Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Pr-7/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužiteljice BD, OIB; [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Frane Bobincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak, OIB: 44373552179, Jalžabet, Varaždinska 84, zastupanog po punomoćnicima iz OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., odvjetnicima u Varaždinu, radi isplate, nakon na dan 8. studenog 2024. zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. prosinca 2024. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Dom za psihički bolesne odrasle osobe, Bistričak, Varaždinska 84, Jalžabet, OIB: 44373552179, da tužiteljici BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 818,83 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak, Varaždinska 84, Jalžabet, OIB: 44373552179, da tužiteljici BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 828,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica podneskom od 6. rujna 2024. djelomično povukla tužbu za isplatu iznosa od 537,17 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 15. siječnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate, navodeći da je na temelju ugovora o radu od 16. siječnja 2007. kod tuženika zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme na poslovima „pomoćni radnik u kuhinji“, te da je kod tuženika provela na radu od 22. veljače 2007. do 30. lipnja 2022., te da je počevši od 1. srpnja 2022. odjavljena kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Tužiteljica tvrdi da je zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu kod Općinskog suda u Varaždinu podnijela tužbu protiv tuženika te je predložila da se pribavi i izvrši uvid u spis poslovni broj Pr-80/2022. Nadalje je navela da kod tuženika za 2021. i 2022. nije koristila godišnji odmor, niti joj je isplaćena naknada za nekorištenje godišnjeg odmora za navedene godine. Kako se radi o organskom pravu iz radnog odnosa tvrdi da je tuženik u zakonskoj obvezi da joj za 2021. i 2022. za neiskorišteni godišnji odmor isplati naknadu. Tvrdi da ju je tuženik u cilju izbjegavanja plaćanja naknade za neiskorišteni godišnji odmor pritom dovodeći ju u zabludu s njom sklopio sporazum od 1. srpnja 2022. kojim se u članku 2. točka 2.6. odriče prava na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Tužiteljica je navela da potražuje naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. i 2022. u ukupnom iznosu od 1.356,00 eura, te je predložila da sud sukladno članku 111., članka 124., članaka 125. Zakona o radu i članku 322. stavak 1., članku 1046. Zakona o obveznim odnosima donese presudu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je točno je da je tužiteljica bila zaposlena kod njega temeljem ugovora o radu zaključenog dana 16. siječnja 2007. s mjestom rada u sjedištu Podružnice tuženika, na adresi [adresa] te da je radni odnos tužiteljice prestao na temelju pravomoćne Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 27. lipnja 2022. i Izjave tužiteljice od dana 27. lipnja 2022., te je sukladno navedenoj odluci i raspolaganjima same tužiteljice, ista odjavljena s nadležnih tijela s 30. lipnja 2022. Nadalje tuženik je naveo da je točno da je tužiteljica podnijela tužbu protiv njega osporavajući zakonitost odluke o otkazu iz točke 2. odgovora koji se postupak vodi kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Pr-80/2022. Naveo je da je tužiteljica s njim zaključila Sporazum od 1. srpnja 2022. kojim su suglasno između stranaka utvrđene pravomoćne i nesporne činjenice od dana 27. lipnja 2022., te da se tužiteljica valjano, svojom voljom odrekla prava na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor, sve kako su stranke utvrdile u točki 2.5. i 2.6. citiranog Sporazuma. Naveo je da je netočna, neistinita i paušalna tvrdnja tužiteljice da bi ista od njegove strane bila dovedena u zabludu te da se zbog zablude odrekla naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Naveo je da osporava visinu zahtjeva tužiteljice, obzirom da iz tužbe tužiteljice u predmetu Pr-80/2022 proizlazi da je tužiteljica u tužbi naznačila visinu svoje prosječne mjesečne bruto plaće u iznosu od 4.113,08 kn odnosno 545,90 eura. Naveo je da Sporazum od 1. srpnja 2022. zaključen između stranaka suglasno valjanim i zakonitim raspolaganjima same tužiteljice, te da je u potpunosti bez osnova i neutemeljen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2021.g. i 2022.g. u iznosu od 1.356,00 eura. Naveo je da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, a tužiteljicu da obveže na naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
3. Na pripremnom ročištu održanom 6. rujna 2024. tužiteljica je izjavila da potražuje naknadu za neiskorišteni godišnji odmor i to za cijelu 2021. i 2022. Tužiteljica je navela da će prema isplatnim listama precizirati tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor u 2021. i 2022., te je predložila da tuženik u spis dostavi visinu za tri mjeseca bruto plaće za mjesece koji prethode Sporazumu i otkazu ugovora o radu. Tuženik je izjavio da se protivi zahtjevu tužiteljice za isplatom naknade za godišnji odmor za cijelu 2021. i 2022., obzirom da Sporazumom od 1. srpnja 2022., kojeg su stranke zaključile nakon pravomoćnosti odluke o otkazu od 27. lipnja 2022., iz točke 2.5. Sporazuma izričito proizlazi da su stranke suglasno utvrdile da tužiteljica ima preostali godišnji odmor za 2021. i razmjerni godišnji odmor za 2022. u ukupnom trajanju od 34 dana, te je zbog toga sporna visina tužbenog zahtjeva tužiteljice. Nadalje, tuženik je naveo da se tužiteljica u točki 2.6. citiranog Sporazuma odrekla svoje dospjele novčane tražbine s osnova naknade za neiskorišteni godišnji odmor koji je ostao nakon njezinog prestanka radnog odnosa. Tuženik je istaknuo da se na konkretni slučaj ne primjenjuje odredba čl. 81. Zakona o radu, jer iz dokumentacije priložene u spis proizlazi da se radnica nije odrekla svojeg prava na godišnji odmor, niti je s poslodavcem zaključila sporazum da joj se umjesto korištenja godišnjeg odmora isplati naknada te da citirana odredba izričito propisuje ništavost samo navedenih sporazuma, a da se u konkretnom slučaju tužiteljica kojoj je prestao radni odnos kod tuženika nakon dospjelosti svoje tražbine po osnovi naknade iz čl. 82. Zakona o radu valjano odrekla svojeg prava na naplatu te tražbine od poslodavca. Naveo je da tužiteljica može slobodno raspolagati svim svojim dospjelim tražbinama koje ima prema poslodavcu nakon prestanka radnog odnosa te se može i valjano odreći istih. Predložio je da se u dokaznom postupku izvrši uvid u tužbu tužiteljice u kojoj sama tužiteljica navodi da je prosječni mjesečni bruto iznos plaće utvrđen s iznosom 4.113,08 kuna, te da se sasluša ravnatelj tuženika kao stranka u svrhu dokazivanja, i to na strani tuženika AD. U konačnici je sud primjenom odredbe čl. 232. Zakon o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) na traženje tužiteljice istoj dodijelio rok za dostavu platnih lista ili dokaza da je iste tražila od tuženika te da ih joj je on odbio dati.
4. U podnesku od 6. rujna 2024. tužiteljica je navela da, postupajući po raspravnom rješenju suda od 6. rujna 2024., ističe da je kod tuženika provela na radu od 22. veljače 2007. do 30. lipnja 2022. te da je počevši od 1. srpnja 2022. odjavljena kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te da je dostavila na spis potvrdu o plaći zaposlenika iz koje je vidljivo da bruto mjesečna plaća iznosi 4.113,08 kuna / 545,89 eura, koja potvrda je temelj za izračun naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. i za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. Navela je da joj pripada naknada za neiskorišteni godišnji odmor, i to: - za 2021. iznos 545,89 eura, te za razdoblje od 1. 1. 2022, do 30. 6. 2022. iznos od 272,94 eura, odnosno ukupno 818,83 eura te je predložila da sud naloži tuženiku da joj isplati iznos od 818,83 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2023. do isplate. Uz podnesak je dostavila potvrdu o plaći zaposlenika.
5. Tuženik je naveo da je točno da je tužiteljica u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-80/2022 dostavila potvrdu o plaći zaposlenika, koju je priložila i uz podnesak, čiji podaci su nesporni između stranaka. Nadalje je naveo da kako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa od 1.356,00 eura sada potražuje 818,83 eura te da podnosi zahtjev za naknadu troškova postupka na temelju čl.154., 158.st.1. i čl.164.st.8. ZPP-a i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu održanom 6. rujna 2024. Nadalje je tuženik naveo da je tužiteljica tek sada u cijelosti učinila nespornim navode tuženika u pogledu broja dana godišnjeg odmora koji su sporazumno utvrđeni između stranaka Sporazumom od 1. srpnja 2022. te da tuženik više ne spori visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je nadalje naveo da je tužiteljica valjano i svojom voljom raspolagala svojim dospjelim novčanim tražbinama kako je utvrđeno u Sporazumu od 1. srpnja 2022. te da taj Sporazum ne predstavlja Sporazum propisan odredbom čl.80. Zakona o radu (NN broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje:ZR). Naveo je da navedena odredba ZR-a ne anulira valjanost raspolaganja tužiteljice njezinim pravom na isplatu dospjele novčane tražbine iz čl.82. ZR-a, niti raspolaganje tužiteljice kojim se odrekla dospjele novčane tražbine i prava na pokretanje postupka radi naplate dospjele novčane tražbine iz čl.82. ZR-a, čini nezakonitim.
6. U podnesku od 23. studenoga 2024. tužiteljica je u bitnom navela da je na spornoj Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. lipnja 2022. i na spornom Sporazumu od 1. srpnja 2022. nesporni potpis LD te da imenovani nije bio zaposlen kod tuženika kao član uprave, niti vlasnik i čelnik ustanove, slijedom čega nije imao ovlaštenja potpisivati odluku o sklapanju i prestanku radnog odnosa, kao niti potpisivati sporni Sporazum na koji se poziva tuženik, jer isti sadrži organska prava iz radnog odnosa. Pozvao se na sadržaj spisa ovoga suda poslovni broj Pr-80/2022, te povijesni izvadak Trgovačkog suda u Varaždinu za tuženika, te je naveo da tvrdnje tuženika u odnosu na pravnu aktivnu legitimaciju LD u vezi njegovog vlastoručnog potpisa na Spornoj odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. lipnja 2022. i Sporazumu od 1. srpnja 2022. nisu na zakonu utemeljene. Navela je i da nije životno da bi se radnik, pa tako i ona, odrekli prava na plaću i naknadu plaće za neiskorišten godišnji odmor. Navela je da ju je LD primorao da potpiše sporni Sporazum i spornu Odluku o otkazu ugovora o radu govoreći da ako ih ne potpiše će izgubiti sva prava kod Zavoda za zapošljavanje.
7. Na ročištu održanom 8. studenoga 2024. tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša ravnateljica navodeći da smatra da se radi o pravnom pitanju. Također je naveo da tužiteljica u podnesku od 17. rujna 2024. (ispravno bi bilo 6. rujna 2024.) iznosi činjenice koje nije iznijela do zaključenja prethodnog postupka što je suprotno čl. 284. ZPP-a te da tužiteljica nije dokazala da bi bila dovedena u zabludu sklapanjem Sporazuma od 1. srpnja 2022. Tužiteljica je navela da su neosnovani navodi tuženika iz razloga što je u tužbi predložila da se pribavi i izvrši uvid u predmet koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr-80/2022, te da nije predložila nikakve daljnje dokaze, slijedom čega bi nastupila prekluzija na koju upire tuženik.
8. Dakle, tužiteljica je podneskom od 6. rujna 2024. smanjila tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukla tužbu, te je s obzirom na navedeno, primjenom odredbe čl. 193.st.2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci rješenja sadržanog u ovoj odluci.
9. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27.6.2022. (list 10-11 spisa), Izjavu od 27.6.2022. (list 12 spisa), Sporazum od 1.7.2022. (list 13-14 spisa), potvrdu o plaći zaposlenika (list 20 spisa), te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-80/22. Druge dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je tuženik na ročištu održanom 8. studenoga 2024. odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša ravnateljica tuženika i tuženik je u konačnici izjavio da više ne osporava visinu tužbenog zahtjeva,, pa nije izveden dokaz financijskim vještačenjem. Pozivanje tuženika na odredbu čl. 284. ZPP-a u kontekstu navoda tužiteljice u podnesku od 6.9.2024. sud je ocijenio neosnovanima i promašenima.
10. Predmet spora je isplata naknade za neiskorišteni godišnji odmor tužiteljice za 2021. i razmjerni dio 2022. godine. Između stranaka je sporna pravna osnova, odnosno sporno je li nezakonit i ništetan Sporazum od 1. srpnja 2022. (list 13-14 spisa) u dijelu članka 2. točka 2.6. iz kojeg proizlazi da se tužiteljica BD odrekla prava na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. i 2022. u ukupnom trajanju od trideset četiri dana te prava na pokretanje postupka radi naplate iste. Visina tužbenog zahtjeva u konačnici između stranaka nije sporna.
11. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica temeljem Ugovora o radu od 16. siječnja 2007. kod tuženika zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme na poslovima pomoći radnik u kuhinji, te da je kod tuženika provela na radu od 22. veljače 2007. do 30. lipnja 2022., te da ju je tuženik počevši od 1. srpnja 2022. odjavio kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Navedeno proizlazi i iz spisa ovoga suda koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-80/2022. Naime, uvidom u taj spis utvrđeno je da je tužiteljica 3. kolovoza 2022. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenim otkaza Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na temelju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. lipnja 2022., te radi utvrđenja da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Također proizlazi da je tužiteljica tužbom zatražila i isplatu neisplaćenih bruto plaća počevši od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., te i ubuduće dok za to postoje zakonski uvjeti, kao i da je zatražila sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude, te naknadu štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, te naknadu štete zbog povrede na radu. Nadalje proizlazi da tužiteljica tom tužbom traži i utvrđenje ništetnim Sporazuma od 1. srpnja 2022. sklopljenog između stranaka. Uvidom u spis Pr-80/2022 utvrđeno je i da je tužiteljica uz tužbu dostavila potvrdu o plaći zaposlenika (list 49 i 50 spisa, a koja se i u ovom spisu nalazi na listu 20 spisa) iz koje proizlazi da je tuženik na zahtjev tužiteljice u svrhu ostvarivanja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti potvrdio da je tužiteljici prestao radni odnos 30. lipnja 2022. na osnovu poslovno uvjetovanog otkaza, te da joj je u tromjesečnom razdoblju koje je neposredno prethodilo prestanku radnog odnosa, odnosno službe obračunata bruto plaća u kunama za mjesec 11/2019 u iznosu od 4.007,38 kn, za 12/2019 4.010,45 kn, te za 1/2020 4.321,41 kn, što prosječno mjesečno iznosi 4.113,08 kn. U toj potvrdi je navedeno i da je tužiteljica koristila bolovanje od 3.2.2020. do 7.6.2022. Iz sadržaja tog spisa nadalje proizlazi da je LD umro. U tom spisu se na listu 136-140 spisa nalazi se i izvadak iz Sudskog registra, te povijesni izvadak iz Sudskog registra na listu 154-158 spisa iz kojeg proizlazi da je LD bio ovlašten zastupati osnivača u Podružnici br. 001, odnosno Podružnicu Otočac pojedinačno i samostalno, a iz izvatka iz Sudskog registra proizlazi da je ID bila jedini osnivač Bistričak d.o.o., te da je bila ovlaštena za zastupanje društva pojedinačno i samostalno od 1.6.2016., dok AD kao ravnateljica zastupa ustanovu pojedinačno i samostalno i imenovana je ravnateljem 27.11.2023.,a prije nje je vršitelj dužnosti ravnatelja na temelju Odluke od 10.6.2021. bila VD, koja je prestala biti vršiteljem dužnosti ravnatelja 27.11.2023. U predmetu Pr-80/2022 je na ročištu održanom 16. siječnja 2024. saslušana VD kao svjedokinja koja je iskazala da je bila v.d. ravnatelj tuženika u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici te da je sve vezano za njezin radnopravni status odrađivao pok. LD te da ona nije potpisala Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za tužiteljicu, niti Sporazum od 1. srpnja 2022. već joj je navedeno potpisano vraćeno e-mailom. Nadalje iz njezinog iskaza proizlazi da ona uopće nije komunicirala s tužiteljicom vezano uz Odluku o otkazu i Sporazum, te da je LD u to vrijeme bio predstojnik Podružnice tuženika i imao je ovlasti za zastupanje tuženika.
12. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (list 10-11 spisa), Izjavu od 27. lipnja 2022. (list 12 spisa) i Sporazum (list 13-14 spisa). Iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tuženik zastupan po v.d. ravnatelju ŠD **.**.2022. donio tu Odluku kojom je tužiteljici BD, zaposlenoj na radnom mjestu pralja, redovito otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 16. siječnja 2007. , zbog toga što je uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima tužiteljica radi (redoviti otkaz zbog poslovno uvjetovanih razloga). U točki 2. je navedeno da radnici ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od 2 mjeseca i 2 tjedna, a otkazni rok počinje teći od dana dostave te odluke. U točki 3. je navedeno da radnica ima pravo na otpremninu sukladno odredbi čl. 126.st.2. Zakona o radu i odredbi čl.63. Pravilnika o radu. Iz obrazloženja navedene Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u bitnom proizlazi da radnica BD obavlja kod tuženika poslove radnog mjesta pralja temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 16. siječnja 2007. i Aneksa navedenom ugovoru od 9. lipnja 2022. te da je s obzirom da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice poslodavac sukladno odredbi čl. 115. st.1. točka 1. Zakona o radu donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Navedeno je da je zbog racionalizacije poslovanja poslodavac primoran organizirati poslovanje na način da radi smanjenja ukupnih troškova smanji broj radnika na posrednim i pomoćnim radnim mjestima, uslijed čega je smanjen broj zaposlenih na takovim mjestima, te da zbog navedenoga poslodavac ne može zaposliti radnicu niti na poslovima pomoćnog kuhara, koje poslove je ranije obavljala, a niti ju može zaposliti na nekim drugim poslovima, iz razloga što kod poslodavca nema drugih radnih mjesta na kojima bi se radnica mogla zaposliti, a niti je poslodavac u mogućnosti promijeniti organizaciju i proces rada na način da bi se eventualno novom organizacijom radnici osigurao rad. Nadalje je navedeno da poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnicu za rad na nekim drugim poslovima, odnosno smatra kako nije opravdao očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnicu na nekim drugim poslovima iz razloga što trenutno nema potreba za radom na drugim radnim mjestima. Nadalje je navedeno da je pri odlučivanju o otkazu ugovora o radu poslodavac vodio računa o starosti radnice, trajanju radnog odnosa radnice kod poslodavca, te obvezama uzdržavanja prema drugim osobama te da radnica ima pravo na otkazni rok u trajanju od 2 mjeseca i 2 tjedna i otpremninu. Nadalje proizlazi da je za poslodavca tu Odluku o otkazu potpisao LD te da se na istoj nalazi pečat Doma za odrasle osobe Bistričak, Podružnica Otočac, [adresa]. Nadalje proizlazi da je tužiteljica BD potpisala dostavnu naredbu iz koje proizlazi da joj je ta Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu neposredno uručena 27. lipnja 2022. Iz izjave na listu 12 spisa proizlazi da je radnica BD iz [adresa] potpisala Izjavu sastavljenu na računalu iz sadržaja koje proizlazi da izjavljuje i potvrđuje da joj je uručena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. lipnja 2022., te da daje izjavu da je suglasna s rješenjem njezinog radnopravog statusa kod poslodavca kao u odluci od 27. lipnja 2022., da je suglasna da kod poslodavca nema adekvatnog radnog mjesta na kojem bi se mogla zaposliti, da ne traži da ju poslodavac osposobi i/ili obrazuje za rad na nekim drugim poslovima, da odluku od 27. lipnja 2022. ne osporava niti će istu pobijati zahtjevom za zaštitu prava, već istu smatra pravomoćnom s današnjim danom, da se odriče prava na otkazni rok u trajanju od 2 mjeseca i 2 tjedna koji joj pripada temeljem odluke od 27. lipnja 2022. te da je suglasna da joj radni odnos prestaje s danom 30. lipnja 2022. te traži da ju poslodavac s tim danom odjavi na nadležnim tijelima. Iz te Izjave proizlazi da je sastavljena u [adresa] 27. lipnja 2022., te da je za poslodavca potpisana od strane LD te da sadrži pečat Doma za odrasle osobe Bistričak, Podružnica Otočac, [adresa]. Iz Sporazuma na listu 13-14 spisa proizlazi da su poslodavac Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak, Varaždinska 84, Jalžabet, zastupan po v.r. ravnatelja ŠD i BD kao radnica zaključili taj Sporazum u [adresa] 1. srpnja 2022. Iz čl. 1. tog Sporazuma proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrdile da su 16. siječnja 2007. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta pomoćni radnik u kuhinji, te Aneks ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta pralja, a osim tog ugovora i aneksa između njih nije na snazi bilo kakav drugi ugovor ili sporazum odnosno dodatak ugovoru ili sporazumu. Iz čl. 2. proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrdile da je poslodavac donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radnici od 27. lipnja 2022. koja joj je neposredno uručena 27. lipnja 2022., što radnica potvrđuje potpisom tog Sporazuma. Nadalje proizlazi da radnica potpisom tog Sporazuma potvrđuje da se pisanom izjavom od 27. lipnja 2022. odrekla prava na otkazni rok u trajanju od 2 mjeseca i 2 tjedna, da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je radni odnos radnice prestao s danom 30. lipnja 2022., kojim je radnica odjavljena na nadležnim tijelima. Nadalje proizlazi da se radnica BD potpisom tog Sporazuma odriče prava na otpremninu koja joj pripada temeljem odluke iz točke 2.1. tog Sporazuma te se odriče prava na pokretanje postupka radi naplate iste. Nadalje iz čl.2. točka 2.5. proizlazi da ugovorne strane suglasno utvrđuju da radnica ima pravo na naknadu za preostali godišnji odmor za 2021. i razmjerni godišnji odmor za 2022. u ukupnom trajanju od 34 dana. Iz čl. 2. točka 2.6. proizlazi da se radnica BD potpisom tog Sporazuma odriče prava na isplatu za neiskorišteni godišnji odmor za 2021. i 2022. u ukupnom trajanju od 34 dana te se odriče prava pokretanja postupka radi naplate iste. Iz čl. 3. proizlazi da radnica potpisom tog Sporazuma izričito potvrđuje da osim isplate plaće do 30. lipnja 2022. nema prema poslodavcu nikakovih daljnjih potraživanja dospjelih i/ili nedospjelih po bilo kojoj pravnoj osnovi. Iz čl. 4. proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrdile da taj Sporazum predstavlja suglasnu volju stranaka i da se isti smatra sklopljenim u trenutku kada isti potpiše radnica i ovlaštena osoba za zastupanje poslodavca. Nadalje proizlazi da je BD potpisala taj Sporazum, a da poslodavca nije potpisao v.d. ravnatelja kako je to naznačeno već LD uz pečat Podružnice Otočac.
13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a), sud je ocijenio konačno precizirani tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.
14. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da odredba čl.2. točka 2.6. Sporazuma od 1. srpnja 2022. predstavlja sporazum o odricanju prava na isplatu naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora te da je isti ništetan. Naime, odredbom čl. 80. Zakona o radu propisano je da je ništetan sporazum o odricanju prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora. Tu valja ukazati i na odredbu čl. 82. Zakona o radu kojom je u stavku 1. propisano da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da se naknada iz stavka 1. tog članka određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Između stranaka nije bilo sporno da tužiteljica ima pravo na naknadu za preostali (neiskorišteni) godišnji odmor za 2021. i razmjerni godišnji odmor za 2022. u ukupnom trajanju od 34 dana. Nije u konačnici bilo sporno da bi, s obzirom na sadržaj potvrde o plaći zaposlenika, tužiteljici za taj neiskorišteni godišnji odmor za 2021. i razmjerni neiskorišteni godišnji odmor za 2022. u ukupnom trajanju od 34 dana pripadala naknada u iznosu od 818,83 eura i iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da tuženik tu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor nije isplatio. Tu valja reći i da je pravo na godišnji odmor jedno o temeljnih prava svakog radnika te je isto utvrđeno odredbama Ustava Republike Hrvatske (čl.56.) koji jasno propisuje kako se radnik svoga prava na godišnji odmor ne može odreći te je na temelju te ustavne odredbe pitanje godišnjeg odmora uređeno i odredbama Zakona o radu pa je tako i čl. 82. Zakona o radu propisano pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Nadalje valja reći i da čl. 12. Konvencije međunarodne organizacije rada 132 o plaćenom godišnjem odmoru određuje kako je svaki sporazum o odricanju prava na minimalni plaćeni godišnji odmor ili sporazum o odustajanju od takvog odmora u zamjenu za naknadu ili nešto drugo primjerno nacionalnim uvjetima, ništav ili zabranjen te tako i kako je već rečeno čl. 80. Zakona o radu propisuje da je ništetan sporazum o odricanju prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora i u slučaju prestanka radnog odnosa je sukladno odredbama Zakona o radu poslodavac obvezan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor koja se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Dakle, kako prema stajalištu suda odredba čl. 2. točka 2.6. Sporazuma od 1. srpnja 2022. upravo predstavlja sporazum o odricanju prava na isplatu naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora ista je sukladno odredbi čl. 80. Zakona o radu ništetna te je slijedom svega navedenoga valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke presude. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO), u skladu sa zahtjevom tužiteljice.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a i 158. st. 1. ZPP-a. Naime, u predmetnoj parnici tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 818,83 eura. Međutim u tužbi je ista potraživala isplatu iznosa od 1.356,00 eura te je podneskom od 6. rujna 2024. smanjila tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukla tužbu. To djelomično povlačenje tužbe za iznos od 537,17 eura smatra se uspjehom tuženika u parnici. Odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrdi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznosa ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema končao postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove i visine. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu, dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka. Sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela u pogledu osnove tužbenog zahtjeva u cijelosti, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva računajući do 17. rujna 2024., kada je tuženiku dostavljen podnesak tužiteljice kojim je ista smanjila tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukla tužbu, u omjeru od 60,39%, odnosno da je u toj fazi parnice uspjeh tuženika u parnici u pogledu visine 39,61%. Dakle, razmatrajući uspjeh stranaka u postupku glede osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je ocijenio da je uspjeh tužiteljice u toj fazi 80,2% a tuženika 19,8%, tako da je u toj fazi postupka tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka u omjeru od 60,40% i to samo one koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.. Nakon 17. rujna 2024. uspjeh tužiteljice u parnici je u pogledu osnove i visine 100%. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak za sastav tužbe imajući u vidu tadašnju vrijednost spora u iznosu od 1.356,00 eura 200,00 eura sukladno tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa), u vezi s tbr.54. Tarife. Tužiteljici je priznat i trošak zastupanja na ročištu održanom 6. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, sukladno tbr.9.t.1. Tarife u vezi s tbr.54. Tarife. Tužiteljici je priznat i trošak sastava obrazloženog podneska od 6. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, sukladno tbr.8.t.1. Tarife, u vezi s tbr.54.Tarife. Zatraženi trošak izbivanja iz pisarnice i putni troškovi Zagreb-Varaždin-Zagreb njezinog punomoćnika nisu ocjenjeni opravdanim na teret protivne stranke, odnosno tuženika, s obzirom da si je tužiteljica mogla angažirati odvjetnika sa sjedištem na području Općinskog suda u Varaždinu. Tu se dodatno ukazuje da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], odnosno da si ista nije angažirala punomoćnika sa sjedištem u mjestu svog prebivališta. Dakle, u toj fazi postupka sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 600,00 eura, na što valja obračunati i PDV sukladno tbr. 46.Tarife u iznosu od 150,00 eura i prema uspjehu u sporu u ovoj fazi spora tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak u iznosu od 453,00 eura. U fazi postupka kada je vrijednost predmeta spora bila 818,83 eura sud je priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 3. studenoga 2024. u iznosu od 150,00 eura, sukladno tbr.8.t.1. Tarife, u vezi s tbr.54. Tarife, kao i trošak zastupanja na ročištu održanom 8. studenoga 2024. u iznosu od 150,00 eura, sukladno tbr.9.t.1. Tarife, u vezi s tbr.54. Tarife. Trošak izbivanja iz pisarnice i putni troškovi Zagreb-Varaždin- Zagreb njezinog punomoćnika nisu ocijenjeni opravdanim na teret protivne stranke, odnosno tuženika iz istih, naprijed navedenih razloga. Dakle, u ovoj fazi postupka zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka ocijenjen je osnovanim za iznos od 300,00 eura, na što valja obračunati PDV u iznosu od 75,00 eura sukladno tbr.46. Tarife, te je u konačnici tuženik dužan naknaditi tužiteljici troškove postupka u ukupnom iznosu od 828,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 151. st.3. ZPP-a.
16. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 20. prosinca 2024.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana izjaviti žalbu, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a. st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. ZPP-a. Žalba protiv odluke ne odgađa ovrhu (čl.467.a. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku Frani Bobincu, odvjetniku u Zagrebu
2. Tuženiku po punomoćnicima iz OD Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., odvjetnicima u Varaždinu