiteljica tim podneskom specificirala tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka i stoga taj podnesak ne ulazi u krug podnesaka za koje se prema tbr. 8. točka 1. Tarife priznaje puni iznos nagrade (odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga, obrazloženi podnesci u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka), nego se radi o podnesku koji predstavlja ostale podneske za koje se priznaje 25% nagrade iz tbr. 7. točke 1. Tarife i ne više od 50 bodova, pa je tužiteljici za taj podnesak trebalo odmjeriti 50 bodova, odnosno 99,54 eura uvećano za PDV u iznosu od 24,90 eura, odnosno ukupno 124,44 eura, dok je za više dosuđeni iznos do iznosa od 995,12 eura uvećan za PDV, taj zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan

8.1. Tuženik osnovano prigovara odmjerenom trošku tužiteljici za sudsku pristojbu na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 1.320,00 eura, pri čemu uvidom u spis predmeta i u eSpis ne proizlazi da je tužiteljica platila sudsku pristojbu na tužbu u trenutku podnošenja tužbe, niti ju je sud pozvao na plaćanje te pristojbe, dakle tužiteljica nije ni bila izvrgnuta tom trošku. Kako je u vrijeme donošenja presude bio na snazi Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23) prema kojem je tužiteljica sukladno čl. 11. st. 1. toč. 20. oslobođena od plaćanja pristojbi u ovom sporu, to nije bilo osnova ni da se tužiteljici odmjeri trošak sudske pristojbe na presudu.

9. Slijedom izloženog, žalbu tuženika je trebalo djelomično prihvatiti i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 2.439,46 eura sa zateznim kamatama te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

10. Tuženik je u žalbenom stadiju uspio 32 % pa mu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i br. 10. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) pripada razmjerni iznos nagrade za sastavljanje žalbe uvećane za PDV i razmjerni iznos sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 50,62 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Barbara Bosner