REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Posl.br. Pn-204/2018-53

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Davor Štorga, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marija Budimir, odvjetnik iz Pule, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 19. studenog 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa 19.908,42 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27.07.2018. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpanj te godine sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 5.331,80 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli posl.br. K-26/2014 od 09.12.2016. koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Kž-119/2017 od 10.05.2017. tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz čl. 153. i čl. 152. Kaznenog zakona sve na štetu tužiteljice. Tužiteljica navodi da zbog predmetnog događaja trpi neimovinsku štetu u vidu povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, da joj je povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo zbog štetnih događaja koje joj je učinio tuženik u počinjenju kaznenih djela. Također navodi da je pretrpjela fizičke bolove i strah te da joj je umanjena životna i radna aktivnost zbog pretrpljenog straha. Tvrdi da je dugo godina imala smetnje u vidu depresije zbog koje se dugo godina liječila i lijekovima i psihoterapijom. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu na ime naknade neimovinske štete tužiteljica potražuje iznos od 19.908,42 EUR zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti osporava zahtjev tužitelja. Ističe kako nije sporno da je pravomoćno osuđen za kazneno djelo silovanja međutim da je protiv te pravomoćne odluke podnio ustavnu tužbu te da je uvjeren kako će u tome uspjeti i kako će biti oslobođen od svih optužbi. Ističe kako je sa tužiteljicom prije navodnog silovanja bio u ljubavnoj vezi dvije godine koja se bazirala isključivo na održavanju seksualnih odnosa. Navodi da je cijeli ovaj postupak insceniran voljom i ljutnjom tužiteljice jer da je on u braku te da zbog činjenice da se svaki puta vraćao supruzi mu se tužiteljica na ovaj način osvećuje. Tuženik navodi da je seksualne odnose sa tužiteljicom odvijao uvijek na sličnim mjestima kao i na ovom za koje je optužen za silovanje te da su prakticirali grublji vid seksualnih odnosa pa osporava da je tužiteljicu prisilio na seksualni odnos. Također navodi da je ona te večeri konzumirala alkohol što je činila i inače pa da mu nije jasno po čemu je ovaj spolni odnos bio drugačiji od ostalih koji su imali redovito kroz dvije godine u vezi. Nakon intimnog odnosa za kojeg tužiteljica tvrdi da je predstavljao silovanje ističe da je htio otići kući kod svoje žene na što tužiteljica nije pristala te da nije htjela izaći iz vozila nakon čega da ju je on izbacio iz vozila i otišao kući. Stoga predlaže da se njen zahtjev odbije i da mu se naknadi trošak postupka.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u predmet Županijskog suda u Puli posl.br. K-26/2014, izvršen je uvid u zdravstveni karton i medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži ovome spisu, pročitana je medicinska dokumentacija na strani 19 do 27 spisa, izvršen je uvid u fotografije tužiteljice na strani 31 do 51 spisa, pročitana je presuda Vrhovnog suda RH posl.br. Ikž-119/17 od 10.05.2017., pročitano je rješenje Ustavnog suda RH od 18.04.2018., izvršen je uvid u CD snimke, pročitana je medicinska dokumentacija dostavljena od strane OB Pula na strani 112 do 136 spisa, pročitani su iskaz svjedoka HŽ, ĆŽ, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste psihijatra dr. OŽ, pročitan je vjenčani list tužiteljice, pročitana je usmena dopuna psihijatrijskog vještačenja od 04.05.2021. kao i pisana dopuna na strani 183 spisa,.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Uvidom u pravomoćnu presudu Županijskog suda u Puli – Pola, posl.br. K- 26/2014 od 09.12.2016. sud je utvrdio kako je tuženik UŽ proglašen krivim što je dana 15.06.2014. oko 00,30 sati u [adresa] na makadamskom putu kod križanja ceste [adresa], nakon verbalnog sukoba s tužiteljicom tijekom vožnje u automobilu, zaustavio automobil u kojem su se vozili, pa kada je tužiteljica nakon njegovog fizičkog nasrtaja na nju uslijed sukoba izašla iz vozila, htijući s njom protivno njene volje spolno općiti, uhvatio ju je svojim rukama te odvukao do prednje strane automobila gdje ju je pokušao poljubiti na što se tužiteljica izmicala i odupirala, nakon čega ju je gurnuo na poklopac motora i ponovno pokušao poljubiti čemu se ona oduprla, zatim joj je svukao majicu, potrgao grudnjak koji je ostao na tužiteljici, svukao suknju i povukao gaćice prema dolje, okrenuo ju licem prema poklopcu motora te svojim tijelom pritisnuo na poklopac motora, pa iako se tužiteljica cijelo vrijeme opirala, plakala i tražila da se smiri i prestane, naglo i grubo je svojim spolovilom koje je bilo u erekciji penetrirao u njen analni otvor, nakon čega se ona od boli uspjela otrgnuti i odmaknuti od tuženika. Dakle, tuženik je s tužiteljicom bez njezinog pristanka uporabom sile izvršio spolni odnošaj čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanjem iz čl. 153. st. 1. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

6. Uvidom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Ikž-119/2017 od 10.05.2017. sud je utvrdio kako su odbijene kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika ali i ovdje tuženika te je navedena presuda prvog stupnja u cijelosti potvrđena.

Uvidom u rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-3229/17 od 18.04.2018. utvrđeno je kako je ustavna tužba ovdje tuženika odbačena protiv gore navedenih odluka. Dakle, tuženik je iskoristio sve pravne lijekove te je pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv spolne slobode – silovanjem.

7. U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 1102. u svezi s čl. 1045 ZOO-a. Naime, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ima osoba prema kojoj je prijevarom, prisilom ili zlouporabom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti počinjeno neko kazneno djelo protiv spolne slobode i spolno ćudoređa.

Tužiteljica temeljem čl. 1102 ZOO-a prema mišljenju suda ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete jer je tuženik nesporno počinio kazneno djelo silovanja. Ovaj članka zapravo predstavlja pod oblik povrede prava osobnosti na tjelesno ili duševno zdravlje, dostojanstvo, čast i slobodu iz čl. 19. st. 2. ZOO-a. Naime, ova vrsta povrede prava osobnosti protiv spolnog ćudoređa je primjer kako se jednom štetnom radnjom može povrijediti više prava osobnosti. Postupanje štetnika ovdje tuženika mora sadržavati biće kaznenog djela protiv spolnog integriteta, odnosno dostojanstva osobe i ćudoređa. To je nesporno dokazano pravomoćnom kaznenom presudom. Tužiteljica stoga, sukladno navedenim zakonskim odredbama ima pravo na pravičnu novčanu naknadu jer je pod prisilom u odnosu na nju počinjeno kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa – silovanje.

8. Prema mišljenju ovoga suda nasilje nad tjelesnim i duševnim integritetom određene osobe u konkretnom slučaju tužitelja, a osobito silovanje kao jedan od najtežih oblika tog nasilja, protivno je temeljnim moralnim načelima i bez iznimno predstavlja povredu osobnih prava svakoga tko je takvom nasilju bio izložen, jer se tim činom vrijeđa njegovo dostojanstvo, čast i ugled. Oblici intenzitet i posljedice pretrpljene nematerijalne štete ovise o okolnostima korektnog slučaja i o ličnosti oštećenika ovdje tužitelja. Ovaj sud smatra da za utvrđenje tih relevantnih činjenica i nije nužno provoditi psihijatrijsko vještačenje već sud to može utvrditi i drugim dokaznim sredstvima primjerice saslušanjem oštećenika a naravno u granicama prijedloga stranaka.

9. Uvidom nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijaliste psihijatra dr. OŽ, uvidom u zdravstveni karton tužitelja kao i u priloženu medicinsku dokumentaciju sud je utvrdio obim i visinu pretrpljene štete tužitelja nakon opisanog štetnog događaja.

10. Silovanje tužiteljice dogodilo se 15.06.2014. te je u trenutku tog događaja tužiteljica trpjela strah visokog intenziteta a trpjela je i fizičke boli zbog nasilnog spolnog odnosa i ozljeda koje je zadobila. Strah koji je pretrpjela ali i poniženje te sramoćenje u javnosti (obje stranke potječu iz malog mjesta gdje se svi znaju) kod tužiteljice su izazvali pojavu reaktivnog stanja koje se naziva akutna reakcija na stres. Ovaj poremećaj nastaje nakon što neka osoba iskusi događaj koji predstavlja potencijalnu smrtnu opasnost i narušavanje osobnog fizičkog integriteta a na što je tužiteljica konkretno reagirala intenzivnim strahom, osjećajem bespomoćnosti i užasa kod tužiteljice su neposredno nakon događanja bili prisutni potpuni izostanak emocionalnog odgovora, derealizacija praćena elementima disocijativne amnezije.

Traumatski događaj je tužiteljica ponovno proživjela kroz povratne slike, misli, ideje, snove i iluzije i flash back epizode, osjećaja oživljavanja iskustva, distres kod izloženosti podsjetnicima na traumatski događaj. To se poglavito kod nje manifestiralo prilikom trajanja sudskog kaznenog postupka koji joj je u potpunosti pobudio sjećanje na traumu. Nakon četiri tjedna od štetnog događaja simptomatologija akutne reakcije na stres kod tužiteljice prelazi u kronificirani vid poremećaja prilagodbe sa naglašenim reaktivnim depresivnim stanjem i psihosomatskim odgovorom. Ta dijagnoza je tužiteljici dokumentirana te je zbog toga upućena na liječenje koje je trajalo od 26.06.2014. do 20.01.2015. godine.

11. Tužiteljica je tijekom liječenja otvaranjem traumatskih doživljaja te ponovnom retraumatizacijom kod sudskog procesa doživjela i pogoršanje zdravstvenog stanja u smislu reaktivnog depresivnog stanja. Tada joj je propisana i medikamentozna terapija a došlo je i do psihosomatskih smetnji (problemi sa spavanjem, što je česta pojava akutne reakcije na stres).

12. Tužiteljica neko vrijeme nije uzimala antidepresive po preporuci liječnika ali je tada došlo do razvoja suicidalnosti koju je ipak uz pomoć psihoterapije proradila. To je stanje trajalo narednih 6 mjeseci a nakon toga se postepeno sanirano jer je tužiteljica uspjela proradom traume uključiti se u redovan život kroz sportske aktivnosti i rad. Njezina psihološka trauma još uvijek nije u potpunosti sanirana već samo potisnuta i događaji koji podsjećaju na traumu mogu i dalje izazvati prisilne predodžbe, misli i snove traumatskog sadržaja.

13. U prvih 6 mjeseci poslije traumatskog događaja od 15.06.2014. kod tužiteljice je postojalo izrazito oštećenje kvalitete života, socijalizacije i jaki subjektivni osjećaj patnje. Bile su prisutne češće psihičke dekompenzacije, stalne psihijatrijske kontrole uz psihoterapiju i uzimanje lijekova. Tužiteljica je u mehanizmima obrane često koristila kontrafobične manevre koji bi zatim rezultirali produbljenjem depresivnog stanja. U tom razdoblju je kod tužiteljice došlo do privremenog umanjenja životne aktivnosti zbog pretrpljene duševne boli, povrede ugleda i časti za 20% u odnosu na ranije zdravo stanje.

Tužiteljica je bila duševno zdrava osoba prije štetnog događaja, te su joj njezine ego snage pomogle da se kroz tjelesnu aktivnost i sport vrati u normalno psihološko funkcioniranje. Danas kod tužiteljice i dalje postoje blaže smetnje u vidu potiskivanja intruzivnih misli i predodžbi te kontrafobični manevri. To u naravi znači da tužiteljica ne želi priznati da će ju nešto shrvati pa inzistira na takvim radnjama koje u njoj izazivaju strah. Sa medicinskog aspekta za tužiteljicu bi bilo bolje da si dozvoli da ju trauma shrva i da trauma nađe izlaz. Tužiteljica je pristupila liječenju ali to je ujedno i glavna zamka takvog pristupa jer se u određenom momentu pacijent zatvori i odluči da se više neće baviti tim problemom pa se vrlo često desi da se za pet ili dvadeset godina a možda i nikada taj problem ponovno pojavi.

14. Temeljem odredbe čl. 1100 ZOO-a sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu jer je utvrđeno kako je u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti. Naime, sud smatra da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisnu od naknade imovinske štete. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade ovaj sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli, strahu, povredi dostojanstva, časti, ugleda, poniženju i sramoti i cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Imajući u vidu pretrpljene fizičke bolove, strah, povredi dostojanstva, časti, ugleda, poniženju i sramoti te utvrđeno privremeno umanjenje životne i radne aktivnosti tužitelja sud je tužitelju temeljem čl. 1100 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 19.908,42 EUR. Sud je dakle u cijelosti usvojio zahtjev tužitelja.

15.Na dosuđeni naknade štete sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenje tužbe 27.07.2018. sukladno odredbi čl. 1103 u svezi s čl. 29. ZOO-a do konačne isplate.

16. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. OŽ tužitelj nije imao primjedbi te je istog u cijelosti prihvatio. Tuženik nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te je smatrao da je vještak temeljem ne objektivnih elemenata utvrdio privremeno umanjenje životne aktivnosti od 20% te da se isključivo rukovodio iskazom tužiteljice a u medicinskoj dokumentaciji da nema elemenata za dosudom tako visokog stupanja umanjenja životne aktivnosti. Tuženik je predlagao da se na sve okolnosti sasluša tužiteljica i da se provede dokaz novim medicinskim vještačenjem.

17. Sud je dokazni prijedlog tuženika za novim medicinskim vještačenjem odbio kao neosnovan a također je odbio sve dokazne prijedloge i tuženika i tužitelja koji se odnose na saslušanje svjedoka i tužitelja osobno.

Ovaj sud smatra da provođenje dokaza saslušanjem svjedoka u ovom postupku je potpuno nepotrebno obzirom na narav štetnog događaja kojim svjedoci nisu nazočili. Osim toga sa svjedocima se ne može dokazivati zdravstveno stanje bilo koje osobe pa tako niti tužitelja.

Ponašanje na koje tuženik upire da je tužiteljica nastavila normalno živjeti nakon štetnog događaja, da je izlazila u kafiće, da je konzumira alkohol i da se na njoj nisu vidjeli nikakvi znakovi traume ovaj sud smatra krajnje neumjesnim . Sve i da je to tako ,u što se sud uopće nije upuštao jer je to pravno irelevantno za utvrđivanje visine štete, životno i logično bi bilo da prosječan čovjek (jer svaka osoba ne reagira jednako na traumatski događaj) obzirom na ono što je tužiteljica prošla i ako je konzumirala alkohol kako to tvrdi tuženik ,je svakako prema mišljenju suda konzumirala ne zato što štetni događaj na nju nije djelovao već upravo suprotno.

Sud nije htio ponovno saslušavati tužiteljicu jer bi to za nju predstavljalo retraumatizaciju štete koju je pretrpjela a kroz vještački nalaz je utvrđeno da je prilikom svjedočenja u kaznenom postupku nakon toga kod nje došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja. Obzirom na protek vremena i na činjenicu da je tužiteljica danas koliko toliko stabilizirala svoje zdravstveno stanje sud smatra da njen ponovni iskaz u ovom postupku ne bi povoljnije utjecao na ishod uspjeha tuženika u postupku a tužiteljici bi se time samo moglo pogoršati zdravstveno stanje.

18. Prigovori tuženika koji se odnose na tvrdnje vještaka da je uslijed štetnog događaja tužiteljici počela opadati kosa i da joj se poremetio menstrualni ciklus ovaj sud uopće nije uzeo u procjenu povredu prava osobnosti iako je to vještakinja u svojem nalazu navela. Naime, u ovom postupku nije utvrđeno da li je poremećen menstrualni ciklus i opadanje kose u uzročnoj posljedičnoj vezi sa štetnim događajem ,vještak je u svojem nalazu to samo napomenuo kao dio koji je dobio iz anamnestičkih podataka od tužitelja. Zbog toga je tuženik inzistirao na novom vještačenju ali kako sud te okolnosti nije uopće cijenio kod dosude pravične novčane naknade iz tih razloga nije niti određeno provođenje medicinskog vještačenja jer smatra da to u konkretnim činjeničnom okolnostima nije bilo potrebno.

Osim toga umanjenje životne aktivnosti od 20% je privremenog karaktera što tuženik očito nije shvatio iz nalaza vještaka i njegovih dopuna. Današnje zdravstveno stanje tužiteljice je relativno kupirano i ona nekih većih psihičkih problema za sada nema. No upravo svako sjećanje na štetni događaj može tako relativno bolje zdravstveno stanje kod nje pogoršati.

19.Sud smatra kako je nalaz i mišljenje vještaka izrađen prema pravilima struke, nakon pregleda tužitelja, pregleda medicinske dokumentacije, uvida u zdravstveni karton, dakle, na temelju objektivnih parametara. Vještački nalaz je jasan, potpun i u skladu sam sa sobom i ostalim provedenim dokazima. U vještačkom nalazu nema proturječnosti ili nedostataka a tuženik svojim primjedbama kod suda nije doveo do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja pa je sud nalaz prihvatio kao valjanu činjeničnu podlogu za utvrđenjem obima i visine pretrpljene štete a prijedlog tuženika za provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenje odbio kao neosnovan.

20.. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

21.Tužitelj je u ovom postupku uspio u cijelosti pa mu sukladno čl. čl. 154. st.1 u svezi s čl. 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav tužbe, zastupanje na šest ročišta za glavnu raspravu i sastav jednog pripremnog podneska u sveukupnom iznosu od 2000 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući PDV 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 5.000,00 EUR. Tom iznosu valja umanjeni trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,80 EUR pa sveukupan trošak koji pripada tužitelju iznosi 5.331,80 EUR. U Puli, 20. prosinca 2024.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku