REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-508/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku ŽA & Alenu Pešušiću, odvjetnicima u Zagrebu, po generalnoj punomoći Su-369/15, protiv tužene ŽAA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici HA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 11. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrvd-8261/03 od 25. kolovoza 2003. u dijelu u kojem je tuženoj ŽAA iz [adresa], naloženo da plati tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1 iznos od 79,43 eura (sedamdesetdeveteuraičetrdesettricenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 11,83 eura od 2. kolovoza 2002. do isplate,

- 10,52 eura od 2. rujna 2002. do isplate,

- 8,06 eura od 2. listopada 2002. do isplate,

- 8,14 eura od 2. studenog 2002. do isplate,

- 13,71 euro od 2. prosinca 2002. do isplate,

- 6,12 eura od 3. siječnja 2003. do isplate,

- 12,98 eura od 2. veljače 2003. do isplate,

- 8,07 eura od 2. ožujka 2003. do isplate

po stopi obračunatoj od dana dospijeća do 31. prosinca 2007. sukladno sa čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015.po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa, u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženoj ŽAA iz [adresa], da isplati tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 388,58 eura, u roku od 8 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 31,25 eura odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je pred Općinskim sudom u Zagrebu podnio ovršni prijedlog u kojem navodi da mu tužena duguje iznos od 598,43 kune na ime dospjelih a neplaćenih računa za potrošenu vodu te iznos od 69,16 kuna na ime neplaćenih zakonskih zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinog računa do donošenja rješenja o ovrsi, temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Stoga je Općinski sud u Zagrebu donio rješenje o posl. br. Ovrvd-8261/2003 od 25. kolovoza 2003. kojim je tuženoj naložena isplata iznosa od 598,43 kune sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate i iznosa od 69,16 kuna na ime zateznih kamata obračunatih od dospijeća svakog pojedinog računa do donošenja rješenja o ovrsi te troškova ovršnog postupka u iznosu od 120,00 kuna.

2. Tužena je predmetno rješenje o ovrsi pobijala prigovorom od 21. studenog 2017. u kojem je istaknula prigovor zastare potraživanja.

3. Rješenjem ovoga suda posl. br. Ovrvd-8261/2003-34 od 13. ožujka 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrvd-8261/2003 od 25. kolovoza 2003. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva ističući kako je ovršni prijedlog sačinjen temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga koji temeljem čl. 28. st. 1. Ovršnog zakona predstavlja vjerodostojnu ispravu iz koje nesporno proizlazi osnova i visina potraživanja dok je iz priloženih računa vidljivo da glase na tuženu koja je kod tužitelja evidentirana kao potrošač i obveznik plaćanja pod šifrom za objekt 03481514 koja odgovara onoj naznačenoj u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a koje se obveze odnose na komunalnu uslugu isporuke vode na adresi u [adresa]. Nadalje navodi da je točkom 1.9 Smjernica za dobavu vode iz javnog vodovoda i čl. 2. Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga od 8. travnja 1992. ("Službeni glasnik" broj 5/92) propisano tko se sve smatra potrošačem i obveznikom plaćanja usluga tužitelja, dok je odredbom toč. 2.5-5 Smjernica za dobavu vode iz javnog vodovoda jasno definirano da je prijavljeni organ upravljanja, a to je vlasnik nekretnine, korisnik ili potrošač, u obvezi za potrošenu vodu za cijelo vrijeme dok nije predao pismenu odjavu. Navedeno proizlazi i iz odredbi Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga jer je u čl. 2. iste korisnik komunalne usluge određen kao vlasnik stana koji u njemu stanuje, stanar najmoprimac korisnik stana u vlasništvu građana, vlasnik poslovnog prostora koji u njemu obavlja poslovnu djelatnost, korisnik poslovnog i drugog prostora, zakupac i osoba koja bez valjana pravne osnove koristi prostorije u zgradi. Iz izvatka iz matične evidencije vidljivo je da je tužena evidentirani korisnik usluge tužitelja pod šifrom za objekt 03481514, za šifru obveznika 5009071376610 a iz zemljišno knjižnog izvatka k. o. [katastarska općina], zk. ul broj [broj ZK uloška] vidljivo je da je tužena vlasnica nekretnine na kojoj je evidentirana kao korisnika usluge tužitelja. Protivio se istaknutom prigovoru zastare jer je prijedlog za ovrhu koji se sada smatra tužbom podnesen unutar jednogodišnjeg roka zastare. Stoga traži od suda da donese presudu kojom će održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-8216/2003od 25. kolovoza 2003. kojim je tuženoj naloženo da tužitelji isplati iznos od 79,43 eura (protuvrijednost iznosa od 598,43 kune primjenom fiksnog tečaja konverzije od 1 euro = 7,53450 kuna) sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate kako je to pobliže navedeno u toč. 1. izreke presude te u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da nadoknadi tužitelju troškove izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 15,93 eura (protuvrijednost iznosa od 120,00 kuna primjenom fiksnog tečaja konverzije od 1 euro = 7,53450 kuna) sa zateznim kamatama od 25. kolovoza 2003. do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška u iznosu od 419,83 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

5. Tužena je u nastavku postupka ostala kod istaknutog prigovora a protivila se i tijeku zateznih kamata jer je ovršni postupak pokrenut još 2003., za koju činjenicu kao i za postojanje duga nije znala, a u predmetu još nije donesena odluka pa moli sud da to uzme u obzir prilikom donošenja odluke.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 31. srpnja 2003. (list 2 spisa), u knjigovodstveno stanje obveznika (list 29 – 33 i 78 – 81 spisa), u prijepise računa (list 70 – 77 spisa), u matične evidencije tužitelja od 18. srpnja 2024. (list 82 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu u k. o. [katastarska općina] zk. ul. broj [broj ZK uloška] (list 83 – 84 spisa), Smjernice za dobavu vode iz javnog vodovoda "Vodovoda Grada Zagreba" (list 85 – 105 spisa), u Odluku o načinu plaćanja komunalnih usluga "Službeni glasnik" broj 5/92 (list 106 – 107 spisa).

7. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, osnova i visina duga, dok je sporan prigovor zastare i tijek zateznih kamata.

8. Uvidom u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja koji predstavlja vjerodostojnu ispravu i matičnu evidenciju tužitelja utvrđeno je da tužitelj u svojoj evidenciji vodi tuženu ŽAA kao korisnika usluge na mjernom mjestu u [adresa] pod šifrom za objekt 03481514, šifra obveznika 5009071376610 te da ju tereti za neplaćene iznose računa od srpnja 2002. do veljače 2003., koji su dospjeli u periodu 1. kolovoza 2002. do zaključno 1. ožujka 2003. u ukupnom iznosu od 598,43 kune, što primjenom odredbe čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22. – dalje: Zakon o uvođenju eura) iznosi 79,43 eura.

9. Prema odredbi čl. 378. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 3/94. 7/96. i 112/99. – dalje: ZOO/91) potraživanje naknade za isporučenu vodu kada je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva zastarijeva u roku od jedne godine. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 361. ZOO/91), a zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja (čl. 388 ZOO/91.) 10. Kako je najstarije utuženo potraživanje (za srpanj 2002.) dospjelo 1. kolovoza 2002., a prijedlog za ovrhu koji se sada smatra tužbom podnesen 6. kolovoza 2003., vidljivo je da je podnesen prije isteka roka zastare od jedne godine, slijedom čega prigovor tužene nije osnovan.

11. Osnovu i visinu potraživanja tužitelj je dokazao izvodom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga te priloženim računima koji predstavljaju vjerodostojne isprave, koje s obzirom na izdatnika i sadržaj u relativno visokom stupnju vjerojatnosti dokazuju postojanje tražbine koja je u njima navedena. Naime, u situaciji kad tužena nije osporila sadržaj analitičke kartice, računa i izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja koji su joj dostavljeni ne sporeći postojanje ni iznos tražbine, sud je zaključio o osnovanosti tražbine.

12. U odnosu na prigovor u svezi tijeka zateznih kamata, s obzirom na dužinu postupka, valja reći da je prema odredbi čl. 29. st. 1. („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO-a) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Tužitelj je u prijedlogu za ovrhu tražio isplatu zateznih kamata obračunatih od dana dospijeća pojedinog računa do podnošenja prijedloga za ovrhu u apsolutnom iznosu od 69,16 kuna (što sada iznosi 9,18 eura) ta nadalje na iznos glavnice od 598,43 kune (sada 79,43 eura) od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate, dok je tijekom postupka tužbeni zahtjev postavio na način da istu kamatu ne potražuje više u apsolutnom iznosu već od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Zatezne kamate neodvojive su od glavnog duga i one teku sve do njegovog ispunjenja.

13. U odnosu na prigovor tužene da je zbog neažurnosti suda u obvezi plaćati zatezne kamate kroz razdoblje od 21 godinu te njezin stav da nije dužna snositi takvu štetnu posljedicu valja prvenstveno reći da je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (čl. 9. ZOO-a), a ukoliko tužena smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, stoji joj na raspolaganju pravo tražiti pravnu zaštitu u smislu odredbi čl. 63., 64. i 65. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 28/13., 33/15., 82/16., 67/18. i 21/22.) o kojem zahtjevu odlučuje predsjednik suda, a ne sudac pojedinac u pojedinom parničnom postupku.

14. Slijedom izloženog, valjalo je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi, kako je to navedeno u izreci presude.

15. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2007. godine temelji se na članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine na članku 29. stavak 2. ZOO-a u svezi s Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke („Narodne novine“ br. 132/07. i 66/11.), uvećane za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do isplate na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa

16. Platni nalog je samo onaj dio rješenja o ovrsi kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku plaćanje dospjele tražbine te se jedino u tom dijelu platni nalog pobija prigovorom, a ako se odbija jedino u pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja. Stoga se o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao i onog u parnici odlučuje u presudi kojom se postupak završava.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Sud je priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem čl. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. – dalje: OT) i to za sastav podnesaka od 14. lipnja 2004., 5. srpnja 2006., 18. svibnja 2007., 26. rujna 2007., 1. srpnja 2008., 19. travnja 2010. i 12. listopada 2017. u iznosima od po 6,25 bodova (Tbr. 8.4. OT), za sastav podnesaka od 9. ožujka 2018. i 28. kolovoza 2024. u iznosima od po 25 bodova (Tbr. 8.1 OT), za zastupanje na ročištima 10. rujna 2024. i 11. studenog 2024. u iznosima od po 25 bodova (Tbr. 9.1 OT), primjenom odredbe Tbr. 54. OT prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, uvećan za PDV od 25%, trošak izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 15,93 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, što čini ukupno priznati parnični trošak u iznosu od 388,58 eura.

19. Sud nije priznao tužitelju pravo na trošak za pristup na ročište za objavu i uručenje presude jer taj trošak nije dospio, a sud drži i da taj trošak nije bio potreban za vođenje ovoga spora (čl. 155. i 156. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku