Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-220/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OD Hećimović i Partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Branimiru Iveković, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: P-246/2019. od 9. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: P-246/2019. od 9. veljače 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: P-246/2019. od 9. veljače 2022. utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 14. veljače 2006. sklopljenog između stranaka u dijelu kako je to pobliže navedeno u izreci, te naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime stečenog bez osnove iznos od 19.074,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci, kao i da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 14.241,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a slijedom toga i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita kao stečenog bez osnove.

7. Nesporno je između stranaka da su sklopile Ugovor o kreditu dana 14 veljače 2006. temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.615,37 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 84 mjeseca uz kamatnu stopu od 5,95% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.

Nije sporno ni to da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana, te da je kredit u cijelosti otplaćen.

8. Knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno tužitelj platio više i to po osnovu kamata 3.092,72 kuna, a po osnovu tečaja CHF 15.982,04 kuna odnosno ukupno 19.074,76 kuna.

9. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja postavio konačni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 19.074,76 kuna, a protivno žalbenim navodima isti je postavio tako da zahtijeva isplatu svakog pojedinačnog iznosa razlike sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok se tuženik ovako postavljenom tužbenom zahtjevu nije protivio nego je na ročištu 9. prosinca 2021. iskazao da ostaje kod odgovora na tužbu te je na tom ročištu saslušan vještak.

10. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

11. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž- 6632/2017. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018.

12. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017. prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove, zauzeo je pravni stav o tijeku i nastupu zastare, pa tužitelj nije trebao podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.

Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 3. rujna 2019. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a kako je tužba podnesena 9. svibnja 2019. zastara nije nastupila.

13. Tužitelj nije trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 14. veljače 2006., a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Protivno žalbenim navodima tužitelj je saslušan na ročištu 28. prosinca 2021. kada je iskazao da mu je kredit bio potreban za osobne potrebe, a da od tuženika nikada nije dobio obavijest o promjenama kamatne stope, a službenik u banci da mu je rekao prilikom zaključenja Ugovora da je to najbolji kredit i tada je znao koliki iznos treba vratiti, a kasnije je svaki mjesec dobivao sve veće rate, a u točki 6. Ugovora je navedena namjena kredita i to za kupnju rabljenog vozila bez posebnih namjena, pa je s obzirom na odredbu članka 3. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj bio potrošač i kao fizička osoba sklopio pravni posao na tržištu u svrhu koja nije namijenjena njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

15. Osim toga, odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. a knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate.

17. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

18. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi i na isplatu, tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj.

19. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je proveo sve dokazne prijedloge tuženika.

Tuženik je naime predložio samo provođenje knjigovodstveno financijskog vještačenja i uvid u dokumentaciju što je sud i proveo, dok nije predložio saslušanje javnog bilježnika, a u odgovoru na tužbu je kao dokaz naveo samo da se sasluša ovlaštena osoba tuženika ali bez imena i adrese.

Neosnovano stoga tuženik u žalbi navodi da ga je prvostupanjski sud pogrešno i grubo onemogućio da sudjeluje u postupku i iznosi svoje stavove.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 23. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin