REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
P-251/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, u pravnoj stvari tužitelja IT, OIB [osobni identifikacijski broj], I, [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Pajić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pajić&Pajić j.t.d., Pula, protiv tuženika CT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, 20. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52 203 I ovlaštenik na 50% poslovnog udjela tuženika CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u trgovačkom društvu Konzalting Mont j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], upisan u registru Trgovačkog suda Pazin, OIB: 11627947644, MBS: [matični broj subjekta].
II. Tuženik je dužan upisati tužiteljicu u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva Konzalting Mont j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], upisan u registru Trgovačkog suda Pazin, OIB: 11627947644, MBS: [matični broj subjekta], u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ove presude, što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te će se u knjizi poslovnih udjela upisati ovlaštenici na poslovnom tuženika, i to: 1. IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52 203 I u 50% i 2. CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u 50%.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati parnični trošak u iznosu od 289,82 eura u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice glede troškova postupka u preostalom iznosu od 250,00 eura odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 18. rujna 2024. podnijela protiv tuženika tužbu radi utvrđenja bračne stečevine. U tužbi navodi da su parnične stranke sklopile brak 22. svibnja 2021. te da je za vrijeme trajanja braka tuženik Izjavom o osnivanju od 6. travnja 2022. osnovao trgovačko društvo Konzalting Mont j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], upisan u registru Trgovačkog suda u Pazinu, OIB: 11627947644, MBS: [matični broj subjekta], pa kako je to trgovačko društvo nastalo za vrijeme trajanja bračne zajednice, tužiteljica tvrdi da ima pravo na ½ dijela tog trgovačkog društva na ime bračne stečevine.
1.1. Tužiteljica je na činjenične okolnosti tužbe predložila dokaze saslušanjem parničnih stranaka te je tužbi priložila izvadak iz sudskog registra za društvo Konzalting Mont j.d.o.o. (list 7-8 spisa), vjenčani list (list 10 spisa), Rješenje Općinskog suda u Puli- Pola posl. br. R1 Ob-472/2023-5 od 6. ožujka 2024. (list 11-13 spisa) i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi djeteta (list 14-18 spisa).
2. Dopisom od 30. rujna 2024. tuženiku CT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] dostavljena je tužba na odgovor. Dopis je tuženik zaprimio 11. listopada 2024. kako to proizlazi iz dostavnice na poleđini lista 23 spisa. Predmetnim dopisom od 30. rujna 2024. tuženik je pozvan dostaviti odgovor na tužbu u roku od 45 dana te je ujedno upozoren da će, ako u roku određenom ovim dopisom ne podnese odgovor na tužbu, sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) sukladno čl. 331.b Zakona o parničnom postupku ako je udovoljeno uvjetima iz navedene odredbe Zakona o parničnom postupku.
3. Sud nije našao da u odnosu na tuženika postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženika spriječili opravdani razlozi da ne podnese odgovor na tužbu u roku koji mu je odredio sud.
4. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja imovine (konkretno poslovnih udjela u predmetnom trgovačkom društvu), odnosno u ovom slučaju su to odredbe članka 36. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, dalje u tekstu: ObZ). Citirana odredba propisuju da se bračnom stečevinom smatra imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.
4.1. Nadalje, prema odredbi članka 36. stavka 3. Obz-a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici imovine koja predstavlja bračnu stečevinu, osima ako se nisu drukčije dogovorili. Dakle, presumpcija je, da su bračni drugovi suvlasnici na jednake dijelove imovine koja predstavlja bračnu stečevinu prema Obiteljskom zakonu, a sud je u postupku dužan utvrditi da li imovina koja je predmetom tužbenog zahtjeva predstavlja bračnu stečevinu stranaka.
4.2. Odredbama članka 39. stavka 1. Obz-a propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 36. ovoga Zakona (stavak 2.).
4.3. Uvidom u izvadak iz matice vjenčanih utvrđeno je da su stranke postupka zaključile brak 22. svibnja 2021., dok je isti brak razveden rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. R1 Ob-472/2023 od 6. ožujka 2024., kako to proizlazi iz navedenog rješenja u prilogu tužbe. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za predmetno društvo utvrđeno je da se radi o jednostavnom društvu s ograničenom odgovornošću osnovanom7. travnja 2023. sa temeljnim kapitalom od 10,00 kn (ili 1,33 eur). U konkretnom slučaju, budući da se radi o najnižem dopustivom temeljnom kapitalu za takav oblik društva kapitala, sud zaključuje kako je društvo osnovano sa jednim poslovnim udjelom vrijednosti 10,00 kn (ili 1,33 eur). Slijedom navedenih utvrđenja sud zaključuje kako predmetni poslovni udio predstavlja bračnu stečevinu stranaka slijedom odredbe članka 36. stavak 1. ObZ-a budući je poslovni udio stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Kako je riječ o jednom poslovnom udjelu, na istome stranke mogu biti ovlaštenici sukladno odredbi članka 417. Zakona o trgovačkim društvima Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024, dalje u tekstu: ZTD) te prava (upravljačka i imovinska) iz udjela mogu ostvarivati samo zajedno.
5. Odredbom članka 331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ukoliko budu ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti.
6. S obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnijela ili predložila sama tužiteljica odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, slijedom čega je primjenom citirane odredbe članka 331.b ZPP-a u vezi sa člankom 338. stavak 5. ZPP-a prihvatio tužiteljičin tužbeni zahtjev u cijelosti.
7. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 500,00 eura s PDV-om te trošak sudskih pristojbi po odluci suda, pritom iznos od 250,00 eura potražuje za sastavljanje tužbe te isto toliko za sastavljanje prijedloga za zabilježbu spora. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a. Sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice glede naknade troškova postupka u iznosu od 250,00 eura za sastav tužbe sukladno Tbr. 7. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 37/22 dalje: Tarifa). Međutim, zahtjev tužiteljice za snošenje troškova sastava prijedloga za zabilježbu spora u iznosu od 250,00 eura sud cijeni neosnovanim. Naime, prijedlog za zabilježbu spora istaknut je u tužbi, za koju radnju je tužiteljici dosuđen trošak. Osim toga, sud cijeni kako se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, budući da ishod zabilježbe spora u sudskom registru nije od utjecaja na odluku suda u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 250,00 eura za sastav tužbe te troškove sudskih pristojbi, za sudsku pristojbu za tužbu iznos od 26,55 eura te za presudu zbog ogluhe iznos od 13,27 eura prema Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi, dakle na polovicu sudskih pristojbi za presudu i tužbu obzirom da rizik nepravovremene uplate pristojbe ne može snositi protivna strana, kako je odlučeno u toč. III. izreke presude.
8. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Pazinu 20. prosinca 2024.
Sutkinja
Andrea Jelenić Pitoski
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku petnaest dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).
DNA:
- Tužitelju po. pun., uz rješenje o pristojbi,
- Tuženiku.
