REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: P-348/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege iz Zagreba, Pisarnica u Slavonskom Brodu protiv tuženika KC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Jeliću, odvjetniku iz Slavonskog Broda radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave 28. studenog 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja IC, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika i rasprave održane 20. prosinca 2024. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha odnosno pljenidba i prijenos po prijedlogu za isplatu temeljem Zadužnice od 82. srpnja 2006. na kojoj je ovjeren potpis kod Javno g bilježnika Nade Kemec pod broje Ov-506/06 od 28. srpnja 2006. koji se vodi k od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pod Klasom 034-04/17-04/22, ur.br. 341-16- 08/2-17-03118758019.
II. Nalaže se tuženiku KC iz [adresa], da tužitelju ĆC iz [adresa], isplati iznos od 2.048,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od:
– 93,42 EUR teku od 16.7.2016.,
– 94,06 EUR teku od 16.8.2016.,
– 93,74 EUR teku od 16.9.2016.,
– 93,74 EUR teku od 16.10.2016.,
– 93,74 EUR teku od 16.11.2016.,
– 93,74 EUR teku od 16.12.2016.,
– 93,74 EUR teku od 16.1.2017.,
– 93,74 EUR teku od 16.2.2017.,
– 95,57 EUR teku od 16.3.2017.,
– 94,35 EUR teku od 16.4.2017.,
– 94,35 EUR teku od 16.5.2017.,
– 94,35 EUR teku od 16.6.2017.,
– 94,35 EUR teku od 16.7.2017.,
– 98,31 EUR teku od 16.8.2017.,
– 72,39 EUR teku od 16.9.2017.,
– 72,39 EUR teku od 16.10.2017.,
– 72,39 EUR teku od 16.11.2017.,
– 72,39 EUR teku od 16.12.2017.,
– 72,39 EUR teku od 16.1.2018.,
– 72,39 EUR teku od 16.2.2018.,
– 74,28 EUR teku od 16.3.2018.,
– 72,95 EUR teku od 16.4.2018.,
– 72,95 EUR teku od 16.5.2018.,
– 72,95 EUR teku od 16.6.2018.
po stopi koja u razdoblju od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. odgovara visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Proglašava se nedopuštenom ovrha, to jest pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu tražbine na temelju zadužnice od 28. srpnja 2006. na kojoj je ovjeren potpis kod javnog bilježnika Nade Kemec pod brojem Ov-5061/06 od 28. srpnja 2006. koji se vodi kod Financijske agencije.
IV. Nalaže se tuženiku KC iz [adresa] da tužitelju ĆC iz [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.327,29 eura sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se tužitelj ĆC iz [adresa] sa zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka vođenog pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem Ovr-705/18 i sa zahtjevom za naknadu troškove ovršnog postupka vođenog pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem Ovr-210/18, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
2. U tužbi je navedeno da je tuženik 31. svibnja 2016. dostavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Nade Kemec pod brojem Ov-506/06 od 28. srpnja 2006., koji se vodi kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pod Klasom: 034-04/17-04/22, Urbroj: 341-16-08/2-17-03118758019. Ovrha je pokrenuta radi potraživanja koje je Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb prenijela na odvjetnika KC iz [adresa] temeljem Ugovora o prijenosu tražbine broj 02-C/2013. Navedena tražbina je tražbina koju PBZ d.d. ima prema trgovačkom društvu Klobučar d.o.o. Slavonski Brod kao korisniku kredita po Ugovoru o kreditu od 31. srpnja 2006. i po Ugovoru o kreditu od 11. svibnja 2006. Protiv pljenidbe i prijenosa navedene novčane tražbine tužitelj je izjavio žalbu 26. veljače 2018., osporavajući predmetno potraživanje u cijelosti te je zaključkom naslovnog suda broj Ovr-210/18-3 od 11. srpnja 2018. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave istog pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenom. Tužitelj prvenstveno ističe da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje postupio protivno svojoj zakonskoj ovlasti. Prema čl.118.st.1. Ustava RH sudbenu vlast obavljaju sudovi. Prema odredbi čl.5.st.3. Ovršnog zakona ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ne može provesti ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije sud i nije ovlašten donositi rješenje o ovrsi radi provedbe ovrhe na novom sredstvu. Uz prijedlog za isplatu tuženik je dostavio zadužnicu broj Ov-5061/06 od 25. ožujka 2013. u kojoj stoji suglasnost dužnika da mu se zaplijene svi računi kod bilo koje banke zbog čega tužitelj smatra da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nije banka. Nadalje navodi da je odredba točke 6. zadužnice nezakonita jer se na temelju zadužnice ne može tražiti ovrha na cjelokupnoj imovini već na "drugim predmetima ovrhe". Na temelju zadužnice nije se mogla tražiti izravna ovrha na mirovini tužitelja a ista zadužnica nije dostavljena Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u izvorniku. Uz prijedlog za ovrhu tuženik nije dostavio dokaz o postojanju tražbine, nema specifikacije potraživanja, ovrha je nadalje nedopuštena jer tužitelj uopće nije izdao predmetnu zadužnicu već je zadužnicu potpisao kao osnivač Klobučar d.o.o., a on kao zakonski zastupnik ne odgovara za obveze društva. Ističe prigovor zastare pozivajući se opći zastarni rok od pet godina. Kako je tuženik naplatio iznos od 15.430,63 kn te isti stekao bez osnove predlaže da sud naloži tuženiku da isti iznos isplati tužitelju te naplati troškove vođenja ovršnog postupka u spisu Ovr-210/18 i Ovr-705/18.
2.1. Tužitelj je u tužbi u spojenom predmetu broj P-501/18 naveo da je tuženik 4. svibnja 2018. dostavio Financijskog agenciji zadužnicu ovjere4nu kod javnog bilježnika Nade Kemec iz [adresa] broj Ov-5061/06 od 31. srpnja 2006. uz zahtjev za izravnu naplatu radi ustege i isplate ustegnutog iz nosa na račun tuženika. Ovrha je pokrenuta radi potraživanja koje je PBZ d.d. Zagreb prenijela na odvjetnika KC iz slavonskog Broda temeljem Ugovora o prijenosu tražbine broj 02-C/2013. Navedena tražbina je tražbina koju PBZ d.d. ima prema trgovačkom društvu Klobučar d.o.o. slavonski Brod, OIB. 26998521882 kao korisniku kredita broj 5010135661/2006 od 31. srpnja 2006. i Ugovora o kreditu broj 5010122650/2006 od 11. svibnja 2006. Protiv pljenidbe i prijenosa novčane tražbine iz točke 1 tužbe, tužitelj je izjavio žalbu 18.srpnja 2018. osporavajući predmetno potraživanje u cijelosti te je Zakljkučnog suda broj Ovr-705/18-5 od 13. studenog 2018. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave istog pokrene parnicu radi proglađenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenom. tužitelj ističe da zadužnica koju je tuženik dostavio FINI Ov-5061/06 od 28. srpnja 2006. nije dostavljena u izvorniku. Da bi se ovrha putem zadužnice mogla provesti mora biti dostavljena u izvorniku. Međutim, tuženik ne raspolaže izvornikom zadužnice. Stoga se ima smatrati da predmetna zadužnica nije ovršna isprava te da je ispunjen žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1 točka 1 i 7. starog Ovršnog zakona. Također se ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer unatoč činjenici da je PBZ d.d. putem Izjave o prijenosu potraživanja temelje Ugovora o prijenosu tražbine broj 02-C/2013 prenijela potraživanje na tuženika, ista na njega nije prenijela izvornik zadužnice. Iz same izjave o prijenosu potraživanja temeljem Ugovora o prijenosu tražbine br. 02-C/2018 prenijela potraživanje na tuženika, ista na njega nije prenijela izvornik zadužnice. IZ same izjave vidljivo je da se zadužnica ne predaje tuženiku, a isto upućuje na to da tuženik nije FINI dosavio izvornik zadužnice. Zadužnica je vrijednosni papir na ime. Može se prenositi na drugu osobu, ali takav prijenos mora biti u skladu sa zakonom. Prema čl. 183. st. 4 OZ/96 vjerovnik može zadužnicu prenijeti ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis. tuženik FINI nije dostavio dokaz da je PBZ javno ovjerovljenom ispravom na njega prenijela predmetnu zadužnicu. Dakle, tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave te je ispunjen žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1 točka 7. OZ/96. Tuženik uz prijedlog za ovrhu nije dostavio nikakav dokaz o postojanju tražbine. Ne postoji nikakva vjerodostojna isprava iz koje bi se mogao zaključiti iznos duga. Dakle, nema specifikacije potraživanja, otvorenih stavki, ugovora o kratkoročnom kreditu, izlista po računu. FINA je doslovno povjerovala u svako slovo navedeno u prijedlogu bez da je provjerio vjerodostojnosti i istinitost istih. Tuženik u prijedlogu za ovrhu potražujne kamatu od 1. ožujka 2013. ali bez dokaza zašto teče od tog dana. Nije u skladu s odredbama Ovršnog zakona potraživati kamatu bez dokaza kad je ista dospjela. Navedeno jasno upućuje da tražbina uopće na postoji i da je ovrha nezakonita. Na tužitelju je teret dokazivanja da je tražbina za koju traži ovrhu uopće nastala. Nadalje, tužitelj ističe da je ovrha nedopuštena jer on kao fizička osoba nije izdao predmetnu zadužnicu. Predmetna zadužnica izdaja je radi naplate tražbine prema Ugovoru o kratkoročnom kunskom kreditu broj 5010135661 od 28. srpnja 2006. Zadužnicu je ĆC potpisao kao osnivač Klobučar d.o.o. slavonski Brod, [adresa], Klobučar d.o.o. je ujedno bio i korisnik kredita, a ne ĆC osobno. Ugovor o kratkoročnom kunskom kreditu broj 501035661 od 28. srpnja 2006č. sklopili su PBZ d.d. kao kreditor i Klobučar d.o.o. Slavonski [adresa], kao korisnik kredita. Dakle, tužitelj nije bio korisnik kredita već je korisnik kredita trgovačkog društvo Klobučar d.o.o., a tužitelj je ugovor potpisao kao osoba ovlaštena za zastupanje. Prema tome, ispunjen je žalbeni uvjet iz čl. 46. st. 1 točka 7 OZ/46 jer tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne zadužnice protiv tužitelja ĆC, fizičke osobe, već isključivo pravne osobe Klobučar d.o.o. Nadalje, na poleđini predmetne zadužnice ovjeren je potpis ĆC kao predsjednika uprave Klobučar d.o.o. [adresa]. Dakle, nije potpisao zadužnicu i ovjerio potpis u svoje osobno ime nego u ime Klobučar d.o.o. kao njezin zakonski zastupnik. Zakonski zastupnik društva ne odgovara za obveze društva i tuženik nije bio ovlašten na temelju predmetne zadužnice tražiti ovrhu na imovini ĆC, već isključivo na imovini društva Klobučar d.o.o. Ovrha je nedopuštena i iz razloga jer je nastupila zastara. tuženik nije niti naveo kada je navodno potraživanje dospjelo, ali je razvidno da je zadužnica izdana 28. srpnja 2006. Kako zakon ne određuje zastarni rok za zadužnicu, primjenjuje se opći zastarni rok iz Zakona o obveznim odnosima od 5 godina. Prijedlog za isplatu podnesen je 12. siječnja 2018. dakle više od 5 godina nakon što je zadužnica izdana pa je stoga ista tražbina u odnosu na tužitelja zastarjela te je sama ovrha za zastarjelu tražbinu nedopuštena. Stoga se ulaže prigovor zastare, a zastarom je ispunjen žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1 točka 11 OZ/96. Čak ako bi se uzelo da je zastarni rok 10 godina, jasno je da je od dana izdavanja zadužnice proteklo više od 10 godina te da je tražbina po predmetnoj zadužnici u cijelosti zastarjela.
2.2. Tužitelj je u podnesku od 7.siječnja 2020. naveo da predlaže da se parnični predmet broj P-501/18 spoji na parnični predmet broj P-303/2018. Na ročištu održanom kod ovog suda 13. veljače 2020. je određeno spajanje postupaka (str. 38 spisa).
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti sve navode, te navodi da se temeljem zadužnice kao ovršne isprave može pokrenuti izvansudska ovrha na novčanim primanjima ovršenika sukladno odredbi čl.215.st.1. Ovršnog zakona. Nadalje, sukladno odredbi čl.284.st.2. Ovršnog zakona na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatite stalnog novčanog primanja isplatu iznosa radi namirenja njegove tražbine. Tuženik posjeduje izvornik zadužnice te je nesporno da je predmetna zadužnica prenesena na ovrhovoditelja izjavom o prijenosu potraživanja a koju izjavu je u ime prijašnjeg vjerovnika PBZ d.d. potpisao ČC kao punomoćnik. Neosnovani su navodi tužitelja da tuženik nije dostavio dokaze o postojanju tražbine. Tužitelj je na dan 26. veljače 2008. po Ugovoru o kreditu koji je bio osiguran zadužnicom broj Ovr-5061/06 dugovao iznos od ukupno 459.431,30 kn. tužitelj taj iznos nije niti djelomično namirio sve do podnošenja prijedloga za isplatu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Predmetnu zadužnicu potpisao je tužitelj osobno tj. osobno dužnik kao fizička osoba. Naime, radi osiguranja tražbine po ugovoru o kunskom kratkoročnom kreditu broj 5010135661/2006 u čl.7.ugovora navedeni su instrumenti osiguranja. Kao instrumenti osiguranja navedene su dvije zadužnice, jedna zadužnica ovršenika ovdje tužitelja ĆC i jedna zadužnica sada brisanog društva Klobučar d.o.o. Neosnovan je prigovor zastare potraživanja osiguranog zadužnicom Ovr-5061/06 radi naplate potraživanja po predmetnoj zadužnici vodio se ovršni postupak pred naslovnim sudom broj Ovr-706/08 koji je obustavljen rješenjem od 7. svibnja 2015.
3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog za isplatu iz kojeg je vidljivo da ga je podnio ovrhovoditelj KC i da je označen kao ovršenik ĆC osnivač Klobučar d.o.o. [adresa] radi isplate temeljem zadužnice, 30. svibnja 2016. Uvidom u Izjavu o prijenosu potraživanja je vidljivo da je između Privredne banke Zagreb d.d. i odvjetnika Josipa Jelić zaključen Ugovor o prijenosu tražbine broj 02-C/2013., a prenesena je tražbina Ugovora o kratkoročnom kreditu od 11.svibnja 2006. zaključen između banke i Klobučar d.o.o. i Ugovora o kratkoročnom kunskom kreditu od 31.srpnja 2006. zaključen između PBZ-a i Klobučar d.o.o. kao korisnika kredita i Ugovora o otvaranju i vođenju poslovnog računa u ukupnom iznosu od 1.213.045,25 kn. U obvezi podmirenja tražbine je ĆC kao izdavatelj zadužnice u svojstvu Korisnika kredita i izdavatelj mjenice Navedeno je i da je PBZ dd radi naplate tražbine pokrenuo ovršni postupak broj Ovr-706/08 i Ovr-1262/08 pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu i PBZ dd dopušta da KC stupi u ovršni postupak (str. 6 spisa). Zatim je sud izvršio i uvid u Izjavu o prijenosu potraživanja od 10. travnja 2018. iz koje je vidljivo da je nadopisano da je PBZ dd pokrenuo postupak prisilne naplate i po zadužnici OV-5061/06 ovjerenoj od stane javnog bilježnika Nade Kemec iz Slavonskog broda 31. srpnja 2006. (str. 29 spisa). Sud je i izvršio i uvid u zadužnicu koju je u [adresa] 28. srpnja 2006. izdao ĆC koji je naveo da je suglasan da se zapljene svi njegovi računi otvoreni u njegovo ime kod bilo koje banke, radi naplate iznosa od 400.000,00 kn te da se novčana sredstva s tih računa isplaćuju Vjerovniku na njegov račun (str. 7 spisa). Ista je ovjerena od strane javnog bilježnika Nada Kemec iz [adresa] 31. srpnja 2006. pod brojem OV-5061/06 i sud je i izvršio uvid u preslik zadužnice od 28.srpnja 2006. koju je potpisao ĆC kao predsjednik uprave Klobučar d.o.o. i ista je i ovjerena pod brojem OV-5079/06 kod javnog bilježnika Nada Kemec iz [adresa] (str. 34 spisa). Uvidom u Ugovor o kratkoročnom kreditu je vidljivo daje isti zaključen između kreditora Privredna banka Zagreb dd i korisnika kredita Klobučar d.o.o. u iznosu od 400.000,00 kn i to je bio kratkoročni kredit za obrtna sredstva sa rokom otplate u 6 jednakih mjesečnih rata koje dospijevaju svakog prvog u mjesecu (str. 8 do 10 spisa). Zaključkom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj ovr-210/2018-3 od 11.srpnja 2018. je upućen ovršenik ĆC da radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena odnosno pljenidba i prijenos po prijedlogu za isplatu temeljem zadužnice od 28.srpnja 2006 broj ovjere Ov-5061/06 javnog bilježnika Nada Kemec iz [adresa]. Odgođena je ovrha i naloženo je HZMO da ne postupa po prijedlogu za isplatu temeljem zadužnice od 28.srpnja 2006. (str. 14 do 15 spisa). Uvidom u dopis HZMO-a je vidljivo da je iz mirovine ŠC vršena obustava prema rješenju o ovrsi u obliku zadužnice broj Ov-5061/06 i to od srpnja 2016 do srpnja 2018. u ukupnom iznosu od 15.430,63 kn i da je postupak obustave na mirovini prestao zaključno sa mirovinom za lipanj 2018. (str. 16 do 17 spisa). Uvidom u preslik povijesnog izvatka iz sudskog registra je vidljivo da je tvrtka Klobučar d.o.o. Slavonski [adresa] brisana rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, stalna služba u [adresa] rješenjem broj Tt-11/3140-1 od 19.lipnja 2012. (str. 18 do 21 spisa). Sud je i izvršio i uvid u Punomoć od 26. svibnja 2014. kojom je Privredna banka d.d. Zagreb opunomoćila ČC da može u ime Banke potpisivati izjave o prijenosu potraživanja (str. 31 spisa). Sud je i izvršio uvid u preslik rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-1668/15-3 (prije Ovr-706/08-24) od 7. svibnja 2015. je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-706/08 od 21. travnja 2008. i ukinute su se provedene radnje i to iz razloga što nije moguća promjena ovrhovoditelja , a ovrhovoditelj PBZ dd je tijekom postupka ustupio tražbinu i novi vjerovnik može podnijeti novi prijedlog za ovrhu (str. 43 do 44 spisa) Uvidom u spis Fine je vidljivo da je zadužnica primljena 4. svibnja 2018. i da je (str. 83 spisa) i da KC potražuje glavnicu u iznosu od 400.000,00 kn sa kamatom koja teče od 1.ožujka 2013. (str. 97 spisa). Uvidom u preslik ovršnog spisa broj, koji se nalazi u prilogu ovog spisa, broj Ovr-351/2015 i da je ovaj sud 25. veljače 2015. izdao rješenje o osiguranju. Rješenjem ovog suda broj Ovr-351/2015-28 od 17.lipnja 2021. je upućen ĆC pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Uvidom u preslik ovršnog spisa broj Ovr-1668/2015 (ranije Ovr-706/08) je vidljivo da je PBZ kao ovrhovoditelj bio podnio prijedlog za ovrhu protiv ŠC kao ovršenika i da je obustavljena ta ovrha, što je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž Ovr-504/15-2 od 17. rujna 2015. jer nije dopuštena promjena ovrhovoditelja bez suglasnosti ovršenika (spis se nalazi u prilogu ovog spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.
3.1.Iz iskaza tužitelja je utvrđeno je on podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nikada nije bilo govora o tome da sam je on sudužnik za potraživanje prema banci, nego je zadužnicu potpisao kao direktor firme. On je sa PBZ poslovao kao njihov klijent 50-60 godina a također sa njima je radila i njegova firma Klobučar d.o.o. Sjeća se da je to bila specifična okolnost, najprije je kod bilježnika potpisao jednu zadužnicu, nije niti čitao što potpisuje, nakon toga su ga zvali da potpiše i drugu zadužnicu, on je isti dan popodne otišao i potpisao drugu zadužnicu. Ova prva zadužnica je trebala biti ništetna ali on nije tražio njeno poništenje. Prva zadužnica nosi broj Ov-5061/06, a druga Ov-5079/06. Kada je sklapao ugovor privatno za sebe i svoju obitelj tada je bio sudužnik ili glavni jamac, a za firmu nije bio nikada sudužnik.
4. Ovaj sud je 24.ožujka 2023. pod brojem P-303/2018 donio presudu kojom je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da proglasi ovrha nedopuštenom odbio kao neosnovan i u dijelu u kojem je zatražena isplata iznosa od 2.048,00 eura i naplata troškova ovršnog postupka broj Ovr-210/2018 i Ovr-705/2018 je rješenjem sud odbacio kao nedopušten. Sud je donio dopunsku presudu broj P-303/2018-31 od 29.ožujka 2023. kojom je odbio i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na proglašenje nedopuštenom ovrhu to jest pljenidbu i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu tražbine na temelju zadužnice od 28.srpnja 2006.
5. Odluke ovog suda su ukinute rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 3879/2023-2 od 9. srpnja 2024.
6. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 25. siječnja 2023. s obzirom na promjenu valute.
7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.
8. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- je tužitelj bio predsjednik uprave tvrtke Klobučar d.o.o. [adresa], koja je brisana iz registra Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu rješenjem broj Tt-11/3140-1 od 19.lipnja 2012.
- je Klobučar d.o.o. zaključio Ugovor o kratkoročnom kreditu sa Privrednom bankom Zagreb dd u iznosu od 400.000,00 kn od 28. srpnja 2006. koji je potpisan 31.srpnja 2006.
- Klobučar d.o.o. taj dug nije vratio PBZ-u,
- je tužitelj Izjavom o prijenosu potraživanja od 28.ožujka 2013. preuzeo potraživanje od PBZ dd u svezi Ugovora o kratkoročnom kreditu sklopljenog između PBZ dd kao kreditora i Klobučar d.o.o. kao korisnika kredita i to kredita od 11. svibnja 2006. i kredita od 31.srpnja 2006.,
- je u toj Izjavi navedeno je PBZ pokrenuo dva ovršna postupka i to postupak broj Ovr-706/08 (koji je obustavljen pravomoćnim rješenjem ovog suda broj Ovr-1668/15-3 ranije prije Ovr-706/08, jer nije dozvoljena promjena ovrhovoditelja, KC je htio stupiti na mjesto PBZ dd kao ovrhovoditelja) i ovršni postupak broj Ovr-1262/08 koji je pravomoćnim rješenjem obustavljen 30.lipnja 2009.
- je zatim, na Izjavu u prijenosu potraživanju od 10.travnja 2018. nadopisano da je PBZ dd radi naplate tražbine pokrenuo postupak prisilne naplate i po zadužnici OV-506/06 (str. 29 spisa),
- je ĆC potpisao dvije zadužnice u svezi kredita prema Ugovoru o kratkoročnom kreditu sa Privrednom bankom Zagreb dd u iznosu od 400.000,00 kn od 28. srpnja 2006. koji je potpisan 31.srpnja 2006. i obje su zadužnice od 28.srpnja 2006. jedna je ovjerena po ŠC kao predsjedniku uprave **.**.2006. Ov- 5079/06. i na toj je kao dužnik potpisan Klobučar d.o.o. (koja nije predmet ovog postupka), a druga zadužnica također od 28. srpnja 2006. koja je ovjerena po ŠC kao predsjedniku uprave Klobučar d.o.o. ali je potpisana osobno kao dužniku po ĆC
9. U svezi zadužnice od 28. srpnja 2006. na kojoj je ovjeren potpis ŠC po javnom bilježniku kao predsjednika uprave sporno je da li ĆC ŠC odgovara za nju osobni kao fizička osoba. Po ocjeni ovog suda nesporno je da ne odgovora ĆC kao fizička osoba, iako je i potpisan na istoj kao fizička osoba. Javni bilježnik je potpis istog ovjerio kao predsjednika uprave Klobučar d.o.o.. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je on potpisao zadužnicu potpisao kao direktor firme i sud mu je u tom dijelu i poklonio vjeru, jer da je ĆC tu zadužnicu potpisao kao fizička osoba to bi javni bilježnik nesporno kao takvo i konstatirao.
10. U svezi navedenog nesporno je po ocjeni ovog suda da se u odnosu na ŠC kao fizičke osobe ne mogu vršiti nikakve naplate radi duga poduzeća Klobučar d.o.o. po zadužnici Ov-5061/06.
11. Sporno je to što je KC na temelju te zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika pod brojem OV-5061/06 broj kod HZMO-a podnio prijedlog za naplatu potraživanja i što je HZMO naplatio iznos od ukupno 2.048,00 EUR sa mirovine tužitelja. Prisilna naplata sa mirovine tužitelja se ne provodi od srpnja 2018.
12. Tužitelj smatra da je nedopuštena ovrha odnosno pljenidba i prijenos po prijedlogu za isplatu temeljem Zadužnice od 28. srpnja 2006. na kojoj je ovjeren potpis kod Javnog bilježnika Nade Kemec pod brojem Ov-506/06 od 28. srpnja 2006. kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pod Klasom 034-04/17-04/22, ur.br. 341-16-08/2-17- 03118758019.
13. Po ocjeni ovog suda nesporno je da je nedopuštena ta pljenidba i prijenos sredstava. Osim navedenog, da se po zadužnici od 28. srpnja 2006. ovjerenom pod brojem Ov-31.srpnja 2006. po javnom bilježniku, ne nalazi potpis ŠC kao fizičke osobe nego kao predsjednika uprave Klobučar d.o.o. HZMO nesporno nije ovlašten bez pravomoćne odluke suda naplaćivati bilo što sa mirovine tuženika, nitko nema ovlasti bez rješenja suda vršiti bilo kakvu naplatu sa mirovine. Nebitno je okolnost što je tuženik prestao još 2018. s tom naplatom, jer je ista izvršena.
14. Budući da je tuženik bez pravne osnove naplatio od tužitelja iznos od 2.048,00 EUR, tuženik mu je isti u obvezi i vratiti (čl. Članak 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima; NN Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje – ZOO).
15. Na svaki pojedini iznos teku zatezne kamate kako je to to navedeno u izreci presude od dospijeća do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a.
16. Nadalje je sporno da li je nedopuštena ovrha, to jest pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu tražbine na temelju zadužnice od 28.srpnja 2006. na kojoj je ovjeren potpis kod javnog bilježnika Nade Kemec pod brojem Ov-5061/06 od 28.srpnja 2006. koji se vodi kod Financijske agencije. Po ocjeni ovog suda nesporno je i da taj pljenidba i prijenos po zahtjevu za izravnu naplatu tražbine nije osnovan i sud je usvojio i taj dio tužbenog zahtjeva kao osnovan i kako je to već navedenog zbog toga što ĆC nesporno tu zadužnicu nije potpisao kao fizička osoba.
17. U svezi istaknutog prigovora zastare sud nije odlučivao jer je tužitelj nesporno izdao zadužnicu kao fizička osoba, pa se u odnosu na istoga ne može vršiti bilo kakva naplata u odnosu na ŠC kao fizičke osobe.
18. Na temelju čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) tuženik je u obvezi naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku.
19. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na dvije tužbe (jer je tijekom postupka došlo do spajanja postupka) i to u iznosu od ukupno 132,72 eura, ali nije priznat trošak dvije pristojbe na presudu jer se na presudu plaća samo jedna pristojba i to u iznosu od 66,93 eura. Priznat je trošak sastava dvije tužbe u iznosu od ukupno 400,00 eura (2x 200,00 eura) (tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT), priznat je i trošak zastupanja na ročištima održanim kod ovog suda 22.siječnja 2020. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 13. veljače 2020. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 7. listopada 2012. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 2. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 16.prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 26. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 23. veljače 20203. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 28. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT). trošak sastava obrazloženog podneska od 25.listopada 2018. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1 OT), trošak sastava žalbe od 7. travnja 2023. u iznosu od 248,57 eura (tbr. 10.t.1OT) i pristojba na žalbu u iznosu od 66,93 eura, pripadajući porez u iznosu od 612,14 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 3.327,29 eura kako je to i navedeno u izreci presude.
20.Zatezna kamata teče na troškove postupka od 20. prosinca 2024. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2 i 8. ZOO-a.
21. Tužitelj je odbijen u cijelosti s zahtjevom za naknadu troškova ovršnih postupka i to Ovr-705/18 i Ovr- 210/18 jer je o troškovima ovršnog postupka odlučuje samo u ovršnom postupku, a ne i u parničnim postupku, pa zahtjev za naknadu istih nesporno nije osnovan u ovom parničnom postupku.
22. Sud je odbio prijedlog za provjeru ovlaštenja ČC da li je imao ovlast za potpisivanja dokumenta od 24. travnja 2018. jer je činjenično stanje po ocjeni ovog suda dovoljno utvrđeno i bez provođenja tog dokaza.
Slavonski Brod, 20. prosinca 2024.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana
