REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-13682/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupan po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 19. studenoga 2024., održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja ŠC, odvjetničke vježbenice te punomoćnika tuženika ĆC, odvjetničkog vježbenika, dana 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, platiti tužitelju ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 2.118,71 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

- 1.937,14 eura, od 15.06.2021. do isplate,

- 181,57 eura, od 20.12.2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva a za iznos od 2.128,42 eura, kao i da mu tuženik na iznos od 181,57 eura, plati zateznu kamatu tekuću od 15.06.2021. do 19.12.2024.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 755,79 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 01.12.2020. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, kada je prilikom kretanja u skladištu soli stao na hrpu kamenja i pao pri čemu je ozlijedio skočni zglob desne noge. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajen načini pažljivo i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 01.03.2021. Tužitelj se javio u Kliniku za traumatologiju gdje su mu dijagnosticirane ozljede. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, tužbom potražuje ukupan iznos naknade štete od 4.247,13 eura sa zateznim kamatama te troškovima parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja dana 01.12.2020., no tuženik ističe prigovor namirenja jer je tužitelju u cijelosti naknadio štetu koja mu je nastala povodom predmetnog štetnog događaja uplatom iznosa od ukupno 17.000,00 kuna, dana 30.04.2021., i to prije podnošenja tužbe. Slijedom navedenog osporava se tužbeni zahtjev u cijelosti budući je isplatom iznosa od 17.000,00 kn tuženik u cijelosti namirio neimovinsku i imovinsku štetu tužitelju koja mu je nastala povodom ovog štetnog događaja, jer isplaćeni iznos predstavlja adekvatnu pravičnu novčanu naknadu imajući u vidu zadobivene ozljede, realizirano liječenje kao i sve ostale okolnosti. Tuženik osporava visinu svih vidova neimovinske i imovinske štete u pogledu zadobivenih ozljeda koju tužitelj potražuje tužbom jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH. Imajući u vidu naprijed navedenu uplatu, tuženik ističe prigovor potpunog namirenja tužitelja po svim osnovama proizašlim iz štetnog događaja. Tuženik osporava tijek zatezne kamate kako je isti postavljen u tužbi za imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu). Nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica, pa kamata na istu može početi teći tek od presuđenja. Slijedom prednje izloženog, tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom preko isplaćenog iznosa i obvezati ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zateznom kamatom.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: medicinsku dokumentaciju, Dopis tužitelja od 06.04.2021., Dopis tuženika od 31.03.2021., Odštetni zahtjev od 01.03.2021., Prijavu o ozljedi na radu od 03.12.2020., Zbrojni nalog za prijenos od 30.04.2021. sa računa tuženika i drugu dokumentaciju, te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Žarku Rašiću.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja tužitelju.

6. Slijedom navedenog nije sporno da je tužitelj zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., dana 01.12.2020., prilikom kretanja unutar skladišta soli, a kada je stao na hrpu kamenja i pao. Navedeno slijedi iz Prijave o ozljedi na radu poslodavca tužitelja od 03.12.2020.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužiteljici, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

8. Nisu ispunjene pretpostavke iz navedenih odredaba, a kako bi se osiguranik tuženika oslobodio od odgovornosti, budući da sam tuženik čini neprijepornim odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja tužitelju.

9. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužiteljici dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

10. Navedenom vještačkom nalazu dr. Žarka Rašića, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj dana 01.12.2020. stradao u štetnom događaju, kada je pritom zadobio prijelom vanjskog maleola lijeve desne lisne kosti uz otrgnuće unutarnjeg maleola desne goljenične kosti – prijelom i u području desnog gležanjskog zgloba.

12. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta, trajnog karaktera sumarno 10 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera, trajali sumarno tijekom 56 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud je tužitelju po toj osnovi odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.500,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljenih ozljeda, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda.

13. Vještak nalazi da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja), koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija), jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dana. S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještak nalazi da je postojao kod tužitelja, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.200,00 eura.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je navedena ozljeda u području desnog gležanjskog zgloba dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 8%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba u terminalnim pokretima, blažoj prednjoj nestabilnosti desnog gležanjskog zgloba, te bolovima u desnom gležanjskom zglobu kod dužeg stajanja, hodanje, penjanja po stepenicama. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužitelja koji je rođen 1969. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužitelj po zanimanju vozač teretnih vozila i kamiona (podaci iz prijave ozljede na radu kod poslodavca HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. od 03.12.2020.), ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.300,00 eura.

15. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 4.000,00 eura.

16. Nadalje vještak ističe da je nakon predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 5 dana, po 3 sata dnevno, 45 dana po 2 sata dnevno, te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući u obzir dužinu nošenja imobilizacije i upotrebu podlaktičnih štaka. Između stranaka je neprijeporno da su pomoć i njegu nakon ozljeđivanja tužitelju pružali ukućani. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 125 sati, tužitelju pripada iznos od 415,00 eura, međutim kako tužitelj potražuje iznos od 375,00 eura, isti mu je tako trebalo priznati. Kako nema tvrdnje o osobi koja je tu pomoć pružala naplatno, treba uzeti u obzir neto zaradu osobe koja je u mjestu ispunjenja sposobna pružiti takvu pomoć. Imajući u vidu te vrijednosti, za jedan sat pomoći osnovanom bi bila naknada u iznosu od 3,32 eura.

17. Nalaz i mišljenje vještaka valjalo je prihvatiti kao stručnog i objektivnog, a niti jedna od stranaka na isti nije imala primjedbe.

18. Sveukupno bi tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripalo pravo na naknadu štete u visini od 4.375,00 eura. Imajući u vidu da je tužitelju tuženik isplatio ukupan iznos od 2.256,29 eura, tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na razliku štete u visini od 2.118,71 eura. Kako se tuženik tijekom postupka nije izjasnio po kojim osnovama je isplatio štetu tužitelju, to je sud utvrdio da imovinska šteta u ukupnoj šteti participira sa 8,57%, pa je po osnovi imovinske štete (tuđa pomoć i njega), tužitelju dosuđen iznos od 181,57 eura, a po osnovi neimovinske štete je dosuđen iznos od 1.937,14 eura.

19. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvan sudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Međutim u konkretnom slučaju valja imati u vidu da je liječenje tužitelja završeno 15.06.2021., te mu je od tada valjalo odrediti tijek zatezne kamate, pa sve do isplate. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika.

20. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženik na iznos po ovoj osnovi, a od 181,57 eura plati zateznu kamatu tekuću od 15.06.2021. do 19.12.2024.

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Tužitelj je tužbi postavio tužbeni zahtjev u visini od 4.247,13 eura, te je podneskom od 30.12.2021. smanjio isti na 1.990,84 eura, potražujući i zateznu kamatu na nesporno plaćeni iznos od 2.256,29 eura od 01.03.2021 do dana isplate 30.04.2021. Djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik usprotivio u podnesku od 07.09.2022. Nadalje je podneskom od 16.02.2024. zahtjev postavljen na iznos od 2.118,71 eura, kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik usprotivio u podnesku od 01.03.2024. Kako se prema odredbi čl. 193. st. 1. ZPP-a tužba ne može povući bez pristanka tuženika, nakon što se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, sud je odlučivao o zahtjevu postavljenom u tužbi. Kako je u postupku utvrđeno da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 2.118,71 eura, tužitelja je valjalo odbiti za iznos od 2.128,42 eura.

23. Odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Tužitelj je u sporu uspio u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od oko 50%, a u odnosu na osnovu 100%. Dakle, tužitelj je u sporu uspio sa 75%, a tuženik sa 25%, odnosno tužitelju valja odmjeriti trošak postupka u visini od 50%.

23.1. Nadalje je odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a propisano da će nakon toga sud utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Stoga je tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku priznat trošak za zastupanje po odvjetniku, a sukladno važećoj Odvjetničkoj Tarifi i to prema VPS od 4.247,13 eura a za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr.32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 21.10.2022., 19.11.2024., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 9.t.1.), za sastav podneska od 16.02.2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 8.t.1.), za sastav podneska od 13.03.2023. u visini od 25 bodova (Tbr. 8.t.4., 7.t.1.),što sveukupno iznosi 525 bodova, odnosno 1.050,00 eura, dok PDV iznosi 262,50 eura. Navedenom trošku valjalo je pridodati trošak medicinskog vještačenja u visini od 199,08 eura. Stoga je ukupni parnični trošak tužitelju, priznat u visini od 1.511,58 eura. Imajući u vidu da tužitelju pripada 50% priznatog troška, dosuđen mu je iznos parničnog troška od 755,79 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

23.2. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od; 30.12.2021. kojim smanjuje tužbeni zahtjev zbog djelomičnog podmirenja duga prije utuženja;

04.11.2022. jer istim dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje što je vidljivo u sudskom sustavu; 14.05.2024. što je požurnica koja nije potrebna za vođenje postupka.

24. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika