Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-4/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataliji Jančevski, odvjetnici iz Virovitice, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice i punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6,OIB: 14036333877 da tužitelju VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 712,58 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a koje se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007.g. propisana čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008.g. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 ZOO-a odnosno koja je do 31. srpnja 2015.g. određena za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te nadalje od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 01.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koja kamata teče na pojedinačne iznose od:

- 1,68 EUR počev od 21.09.2005.g. pa do isplate,

- 0,04 EUR počev od 22.11.2005.g. pa do isplate,

- 0,67 EUR počev od 21.12.2005.g. pa do isplate,

- 0,34 EUR počev od 20.01.2006.g. pa do isplate,

- 2,23 EUR počev od 02.11.2008.g. pa do isplate,

- 8,74 EUR počev od 17.01.2009.g. pa do isplate,

- 11,53 EUR počev od 19.02.2009.g. pa do isplate,

- 6,22 EUR počev od 18.03.2009.g. pa do isplate,

- 6,76 EUR počev od 16.04.2009.g. pa do isplate,

- 6,76 EUR počev od 14.05.2009.g. pa do isplate,

- 3,07 EUR počev od 17.06.2009.g. pa do isplate

- 3,78 EUR počev od 17.07.2009.g. pa do isplate

- 1,33 EUR počev od 15.08.2009.g. pa do isplate,

- 4,33 EUR počev od 16.09.2009.g. pa do isplate,

- 1,99 EUR počev od 16.10.2009.g. pa do isplate,

- 3,30 EUR počev od 17.11.2009.g. pa do isplate,

- 3,43 EUR počev od 16.12.2009.g. pa do isplate,

- 8,69 EUR počev od 16.01.2010.g. pa do isplate,

- 11,09 EUR počev od 16.02.2010.g. pa do isplate,

- 10,50 EUR počev od 16.03.2010.g. pa do isplate,

- 16,08 EUR počev od 02.04.2010.g. pa do isplate ,

- 14,33 EUR počev od 02.05.2010.g. pa do isplate,

- 16,77 EUR počev od 02.06.2010.g. pa do isplate,

- 31,76 EUR počev od 01.07.2010.g. pa do isplate,

- 28,21 EUR počev od 01.08.2010.g. pa do isplate,

- 40,53 EUR počev od 02.09.2010.g. pa do isplate,

- 34,07 EUR počev od 02.10.2010.g. pa do isplate,

- 29,16 EUR počev od 02.11.2010.g. pa do isplate,

- 44,45 EUR počev od 02.12.2010.g. pa do isplate,

- 53,54 EUR počev od 02.01.2011.g. pa do isplate,

- 46,52 EUR počev od 02.02.2011.g. pa do isplate,

- 47,45 EUR počev od 02.03.2011.g. pa do isplate,

- 43,75 EUR počev od 02.04.2011.g. pa do isplate,

- 44,85 EUR počev od 02.05.2011.g. pa do isplate,

- 61,06 EUR počev od 02.06.2011.g. pa do isplate,

- 63,57 EUR počev od 02.07.2011.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.074,71 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je dana 14.6.2005. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 69800005515 prema koje Ugovoru je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.000,00 CHF po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita na 6 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. na dan plaćanja. Redovna kamata s početnih 8,50 % godišnje tijekom otplate kredita u više navrata se mijenjala na štetu tužitelja, a sve to sukladno odredbi čl. 4. Ugovora, a koja odredba je potvrđena ništetnom i nepoštenom.

2. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129713-4 od 13.6.2014. godine u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točaka 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje između ostalog da je tuženik odnosno njegov pravni prednik u razdoblju od 10.9.2003. godine do 13.12.2008. godine, a koje povrede traju i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Ista presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14-02 od 9.4.2015. godine.

3. Navedeni ugovori, osim sa promjenjivom kamatnom stopom, zaključeni su i s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Odlukom VTSRH od 14.6.2018. godine broj: Pž-6632/17utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Navedenom odlukom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:

P-1401712 od 4.7.2013. godine kojom se utvrđuje da je između ostalih 1. tuženik u razdoblju od 1.1.2004. godine pa do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

4. Čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istog Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično propisuje i čl. 138. Zakona o zaštiti potrošača koji određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. S obzirom na utvrđenje ništetnosti i nepoštenih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, posljedica istih jest da se ima uzeti kao da je od dana sklapanja osnovnog ugovora ugovoren kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom koja je bila početna u vrijeme sklapanja ugovora te se ima obračunati na kunsku protuvrijednost kredita prema početnoj tečaju CHF. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit.

5. Kako je pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkim kreditima koji su sklopljeni u razdoblju od 10.9.2003. godine pa do 31.12.2008. godine, kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.1.2004. godine pa do 31.12.2008. godine to je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Tijekom postupka tužitelj je predložio da se provede knjigovodstveno financijsko vještačenje na okolnosti utvrđivanja preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule CHF za razdoblje od početka otplate kredita pa sve do izvršene otplate te utvrđenje eventualno negativnih tečajnih razlika tijekom otplate kredita kada je tečaj bio niži od početnog tečaja. Nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja na predložene okolnosti tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe kako se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja. Ističe kako je predmetni Ugovor otplaćen u listopadu 2013. godine. Navodi kako je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu sklopio s Slavonskom bankom d.d. Osijek te da ona nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, što znači da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda, obzirom da za Slavonsku banku d.d. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF. Navodi kako Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena kolektivnom tužbom te nije utvrđeno da bi koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF te da nema mjesta primjeni odredbi iz kolektivnog spora. Navodi da je tužba podnesena 4.1.2022. godine te ističe materijalnopravni prigovor zastare.

7. Tuženik nadalje smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, a na temelju čl. 138. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Navodi da se na pravno utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7129/13 dopušteno pozivati samo u parnicama za naknadu štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnove, stoga ne postoji pravni osnov te pravni interes tužitelja za podnošenjem ove tužbe. Nadalje, tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, kao i što se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima ili pak s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula CHF. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti.

8. U daljnjem tijeku postupka tuženik osporava tužitelju status potrošača i to s obzirom na okolnost da je sukladno čl. 2. spornog Ugovora o kreditu tužitelju bio odobren nenamjenski kredit. Ističe da je bitna pretpostavka da bi se Ugovor smatrao potrošačkim, da je jedna strana ugovora potrošač odnosno da sklapa ugovor za potrebe izvan okvira svoga obrta, poslovne djelatnosti i profesije. Budući da je tužitelj sa Slavonskom bankom d.d. sklopio nenamjenski Ugovor o kreditu, sporno je u koju svrhu je tužitelj koristio sredstva te je li on nastupao kao potrošač u ugovornom odnosu.

9. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 372), svjedokinju IŽ (list 320-321) i sudsku vještakinju Tonku Vulić dipl. oec. (list 371- 372) te je izvršio uvid u potvrdu (list 8), u članke iz publikacije Glasila Hypo Alpe Adria Bank d.d. (list 50-57), u metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria Bank d.d. (list 58-59), u izjavu svjedoka ĆŽR (list 60-63), u preslik znanstvenog rada promjenjive kamate, devizna klauzula i klizna skala dr. sc. TŽ dipl. iur. (list 66-73), u znanstveno mišljenje mr. sc. ŽŽ – Zastara restitucijskih zahtjeva koja nastaje kao posljedica ništetnosti pravnog posla (list 247-293), u Ugovor o nenamjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 (list 281- 287), u otplatni plan (list 288-289), u pregled prometa za klijenta (list 290-302), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tonke Vulić dipl. oec. od 23.7.2024. godine (list 328-349).

10. Temeljem uvida u Ugovor o nenamjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 od 14.6.2005. godine zaključen između tužitelja i Slavonske banke d.d. Osijek (list 281-287) utvrđeno je da je Slavonska banka d.d. Osijek pravni prednik tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb i Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., s tužiteljem VŽ Obakom kao korisnikom kredita zaključila Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 19.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Kredit je odobren kao nenamjenski kredit, a rok vraćanja je 72 mjeseca. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se kamate od 8,5 % godišnje dekurzivno (EKS 9,61%). Otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije dospijeća. Prva rata dospijeva do 1. kolovoza 2005. godine, a dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu. Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja. Kamatna stopa je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke.

11. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 5. tužena bila ovdje pravna prednica tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d.

12. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 5. utvrđeno da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 1.6.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke.

13. Potom je drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom žalbi tuženika protiv navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je preinačio između ostalog i presudu u dijelu točke 5. koja se odnosi na 5. tuženu Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

14. Nadalje, odbijena je žalba 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 5. izreke kojom se utvrđuje da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

15. Dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu pravomoćno je odlučeno da je Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna, dok je pravomoćno utvrđeno da nije ništetna valutna klauzula vezana za CHF.

16. Potom je Vrhovni sud odlučujući o reviziji tužitelja i revizijama 1. – 7. tuženika, protiv presude i rješenja Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine donio odluku broj: Revt-249/14-2 od 9.4.2015. godine kojom je revizija 1.

– 7. tuženika odbijena kao neosnovana, kao i revizija tužitelja. Dakle, odbijena je revizija protiv odluke Visokog trgovačkog suda kojom je pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. te kojom je pravomoćno utvrđeno da nije ništetna odredba u potrošačkim ugovorima u kreditima u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

17. Potom je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluke kojima je ukinuo odluku Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14-2 od 9.4.2015. godine u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je predmet vraćen Vrhovnom sudu RH na ponovni postupak.

18. Nakon toga je Visoki trgovački sud RH donio novu presudu broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine kojom je odbio žalbu tuženih banaka te je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 5. izreke kojom je utvrđeno da 5. tužena Addiko Bank d.d. – ranije Hypo-Alpe- Adria Bank d.d. i Slavonska banka d.d. od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

19. U daljnjem tijeku postupka Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojim je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena Addiko Bank d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

20. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjene tečaja CHF po Ugovoru o nenamjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 od 14.6.2005. godine zaključenog između tužitelja i prednika tuženika (list 281-287).

21. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Addiko Bank d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjeni kamatnih stopa i o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz predmetnog ugovora. Radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora sud je saslušao svjedokinju IŽ (list 320-321) i tužitelja ĆŽ (list 372) koji su u svojim iskazima potvrdili da je tužitelj pred javnim bilježnikom predmetni Ugovor samo potpisao, da nije bilo solemnizacije i da javni bilježnik nije ulazio u sadržaj ugovora. Prilikom razgovora oko podizanja kredita tužitelj nije mogao utjecati na kamatu, a niti na izbor kredita jer je to bila jedina opcija. Kredit je bio po sistemu "uzmi ili ostavi". Nitko ga nije upozoravao da može doći do tako velikog rasta tečaja švicarskog franka. Kako je punomoćnik tuženika odustao od saslušanja svjedokinje RŽ, sud istu nije saslušavao. U takvim okolnostima, iskaz svjedoka javne bilježnice i tužitelja potvrđuju činjenice da se o valutnoj klauzuli posebno nije razgovaralo, što potvrđuje utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a koja je utvrđena u kolektivnom sporu.

21. Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2018- 10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF o kojima se nije pregovaralo.

22. Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem ništetne odredbe o valuti vezanoj za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18

– dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

23. U ovome slučaju osnova plaćanja temeljem valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

24. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Tonke Vulić dipl. oec. od 23.7.2024. godine (list 328-336) i prema njenom iskazu danom na glavnoj raspravi (list 371-372) tužitelj je tuženiku temeljem promjene tečaja vezanog za CHF koji je bio iznad početnog tečaja od 4,751434 kn za 1 CHF tijekom otplate kredita koji se je otplaćivao u razdoblju od 20.9.2005. godine do 1.7.2011. godine, uplatio više, tj. preplatio ukupan iznos od 712,58 EUR u mjesečnim iznosima kako je navedeno u izreci. Tijekom otplate kredita iz toga razdoblja negativna razlika anuiteta, kada je tečaj bio niži od početnog tečaja iznosila je 328,63 EUR. Navedeni nalaz je sačinjen od stručne osobe i jasno obrazložen i sud ga je stoga prihvatio u cijelosti.

25. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF koja je predmet ovoga postupka.

26. Od 14. lipnja 2018. godine do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 4.1.2022. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove. Stoga prigovor zastare nije osnovan i sud je usvojio tužbeni zahtjev koji je preciziran sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te je donio odluku kao pod točkom I. izreke. Kako tuženik za negativne tečajne razlike utvrđene nalazom vještaka u iznosu od 328,63 EUR nije postavio prijebojni niti protutužbeni zahtjev, sud o tome iznosu nije odlučivao.

27. Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine i stav navedenog suda utvrđen u zapisniku sa sjednice građanskog odjela broj: Su-IV- 33/2022-2 od od 31.1.2022. godine.

28. Uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđeno je da je tuženiku Addiko Bank d.d. pripojeno dioničko društvo Slavonska banka d.d. [adresa] s sjedištem u [adresa], na temelju Odluke glavne skupštine Slavonske banke d.d. Osijek od 19.6.2008. godine te Odluke glavne skupštine društvo Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. iz Zagreba od 19.6.2008. godine kojim se daje odobrenje na Ugovor o pripajanju, a nakon upisa povećanja temeljnog kapitala radi provedbe pripajanja, na temelju Odluke izvanredne glavne skupštine društvo Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. od 29.1.2009. godine. Nadalje, uvidom u izreku presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine utvrđeno je da je 5. tužena Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. u razdoblju od 1.6.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača. Navedeno razdoblje povrede prava potrošača obuhvaćeno je i u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kao i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9.4.2015. godine u kojoj se odlučivalo o reviziji stranaka.

29. Kako je predmetni Ugovor o nenamjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 od 14.6.2005. godine odobren na rok vraćanja od 6 godina i očito se je trebao vraćati do 2011. godine, ocjena je ovoga suda da su u kolektivnim sporovima navedenim u ovom postupku razmatrane činjenične okolnosti uz koje je Slavonska banka d.d. Osijek kao pravni prednik Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. i potom Addiko Bank d.d. sklapala ugovore o kreditu u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. godine u okviru kojega je i sklopljen predmetni Ugovor, te je sud vezan presudama iz navedenih kolektivnih sporova.

30. Tijekom postupka tuženik je tužitelju osporio potrošačko svojstvo Ugovora o kreditu navodeći da predmetni Ugovor o kreditu nije sklopljen u privatne svrhe, već u poslovne svrhe. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003 - dalje: ZOZP) potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Prema predmetnom Ugovoru o kreditu tužitelj je ugovor sklopio kao fizička osoba i kredit je odobren kao nenamjenski, a prema iskazu tužitelja (list 372) novac je iskorišten za kupovinu novog osobnog automobila za osobne potrebe, pa navedena svrha po ocjeni suda nije bila namijenjena njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, te je tužitelj u smislu čl. 3. ZOZP u trenutku podizanja kredita imao status potrošača.

31. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 2.074,71 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova zastupanja na pet rasprava održanih 4.5.2022., 7.2.2024., 18.3.2024., 23.10.2024. i 9.12.2024. godine u iznosu od 900,00 EUR, od troškova sastava tri potrebna podneska od 7.4.2022., 204.2022. i 3.9.2024. godine u iznosu od 550,00 EUR, od troškova vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, te od sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR. Kako je tužitelj uspio u sporu, tuženik mu je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan platiti navedene troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude pa do isplate.

32. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 20. prosinca 2024.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnici Nataliji Jančevski, odvjetnici iz Virovitice, Augusta Šenoe 13,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 25.