REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-710/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ljiljani Tomić, u pravnoj stvari tužitelja MEDIKUS KLASIK d.o.o., OIB: 48464359556, Zagreb, Huzjanova ulica 3, kojeg zastupa punomoćnik Arnold Čada, odvjetnik iz Dugog Sela, Zagrebačka 45, protiv I.tuženika MIRAMARE PROJEKT d.o.o., OIB: 85130771989, Zagreb, Bednjanska 8, II.tuženika PLAVI PROJEKT d.o.o., OIB: 41887423275, Dubrovnik, Vukovarska 17, kojeg zastupa punomoćnik Davor Galetović, odvjetnik iz Zagreba, Nemčićeva 7 i III.tuženika LEONE ULAGANJA d.o.o., OIB: 05585661274, Zagreb, Miramarska 24, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Podlipec, odvjetnik iz Zagreba, Zrinjevac 16, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 8. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika II.tuženika i punomoćnika III.tuženika, s danom objave 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima MIRAMARE PROJEKT d.o.o. iz Zagreba, Bednjanska 9, OIB: 85130771989, PLAVI PROJEKT d.o.o. iz Zagreba, Ledine 6, OIB: 41887423275 i LEONE ULAGANJA d.o.o. iz Zagreba, Miramarska cesta 24, OIB: 05585661274

da tužitelju MEDIKUS KLASIK d.o.o. iz Zagreba, Huzjanova ulica 3, OIB: 48464359556 solidarno isplate iznos od 104.904,11 eur / 790.400,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatom za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZID ZOO- a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana time da kamate:

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.04.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.760,63 eur / 20.800,00 kn teče počev od 11.05.2020. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatom za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZID ZOO-a (NN 78/15), sve u roku od 15 dana time da kamate teče od dana donošenja presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi II.tuženiku parnični trošak u iznosu od 22.646,51 eura, u roku od 8 dana.

III. Odbija se II.tuženik sa dijelom parničnog troška u iznosu od 984,64 eura, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi III.tuženiku parnični trošak u iznosu od 26.585,04 eura, u roku od 8 dana.

V. Odbija se II.tuženik sa dijelom parničnog troška u iznosu od 984,64 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 9. lipnja 2020. navodi:

- da je pravomoćnom i ovršnom odlukom OGS u Zagrebu Psp-55/17 od 16. svibnja 2019. utvrđeno da su tuženici počinili čin smetanja 11. ožujka 2017., nekretnina kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u čijem se posjedu nalazio tužitelj,

- da je tužitelj temeljem Ugovora o najmu poslovnog prostora od 1. listopada 2016. od najmodavca Platforma Novaković d.o.o. dobio pravo neograničenog korištenja predmetnih nekretnina za svoje potrebe, pravo pružanja i naplaćivanja usluga smještaja vozila u mirovanju, odnosno uslugu parkirališta, za što je uredno plaćao zakupodavcu mjesečnu najamninu,

- da su sva tri tuženika nasilno oduzeli posjed te dvije nekretnine tužitelju kao zakupoprimcu radi čega je tužitelj prestao obavljati posao usluge parkiranja i ostvarivati mjesečnu zaradu i to od dana 11. ožujka 2017.,

- da visina štete koju trpi je obračunata prema prosječnoj mjesečnoj zaradi u razdoblju od kada je stupio u posjed nekretnine pa do dana nasilnog oduzimanja nekretnine od strane tuženika, tj. od 11. travnja 2017. do 11. svibnja 2020. (nekako u vrijeme podnošenja tužbe – 38 mjeseci),

- da se usluga parkiranja naplaćivala ili putem automata za parkiranje ili putem naplatne kućice, te je mjesečno tužitelj takvim načinom naplate parkiranja mogao dnevno zaraditi 106,18 eur / 800,00 kn,

- da na tom prostoru stane 20-ak vozila, za jedan sat parkiranja plate 0,66 eur / 5,00 kn, to znači 13,27 eur / 100,00 kn za jedan sat, ako se uzme dnevno do 8 sati to je 106,18 eur / 800,00 kn dnevno x 26 radnih dana = 2.760,63 eur / 20.800,00 kn mjesečno x 38 mjeseci te šteta u obliku izmakle koristi iznosi 104.904,11 eur / 790.400,00 kn.

Dakle tuženici su svojom krivnjom (pravomoćna i ovršna presuda OGS u Zagrebu Psp-55/17 od 16. svibnja 2019.) prouzročili tužitelju štetu od 104,904,11 eur / 790.400,00 kn, i dalje onemogućuju posjed tužitelju, ne žele mirno rješenje spora, pa tužitelj ustaje ovom tužbom.

2. Odgovor na tužbu III.tuženika Leone ulaganja d.o.o. Osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te navodi:

- da su predmetne nekretnine 482/1 i 482/4 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu RH, a u posjedu Općine Trnje, sa zastavom RH i Grada Zagreba te tablom mjesnog odbora,

- da je netočna da bi Platforma Novaković d.o.o. dala pravo pružanja i naplaćivanja usluge na tim nekretninama jer za to nema ovlasti, to može samo jedinica lokalne samouprave,

- da bi netko mogao naplaćivati uslugu parkinga mora:

a) biti vlasnik nekretnine,

b) Grad Zagreb mora donijeti odluku da su te nekretnine definirane kao javno parkirališne površine,

c) MUP mora dati suglasnost da se predmetne nekretnine mogu definirati kao javno parkiralište sukladno čl. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

a sve to tužitelj nije dokazao pa je tužba neosnovana i treba ju odbaciti. Ujedno ističe prigovor zastare jer je čin smetanja bio 11. ožujka 2017., a tužba je podnesena 9. lipnja 2020., izvan zastarnog roka od tri godine (jer po čl. 1086. ZOO- a šteta dospijeva od trenutak nastanka štete pa je ova tužba izvan navedenog zastarnog roka).

3. Odgovor na tužbu II.tuženika Plavi projekt d.o.o.

Osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. U pogledu aktivne legitimacije navodi da Platforma Novaković d.o.o. kao zakupodavac nije nikada bila vlasnik predmetnog parkirališta, već je zemljišno-knjižni vlasnik RH koje je svoje pravo vlasništva stekla temeljem odredbe čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) i uknjižila se u zemljišne knjige 13. ožujka 2009. pod brojem Z-14481/09. Znači, eventualno bi RH bila jedina ovlaštena raspolagati nekretninama bilo javnim natječajem ili neposredno pogodbom sukladno čl. 39. Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN 52/18). Ukoliko bi zajmodavac kojim slučajem i imao uređeni odnos sa RH na takav način, isti nije legitimiran za davanje u podzakup ili podnajam tužitelju navedenu nekretninu jer je odredbom čl. 44. st. 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom, kao i čl. 19. st. 2. i 5. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora (NN 112/18) propisano da će se tad ugovor o zakupu ili najmu raskinuti po sili zakona, a to znači da se navedeni Ugovor o najmu poslovnog prostora od 1. listopada 2016. ukoliko je i sklopljen raskida po sili zakona pa je stoga neosnovano potraživanje tužitelja. Vezano za pasivnu legitimaciju II.tuženik ukazuje na odredbu čl. 531. ZOO-a kojom je odredbom propisana odgovornost najmodavca, a ista glasi: "Kad treći polaže neko pravo na iznajmljenoj stvari ili samovlasno oduzme stvar najmoprimcu, ovaj je dužan obavijestiti o tome najmodavca, osim ako to ovaj već zna, inače će odgovarati za štetu" pa prema tome ovdje se radi o internom odnosu između tužitelja kao najmoprimca i društva PLATFORMA NOVAKOVIĆ d.o.o. kao najmodavca, te ukoliko je tužitelj i pretrpio kakovu štetu od trećeg, naknadu za navedenu štetu je mogao tražiti samo od najmodavca, odnosno društva PLATFORMA NOVAKOVIĆ d.o.o., utoliko je tužbeni zahtjev tužitelja u potpunosti promašen. Nadalje, II.tuženik navodi da nisu ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje, zatim tužitelj nije ishodio odluku Grada Zagreba i MUP-a radi određivanja parkirališne površine i načina parkiranja, a isto tako neosnovana je i visina tužbenog zahtjeva. Nekretnina kč. br. [katastarska čestica] ukupne je površine od 642 m2, a od čega veliki dio te nekretnine upravo se odnosi na objekt koji je u posjedu Općine Trnje, dok nekretnina kč. br. [katastarska čestica] ukupne je površine od 35 m2. Stoga navodi tužitelja da se radi o površini na koju se može smjestiti dvadeset automobila u potpunosti su paušalni i proizvoljni, a sve u cilju kako bi visina štete bila obračunata u znatno većem iznosu nego što bi to eventualno proizlazilo, a i nelogično je i neživotno da bi tužitelj u periodu od 38 mjeseci svaki dan iznajmio sva parkirna mjesta.

4. Odgovor na tužbu I.tuženika Miramare projekt d.o.o. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Glede aktivne legitimacije ističe da je vlasnik RH, a ne Platforma Novaković, dok se glede prigovora promašene pasivne legitimacije u cijelosti pridružuje navodima II.tuženika iz odgovora na tužbu. Osporava da bi bio u posjedu predmetnih nekretnina.

5. U nastavku postupka tužitelj je osporavao sve navode I. -III.tuženika obrazlažući isto time da su bitni sastojci Ugovora o zakupu predmet zakupa i visina, a ugovor nastaje kada se ugovorne strane o tim bitnim sastojcima sporazume. Stav je tužitelj da nije nužno da zakonodavac bude i vlasnik predmetna zakupa jer je u sudskoj praksi zauzeto shvaćanje "da pravo vlasništva zakupodavca na stvari koji daje u zakup nije uvijek valjanosti ugovora o zakupu (VSRH Rev 663/98)" pa dakle nije bitno je li Platforma Novaković bila vlasnik predmetne nekretnine, a bila je – izvanknjižni vlasnik i pošteni posjednik. Iznajmljivanje parkirališnih mjesta nije zabranjena djelatnost te za istu nije potreban nikakav akt od MUP-a niti potvrda od Grada Zagreba, a i sama Platforma Novaković je prije tužitelja punih 10 godina ostvarivanja naplatu bez ikakve zapreke od strane bilo koje državne institucije. Stoga je nonsens da se ovdje II.tuženik sam počeo baviti djelatnošću naplate parkirališta na predmetnoj nekretnini bez ikakvih suglasnosti, a sada tvrdi da su za to potrebne dozvole.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu:

- Presuda OGS Psp-55/17 od 16. svibnja 2019. (list 6-14),

- Ugovor o najmu poslovnog prostora od 1. listopada 2016. (list 15-16 spisa),

- Izvod iz katastarskog plana (list 17-18 spisa),

- Izvadak iz zk (list 70 spisa),

- Stručni rad suda KM (list 83-121 spisa),

- Saslušanje zz tužitelja i svjedoka (list 153-156, 179-180 spisa),

- Nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 12. ožujka 2024. (list 208-214 spisa).

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 104.904,11 eur / 790.400,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a zbog nemogućnosti naplate usluge parkirališta na nekretninama 482/1 i 482/4 upisanih u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u čijem se posjedu nalazio tužitelj temeljem Ugovora o najmu poslovnog prostora od 1. listopada 2016. godine sa najmodavcem Platforma Novaković d.o.o.

9. Nije sporno da su tužitelj i Platforma Novaković d.o.o. zaključili predmetni Ugovor dana 1. listopada 2016. godine (list 15-16 spisa).

10. Nije sporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu Psp-55/17 od 24. ožujka 2020. utvrđeno da su tuženici učinili čin smetanja navedenih nekretnina u čijem se posjedu nalazio tužitelj, kao ni da je smetanje počinjeno dana 11. ožujka 2017.

11. Između stranaka je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva, pasivna i aktivna legitimacija te zastara potraživanja.

12. U tijeku postupka sud je izveo dokaze saslušanjem zz tužitelja i svjedoka te proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine štete.

13. GM – zakonski zastupnik tužitelja u bitnom je naveo da je imao Ugovor sa tvrtkom Platforma Novaković od listopada 2016. do 11. ožujka 2017., naplaćivao parking na predmetnom zemljištu, a da je prije toga to isto radila i tvrtka Platforma Novaković. Jedan od vodećih klijenata tužitelja bio je Atlantic Trade, visinu štete je izračunao kao što je to navedeno u tužbi, vanknjižni vlasnik nekretnine bio je JM koji je preminuo, a on ne zna da je pravi knjižni vlasnik Republika Hrvatska što po njemu nije ni važno. Nadalje je naveo kako nije imao suglasnost za obavljanje predmetnog posla od strane MUP-a i jedinica lokalne samouprave jer smatra da mu to nije trebalo. Njegovi mjesečni troškovi najma su iznosili oko 1.592,67 eur / 12.000,00 kn, a nije imao neke druge mjesečne troškove (iako je u čl. 6. Ugovora navedena obveza plaćanja plina, struje, vode itd. od strane zakupoprimca). Njegovi korisnici nisu imali godišnji ugovor o parkingu, već samo mjesečni, a imao je i automat za naplaćivanje parkirališta. Između njega i tih korisnika koji su imali mjesečni ugovor za parkiranje postojao je usmeni dogovor o tome hoće li oni koristi svaki mjesec taj parking, a parking su mogli koristiti i drugi koji su kupili kartu na parkirališnom automatu. Naveo je kako nije trebao imati minimalne tehničke uvjete za izdavanje parkinga jer je to potrebno samo na javnim površinama gdje se parkira i gdje je vlasnik Grad Zagreb.

14. Svjedokinja MM, tajnica tužitelja, navela je da je osobno sastavila Ugovor o zakupu, ali da posao nije dugo trajao jer su ovdje III.tuženika, uzurpirali njihovo pravo na iznajmljivanje parkinga tako što su skinuli betonske stupove i postavili barikade pa tužitelj više nije mogao iznajmljivati parkirališni prostor. U trenutku sastavljanja Ugovora svjedokinja nije znala tko je vlasnik tog prostora, a što joj nije ni trebalo jer kod sastavljanja Ugovora o najmu potrebno je samo navesti tko je najmodavatelj, a tko najmoprimac. Navela je kako u svakom automatu postoje podaci koliko je tiketa za parkiranje prodano što se je uzimalo i slalo u knjigovodstvo koje je obrađivalo te podatke. Svjedokinja je navela da nisu imali minimalne tehničke uvjete izdane od strane MUP-a, ali se sjeća da su isti traženi, no da li su i izdani o tome ne zna ništa i o tome bi trebao znati vlasnik firme.

15. Svjedok HM je naveo da je imao namjeru uzeti od zz tužitelja u najam površinu od otprilike 800 m2 u Miramarskoj za svoje potrebe, za mjesečni iznos od 200 eura, i kada je sve to pripremio, zz tužitelja ga je obavijestio da ništa od dogovora obzirom da mu je netko nasilno upao u posjed, pa smatra da je on u toj situaciji oštećen jer je sve isplanirao i između ostalog dovezao dvije jahte iz Šibenika koje su trebale biti smještene na tom zemljištu, no od zz tužitelja nije tražio nikakvu naknadu štete. U vrijeme kad je pregovarao sa zakonskim zastupnikom tužitelja nije znao u čijem je vlasništvu to zemljište, ali je često sretao zz tužitelja koji je tamo imao autopraonu, pa je mislio kako je to njegovo zemljište jer ga je on koristio i nije mu o tome postavljao posebna pitanja. Koliko zna, misli da tko ima u posjedu zemljište da ga može dati u podzakup. Kako je znao da ima autopraonu, nije postavljao dalje pitanja. A isto tako ne zna u koju je svrhu se koristilo predmetno zemljište prije nego što je kontaktirao zz tužitelja za podnajam.

16. Glavna rasprava zaključena na ročištu 10. listopada 2023. je rješenjem P- 710/2022 od 17. studenog 2023. preotvorena radi dopune postupka provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine štete. Imenovani vještak Ljupko Omazić, dipl. oec. iz društva Omazić d.o.o. za knjigovodstveno-financijsko vještačenje dostavio je nalaz i mišljenje 12. ožujka 2024. godine. Vještak je posebno naglasio kako u njegovom zahtjevu tužitelj nije dostavio kompletno traženu dokumentaciju iz koje bi se sa sigurnošću moglo utvrditi koliki je prihod tužitelj ostvario temeljem Ugovora o najmu poslovnog prostora u razdoblju 1. studenog 2016. (stupanje na snagu Ugovora) do 11. ožujka 2017. (prestanak ostvarivanja prihoda po navodima tužitelja) zbog čega je vještak izvršio procjenu ostvarenog prihoda u navedenom razdoblju temeljem elemenata iz tužbenog zahtjeva.

17. Naime, tužitelj po zahtjevu vještaka nije dostavio traženu dokumentaciju, već je dostavio analitičku karticu konto 7519 Prihodi od prodaje ostalih usluga iz koje kartice nije moguće utvrditi sa sigurnošću koji su ostvareni prihodi temeljem zaključenog Ugovora o najmu, a niti iz dostavljenih računa za razdoblje 1. siječnja do 31. ožujka 2017. nije moguće utvrditi sa sigurnošću da li se navedeni računi odnose na zaključeni Ugovor o najmu poslovnog prostora ili na neki drugi ugovor. Na osnovu nalaza vještak je dao sljedeće mišljenje:

- da je visina izgubljene dobiti (štete) tužitelja u razdoblju od 12.03.2017. (prestanak ostvarivanja prihoda po navodima tužitelja) do 01.11.2019. (datum važenja ugovora), koju je tužitelj mogao ostvariti prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima temeljem Ugovora o najmu poslovnog prostora od dana 01.10. 2016. (list 14-15 spisa), a čije je ostvarenje spriječeno prestankom ugovora 11.03.2017. godine, iznosi ukupno 43.187,32 EUR, i navedeni iznos predstavlja izmaklu dobit (štetu) tužitelja za vrijeme kada nije mogao obavljati ugovorene usluge po Ugovoru o najmu poslovnog prostora zaključenim sa društvom Platforma Novaković d.o.o.,

- da razlika utvrđenja visine izmakle dobiti (štete) po vještaku (43.187,32 EUR kn) za razdoblje 12.03.2017. (prestanak ostvarivanja prihoda po navodima tužitelja) do 01.11.2019. (datum važenja ugovora), i visine izmakle dobiti (štete) utvrđene po tužitelju iz tužbenog zahtjeva (790.400,00 kn / 104.904,11 EUR) nastala je iz razloga što je vještak visinu štete utvrđivao kao razliku prihoda i rashoda, a tužitelj u tužbi potražuje samo izgubljeni prihod za razdoblje 11.04.2017. do 11.05.2020. bez umanjenja za troškove koji bi bili za ostvarenje izgubljenog prihoda.

18. III.tuženik Leone ulaganja d.o.o. uložio je prigovor na Nalaz i mišljenje vještaka obzirom da sve četiri nekretnine na koje se odnosi Ugovor o najmu poslovnog prostora od 1. listopada 2016. (a) kčbr. [katastarska čestica] površina 1119 m2; (b) kčbr. [katastarska čestica] površina 400 m2; (c) kčbr. [katastarska čestica] površina 2444 m2; (d) kčbr. [katastarska čestica] površina 35 m2 nisu predmet ovog postupka već su predmet ovog postupka samo nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bi vještak trebao korigirati svoj nalaz i izračunati koliki bi zakup bio samo za predmetne dvije nekretnine, a uzimajući u obzir ugovoreni iznos najma s ukupnom kvadraturom svih ugovorenih nekretnina s omjerom ugovorenog iznosa i kvadraturama predmetnih nekretnina jer je ugovoreni iznos od 1.327,23 eur / 10.000,00 kn za ukupnu kvadraturu od 3998 m2, dok predmetne nekretnine zajedno imaju 4035 m2. Drugi prigovor se sastoji u činjenici da tužitelj nije dostavio svu relevantnu dokumentaciju pa vještak nije mogao utvrditi pravu visinu eventualne štete. Isto tako, III.tuženik ističe kako na predmetnim nekretnina ne može stati 20-ak automobila kako to tvrdi tužitelj što je jasno već uvidom u katastarski plan gdje se vidi da na predmetnim nekretninama može stati maksimalno tri automobila jer se na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi zgrada u 80% kvadrature, a na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] može stati samo jedan auto jer ima 35 m2.

19. II.tuženik Plavi projekt je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka iz istih razloga ističući kako se ovaj postupak vodi isključivo u odnosu kčbr. [katastarska čestica] i na kčbr. [katastarska čestica], a ne na sve nekretnine obuhvaćene Ugovorom o najmu.

20. Tužitelj se nije očitovao na nalaz i mišljenje vještaka niti je nakon saslušanja vještaka predložio sudu novo vještačenje ili bilo kakvu dopunu vještačenja.

21. Na ročištu dana 8. studenog 2024. saslušan je vještak Ljupko Omazić koji je u bitnom naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 12. ožujka 2024. kojeg je izradio temeljem djelomično dostavljene dokumentacije od strane tužitelja i dokumentacije u predmetnom spisu. Na osnovu te dokumentacije jedino je moguće bilo izvršiti procjenu prihoda po navedenom ugovoru i procjenu rashoda za navedeni predmet Ugovora. Uz to je naglasio da tužitelj po zahtjevu vještaka nije dostavio veliku većinu dokumentacije pod točkom 1-10, a i dokumentaciju koju je dostavio iz navedenih računa nije bilo moguće utvrditi da li se isti odnosi na prostor u Miramarskoj ili na neki drugi ugovor. U pojedinim računima je navedeno 70 parkirnih mjesta, a u samoj tužbi tužitelj navodi da ima 20 parkirnih mjesta. U odnosu na prigovore II. i III.tuženika da se Ugovor odnosi samo na dvije čestice je pravno pitanje, te ako se odnosi samo na dvije čestice smatra da bi bilo potrebno prije vještačenja utvrditi koliko parkirnih mjesta je bilo, na kojoj čestici, s kim su bili sklopljeni ugovori, dostaviti ispis prometa za to razdoblje, knjigovodstvene kartice iz kojih je moguće vidjeti ostvareni promet na pojedinim lokaciji iz ugovora. Ako je plaćanje bilo putem automata na licu mjesta potrebno je dostaviti i ispise po danima koliko je ostvaren promet s osnove parkirnih mjesta. Vještak je još napomenuo kako je zahtjev za dostavu dokumentaciju uputio u prosincu 2023. te da do izrade nalaza u ožujku 2024. nije dostavljena dokumentacija. Ono što je dostavljeno od dokumentacije bilo je u kopijama, ali se iz istih ne može vidjeti koliko je bilo parkirnih mjesta za određeni ugovor iz predmetnog spisa.

22. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka jer je isto izrađeno prema pravilima struke, vještak nije unatoč traženju dobio svu potrebnu dokumentaciju te je iskoristio onu koja mu je naknadno u manjem broju dostavljena te je koristio dokumentaciju iz spisa.

23. Tužitelj je dostavio u spis pravomoćnu presudu ovog suda broj P-654/2019 od 16. svibnja 2024. kojom su ovdje II. i III.tuženici dužni isplatiti tamo tužitelju Platformi Novaković određeni iznos na ime naknade štete s osnova izgubljene dobiti, a iz čijeg se obrazloženja vidi da su tuženici svojim ponašanjem koje se sastoji od nasilnog oduzimanja posjeda istih nekretnina onemogućili Platformi Novakovć d.o.o. da ostvaruje dobit iznajmljivanjem nekretnine ovdje tužitelju Medikus Klasik zbog čega su morali naknaditi štetu pa su svojim ponašanjem istovremeno počinili štetu dvjema pravnim osobama, vlasniku nekretnine Platforma Novaković koja nije mogla ostvariti dobit zbog prestanka Ugovora o zakupu nekretnine s Medikus Klasik d.o.o. nakon što joj je oduzet posjed od strane tuženika, kao i ovdje tužitelju koji nije mogao realizirati svoje poslovanje za koje je zaključio Ugovor o zakupu. Tužitelj smatra da ako je sud zaključio da je nastala šteta ponašanjem tuženika, onda je logično zaključiti da je i ovdje tužitelju nastala šteta u vidu izgubljene dobiti.

24. Podneskom od 11. studenog 2024. III.tuženik se osvrnuo na dostavljenu presudu smatrajući je arbitriranom te je dostavio i prijedlog za dopuštenje revizije kojim se pobija predmetna odluka.

1 0

25. Prije svega, ovaj sud je utvrdio da je osnovan prigovor zastare potraživanja, a kojeg su tijekom postupka isticali tuženici. Naime, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a šteta dospijeva od trenutka nastanka štete, a to je nedvojbeno datum 11. ožujka 2017. kada je od strane tuženika počinjen čin smetanja predmetnih nekretnina. Tužba je podnesena izvan zastarnog roka od tri godine (čl. 230. ZOO-a) tj. 9. lipnja 2020. radi čega je tužitelj nesporno u zastari sa podnošenjem tužbe.

26. Tužitelj je visinu štete znao od dana preuzimanja posjeda od strane tuženika 11. ožujka 2017. pa sve do 11. ožujka 2020. kada je istekao zastarni rok za ovu tužbu iz razloga što je godinama zarađivao na predmetnom parkingu i o tome vodio financije. Dakle, tužitelj je unutar zastarnog roka od 11. ožujka 2017. do 11. ožujka 2020. imao mogućnost podnijeti ovu tužbu.

27. Naime, tužitelj je već u tužbi objasnio kolika je visina štete navodeći da se putem automata za parkiranje ili naplatne kućice dnevno ostvarila dobit od 800,00 kn, a koja je dobit svaki dan bila u istom iznosu od dana saznanja za štetnika – 11. ožujka 2017. Iz tog je razloga nelogična tvrdnja tužitelja da je tek okončanjem postupka Psp-55/17 saznao da je dnevna izgubljena zarada 800,00 kn, a da do tada isto nije mogao znati.

28. Iako je sud ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev zbog osnovanog prigovora zastare valja spomenuti odredbu čl. 1089. st. 3. ZOO-a kojim je propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Tužitelj nije dokazao da bi ostvario dobitak niti da bi se ikakva dobit mogla osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a ovdje bi ostvarenje bilo spriječeno tuženikovom radnjom. Tužitelj nije dostavio nikakve dokaze o postojanju ugovornih odnosa zakupa sa trećim osobama koje bi eventualno koristile taj prostor, odnosno sam je izjavio na ročištu dana 23. studenog 2022. da je "između njega i tih korisnika postojao usmeni dogovor o tome".

29. Slijedom svega navedenog zbog osnovanog prigovora zastare valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je riješeno kao u točki I. izreke presude.

30. II.tuženiku je dosuđen trošak u iznosu od 22.646,51 euro, a odnosi se na:

1. ročište 19. svibnja 2021. u iznosu od 1.575,41 euro,

2. ročište 7. listopada 2021. u iznosu od 1.575,41 euro,

3. ročište 7. prosinca 2021. u iznosu od 1.575,41 euro,

4. ročište 10. lipnja 2022. u iznosu od 1.575,41 euro,

5. ročište 23. studenog 2022. u iznosu od 1.575,41 euro,

6. ročište 16. prosinca 2023. u iznosu od 1.575,41 euro,

7. ročište 6. travnja 2023. u iznosu od 1.575,41 euro,

8. ročište 28. travnja 2023. u iznosu od 787,70 eura,

9. ročište 10. listopada 2023. u iznosu od 1.575,41 euro,

10. ročište 8. studenog 2024. u iznosu od 1.575,41 euro,

11. podnesak od 30. srpnja 2020. u iznosu od 1.575,41 euro,

12. podnesak od 19. travnja 2024. u iznosu od 1.575,41 euro,

13. PDV 25% od 1.-12. u iznosu od 4.529,30 eura,

slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

1 1

31. II.tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište dana 28. travnja 2023. kao što je to tražio sukladno Tbr 9 t.1. OT u iznosu od 1.575.41 eura, već mu je priznat trošak za pristup na ročište koje je odgođeno sukladno Tbr t.5 u iznosu od 984,64 eura (uključen PDV), te je riješeno kao u točke III. izreke presude.

II.tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 164. st. 2. ZPP-a.

32. III.tuženiku je dosuđen parnični trošak u iznosu od 26.585,04 eura, a odnosi se na:

1. odgovor na tužbu 20. srpnja 2020. u iznosu od 1.575,41 eura,

2. ročište 19. svibnja 2021. u iznosu od 1.575,41 eura,

3. podnesak od 21. lipnja 2021. u iznosu od 1.575,41 eura,

4. ročište 7. listopada 2021. u iznosu od 1.575,41 eura,

5. ročište 7. prosinca 2021. u iznosu od 1.575,41 eura,

6. ročište 10. lipnja 2022. u iznosu od 1.575,41 eura,

7. ročište 23. studenog 2022. u iznosu od 1.575,41 eura,

8. ročište 16. veljače 2023. u iznosu od 1.575,41 eura,

9. podnesak od 4. travnja 2023. u iznosu od 1.575,41 eura,

10. ročište 6. travnja 2023. u iznosu od 1.575.41 eura,

11. ročište 28. travnja 2023. u iznosu od 787,70 eura,

12. ročište 10. listopada 2023. u iznosu od 1.575,41 eura,

13. podneska od 2. travnja 2024. u iznosu od 1.575,41 eura,

14. ročište 8. studenog 2024. u iznosu od 1.575,41 eura,

15. PDV od 1.-14. u iznosu od 5.317,01 eura,

te je riješeno kao u točki IV. izreke presude.

33. III. tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište dana 28. travnja 2023. kao što je to tražio sukladno Tbr 9 t.1. OT u iznosu od 1.575.41 eura, već mu je priznat trošak za pristup na ročište koje je odgođeno sukladno Tbr t.5 u iznosu od 984,64 eura (uključen PDV), te je riješeno kao u točki V. izreke presude.

III.tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 164. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024. godine

Sudac:

Ljiljana Tomić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda u dva primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

1 2

DNA:

1. MEDIKUS KLASIK d.o.o., Zagreb, Huzjanova ulica 3

2. MIRAMARE PROJEKT d.o.o., Zagreb, Bednjanska 8

3. PLAVI PROJEKT d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 17

4. LEONE ULAGANJA d.o.o., Zagreb, Miramarska 24