REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 54-P-5441/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupanog po punomoćniku ZD iz OD Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba II. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu br. 02372 od 9. lipnja 2008., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

''kunska protuvrijednost iznosa od 21.661,83 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja...''

II Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da isplati tužitelju OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.532,26 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 0,42 eur od 4. kolovoza 2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,70 eur od 30. rujna 2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,75 eur od 31. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,09 eur od 4. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,42 eur od 22. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 22,62 eur od 29. siječnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,10 eur od 3. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,01 eur od 3. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,33 eur od 5. svibnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,09 eur od 3. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,41 eur od 3. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,48 eur od 29. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,75 eur od 8. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,75 eur od 5. listopada 2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,83 eur od 3. studeni 2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,70 eur od 3. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 15,46 eur od 5. siječnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 19,84 eur od 3. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,39 eur od 2. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 22,64 eur od 7. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,09 eur od 5. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,64 eur od 7. lipnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,73 eur od 5. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,60 eur od 30. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 40,38 eur od 31. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 44,22 eur od 5. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 42,80 eur od 5. studeni 2010. pa do isplate,

- na iznos od 44,91 eur od 27. studeni 2010. pa do isplate,

- na iznos od 55,25 eur od 4. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,80 eur od 3. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,23 eur od 4. ožujka 2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,38 eur od 4. travnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 53,07 eur od 3. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,15 eur od 3. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 69,18 eur od 4. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 83,91 eur od 3. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 93,78 eur od 5. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 75,43 eur od 4. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 68,80 eur od 3. studeni 2011. pa do isplate,

- na iznos od 68,88 eur od 2. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 73,81 eur od 3. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 78,27 eur od 2. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 79,18 eur od 5. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,24 eur od 2. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 76,49 eur od 2. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 79,03 eur od 4. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 79,23 eur od 4. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,29 eur od 1. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 75,86 eur od 6. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 70,63 eur od 2. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,12 eur od 5. studeni 2012. pa do isplate,

- na iznos od 77,92 eur od 3. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 77,22 eur od 4. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,55 eur od 5. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 73,09 eur od 25. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 73,76 eur od 3. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 77,81 eur od 3. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,09 eur od 3. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 69,69 eur od 2. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 70,89 eur od 3. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 70,30 eur od 2. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 72,60 eur od 4. studeni 2013. pa do isplate,

- na iznos od 74,65 eur od 3. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 74,76 eur od 3. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 77,27 eur od 4. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 74,77 eur od 3. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 78,20 eur od 2. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 80,26 eur od 2. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 78,56 eur od 23. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 960,71 eur od 26. svibnja 2014. pa do isplate,

sve po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.587,89 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9.6.2008. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu br. 02372, kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.661,83 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseci. Kredit je ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužitelj nije bio upozoren na rizike koji postoje u odnosu na njega kao potrošača, te mu nije objašnjena vjerojatnost očekivanog rasta valute. Stoga tužitelj s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 28.11.2023.) potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu, isplatu razlike preplaćenog iznosa od 4.532,26 eur, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je sukladno drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Puli br. Gž-1232/2024 od 9.9.2024. saslušao tužitelja kao stranku, dopunski saslušao tužitelja, saslušao svjedoka TD, te izvršio uvid u ugovor o kreditu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 9.6.2008. (list 9-16 spisa), plan otplate (list 18-20 spisa), uplate po kreditu (list 21-26 spisa), otplatnu tablicu (list 27-29 spisa) i dokumentaciju tuženika (list 42-68 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 9.6.2008., a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 21.661,83 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu od 9.6.2008. (list 12-16 spisa) razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 21.661,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja, uz rok otplate od 84 mjeseci i nominalnu godišnju kamatnu stopu od 7,50 %. Otplata kredita utvrđena je u mjesečnim anuitetima od po 332,25 CHF.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u ovom postupku u bitnom istaknuo je da je kredit podignuo radi kupnje osobnog vozila marke Seat Cordoba, da je kredit otplatio, a vozilo koristio isključivo za svoje osobne potrebe. Ugovor o kreditu je pročitao, radilo se o tipskom ugovoru, koji je bio unaprijed pripremljen, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Radilo se o ugovoru po principu ''uzmi ili ostavi''. Po zanimanju je građevinac, pa se niti ne razumije u bankarske odredbe, a nitko mu niti nije dao pojašnjenje vezano za valutnu klauzulu. Kredit je podignuo kod tuženika, jer je tako uvjetovala autokuća gdje je i kupio vozilo, a ponuđen mu je isključivo ovaj kredit u ''švicarcima''. Točno je da mu je rata kredita rasla zbog promjene tečaja CHF: Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja, jer je isti životan i logičan.

9. Svjedok TD bio je zaposlenik tuženika, ali nikada nije radio na kreditima, već u vanjskoj službi, te je educirao prodavače o njihovim proizvodima. On se sjeća da su u predmetno vrijeme bili aktualni ugovori o kreditu u ''švicarcima'', te da je za kredit u CHF rata kredita bila niža. Međutim kako svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetnom ugovoru o kreditu, sud njegov iskaz nije posebno cijenio.

10. Nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

12. Iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedeno proizlazi i iz čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13), odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15), a kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite. Tužitelj je dakle, kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu radi kupnje vozila, te je isti potrošač. Također, obzirom na naprijed navedeno u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa, službenika banke, javnih bilježnika i sl.

13. Cijeneći sve naprijed navedeno mišljenje je suda da je u postupku utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, a takva odredba je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, budući predloženi i saslušani svjedok od strane tuženika nema nikakvih neposrednih saznanja o konkretnom slučaju. S druge strane tužitelju je ponuđen isključivo ovaj ugovor u ''švicarcima'', pa stoga tužitelj nije imao mogućnost sklopiti ugovor u drugoj valuti, a niti je također, tužitelj bio dovoljno stručan da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu shvati značenje ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

14. Stoga je tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

15. Prigovor tuženika glede zastare također je neosnovan, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 19. srpnja 2021., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO-a. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH sa sjednice Odjela od 30. siječnja 2020. zauzet je stav da kod restitucijskih zahtjeva zastarni rok počinje teći tek od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

17. Radi utvrđenja pozitivne razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita, prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 7.11.2023. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka.

18. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 21.661,83 CHF, rok otplate 84 mjeseca, a plaćanje obveza u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja. Sveukupni iznos bruto obroka prema obračunu tuženika iznosi 27.052,74 CHF.

19. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 34.148,26 kn, odnosno 4.532,26 eur.

20. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku od 4.532,26 eur, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), 1 EUR = 7,53450 kn.

21. Također, obzirom na nesporno utvrđeno mijenjanje tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu odredba iz ugovora o kreditu u kojoj je bila ugovorena valutna klauzula je ništetna, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga ugovor u tom dijelu ništetan, a zbog čega je sud odlučio kao u st. I. izreke presude.

22. Na dosuđeni iznos od 4.532,26 eur tužitelju je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, kao što je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je preciznije određeno u izreci presude.

23. Kamatna stopa određena je po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

24. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava 3 podneska od 19.10.2021., 25.1.2022. i 28.11.2023. i pristupa na 5 ročišta od 8.3.2023., 14.9.2023., 11.4.2024., 4.12.2024. i 16.12.2024. od po 200,00 eur, ili ukupno 1.800,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 450,00 eur ili ukupno 2.250,00 eur. Također, tužitelju je priznat trošak predujma za financijsko vještačenje od 199,08 eur, te sudska pristojba na tužbu od 47,10 eur i na presudu od 91,71 eur, ili sveukupno 2.587,89 eur.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika