REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-1000/2024-14

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. EL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 2. NL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa pun. Boris Rebić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika: 1. ELJ, 2. ĆL pok. E, 3. NLJ, 4. ĆLJ, 5. ILJ, 6. IL ž. N, 7. LL ž. Ć, 8. SL pok. ĆL, 9. KL, 10. VL pok. ĆL, 11. LLJ, 12. DL pok. I, 13. RL pok. L, 14. ZL pok. L, 15. FL pok. L, 16. GL ud. BL, 17. OL ž. ŽL, 18. ML pok. NL, 19. JL pok. NL, 20. RL pok. NL, 21. SLJ ž. S, 22. ŽL. K, 23. BL, 24. ML. RL, 25. JL, 26. ŠL. RL, 27. GL ud. RL, 28. HL pok. ĆLJ, 29. TL, 30. CL ž. L, 31. ĐL pok. S, 32. PL, 33. AL, 34. KLJ (svi ad/1 – ad/34, odsutni i nepoznatih boravišta, koje zastupa privremeni zastupnik ČL), 35. Republike Hrvatske, zastupane pod ODO u Splitu, SS u Makarskoj i 36. Općine Lovreć, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 16. prosinca 2024. god., zaključio glavnu raspravu, dana 20. prosinca 2024. god.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su stvarni tužitelji vlasnici nekretnina u k. o. [katastarska općina] i baš:

I Tužitelj EL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]: a) nekretnine koju tvore č. zem. [katastarska čestica] površine 151 m², č. zgr. [katastarska čestica] površine 67 m², d. č. zgr. [katastarska čestica] u površini 4 m², d. č. zgr. [katastarska čestica] u površini 64 m², d. č. zem. [katastarska čestica] u površini 134 m² i d. č. zem. [katastarska čestica] u površini 63 m², dakle ukupne površine 483 m² od čega pod kućom 102 m², baš nekretnine koju je vještak Goran Kukavica, na skici od 27.11.2024. god., koja čini sastavni dio ove odluke, narisao između točaka 1 – 18 i opasao crvenom crtom,

b) nekretnine koju tvore d. č. zem. [katastarska čestica] u površini 946 m² i d. č. zem. [katastarska čestica] u površini 322 m², dakle nekretnine ukupne površine 1268 m², baš nekretnine koja je na skici opisanoj pod a), skici koja čini sastavni dio ove odluke, narisana između točaka 27-28-29-30-47- 44-41-37-38-39-27 i opasana crvenom crtom,

II Tužitelj NL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]: Nekretnine koju tvore: d. č. zem. [katastarska čestica] u površini 898 m² i d. č. zem. [katastarska čestica] u površini 1636 m², dakle nekretnine ukupne površine 2534 m², baš nekretnine koja je na skici opisanoj pod I a), skici koja čini sastavni dio ove odluke, narisana između točaka 30-31-32-33-34-35-36-37-41-44-47-30 i opasan crvenom crtom,

pa su slijedom toga ovlašteni tužitelji temeljem ove presude, a uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtijeva zemljišnoknjižno pravo, izvršiti upis prava vlasništva nad tim nekretninama (uparničenim kat. č. zem./zgr.) u zemljišnoj knjizi, uz istodoban izbris prava tuženika upisanih u zemljišnu knjigu nad tim nekretninama, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1.Tužitelji su u postupku – u bitnome – naveli da su dijelove predmetnih nekretnina (onaj ad/1 dijelove nekretnina opisanih pod I a) i b) izreke, a onaj ad/2 njegov dio nekretnine opisane pod II) stekli na više različitih osnova, no da je naposljetku onaj pod/1 okrupnio tako stečenu nekretninu, a njih dvojica podijelili nekretnine opisane pod b) odnosno pod II, pa da su utoliko isključivo oni vlasnici tih nekretnina, nekretnina, u konačnici, prema upisanih stvarnopravnim ovlaštenicima, stečenih na originarnoj osnovi.

1.1.U daljnjem su, po navođenju od kojih su ranijih ovlaštenika stekli netom opisane nekretnine, postavili zahtjeve izložene u izreci ove odluke.

2. Privremeni zastupnik tuženika ad/1 – ad/34, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta je, bez posebnog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio osnovanost zahtjeva tužitelja.

3.Tužena ad/35/Republika Hrvatska je kroz tijek postupka osporavala tužiteljeve tvrdnje o njegovom dosjedanju spram titulara kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle titulara nekretnine koja se u mjerodavnim evidencijama ne/vlasnički i funkcijski zavodi kao općenarodna imovina, da bi po okončanju dokaznog postupka priznala zahtjev tužitelja ad/1 EL kao pravno osnovano zahtijevanje.

4. Tužena ad/36 Općina Lovreć, dakle tvorevina koja je očito tužena zbog toga što bi u određenim okolnostima (u okolnostima ako je promatrani dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] put lokalnog značenja) konkurirala pravima tužene Republike Hrvatske na toj nekretnini, iako je uredno pozivana pristupiti ročištu u prethodnom postupku, ročištu nije pristupila niti je podnijela pisani odgovor na tužbu.

5. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitano je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom O-236/86 od 30.9.1986. god., pročitan je Ugovor o diobi suvlasničke imovine bez istaknutog nadnevka sastavljanja tog ugovora, pročitan je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11.6.2013. god., pročitana je potvrda o isplati kupoprodajne cijene ugovorene netom spomenutim ugovorom, obavljena je radnja uviđaja na predmetnim nekretnina, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica, fotosnimci i ortofoto snimak) vještaka Gorana Kukavice, pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na predmetnim kat. č. zem., te su u statusima svjedoka saslušani UL pok. RL, EM rođ. V i NM pok. ML.

6. Pravno su osnovana zahtijevanja koja su tužitelji postavili u ovoj parnici.

7. Već smo uvodno kazali da je Republika Hrvatska priznala tužiteljev zahtjev u onom dijelu u kojem se taj zahtjev odnosi na promatrani dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sada kažemo da je ta tužena to učinila prikliještena argumentacijom proizlazećom iz dokaza izvedenih u postupku, a pak, kada je to tome tako, sva ta argumentacija naprosto se mora, odnosno naprosto se, zbog opisane konkurentnosti tuženih ad/35 i ad/36 vezano za titularitet na sagledavanoj kat. č. zem., morala sagledavati i u parničnom odnosu prvotužitelja i tužene ad/36 Općine Lovreć.

7.1.U parničnom odnosu prvotužitelj – Republika Hrvatska promatrana argumentacija proizvela je, rekli smo, priznanje prvotužiteljevog zahtjeva.

7.2. Stoga je u tom odnosu, u smislu čl. 331 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23; dalje ZPP) valjalo odlučiti donošenjem odluke kojom je prvotužiteljev zahtjev prema toj tuženoj prihvaćen u cijelosti.

8. Argumentacija koja je bila osnovom donošenja odluke u netom promatranom odnosu prvotužitelja i tužene ad/35 je takva da prema njoj jasno proizlazi osnovanost tužiteljevog zahtjeva i prema tuženoj ad/36 Općini Lovreć, tuženoj koja je uredno pozivana na ročišta i koja nije osporila zahtjev tužitelja, pa su utoliko, u savezu promatrane argumentacije i ponašanja tužene Općine Lovreć prema činjenici tužbenog nastupa prvotužitelja, ostvarene sve, čl. 332 ZPP propisane pretpostavke da bi se o tom odnosu odlučilo kontumacijskom odlukom.

8.1. Stoga je, ne upuštajući se u umoljavanje promatrane tužene da iskaže nastup u ovom postupku (iako bi se višeputno pozivanje nje i nakon što su ostvarene pretpostavke za donošenje kontumacijske odluke moglo i tumačiti umoljavanjem), prvotužiteljev zahtjev i prema toj tuženoj u cijelosti valjalo prihvatiti kao pravno osnovano zahtijevanje.

9. Dakle, procesnim je odlukama odlučeno u pravnom odnosu između mogućih, u zemljišnu knjigu upisanih, titulara na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na takvoj osnovi, zbog suštinskog oponiranja privremenog zastupnika tuženika zahtijevanjima tužitelja, nije bilo moguće presuditi u pravnom odnosu tužitelja ad/1 i ad/2 i fizičkih osoba nominiranih uz brojčane oznake ad/2 – ad/34.

9.1.Stoga je u odnosu na taj pravni odnos valjalo presuditi na osnovi analize i ocjene dokaza koji su izvedeni u postupku.

10. Nitko, izuzev prvotužiteljevog djeda ĆM. "Dudić" i njegove supruge ZL "Beluša" te njihovih slijednika po krvi nije vršio akte vlasti na nekretnini opisanoj pod I a) ove odluke, a nitko treći izuzev samog prvotužitelja nije vršio poboljšice na građevinama i zemljištu te nekretnine kroz svo razdoblje u koje upire sjećanje svjedoka IM pok. RL.

11. Posvjedočio je to sam netom označeni svjedok, a njegova posvjedočenja potvrdili su i preostali svjedoci saslušani u parnici.

11.1.Napokon, njegovo posvjedočenje nije u protivnosti, štoviše kompatibilno je i s rezultatima literarnih dokaza korištenih u ovom postupku.

12. Sjećanje svjedoka IM pok. RL na stanje promatrane nekretnine i promjene stanja na toj nekretnini bilježi se kroz dulje nego je šezdesetogodišnje razdoblje (svjedok je rođen 1950. god.), a radi se o posvjedočenju svjedoka koji je rođen i kroz svo životno razdoblje upućen na lokalitet položenosti predmetnih nekretnina, pa se radi o iskazu svjedoka kojem se ne može spočitati neupućenost u okolnosti o kojima je posvjedočio u ovoj parnici.

13. Dakle, kao rezultat postupanja u ovoj parnici pribavljeno je drugim dokazima potvrđeno iskazivanje svjedoka kojem se ne može spočitati neupućenost u okolnosti o kojima je posvjedočio u ovoj parnici niti pristranost u svjedočenje pa se radi o iskazu svjedoka kojem se naprosto mora podariti vjera.

13.1.Pak, nakon podarivanja vjere iskazu svjedoka IM pok. RL, naprosto je morao uslijediti zaključak relevantan za pravilno i zakonito presuđenje u ovoj parnici, zaključak da se vlast tužiteljevih prednika i njegova vlast koja i sada, kao isključiva vlast, postoji na predmetnoj nekretnini, na predmetnoj nekretnini očituju kroz razdoblje dulje nego je šezdesetogodišnje razdoblje.

14. Ne samo što je posvjedočio o relevantnim okolnostima za presuđenje o prvotužiteljevom zahtjevu opisanom pod I izreke, nego je svjedok UL pok. RL, zajedno sa preostalim svjedocima, posvjedočio i o vršenju faktične vlasti i na nekretninama opisanima pod I b) i II izreke, a posvjedočenja svih svjedoka saslušanih vezano za te nekretnine istovjetna su, dakle radi se o svjedocima koji su suštinski posvjedočili o tome da su kroz razdoblje njihovih sjećanja na stanje faktične vlasti na tim nekretninama te nekretnine posjedovali isključivo pripadnici eredi D i da su tužitelji, pravnim poslom kupnje, stekli ukupnost negdašnje nekretnine promatrane eredi u omjerima isključivo poznatim tužiteljima.

14.1.Utoliko je utvrđena i okolnost da su neposredni prednici tužitelja na promatranoj nekretnini pučkog naziva "Martinovića strana" i sami tužitelji isključivo vršili akte vlasti na predmetnoj nekretnini kroz prethodno, barem, šezdesetogodišnje razdoblje.

15. St.3.čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN-91/96- 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.

15.1.Kazali smo da je u ovoj parnici utvrđeno da su prednici tužitelja i oni ponaosob osobno predmetne nekretnine (dakako, prvotužitelj nekretnine pod I a) i b), a drugotužitelj nekretninu pod II) – do sada – samostalno posjedovali (posjeduju) kroz barem šezdesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja. Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičkih vlasti prednika tužitelja na predmetnim nekretninama naposljetku ponaosob pripali baš tužiteljima. Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnim nekretninama ne bi postojala isključivo prava tužitelja opisana u izreci, naprosto preostalo zaključiti da na tim nekretninama, stečena baš u smislu prethodno izloženih zakonskih određenja, postoje isključivo i sada isključivo izvanknjižno tužiteljičino (izvanknjižno stečeno) vlasničko pravo.

15.2.Stoga je – uz pripomenu da je sadašnji omjer vlasničkih prava tužitelja na negdašnjoj nekretnini koje su tvorile sadašnje nekretnine opisane pod I b) i II izreke rezultat raspolaganja samih tužitelja da je to tome tako – i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjevi koje su tužitelji postavili u ovoj parnici prema tuženicima u statusu fizičkih osoba imaju kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

16. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV, pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.

16.1.Tužitelji su, makar su posjede na predmetnim nekretninama stekli na derivativnim osnovama, te su nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje tvore te nekretnine, dakle u vlasničkom smislu, stekli dosjedanjem, dakle, na originarnim osnovama.

16.2. Stoga i njihovi kondemnatorni zahtjevi postavljeni u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenute norme, imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

17. Dakle, zahtjevi tužitelja (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.

17.1.Stoga je ta zahtijevanja – kako je već tijekom izlaganja ovog obrazloženja i navedeno – valjalo prihvatiti te odlučiti kao u izreci.

U Imotskom 20. prosinca 2024. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.