Poslovni broj Pn-165/2019-79
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji toga suda Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnom skrbniku i ocu ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Babić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika: 1. Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnici u Zagrebu i 2. Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica u Puli, radi naknade neimovinske štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 19. rujna 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika prvotuženika i punomoćnice drugotuženika, 20. prosinca 2024. objavio i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se prvotuženiku Euroherc osiguranju d.d. OIB 22694857747 i drugotuženiku Generali osiguranju d.d. OIB 10840749604 da tužiteljici GA OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno isplate novčani iznos od 250.549,45 EUR zajedno s zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21. rujna 2017. do isplate, kao i da solidarno isplate tužiteljici zatezne kamate koje na iznos od 6.636,15 EUR teku od 21. rujna 2017. do 22. siječnja 2018., na iznos od 6.636,15 EUR od 21. rujna 2017. do 11. rujna 2018., na iznos od 45.125,75 EUR od 21. rujna 2017. do 12. lipnja 2022., te na iznos od 61.052,50 EUR od 21. rujna 2017. do 29. svibnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II U preostalom dijelu iznad dosuđenog odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
III Nalaže se prvotuženiku Euroherc osiguranju d.d. OIB 22694857747 i drugotuženiku Generali osiguranju d.d. OIB 10840749604 da tužiteljici GA OIB [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade troškove ovog postupka u iznosu od 50.116,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV U preostalom dijelu iznad dosuđenog odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.
V Odbijaju se zahtjevi prvotuženika i drugotuženika za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske štete navodeći da je teško stradala u prometnoj nesreći od 25. ožujka 2017. i da se sada nalazi u praktički vegetabilnom stanju. Ističe da je u vrijeme stradavanja imala 19 godina, da je živjela u zajedničkom domaćinstvu s majkom VA, ocem ČA i bratom BA te da je završila srednju strukovnu školu za zanimanje frizer i da se upravo namjeravala zaposliti. Ukazuje kako je Centar za socijalu skrb Pula-Pola rješenjem klasa: UP/I-552-02/17-09/142, urbroj: 2168-36- 10-20-17-3 od 27. listopada 2017. zbog izuzetno teškog, praktički vegetabilnog stanja tužiteljici za potrebe ovog postupka imenovao posebnog skrbnika u osobi njezina oca ČA. Prometna nesreća u kojoj je teško stradala tužiteljica dogodila se 25. ožujka 2017. oko 22,15 sati na državnoj cesti D75 na četvrtom kilometru + 400 m dionice [adresa] na raskrižju s Puljskom cestom, a u kojoj su se sudarila dva motorna vozila u pogonu i to automobil Opel Vectra DL 16V, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao KA iz [adresa] i automobil Mercedes M 320 CDI, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ĆA iz [adresa]. U prometnoj nezgodi smrtno je stradao vozač Opel Vectre KA, a putnice u tom vozilu AA (na mjestu suvozačice) i tužiteljica GA (kao putnica na stražnjem sjedalu) su zadobile osobito teške tjelesne ozljede opasne po život. Ističe da je automobil Opel Vectra osiguran kod prvotuženika Euroherc osiguranja d.d. policom broj [broj police], dok je automobil Mercedes osiguran kod drugo tuženika Generali osiguranja d.d. policom broj [broj police]. Nadalje, navodi da je na mjesto predmetnog događaja odmah izašla policija i državni odvjetnik te da je obavljen alkotest kojim je kod učesnika ĆA utvrđena koncentracija alkohola u organizmu od 0,21 g/kg, dok je toksikološkim vještačenjem u Centru za forenzična ispitivanja Ivan Vućetić u Zagrebu izvršenom analizom krvi i mokraće utvrđeno da su oba učesnika ĆA i KA bili trijezni, te da nisu bili pod utjecajem droga niti drugih opijata, a vještačenjem tehničke ispravnosti osobnih automobila koji su sudjelovali u štetnom događaju utvrđeno je da su oba vozila bila tehnički ispravna. Ističe da je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, nakon provedenih izvida i dokaznih radnji, utvrdilo postojanje osnovane sumnje da je počinitelj kaznenog djela izazivanja prometne nesreće vozač Opel Vectre pokojni KA, a kako je on u nezgodi preminuo kazneni postupak nije vođen. Tužiteljica u tužbi ukazuje na odredbe čl. 1069. st. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima te ističe da je u predmetnom štetnom događaju bila putnica u vozilu Opel Vectra, a koja se u trenutku prometne nezgode nalazila na stražnjem sjedištu iza suvozača, pa slijedom navedenog u odnosu na tužiteljicu postoji solidarna odgovnorst oba vlasnika vozila, odnosno putem police autoodgovornosti, njihovih odgovornih osiguratelja i to prvotuženika za vozilo Opel Vectru i drugotuženika za vozilo Mercedes. Ukazuje kako je 20. rujna 2017. izvršila prijavu štetnog događaja i postavila odštetni zahtjev sa zahtjevom za isplatu predujma štete i to prema prvotuženiku i drugotuženiku, kao solidarno odgovornim osiguravateljima, te da je tuženicima nakon što je otpuštena iz KB Dubrava ponovno dostavila odštetni zahtjev 16. srpnja 2018. s novom medicinskom dokumentacijom, ali da su oba tuženika otklonila zahtjev za isplatu i to prvotuženik dopisom od 23. studenog 2017., a drugotuženik dopisom od 10. listopada 2017., iako je nakon toga prvotuženik 23. siječnja 2018. ipak izvršio djelomičnu isplatu predujma u iznosu od 50.000,00 kuna. Nadalje, navodi da je nakon stradavanja tužiteljica liječena u Općoj bolnici Pula, Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice i u Kličničkoj bolnici Dubrava, kao i da je tužiteljica odmah po stradavanju kolima hitne pomoći prevezana u Opću bolnicu Pula, Odjel anestezije i intenzivnog liječenja gdje je utvrđeno da ima osobito teške i po život opasne povrede (difuzna ozljeda mozda; ostali poremećaji elektrolita i raznoteže tekućine, nestvrstani drugamo; prijelom dijafize bedrene kosti; ostale specificirane ozljede koje zahvaćaju više dijelova tijela; traumatski pneumotoraks; prijelom dijafize humerusa; akutna respiracijska insuficijencija; koma, nespeificirana; traumatsko subduralno krvarenje; višestruke ozljede intratorakalnih organa; hidrocefalus kod ostalih bolesti svrstanih drugamo; drugi hidrocefalus; politrauma; DAI; contusiones cerebri multiplices; oedema cerebri; contusio pulmonum bil.; insuff. respiratoria; pneumothorax min. I. sin.; fraktura humeri I.sin.; fractura partis lateralis claviculae I. sin.; fractura femoris I.sin.; effusio pleurae sin; infiltratio basalis pulmonis sin; hydrops geni dex; alergija na phemiton - osip) te da je nad tužiteljicom učinjeno i više operacijskih zahvata (drainage ventriculi externa I. dex., extensio transconciylaris tibiae sin., craniotomia reg. FTP I. sin. osteoclastica decompresiva, osteosynhesis femoris et humeri sin., tracheotomia, VP shunt). Na liječenju u Općoj bolnici Pula, Jedinici intenzivnog liječenja, tužiteljica je boravila od 26. ožujka do 26. travnja 2017., kada je premještena na Odjel traumatologije na kojem je boravila do 1. lipnja 2017. a nakon čega je prevezena u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice, gdje je liječena od 1. lipnja 2017. do 25. siječnja 2018. U Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim toplicama tužiteljica je dovezena u vegetabilnom stanju, a u bolnici je provedena radna, logopedska i kinezi terapija te medicinska njega s ciljem stimulacije svjesnosti i budnosti, stimulacije gutanja, održavanja opsega pokreta zg ekstremiteta, prevencije komplikacija nepokretnosti i hospitalizacije. Svo vrijeme u pratnji tužiteljice bila je njezina majka koja aktivno sudjeluje u njezi i terapiji svakodnevno od 9 do 19 sati i čiji je aktivni angažman potreban i medicinski opravdan radi edukacije i motivirajućeg djelovanja. U provedenom liječenju dolazi do početnog oporavka stanja svijesti koje odgovara PVS prema MCS, kad je u budnom stanju tužiteljica fiksira pogledom, povremeno okreće glavu na poziv, uzima nešto kremastog sadržaja na usta, hrani se putem PEG, perzistira tetraplegija, ali nije u mogućnosti samostalno se okretati, sjediti niti stajati te na gornjim i donjim ekstremitetima nema voljne motorike. U otpusnom pismu Specijalne bolnice od 25. siječnja 2018. utvrđeno je da je tužiteljica ovisna o tuđoj pomoći i njezi u svim bazičnim aktivnostima svakodnevnog života, da joj je potrebna zdravstvena njega u kući, da ju je potrebno opskrbiti pelenama za odrasle za jednokratnu upotrebu, da su potrebna invalidska kolica s posebnom prilagodbom, antidekubitalni madrac i jastuk, aspirator, zamjenske trahealne kanile i zamjenska PEG sonda, a majka u pratnji je educirana za hranjenje putem PEG sonde, aspiraciju dišnog puta, promjenu TK, pozicioniranje u krevetu i transfer krevet-kolica, te osnovnu njegu. Nakon otpusta iz Specijalne bolnice 25. siječnja 2018. tužiteljica je premještena na Neurokirurgiju Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu gdje je boravila u dva navrata i to od 25. siječnja do 1. veljače 2018. i od 10. svibnja do 11. lipnja 2018. U vrijeme prvog boravka u KB Dubrava obavljena je operacija neurofizioloških testiranjem s multimodalnim evociranim potencijalima duboke mozgovne stimulacije talamicnih jezgara retikularne formacije, dok je za vrijeme drugog boravka tužiteljice u KB Dubrava 17. svibnja 2018. operirana i učinjena je cranioplastica cum palacos, te je 29. svibnja 2018. učinjena operacija trepenatio ossis frontalis lat dex, impalantatio electrodae in n. Cm-Pf thalami lat dex, i impantatio Activa SC in reg. pectoralis lat. sin. subc. (implantacija elektroda u jezgru desnog talamusa mozga). U otpusnom pismu KB Dubrava navodi se da je tužiteljica nakon učinjenih operacija ugradnje elektroda u jezgru mozga, nepromjenjenog stanja svjesti te je otpuštena kući na daljnju njegu. Dakle, tužiteljica je nakon provedenog liječenja u Općoj bolnici Pula, Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske toplice i Kliničkoj bolnici Dubrava i dalje praktički u vegetabilnom stanju, u potpunosti ovisna o tuđoj pomoći i njezi u svim segmentima i aktivnostima svakodnevnog života. Rješenjem, klasa: UP/I-141-06/18- 01/03598018185 od 2. svibnja 2018., Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured Pula-Pola, utvrdio je kod tužiteljice postojanje tjelesnog invaliditeta od 100% ali je odbio zahtjev tužiteljice za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja jer je tjelesno oštećenje uzrokovano ozljedom izvan rada, pa po toj osnovi tužiteljica nije ostvarila nikakvu novčanu naknadu. Zbog nastalnog štetnog događaja tužiteljica trpi nemjerljivu imovinsku i neimovinsku štetu te ovom tužbom potražuje samo neimovinsku štetu. Za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti - povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.600.000,00 kuna (odnosno 212.356,49 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450) i to za pretrpljene fizičke boli iznos od 100.000,00 kuna (13.272,28 EUR), za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.200.000,00 kuna (159.267,37 EUR), za duševne boli zbog nemogućnosti daljenjeg napredovanja 100.000,00 kuna (13.272,28 EUR), za duševne boli zbog naruženja 100.000,00 EUR (13.272,28 EUR) i za pretrpljeni strah 100.000,00 kuna (13.272,28 EUR). Ističe da je tužiteljica pretrpjela jake fizičke boli u trenutku stradanja i do zbrinjavanja u bolnici te da je jake bolove trpjela i nakon višestrukih operativnih i postooperativnih zahvata, kao i za vrijeme provođenja izuzetno složenih, zahtjevnih i bolnih rehabilitacijsko-terapeutskih postupaka, a srednje i slabije boli tužiteljica trpi i trpjet će za vrijeme dugotrajnog liječenja zbog svojeg stanja nepokretnosti, vezanosti za krevet i invalidska kolica, hranjenja na sondu, brojnosti medicinskih zahvata, dugotrajnosti liječenja i u postupcima rehabilitacije. Nadalje, tužiteljica trpi duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti od 100 %, a u vrijeme stradavanja imala je 19 godina i bila je mlada osoba pred kojom je život tek počinjao – zaposlenje, ljubav, brak, obitelj, djeca i sve druge životne aktivnosti i radosti, što se zbog štetnog događaja neće ostvariti nikada. Tužiteljica se nakon završenog školovanja trebala zaposliti i osim životnih snova početi ostvarivati i svoje profesionalne snove i interese kao što je napredovanje u struci, otvaranje vlastitog salona i slično, što zbog štetnog događaja nikada neće moći ostvariti pa tako trpi i duševne boli zbog nemogućnosti daljnjeg napredovanja. Također, tužiteljica u stanju praktičke vegetabilnosti trpi i duševne boli zbog stanja u kome se nalazi i koje je svima vidljivo, odnosno zbog jake naruženosti koja izaziva sažaljenje okoline, a u prometnoj nezgodi tužiteljica je pretrpjela i primarni, smrtni strah, te nakon toga i strah za život, za ishod lječenja, strah jakog intenziteta i trajanja koji je u ovim okolnostima prisutan za svo vrijeme liječenja i rehabilitacije odnosno kroz duže razdoblje. Slijedom svega navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će prvotuženiku i drugotuženiku naložiti da na ime naknade neimovinske štete tužiteljici solidarno isplate iznos od 1.600.000,00 kuna (212.356,49 EUR) zajedno sa zateznim kamatama od 21. rujna 2017. do isplate, kao i da joj solidarno naknade troškove parničnog postupka.
1.1. Podneskom od 6. ožujka 2019. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev potražujući naknadu neimoviske štetete u povišenom iznosu od 2.200.000,00 kuna (odnsono 291.990,18 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450), a tražeći za pretrpljene fizičke boli iznos od 200.000,00 kuna (26.544,56 EUR), za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.600.000,00 kuna (212.356,49 EUR), za duševne boli zbog nemogućnosti daljnjeg napredovanja iznos od 100.000,00 kuna (13.272,28 EUR), za duševne boli zbog naruženosti iznos od 200.000,00 kuna (26.544,56 EUR), te za pretrpljeni strah 100.000,00 kuna (13.272,28 EUR).
1.2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 7. lipnja 2024. konačno specificirala tužbeni zahtjev potražujući na ime neimovinske štete iznos od 370.000,00 EUR, i to na ime pretrpljenih fizičkih boli iznos od 110.000,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 15.000,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 215.00,00 EUR, za duševne boli zbog nemogućnosti daljnjeg napredovanja iznos od 15.000,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 230.000,00 EUR na ime duševnih boli zbog smanjenja životne akrivnosti ako bi u navedeno sud uzeo u obzir i nemogućnosti napredovanja, te na ime duševnih boli zbog naruženosti iznos od 15.000,00 EUR.
2. Prvotuženik Euroherc osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan 25. ožujka 2017. bilo osigurano kod prvotuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Ističe da je suprotno navodima tužbe prvotuženik na ime akontacije naknade glavnice neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od 100.000,00 kuna i to 22. siječnja 2018. iznos glavnice od 50.000,00 kuna te 12. rujna 2018. daljnji iznos glavnice od 50.000,00 kuna. Ističe prigovor suodgovornosti odnosno doprinosa na strani tužiteljice u nastanku ozljeda i štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, jer da je tužiteljica kritične prigode koristila sigurnosni pojas tada bi ozljede tužiteljice izostale ili bi pak bile manje pa bi i nastala neimovinska šteta bila manja. Nadalje, ističe da liječenje kod tužiteljice još uvijek nije okončano te prigovara previsoko postavljenom tužbenom zahtjevu. Prvotuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva i iz razloga što ako je kod tužiteljice zaostalo oštećenje zdravlja odnosno smanjenje općih životnih aktivnosti, kako je opisano u tužbi, tada tužiteljica ostvaruje i svakako ima pravo na naknadu po osnovi osobne invalidnine u skladu sa Zakonom o socijalnoj skrbi a koju naknadu isplaćuje Centar za socijalnu skrb. Osporava i zatraženi početak tijeka zateznih kamata jer je liječenje tužiteljice trajalo najkraće do 29. svibnja 2018. kada se tužiteljica nalazila na operaciji u KB Dubrava, a u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima nije osnovano traženje kamate prije završetka liječenja izravno oštećene. Stoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
3. Drugotuženik Generali osiguranje d.d u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da je u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod drugotuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 321022377905. Međutim, osporava odgovornost budući da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] KA, a čije vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod prvotuženika, jer je isti oduzeo prednost prolaska osiguraniku drugotuženika, kako to proizlazi i iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj KR-DO-291/17 od 4. prosinca 2017. Ističe da navedeno proizlazi i iz činjenice da je upravo prvotuženik postupajući po odštetnom zahtjevu oštećene istoj isplatio iznos od 50.000,00 kuna na ime naknade predmetne štete. Nadalje, osporava potraživanje tužiteljice na ime duševnih boli zbog nemogućnosti napredovanja u cijelosti budući da isto nije zakonom priznato kao poseban oblik štete, a nije sigurno da bi tužiteljica po redovnom tijeku stvari napredovala u struci odnosno otvorila vlastiti frizerski salon niti je to ista dokazala. Sporno je i potraživanje tužiteljice na ime naknade štete s naslova duševnih boli jer je za priznavanje naknade za ovaj oblik štete potrebno i postojanje svijesti tužiteljice da je njezina životna aktivnost smanjena odnosno da postoje duševne boli zbog takve situacije. Osporava i visinu potraživanja tužiteljice po svim vidovima štete jer je postavljena izvan okvira sudske prakse i Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Drugotuženik se protivi i potraživanju kamata na način postavljen u tužbi budući da kamate na neimovinsku štetu mogu početi teći od presuđenja. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.
4. U dokaznom postupku pročitan je vjenčani list, rodni listovi, uvjerenje o prebivalištu, preslici osobnih iskaznica, svjedodžba, životopis, rješenja Centra za socijalnu skrb Pula, zapisnik o očevidu, skica mjesta događaja, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, zapisnik o vještačenju, nalaz i mišljenje prometnog vještaka, prijava štete, izvansudski zahtjevi, odgovori tuženika, medicinska dokumentacija, nalozi za plaćanje, kartice korisnika novčane pomoći, liječnički karton, fotografije, izvršen je uvid u spis MUP RH, PP Pula, spis ovog suda Pn-246/2018 i R1 Ob-77/2019, pročitana je obavijest ODO Pula KR DO-291/17, novinarski članci, nalaz i mišljenje vještaka od 26. travnja 2022., dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 31. listopada 2022. i 6. svibnja 2024., iskazi vještaka, iskaz svjedoka VA i ostala dokumentacija u spisu.
4.1. Pritom je sud ocjenio da je stvar dovoljno raspravljena glede zahtjeva tužiteljice za naknadu neimovinske štete te da u tom pogledu nije potrebno izvoditi i daljnje dokaze, a niti su to parnične stranke predlagale daljenje izvođenje dokaza.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 370.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. rujna 2017. odnosno od podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koju štetu je pretrpjela kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 25. ožujka 2017. u sudaru dvaju motorna vozila osiguranih kod prvotuženika i drugotuženika.
7. Pritom, između stranaka nije sporno da je tužiteljica teško ozlijeđena u prometnoj nezgodi koja se dogodila 25. ožujka 2017. oko 22,15 sati u [adresa], na raskrižju Puljske ceste i 6. dionice DC 75, odnosno kod 4. kilometra + 400 m DC 75 (dionice [adresa] – [adresa]), u kojoj su se sudarila dva motorna vozila u pogonu (kako je to prikazano na skici mjesta događaja na listu 32 -34 spisa) i to automobil Opel Vectra, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao KA te u kojem automobilu se kao putnica na stražnjem sjedalu nalazila tužiteljica i automobil Mercedes M 320 CDI, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ĆA. Nesporno je da je u vrijeme štetnog događaja vozilo Opel Vectra bilo osigurano kod prvotuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08102350765, a da je vozilo Mercedes M 320 CDI bilo osigurano kod drugotuženika policom broj [broj police]. Nadalje, nije sporno da postoji osnovana sumnja da je predmetnu prometnu nesreću izazvao KA, ali da kazneni postupak nije pokrenut jer je KA preminuo u predmetnom štetnom događaju (list 59 spisa). Nesporno je da se tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe u rujnu 2017. obratila prvotuženiku i drugotuženiku sa vansudskim odštetnim zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete.
7.1. Također, nije sporno da je prvotuženik nakon podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva odnosno tijekom ovog postupka isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade neimovinske štete u ukupnom iznosu od 119.450,53 EUR i to tako da je 23. siječnja 2018. tužiteljici isplatio iznos od 50.000,00 kuna (odnosno 6.636,14 EUR uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450), 12. rujna 2019. iznos od 50.000,00 kuna (6.636,14 EUR), 13. lipnja 2022. iznos od 340.000,00 kuna (45.125,75 EUR) te 30. svibnja 2024. iznos od 61.052,50 EUR.
7.2. Prvotuženik je tijekom postupka podneskom od 19. kolovoza 2020. povukao prigovor suodgovornosti tužiteljice u nastanku štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa te prigovor prekida uzročne veze zbog greške u liječenju, tako da između stranaka nije sporna niti uzročno-posljedična veza između nastale štete i štetnog događaja.
8. Međutim, između parničnih stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju i tijek zatezne kamate, kao i postojanje solidarne odgovornosti tuženika za naknadu neimovinske štete iz predmetnog štetnog događaja.
9. Prvenstveno, valja istaknuti kako je tužiteljica 8. travnja 2019. pred ovim sudom podnijela i tužbu radi naknade imovinske štete koju je pretrpjela u predmetnoj prometnoj nezgodi a koja je kod ovog suda zaprimljena pod poslovnim brojem Pn- 72/2019. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-165/2019-21 od 18. studenog 2019. spojeni su ovosudni spisi poslovni broj Pn-165/2019 i Pn-72/2019 radi zajedničkog raspravljanja, a rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-165/2019-78 od 19. rujna 2024. razdvojen je postupak po tužiteljičinoj tužbi za naknadu imovinske štete te je raspravljanje u ovoj pravnoj stvari ograničeno samo na tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete.
10. Uvidom u Zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ utvrđeno je kako su oba vozača motornih vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju bila trijezna te da kod niti jednog nije utvrđena prisutnost droga, psihotropnih tvari ni njihovih metabolita (list 36-41 spisa), dok su sukladno nalazu i mišljenju vještaka Saše Monasa od 26. svibnja 2017. oba motorna vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju bila tehnički ispravna (list 42 do 58 spisa), što stranke ne spore u postupku.
10.1. Također, iz obavijesti Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj KR-DO- 291/2017 od 4. prosinca 2017. utvrđeno je da je navedeno državno odvjetništvo na temelju provedenih izvida i dokaznih radnji utvrdilo postojanje osnovane sumnje da je počinitelj kaznenog djela izazivanja nesreće u cestovnom prometu pokojni KA te da činjenica da je isti preminuo predstavlja okolnost koja isključuje kazneni progon (list 59 spisa).
11. Međutim, okolnost da je predmetni štetni događaj izazvao vozač automobila Opel Vectra osiguranog kod prvotuženika, u konkretnom slučaju ne isključuje postojanje odgovornost vlasnika automobila Mercedes M 320 CDI i njegovog osiguravatelja (ovdje drugotuženika) za naknadu neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.
11.1. Naime, odredbom čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje u tekstu ZOO) propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, dok suvlasnici odnosno zajednički vlasnici motornog vozila odgovaraju za štetu solidarno (st. 2.). U skladu s odredbom čl. 1069. st. 3. ZOO-a za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, a prema stavku 4. toga članka trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila.
11.2. Stoga se u smislu navedenih odredbi tužiteljica ima smatrati trećom osobom jer je u predmetnom štetnom događaju (prometnoj nezgodi) ozljede zadobila kao putnik na stražnjem sjedalu u vozilu Opel Vectra, odnosno kao putnik jednog od dva motorna vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju, pa za tu štetu odgovaraju imatelji (vlasnici) oba vozila po objektivnom kriteriju i to solidarno, a slijedom toga jednako i njihovi osiguravatelji na temelju odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje u tekstu ZOOP).
11.3. Dakle, suprotno navodima drugotuženika za postojanje navedene odgovornosti prema trećoj osobi nije odlučno koji je od imatelja odnosno vlasnika motornih vozila skrivio nastanak prometne nezgode, pa tužiteljica u ovom postupku osnovano potražuje od prvotuženika i drugotuženika da joj solidarno naknade neimovinsku štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.
12. U skladu s odredbama čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
12.1. Nadalje, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). Prema čl. 1100. st. 2. ZOO-a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
13. U skladu s navedenim odredbama sud je u postupku utvrdio da je nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljica na prijedlog svojih roditelja, a zbog posljedica predmetnog štetnog događaja, pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-77/2019 od 19. lipnja 2019. djelomično lišena poslovne sposobnosti na način da je utvrđeno da samostalno nije sposobna davati izjave niti poduzimati radnje koje se odnose na promjenu osobnog imena, sklapanje i prestanak braka, roditeljstvo, odluke o zdravlju, mjestu prebivališta odnosno boravišta, da se ne može zaposliti, poduzimati radnje i poslove koji se odnose na raspolaganje i upravljanje imovinom, plaćom ili drugim novčanim primanjima, kreditno se zadužiti, jamčiti, poduzimati pravne radnje kod javnih tijela i kod tijela s javnim ovlastima, da nije u stanju davati darove niti primati darove čija je vrijednost veća od 400,00 kuna.
13.1. Rješenjem Centra za socijalnu skrb od 29. srpnja 2019. tužiteljica je stavljena pod skrbništvo oca ČA i majke VA.
14. Uvidom u rodni list (list 7 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica GA rođena **.**.1998. te da je u trenutku nastanka predmetne prometne nezgode (25. ožujka 2017.) imala navršenih osamnaest godina života, a koju činjenicu tuženici ne spore u postupku. Nakon završene osnovne škole tužiteljica je upisala 2013./2014. program obrazovanja za stjecanje strukovne kvalifikacije/zanimanja frizerka, a koji je završila s vrlo dobrim uspjehom u lipnju 2016., kako je to utvrđeno iz svjedodžbe na listu 15 spisa. Sukladno uvjerenju o prebivalištu i podacima s osobne iskaznice u trenutku nastanka štetnog događaja tužiteljica je stanovala sa svojim roditeljima i bratom na adresi u [adresa] (list 9-14 spisa).
15. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj Pn-246/2018 utvrđeno je da su VA, ČA i BA **.**.2018. podnijeli tužbu protiv ovdje prvotuženika i drugotuženika radi naknade neimovinske štete zbog duševnih boli zbog osobito teškog invaliditeta kćerke odnosno sestre (ovdje tužiteljice), sve to vezano uz predmetni štetni događaj (prometnu nezgodu) te da je navedeni postupak okončan 4. lipnja 2020. iz razloga što su tužitelji s prvotuženikom sklopili sudsku nagodbu.
16. U postupku je provedeno i medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Slavku Davili i prof. dr. sc. GAŽ, dr. med. spec. neurologa, subspecijalista iz neuroimunologije.
16.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 26. travnja 2022. utvrđeno je kako je tužiteljica kao posljedice prometne nezgode zadobila višestruke ozljede, mnogobrojna natučenja mozga, endem-oteklinu mozga, obostrano natučenje pluća, manji izljev zraka u lijevo plućno krilo, oslabljeno disanje, lijevostrani prijelom nadlaktice, prijelom vanjskog dijela lijeve ključne kosti, prijelom lijeve natkoljenice, izljev u lijevo prsište, naznačenu upalu pluća lijevo, vodeni izljev u desno koljeno te ukočenost donjih ekstremiteta. Utvrđeno je da je tužiteljica na bolničkim i rehabilitacijskim tretmanima bila ukupno 18 mjeseci i 24 dana, te je kod tužiteljice do tada izvršeno ukupno 12 operativnih zahvata i 17 MSCT pretraga i kontrola, kao i 2 MR pretrage, EMNG 1 i EEG 3 puta, a da je traheotomiju imala 11 mjeseci kontinuirano, te da je imala Baklofensku pumpu 3 godine i 6 mjeseci. Vještaci su u nalazu i mišljenju i detaljno opisali tijek liječenja tužiteljice, provedene hospitalizacije (OB Pula, SBMR Krapinske Toplice i KB Dubrava), operativne zahvate, kontrole, pretrage i terapije koje su obavljene u periodu od ozljeđivanja do zaključno 13. listopada 2021. (list 994 do 1003 spisa), a sukladno medicinskoj dokumentaciji u spisu i liječničkom kartonu tužiteljice.
16.2. U odnosu na jačinu i trajanje fizičkih bolova iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno kako se radi o pitanju na kojeg je s medicinske prakse teško točno odgovoriti te da se o bolovima može govoriti tek nakon što je tužiteljica došla donekle svijesti i osjetila bolove. Naime, tužiteljica je nakon dolaska u bolnicu odnosno nakon prometne nnezgode bila u teškom komatoznom stanju i nije bila svjesna svog stanja i svojih mogućnosti opstanka na životu, a niti je osjećala bolove u tim trenucima jer nije bila pri svijesti. Tužiteljica nakon dolaska u bolnicu te izvršenih osnovnih reanimacionih aktivnosti medicinskog osoblja nije osjećala bolove jer je dobila cijeli niz lijekova u smislu reanimacije, analgetika, stimulansa, i drugo, što je karakteristika osnovnih načela pružanja prve pomoći. Nakon što je reanimirana i postavljene osnovne dijagnostičke pretrage tužiteljici je osim analgetskih sredstava urađeno i "potapanje" njenih bolova radi odgode reakcije koja se razvija nakon povređivanja, a medicinski ima i negativne posljedice na samo liječenje. To je klasični postupak koji se provodi kod takvih bolesnika. Zaključak je vještaka da je tek nakon što je došlo do osnovnih reakcija i donekle svijesti (tužiteljica još nije bila svjesna što se dogodilo niti je osjetila bolove jer je bila pod visokim dozama analgetskih preparata kao i cerebralnih preparata koji sprječavaju reakciju na bol jer to ima vrlo negativni utjecaj u samom liječenju u tim trenucima. Ona nije bila zapravo pri svijesti i držana je u "umjetnoj komi" kako se njeno stvarno stanje ne bi još i više pogoršalo) mogla osjetiti bol. Vještaci su istaknuli kako mogu samo nagađati u kojem je trenutku tužiteljica bila sposobna shvatiti svoje kliničko stanje i koje je tegobe imala. U odnosu na smanjene životne aktivnosti iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno kako je tužiteljica zadobila smanjene životne aktivnosti 100% i da će to ostati i do kraja njezinog života. Utvrđeno je da tužiteljica nije ni u kojem stupnju sposobna za bilo kakav samostalni život niti ima mogućnost samog održavanja, već je ovisna u svakom trenutku od druge osobe da se brine o njoj kao i da joj bude dostupna. Također je utvrđeno kako je tužiteljica trajno nesposobna za svoju struku a u pravilu za bilo kakvu struku u smislu rada ili samo održavanja. Iz nalaza i mišljenja vještaka je nadalje utvrđeno da se u odnosu na pretrpljeni strah ne može sa sigurnošću odgovoriti jer je tužiteljica pretrpjela strah za svoje zdravlje i stanje koliko je bila svjesna, što im nije poznato i što će ostati vječna enigma u smislu ocijene određivanja straha. Strah je sigurno bio kada je došla samo donekle svijesti ali ona nije mogla dati nikakav odgovor jer to nije bila u stanju zbog svoje tragedije koju je doživjela. Nadalje je utvrđeno da je kod tužiteljice zaostalo naruženje i to teškog stupnja tj. donekle i gađenje kod osoba koje nisu naviknute i nisu došle u takve kontakte sa takovom vrstom bolesnika (djeca, mlađe osobe i dr.). Iz nalaza i mišljenja vještaka je također utvrđeno da tužiteljica nije sposobna sama se kretati, ista se ne može sama hraniti, hodati ni voziti se u invalidskim kolicima, ista stalno nosi pelene i ovisna je od tuđe pomoći.
17. Povodom primjedbi i pitanja stranaka vještaci su 31. listopada 2022. dopunili svoj nalaz i mišljenje navodeći i daljnje operativne zahvate, pretrage i terapije koje su poduzete u narednom periodu (od kolovoza 2021. do zaključno svibnja 2022.). Iz navedene dopune nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je stanje tužiteljice teško i nepredvidivo u mnogim segmentima i da joj je potrebna tuđa pomoć i njega i trajna fizikalna terapija kako bi se održalo stanje koje je postignuto. Utvrđeno je da su vještaci pregledali tužiteljicu samo jednom u Krapinskim toplicama i da su vidjeli njezino stanje koje su detaljno opisali, a da je iz kasnije dokumentacije vidljivo da je izvršen cijeli niz postupaka što je donijelo do određenog poboljšanja stanja. Prema sadašnjim podacima koju su dostavljeni vještacima vidljivo je da se stanje u smislu poboljšanja cerebralnog oštećenja donekle popravilo uz terapiju koju prima i koja joj je pomogla u svladavanju njenog stanja. Također, vještaci su iz priložene dokumentacije zaključili kako je vidljivo da je kao posljedica ozljeđivanja došlo do bitnog poboljšanja govora i psihičkog stanja ali da je još daleko od toga da tužiteljica može normalno razgovarati, pokretljivosti, samostalno hodati, normalno se kretati. Očekivati bitno poboljšanje njenog stanja je nažalost praktički nedostižno. Rehabilitacijskom terapijom i potpomognutim neurološkim i fizikalnim tretmanom stanje se djelomično poboljšalo ali još uvijek daleko od normalnog psihičkog i fizičkog stanja. Iz dokumentacije je vidljivo da se stanje tužiteljice postepeno djelomično oporavilo i poboljšalo ali je daleko od mogućnosti samostalnog života ili rada pa i najjednostavnijih radnji te ono nije za očekivati, što je vidljivo iz opisa njezinog stanja i postupcima koji se rade i koje ona prima.
18. Vještaci su i usmeno saslušani u postupku te je iz njihova iskaza utvrđeno da je tužiteljica pri štetnom događaju neposredno nakon ozljeđivanja izgubila svijest, a da su prema dostupnim podacima u medicinskoj dokumentaciji prvi znakovi svjesnosti navedeni u otpusnom pismu s rehabilitacije iz Krapinskih toplica 1. lipnja 2017. u kojem se navodi da se ima dojam da prati pogledom, te da se taj trenutak može smatrati prvom situacijom njezine svjesnosti i da je tužiteljica u tom trenutku mogla biti svjesna i mogla je osjećati bol od tog trenutka, i nadalje. Tužiteljica i danas trpi određene bolove uslijed grčeva muskulature, povremenih eventualnih poteškoća s obavljanjem fizioloških potreba, uslijed rehabilitacije kod rehabilitacijskih postupaka i uslijed samog ležanja – nepokretnosti i uslijed njenog stanja, povremeni bolovi ubrojeni su u pojačane napore odnosno u trajne posljedice. Tužiteljica je odmah po prometnoj nezgodi bila bez svijesti i pod analgezijom koja se daje tokom transporta i liječenja u bolnici, i to prvenstveno služi da se bolesnik bolje osjeća a kada će početi djelovati to liječnik ne može znati. Tek kad je bolesnica počela reagirati što je navedeno u nalazu vještaci smatraju da su to prvi znakovi bolova koje ona ima i osjeća (dolazak na rehabilitaciju u Krapinskim toplicama), a ti bolovi su se u određenim trenucima pojačavali odnosno smanjivali ovisno koliko je dobila dozu lijeka protiv bolova. Vještaci su istaknuli kako je vrlo teško govoriti kolika je jačina njezinih stvarnih bolova jer niti bolesnik može dati odgovor a niti liječnici imaju mogućnosti ustanoviti kakvo je stanje bola, ali da je sigurno da bolesnici imaju bolove i ti bolovi traju dulje vrijeme od nekoliko mjeseci do nekoliko godina ali se postepeno smanjuju kao što se postepeno smanjuje i količina analgetskih lijekova tijekom liječenja. Određeni lijekovi (analgetici) se daju praktički trajno u smislu smanjenja bolova koje bolesnica ima iako se ti bolovi djelomično stabiliziraju na jednom nivou. Svaki pokret kod takvih bolesnika bilo opterećenja bilo okretanja, hodanja (da može) osjeća jednu određenu bol, stoga ti bolesnici vrlo teško prihvaćaju i vježbe a analgetici sprečavaju donekle samo bolnost koja egzistira. Koliki su stupnjevi efekata liječenja tih bolova vještaci nisu mogli reći jer tu reakciju kod tužiteljice nemaju. U konkretnom slučaju imamo reakciju određene grimase na licu, određenu bol koju ona ima kod prihvata ruke, dijela noge prilikom okretanja, pomicanja, vježbi. Prilikom pregleda tužiteljice i dodira tužiteljice ona grimasom ili krikom iskazuje bol ali se ne može utvrditi kolika je ta bol i kojeg intenziteta odnosno jačine. Po prometnoj nesreći tužiteljica je mjesec dana provela u bolnici i praktički bez svijesti te tek po odlasku na rehabilitaciju kod nje je započela jača bol. Kada su počele vježbe u tom periodu je sigurno morala trpjeti jaku bol a koja bol je s vremenom opala. Sigurno je trebalo najmanje dva do tri mjeseca da se navedena bol stabilizira. Tijekom prvih mjesec dana nakon prometne nesreće pacijentica je bila pod analgeticima ali se navedeni analgetici moraju mijenjati da se pacijent na njih ne navikne jer u tom slučaju lijek nema nikakvu funkciju. Posljedice tih lijekova je da oni "umrtve" čovjeka i to se kod ovako teških pacijenata uvijek radi jer bi u suprotnom oni trpjeli strašne bolove. Prvi moment svjesnosti glede bolova zabilježio se s 1. lipnjem 2017. kada je pacijentica išla na rehabilitaciju u Krapinske toplice. Takvim pacijentima se polako smanjuje doza analgetika kako bi se moglo pratiti stanje pacijenta i vidjeti trpi li bolove da li treba pojačati dozu, da li reagira. Uobičajeno je da se kod prijeloma noge odmah daju analgetici jer su bolovi kod takvih prijeloma jaki. Nadalje je utvrđeno da je kod svakog operativnog zahvata tužiteljica zasigurno trpjela bolove ali se vještaci ne mogu izjasniti koliki je bio intenzitet i trajanje takvih bolova jer sama tužiteljica navedeno ne može izraziti. Kod cranioplastike (operacije kojom se vraća kost lubanje) pacijentu se daje jaki analgetik kako ne bi trpio bolove tijekom operacije, a uobičajeno je da kod takvih operacija jaki bolovi traju nekoliko dana i onda se oni smanjuju. Ugradnja PEG-a je manji operativni zahvat u kojem se ugrađuje cijevčica za hranjenje, radi se o manjem zahvatu i vještaci se nisu mogli izjasniti je li tužiteljica pritom trpjela kakve bolove. Vezano uz operaciju stopala od 30. travnja 2021. vještaci su naveli da je sigurno da je donji ekstremitet krivo srastao, da je to bilo odmah vidljivo ali da bez obzira na navedeno nije bilo indikacije da se hitno provede taj operativni zahvat, jer se najprije moralo srediti vitalne funkcije da tužiteljica preživi a tek kasnije kada se stanje stabilizirao kod tužiteljice je učinjen operativni zahvat u smislu osteotomije i korekcije samog ekstremiteta. Tužiteljica je išla na navedenu operaciju da se bol koliko toliko smanji i noga stabilizira. Nadalje je utvrđeno da tužiteljica bol od navedene ozljede noge trpi i danas odnosno i nakon operacije i navedeni su bolovi uključeni u trajne posljedice. Vezano uz fotografije s lista 954-959 spisa vještaci su naveli kako je vidljivo da se radilo o nekrozi teškog stupnja (infekcije) uslijed čega dolazi do propadanja tkiva te se mora pristupiti dugotrajnom liječenju u smislu čišćenja rane, antibiotske terapije da bi došlo do određene sanacije, a što traje nekoliko mjeseci te da su bolovi prvenstveno u prvom trenutku dok se kasnije ne očisti tj. cijeli dio tkiva kože i potkože ne odstrani a cijeljenje tog defekta se vrši uz antibiotsku terapiju i redovito previjanje svaki dan bar jedanput ako ne i dva puta dok ne dođe do stvaranja fibroznog tkiva i sanacije same rane, a da to traje i do nekoliko mjeseci. Pritom, jaki bolovi uobičajeno traju prvih desetak dana a onda se postepeno smanjuju odnosno prerastaju u nelagodu. Kod previjanja takvih rana bol je u početku jaka (daje se i analgetska sredstva prilikom previjanja) a kasnije se uz manje bolove vrši svakodnevno previjanje bar jednom. Nadalje je utvrđeno da su sve te manipulacije i zahvati kojima je tužiteljica bila izložena kod nje uzrokovali nelagodu i povremene bolove, srah od manipulacija od medicinskog osoblja, izoliranosti od poznate sredine (npr. sama u operacijskoj sali). Vještaci su govorili o uobičajenim bolovima kod takvih zahvata odnosno pacijenata, te oni zasigurno tvrde da je tužiteljica trpjela navedene bolove, ali tužiteljica sama nije mogla izraziti jačinu takvih bolova. Primjerice kada je tužiteljici skinuta imobilizacija s noge njoj se u tom trenutku bol smanjila ali je bol kao takva i dalje trajala sve dok se rana nije sanirala i to nekoliko mjeseci, a u prvom trenutku radilo se o strašnim bolovima teškog stupnja. Utvrđeno je da se datumom otpusta kući nakon završene rehabilitacije stanje tužiteljice može smatrati definitivnim, tužiteljica i dalje mora redovito odlaziti, odlazit će i dalje, na redovite kontrole, na primanje određenih medicinskih sredstava, što će trajati najvjerojatnije do kraja njezina života. Kompletna stabilizacije zdravstvenog stanja tužiteljice definitivna je s 15. lipnja 2021. gdje se stanje može smatrati stabilno a potreba za daljnjim liječenjem će biti u smislu održavanja dosadašnjeg stanja. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica prvi put osjetila strah 1. lipnja 2017. kada se prvi put kod nje pojavila svjesnost a da je nakon toga trpjela strahove većih intenziteta u trenucima svih operacijskih zahvata kada je bila izdvajana iz svoje poznate okoline odnosno roditelja i bila izložena nepoznatim osobama (medicinskom osoblju). Vještaci ne mogu govoriti o jačini odnosno intenzitetu straha, ali je kod tužiteljice zasigurno morao postojati strah na razini djeteta odnosno separacijski strah i strah od manipulacija i nepoznatih osoba oko sebe. O strahovima vezanim za ishod liječenja ili slično se vještaci nisu mogli izjasniti jer su tu i pitanja oštećenja na mozgu i mogućnosti uopće shvaćanja navedenog. U trenutku nezgode kod tužiteljice nije postojao primarni odnosno smrtni strah jer je tužiteljica izgubila svijest. Tužiteljica je praktički samostalno bespomoćna osoba i potrebna joj je pomoć u punom opsegu i to glede oblačenja, hranjenje, fizioloških potreba, kupanja, ona samostalno ne može ništa.
19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegove dopune, kao objektivno i stručno, s obzirom da su vještaci u postupku detaljno i jasno odgovorili na sva pitanja i primjedbe parničnih stranaka, a nalaz i mišljenje u skladu je i s opširnom dokumentacijom u spisu, pa iz navedenih razloga ne postoje okolnosti koje bi dovodile u pitanje pravilnost zaključaka vještaka.
20. Iz iskaza svjedoka VA (tužiteljičine majke) utvrđeno je da je tužiteljica bila ukupno na trinaest operacija te da je posljednju operaciju imala u mjesecu ožujku 2024. kada joj je operiran bubreg jer su joj uslijed lijekova koje pije nastali kamenci na bubregu te su joj stoga počeli otkazivati bubrezi a operacijom su joj mehanički otklonjeni bubrežni kamenci i postavljena joj je cjevčica kako bi se olakšao rad bubrega, odnosno spriječilo njihovo daljnje propadanje. U bolnici je tužiteljica dobila i četiri doze krvi te joj je postavljena i nova dijagnoza i to dijagnoza teške anemije. Nadalje je iz iskaza svedoka utvrđeno da tužiteljica ništa ne može sama i da se ona mora brinuti za tužiteljicu 24 sata dnevno, da ju hrani na PEG sondu jer je izgubila mogućnost hranjenja na usta, da je tužiteljici stoga potrebno pripremati posebnu prehranu te da je navedenu PEG sondu potrebno mijenjati svakih tri do šest mjeseci jer se zna začepiti ili puknuti a da taj medicinski zahvat promjene vrši svjedok. Majka održava i higijenu navedene rupice kroz koju ide sonda kako se ista ne bi inficirala, a ona obavlja i kupanje tužiteljice, svaku večer je mora podignuti na stolicu odvesti u kupaonicu, okupati je i vratiti je natrag i ponovno staviti u krevet jer kupanje tužiteljici pomaže da može zaspati. Utvrđeno je kako je 2022. tužiteljica počela imati epileptične napadaje te da je tada počela komunicirati s majkom s time da je samo majka može razumjeti. Tužiteljica se nekad teško nosi sa ovom životnom situacijom, zna majci reći "jebem ti ovaj život" te je majka tada pokušava izvući iz takvog raspoloženja. Tužiteljicu posebno pogađa kada na TV vidi mlade djevojke i tada bude tužna, kaže da hoće imati bebu (malo dijete). Također je utvrđeno da zbog dijagnosticirane insomnije tužiteljica nekada po cijele noći ne spava, ima napadaje panike tijekom noći, viče cijelu noć te tada njezina majka mora cijelu noć biti uz nju. Utvrđeno je kako je tužiteljica u potpunosti ovisna o pomoći majke i to od održavanja osobne higijene, pranja zubiju, mijenjanja pelena, čišćenja otvora od sonde, aspiracije ždrijela pa do uzimanja propisane terapije, hranjenja. Tužiteljica mora vježbati tri puta na dan te je majka obučena za obavljanje osnovnih vježbi a koje su nužne da tužiteljica ne dobije tromb ili plućnu emboliju. Tužiteljica je potpuno nepokretna, ne može dići ruke, ruke su joj u spazmu odnosno grčevima i stalno ima stisnute šake i ako joj se ne razgibaju prsti, ista uopće ne može otvoriti šaku a kako jako stišće šake noktima se ozljeđuje. Tužiteljici se moraju stavljati ortoze na ruke zbog grčeva da joj se malo opuste mišići a prilikom stavljanja ortoze tužiteljica trpi bolove i plače, ali joj se navedene ortoze moraju stavljati kako se ne bi dalje stvarali kalcifikati te tako tužiteljica ponekad izdrži pola sata a ponekad i sat i pol. Majka mora staviti tužiteljicu u invalidska kolica kako bi je mogla malo odvesti na zrak, a ako je u bolovima tada tužiteljica cijeli dan provede u krevetu. Terapija se tužiteljici daje putem sonde, tužiteljica zbog svog stanja ima problema i sa probavom odnosno zatvorom i ponekad i cijele dane provede sjedeći u kupatilu. Majka je dobila status roditelja njegovatelja za tužiteljicu. Tužiteljica je nakon operacije stopala 11 dan po operaciji dobila infekciju te majci rekla da je boli, plakala je, vikala. Prije prometne nezgode tužiteljica je završila srednju školu za frizera i bila je na probnom radu kod jedne frizerke koja ju je namjeravala zaposliti jer je bila zadovoljna s njom.
20.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka VA kao vjerodostojan jer je ista iskazivala detaljno, životno logično i u skladu s dokumentacijom u spisu, a iz kojih razloga ovaj sud nije našao razloge koji bi dovodili u pitanje istinitost njezina iskaza, niti su njezin iskaz osporavali tuženici u postupku.
21. Na temelju tako provedenih dokaza utvrđeno je da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila osobito teške povrede te da je s time u vezi bila podvrgnuta brojnim operacijskim zahvatima, tretmanima i pretragama, ali da unatoč svim poduzetim operativnim zahvatima i tretmanima tužiteljica ne može samostalno poduzimati apsolutno nikakve radnje, i to od osnovnih radnji održavanja higijene i hranjenja pa sve do obavljanja poslova odnosno rada i druženja s prijateljima. Zbog posljedica predmetne prometne nezgode tužiteljica neće nikada moći imati svoju vlastitu obitelj odnosno supruga i djecu niti za njih doprinositi, već će cijeli svoj život isključivo ovisiti o pomoći njezinih bližnjih odnosno njezinih roditelja i brata te stručnog medicinskog osoblja. Kao posljedica predmetne prometne nezgode kod tužiteljice je nastupilo smanjenje životne aktivnosti 100% i to će tako ostati do kraja njezinog života. Tužiteljica nije u nikojem stupnju sposobna za bilo kakav samostalni život niti ima mogućnost samo održavanja, već je u svakom trenutku ovisna od druge osobe da se brine o njoj i da joj bude dostupna. U trenutku štetnog događaja tužiteljica je imala samo osamnaest godina života i cijeli je život bio pred njom, završila je školovanje za zanimanje frizera i trebala je početi raditi u struci a s vremenom je mogla napredovati i otvori i svoj vlastiti salon, što sada zbog ozljeda koje je pretrpjela u prometnoj nezgodi više ne može, kao što ne može niti družiti se i izlaziti s prijateljima, putovati, baviti se hobijima, zaljubiti se, udati se i roditi djecu te skrbiti o njima, već je isključivo ovisna o tuđoj pomoći. Tužiteljica je izgubila mogućnost hranjenja na usta, potpuno je nepokretna i ne može komunicirati s nikim osim s majkom odnosno svojim ukućanima koji su tijekom 2022. naučili komunicirati i pričati s njom (i to pet godina nakon stradavanja tužiteljice), a što drugi ne mogu razumjeti (neartikulirano glasanje). Njezino je stanje trajno i tužiteljica će i u budućnosti morati ići na operativne zahvate i tretmane kako bi mogla održavati postojeće stanje odnosno isto poboljšati, ali to nikada neće biti na razini potpune samostalnosti već je njeno stanje trajno. Također, tužiteljica će trajno, povremeno trpjeti bolove od zadobivenih ozljeda i to uslijed grčeva muskulature, povremenih eventualnih poteškoća s obavljanjem fizioloških potreba, uslijed rehabilitacije kod rehabilitacijskih postupaka i uslijed samog ležanja – nepokretnosti i posljedice. Iz navedenih razloga sud je ocijenio kako u skladu s odredbama čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljene povrede prava osobnosti odnosno povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje koje je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju te se ocjenjuje osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 230.000,00 EUR. Pritom je sud u smanjenje životne aktivnosti uzeo u obzir i činjenicu da uslijed posljedica prometne nezgode tužiteljica neće moći raditi i doprinositi za sebe, napredovati u poslu i samostalno poslovati jer zbog pretrpljenih ozljeda, iako se pojedinim medicinskim intervencijama može minimalno poboljšati njezino stanje, ono nikada neće moći doći do razine da će tužiteljica moći samostalno funkcionirati i samostalno poduzimati ikakve radnje. Stoga uzimajući u obzir izrazito mladu životnu dob tužiteljice (koja je u trenutku promete nezgode imala samo osamnaest godina), težinu pretrpljenih ozljeda zbog kojih je njezina životna aktivnost smanjena 100% i zbog kojih ona ne može ništa samostalno poduzimati, već je u potpunosti ovisna od drugih osoba i to cijeli svoj život, ocjena je ovog suda da je naknada u iznosu od 230.000,00 EUR primjerena navedenim okolnostima.
21.1. Kod tužiteljice je kao posljedica predmetnog štetnog događaja zaostalo i naruženje i to teškog stupnja, koje je vidljivo trećim osobama i koje kod trećih osoba može izazvati gađanje, ako nisu naviknute i nisu došle u kontakte s takvom vrstom bolesnika (primjerice kod djece, mlađih osoba i drugih). Dakle, kod tužiteljice je kao posljedica prometne nezgode zaostalo naruženje i to ono najvećeg stupnja, kako je to i vidljivo i s fotografija na listu 130-137 spisa, a koje je vidljivo trećim osobama i koje kod trećih osoba izaziva reakciju u vidu gađenja i sažaljenja, pa uzimajući u obzir i činjenicu da je tužiteljica djevojka, mlade životne dobi (sada u dobi od 26 godina), koja je zbog svog zdravstvenog stanja stalno izložena pogledima nepoznatih osoba (tijekom boravka u bolnicama, prilikom provođenja vježbi i drugo), ocjena je ovog suda kako je u takvim okolnostima a s obzirom na utvrđeni stupanj naruženja u potpunosti osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete po kriteriju naruženja u visini od 15.000,00 EUR.
21.2. U odnosu na pretrpljeni strah valja ukazati kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljica kao posljedicu predmetne prometne nezgode pretrpjela strah i to od trenutka kada je kod nje zabilježen prvi moment svjesnosti odnosno od 1. lipnja 2017., te da je i nakon toga trpjela strahove većih intenziteta u trenucima svih operacijskih zahvata kada je bila izdvajana iz svoje poznate okoline odnosno roditelja i bila izložena nepoznatim osobama (medicinskom osoblju). Iako u postupku zbog zdravstvenog stanja tužiteljice nije bilo moguće utvrditi jačinu odnosno intenzitet pretrpljenog straha, jer navedeno tužiteljica zbog svog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti izraziti, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je kod tužiteljice zasigurno postojao strah na razini djeteta odnosno separacijski strah i strah od manipulacija i nepoznatih osoba oko sebe. Kod tužiteljice nije postojao primarni odnosno smrtni strah jer je u trenutku prometne nezgode izgubila svijest. Međutim, iako tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda nije u mogućnosti komunicirati s drugima, osim ispuštanja neartikuliranih zvukova, krikova i grimasa lica, a iz kojih razloga nije bilo moguće decidirano utvrditi intenzitet pretrpljenog straha, ocjena je suda da je tužiteljica pretrpjela strah i to većeg intenziteta prilikom odvajanja od obitelji i izlaganju nepoznatim osobama, sve to posebno uzimajući u obzir mladu životnu dob tužiteljice, nemogućnost samostalnog kretanja i komunikacije s nepoznatim osoba (posebno s medicinskim osobljem), što je zasigurno kod tužiteljice izazvalo i dodatan strah i neizvjesnost. Ocjena je ovog suda da činjenica da se zbog stanja koje je nastupilo kod tužiteljice kao posljedica prometne nezgode (nemogućnost komuniciranja i izražavanja straha, kao i oštećenja na mozgu) ne može točno utvrditi intenzitet straha koji je tužiteljica pretrpjela, ne isključuje činjenicu da je tužiteljica pretrpjela strah i to većih intenziteta u duljem trajanju (tijekom više godina) prilikom mnogobrojnih operativnih zahvata, terapija i pretraga, kod boravaka u bolnici i odvajanja od poznate, sigurne okoline i svojih ukućana, a posebno uzimajući u obzir činjenicu da bez pomoći svojih ukućana tužiteljica ne može uopće komunicirati s drugim osobama niti išta sama poduzeti, što je sve dodatno utjecalo na tužiteljicu i postojanje straha kod iste. Uvažavajući sve navedene okolnosti, kao i mladu životnu dob tužiteljice zbog koje je ista posebno ranjiva, ocjena je ovog suda da je u takvim okolnostima novčana naknada po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 15.000,00 EUR primjerena navedenim okolnostima.
21.3. U odnosu na pretrpljene bolove u postupku je utvrđeno kako u trenutku prometne nezgode tužiteljica nije trpjela bolove jer je bila u teškom komatoznom stanju, bez svijesti, a nakon dolaska u bolnicu te izvršenih osnovnih reanimacionih aktivnosti medicinskog osoblja nije osjećala bolove jer je dobila cijeli niz lijekova, a da se prvi znakovi svjesnosti evidentiraju 1. lipnja 2017. te da je u tom trenutku tužiteljica mogla biti svjesna i osjećati bolove. Tužiteljica je bol iskazivala kroz grimase lica ili krik ali iz navedenog nije bilo moguće utvrditi kolika je ta bol, odnosno kojeg intenziteta. Tek po odlasku na rehabilitaciju kod tužiteljice je započela jača bol. Tužiteljica je bol trpjela i prilikom svakog operativnog zahvata a tijekom razdoblja od četiri godine bila je podvrgnuta različitim operativnim zahvatima i to od cranioplastike (operacije kojom se vraća kost lubanje pacijentu) pa do operacije stopala koje je krivo sraslo, a kod kojih operacijskih zahvata pacijenti uobičajeno trpe bolove jakog intenziteta koji se postepeno smanjuju. Dakle, tužiteljica je nakon ozljeđivanja bila podvrgnuta velikom broju operativnih zahvata (trinaest operativnih zahvata tijekom više godina), te je tijekom istih trpjela bolove i to različitih intenziteta i dužeg trajanja odnosno u trajanju i od po nekoliko mjeseci po zahvatu, te je i iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljica reagirala na bolne podražaje krikovima, grimasama na licu ukazivala na prisutnost bolova (primjerice u Otpusnom pismu KB Dubrava navodi se da reagira na bolne podražaje mrštenjem i fleksijskim povlačenjem obije ruke), zaključak je ovog suda kako je tužiteljica kao posljedicu predmetnog štetnog događaja i to od prvog trenutka njezine svjesnosti (od 1. lipnja 2017. – list 88- 93 spisa – doima se da slijedi pogledom, reagira na bolni podražaj fleksijskim povlačenjem desne nadlaktice) trpjela bolove i to različitih stupnja intenziteta, od početno jakih bolova koji su se postepeno u intenzitetu smanjivali, da je na prisutnost bolova tužiteljica ukazivala krikovima, grimasama na licu, fleksijskim povlačenjem ruku, plačem, da su navedeni bolovi kod tužiteljice u različitim intenzitetima bili prisutni više godina i to prilikom svakog operativnog zahvata, terapija i manipulacijama od strane trećih osoba (medicinskog osoblja), a da je na prisutnost bolova svojim ukućanima ukazivala i kroz plač i vrisak, kako je to utvrđeno iz iskaza svjedoka VA. Uzimajući pri tome u obzir i mladu životnu dob tužiteljice, duži vremenski period u kojem je trpjela fizičke boli različitog intenziteta iako to nije mogla izraziti na jasan način, težinu ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela i veliki broj operativnih zahvata koje je morala proći (trinaest operativnih zahvata), terapija i pretraga, ocjena je ovog suda kako je u takvim okolnostima opravdana novčana naknada u iznosu od 110.000,00 EUR.
22. Dakle, s obzirom na okolnosti u kojima se dogodio predmetni štetni događaj u kojem je tužiteljica sudjelovala kao putnica na stražnjem sjedalu, a uzimajući u obzir i njezinu mladu životnu dob (u trenutku štetnog događaja tužiteljica imala je navršenih osamnaest godina života), da je završila školovanja za zanimanje frizerke ali da se tim zanimanjem neće više nikada moći baviti, kao ni bilo kojim drugim poslom i to zbog pretrpljenih osobito teških ozljeda zbog kojih tužiteljica više ne može samostalno poduzimati apsolutno nikakve radnje, i to od osnovnih radnji poput održavanja higijene i hranjenja pa sve do obavljanja poslova odnosno rada i druženja s prijateljima, a da zbog posljedica predmetne prometne nezgode tužiteljica neće nikada moći imati svoju vlastitu obitelj odnosno supruga i djecu niti za njih doprinositi, već će cijeli svoj život isključivo ovisiti o pomoći svojih roditelja i stručnog medicinskog osoblja te da je kod tužiteljice nastupilo smanjenje životne aktivnosti 100% i da će to tako ostati do kraja njezinog života, da je kod tužiteljice kao posljedica prometne nezgode zaostalo i naruženje u najvišem stupnju koje je vidljivo trećim osobama i koje kog drugih izaziva gađenje i sažaljenje, te da je tužiteljica od prve pojave svjesnosti trpjela bolove različitih intenziteta i to u trajanju od više godina (tijekom provedenih operativnih zahvata) i strah, koji je tužiteljica trpjela više godina i to od prve pojave njezine svjesnosti pa nadalje, prilikom svakog operativnog zahvata i odvajanja od svoje obitelji, mišljenje je ovog suda da je u navedenim okolnostima zbog pretrpljenih duševnih boli za tjelesno i duševno zdravlje tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu i to u ukupnom iznosu od 370.000,00 EUR a koja je novčana naknada prema ocjeni ovog suda primjerena svim ranije navedenim okolnostima, a njome se po ocjeni ovog suda ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
22.1. Valja istaknuti kako je nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj Su-IV-47/2020-5, zauzeo pravno shvaćanje da se mijenjanju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., broj Su-13331-VI/02 i 1372-11/02 u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, te se stoga ovaj sud odlučujući o predmetnom zahtjevu za naknadu neimovinske štete rukovodio upravo tako izmijenjenim, odnosno povećanim Orijentacijskim kriterijima, a koji se sukladno pravnom shvaćaju Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja.
23. Dodatno, valja ukazati kako na visinu tako dosuđene novčane naknade neimovinske štete nije od utjecaja ni činjenica da je tužiteljici priznata osobna invalidnina u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kuna koja se mjesečno isplaćuje tužiteljici putem nadležnog centra za socijalnu skrb na tekući račun (list 121-122 spisa), s obzirom na to da iz odredbi čl. 54. i 57. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20., 133/20., 138/20., 18/22) jasno proizlazi da se pravo na osobnu invalidninu ostvaruje kroz sustav socijalne skrbi, a koja je čl. 3. Zakona o socijalnoj skrbi definirana kao organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.
23.1 Dakle, kako se u skladu s navedenim odredbama Zakona pomoć pruža određenim kategorijama građana Republike Hrvatske kao pomoć i odgovor društva kao izraz solidarnosti prema osobama koje se nalaze u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim prilikama nepravilno je i suprotno svrsi Zakona o socijalnoj skrbi kojim su ta prava uređena umanjivati pravo na naknadu štete i po osnovi i po visini zbog ostvarivanja prava na ove prihode. Upravo suprotno, kako to proizlazi iz čl. 54. st. 2. i čl. 57. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi ta se prava mogu ograničiti ovlašteniku prava iz socijalne skrbi ako takva prava ostvaruje po nekoj drugoj osnovi, pa tako i iz prava na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.
23.2. Stoga se tužiteljici u parnici radi naknade neimovinske štete ne mogu umanjivati njezina prava po toj osnovi zbog ostvarenih prava koja joj pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi, te slijedom toga ne dolazi niti do bilo kakvog uračunavanja i odbijanja u nominalnom iznosu ostvarenih primanja po osnovi socijalne skrbi od ostvarenih vidova štete, niti se činjenica ostvarivanja prihoda iz socijalne skrbi treba cijeniti prilikom utvrđivanja visine štete zbog povrede prava osobnosti. Pritom se ukazuje kako je takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Su-IV-33/2022-17 od 21. studenog 2022., pa su u tom smislu neosnovani prigovori prvotuženika.
24. Pritom je neosnovan i prigovor zastare istaknut po drugotuženiku u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je povećan tužbeni zahtjev, te se u tom smislu ukazuje na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. (broj Su-IV-123/2024-5).
25. Tužiteljica osnovano potražuje i zatezne kamate na naknadu neimovinske štete od podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva. Naime, prilikom odlučivanja o tijeku zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete valjalo je primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP-a, kao lex specialis, kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade neimovinske štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (takvo pravno shvaćanje zauzeo izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-877/2021, Rev-550/14, Rev- 934/14, Rev-1052/13 i dr.).
25.1. Stoga, kako se tužiteljica prije pokretanja predmetnog parničnog postupka obratila sa vansudskim odštetnim zahtjevom za naknadu neimovinske štete prvotuženiku i drugotuženiku, a da tuženici nisu postupili u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. ZOOP-a (list 67-68 spisa), tužiteljica osnovano potražuje zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva. Pritom su neosnovani navodi prvotuženika da je šteta nastala nakon podnošenja vansudskog zahtjeva te da liječenje tužiteljice nije dovršeno, jer je već u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva šteta nastala te je ista bila poznata kao i težina ozljeda tužiteljice, odnosno osobito teške povrede koje je tužiteljica pretrpjela, kao i činjenica da je stanje tužiteljice trajno. Činjenica da je i nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljica odlazila na operativne zahvate, terapije i tretmane, te da će to morati činiti i ubuduće, u svrhu održavanja svog stanja te radi postizanja određenih poboljšica njezinog stanja, nije od utjecaja na tijek zateznih kamata jer obveza tuženika kao osiguratelja proizlazi upravo iz odredbe čl. 12. st. 2. ZOOP-a, i to upravo iz razloga što tuženici nisu postupili u skladu sa svojim dužnostima iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a. Valja ukazati kako već u trenutku podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva tuženicima kao osiguravateljima, iz dostavljanje dokumentacije, nije moglo ostati nepoznato da je tužiteljica zadobila osobito teške tjelesne ozljede te da joj je nužna isplata naknada štete (barem i djelomična) s obzirom na teško zdravstveno stanje i težinu posljedica koju je pretrpjela, a koja je već i tada bila vidljiva. Utvrđeno stanje tužiteljice je trajno i nikakvim se daljnjim operativnim zahvatima niti tretmanima ne može poboljšati do te mjere da bi tužiteljica mogla samostalno funkcionirati kako psihički tako i fizički, a niti su na to utjecali svi operativni zahvati koje je tužiteljica u međuvremenu poduzela s obzirom na to da je i provedenim vještačenjem utvrđeno da svi navedeni zahvati nisu doveli do takvih poboljšica da bi tužiteljica mogla samostalno funkcionirati, a niti će to toga ikada doći te se isto ne može niti očekivati. Zdravstveno stanje tužiteljice se stabiliziralo 15. lipnja 2021., te se u sukladu s nalazom i mišljenjem vještaka navedeni moment može uzeti kao trenutak završenja liječenja tužiteljice, no i u trenutku podnošenja tužbe i u trenutku kada se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo, stanje tužiteljice je bilo takvo da ona ne može uopće samostalno funkcionirati.
26. Tužiteljica se u postupku neosnovano poziva na odredbu članka 172. ZOO-a s obzirom na to da se tek u parničnom postupku presudom utvrđuje visina pravične novčane naknade neimovinske štete i tek donošenjem presude tako utvrđena visina pravične novčane naknade neimovinske štete postaje obveza, a iz kojeg razloga je utvrđenu visinu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu utvrđenu u ovom postupku valjalo umanjiti za nesporno uplaćene iznose po prvotuženiku odnosno za iznos od 119.450,53 EUR-a te tuženike obvezati na isplatu daljenjeg iznosa novčane naknade zbog pretrpljene povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje i to u iznosu od 250.549,47 EUR-a. Međutim, pritom neosnovano prvotuženik smatra da ne postoji njegova obveza isplate zateznih kamata i na iznose predujma naknade koje je isplatio tijekom ovog postupka odnosno iznosa koje je isplatio nakon podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva tužiteljice i to nakon proteka roka iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a (u najvećoj mjeri tijekom 2022. i 2024., odnosno nakon proteka više godina od zaprimanja vansudskog odštetnog zahtjeva), a u pogledu kojih iznosa tužiteljica u postupku potražuje zatezne kamate. Naime, kako je navedene isplate prvotuženik isplatio nakon podnošenja vansudskog odštetnog zahtjeva za naknadu neimovinske štete odnosno nakon proteka roka iz čl. 12 st. 1. ZOOP-a, tužiteljica u smislu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a osnovano i na navedene iznose potražuje zatezne kamate i to od dana podnošenja vansudskog zahtjeva pa do dana kada su izvršene navedene uplate, s obzirom na to da je sud utvrdio da na ime neimovinske štete tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 370.000,00 EUR, a u koji iznos su ukjučene i navedene uplate.
27. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa). Tužiteljica je osnovano pokrenula predmetni parnični postupak radi isplate naknade neimovinske štete pa se smatra da je uspjela u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, dok je u odnosu na visinu, uzimajući pritom u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev (u iznosu od 370.000,00 EUR), uspjela u omjeru od 68%, pa njen ukupni uspjeh u sporu iznosi 84%, dok uspjeh tuženika iznosu 16%. Tuženici su stoga u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a dužni solidarno u skladu s odredbom čl. 161. st. 3. ZPP-a naknaditi tužiteljici troškove postupka u omjeru od 68%.
27.1. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja u postupku odnosno njezinog zakonskog zastupnika po odvjetniku i to za sastav za sastav tužbe u visini od 2738 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na ročištima od 23. siječnja 2019. i 12. ožujka 2019. po 1369 bodova za svako ročište (Tbr. 9/2 Tarife), za zastupanje na ročištima od 10. rujna 2020., 15. rujna 2023., 21. ožujka 2024. i 19. rujna 2024. po 2738 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav četiri obrazložena podneska od 14. siječnja 2019., 5. ožujka 2019., 27. svibnja 2022. i 7. lipnja 2024. po 2738 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav ostalih podnesaka po 100 bodova (Tbr.8/2 Tarife) za svaki podnesak (ukupno 21 podnesak), odnosno ukupno 29480 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući iznos PDV-a od 25% iznosi sveukupno 73.700,00 EUR. Pritom, trošak sastava podneska od 21. siječnja 2019. nije priznat jer je isti predan na ročištu održanom 23. siječnja 2019., a trošak kojeg ročišta je već priznat tužiteljici. Tužiteljici nije priznat ni trošak sastava podneska od 9. rujna 2020. jer su svi navodi iz navedenog podneska mogli biti izneseni na ročištu održanom 10. rujna 2020. pa takav trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Također, tužiteljici nisu priznati ni zatraženi troškovi iz postupka Pn-72/2019 povodom tužbe za naknadu imovinske štete jer se radi o radnjama poduzetim prije spajanja postupaka, a raspravljanje o imovinskoj šteti je u konačnici razdvojeno u poseban postupak. Tako utvrđeni trošak valjalo je tužiteljici priznati sukladno utvrđenom uspjehu u sporu od 68% odnosno u iznosu od 50.116,00 EUR.
27.3. Tuženicima u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njihovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužiteljice.
28. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli-Pola, 20. prosinca 2024.
Sutkinja
Tamara Dagostin Mušković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Dostaviti:
- tužiteljici po punomoćniku zakonskog zastupnika
- prvotuženiku po punomoćniku
- drugotuženiku po punomoćniku
