REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl. br. P-148/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu tog suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BO, vl. obrta za građevinarstvo [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Borovnici, odvjetnici iz Pule, poradi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 15. studenog 2024. održane u nazočnosti tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, dana 20. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice BO, vl. obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim je tužiteljica tražila da se tuženiku naloži da joj isplati iznos od 27.487,26 EUR-a (ranije 207.102,77 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana 14. listopada 2014. godine pa do isplate, kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.500,00 eura u roku od petnaest dana.

III Odbija se tužiteljica prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi koja je izdvojena kao protutužba iz predmeta P-2484/15 navela da s obzirom da tužitelj u tom predmetu tvrdi da mu je tuženik dužan predati svu dokumentaciju navedenu u izreci tužbenog zahtjeva, a tuženik tvrdi da mu tužitelj nije platio sve izvedene i naručene radove i materijal, u tom predmetu tužena a ovdje tužiteljica je navela da je angažirala sudskog vještaka Franka Kaića kojemu je predočio cjelokupnu dokumentaciju i sve uplate i isplate koje su vršene u svezi izvođenja građevinskih radova na stambenoj građevini na lokaciji Smoljanci, kao i onu koja se odnosi na naknadno naručene radove na temeljima, dovršetku septičke jame i uljni separator. Kako je vidljivo iz tog nalaza sveukupno je ugovoreno radova (materijal i ruke) u vrijednosti od 1.445.608,50 kuna bez pdv-a, dok je izvršeno radova u vrijednosti od 1.538.384,91 kuna s pdv-om. Tužiteljica navodi da ukupna vrijednost izvršenih radova iznosi 780.449,82 kuna s prv-om, a vrijednost ruku 373.388,00 kuna s pdv-om, da ukupna vrijednost nabavljenog materijala iznosi 917.800,35 kuna s pdv-om, da je na stranici 3. nalaza vještak sačinio preglednu tablicu broj 1. u kojoj je naznačio plaćene radove i izvedene radove (dio) od strane tužitelja (1.627.869,34 kuna) i troškove materijala, radova i ost. koje je imao tuženik (1.739.972,11 kuna), pa proizlazi da je tužitelj dužan isplatiti tuženiku još iznos od 112.102,77 kuna bez pdv-a. Tužiteljica je navela da je tuženik ukazao i na ovrhu koja je pokrenuta protiv njega od strane TO "ERMAN", a sve zbog iznos ovog ugovorenog odnosa te da vještak Franko Kaić napominje kako postoji i ta obveza tužitelja prema tuženiku i to u iznosu od 95.000,00 kuna bez pdv-a, pa sveukupno potraživanje tuženika prema tužitelju iznosi 207.102,7 kuna. Slijedom navedenog predložila je sud prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći u bitnom da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o izvođenju radova od 19.10.2012. temeljem kojeg se tužitelj kao izvođač obvezao izvesti građevinske radove na stambenoj građevini opisane u odgovoru na tužbu te je sukladno čl. 9 kao i važećim propisima bio u obvezi voditi građevinski dnevnik te izraditi građevinsku knjigu, da je tuženik sa Zagrebačkom bankom d.d. zaključio ugovor temeljem kojega su sve isplate vezane uz predmetnu gradnju isplaćene na račun tužitelja, da se tužitelj obvezao okončati radove gradnje temeljem predmetnog ugovora i ponude od 18.11.2013. u roku od 200 dana odnosno najkasnije do 10.07.2014., da su radovi okončani od strane tužitelja te je tuženik osobno izveo dio radova po primopredaji i nastavno zatražio dostavu pripadajuće dokumentacije o gradnji od tužitelja, koju do danas nije primio te je protiv tužitelja pokrenuo spor radi predaje pripadajuće dokumentacije. Nadalje je naveo da je sastavni dio ugovora bio troškovnik 1 izmijenjen troškovnikom 2 od 07.11.2012. na iznos od 1.469.430,64 kune a ovaj je izmijenjeno troškovnikom 3 od 18.11.2013. godine na iznos od 1.583.377,71 kuna, dok je na kraju vrijednost obavljenih radova iznosila 1.538.384,91 kuna. Sve navedeno proizlazi i iz Okončane situacije te izvršenih uplata. Tuženik osporava navodni Aneks predmetnog ugovora odnosno Sporazum koje tužitelj spominje u tužbi i koji se spominje u tzv. Prijedlogu zapisnika, navodi da su vjerodostojni samo predmetni troškovnici, potpisani i ovjereni od ugovornih strana, kao i Okončana situacija te Građevinski dnevnik i Građevinska knjiga, iz kojih također proizlazi popis radova i materijala. Tuženik je naveo da se iz Okončane situacije vidi da se iznosi ne podudaraju s iznosima navedenim po tužitelju, da tužitelj tuženiku nikada nije izdao nikakav račun pa nije jasno s kojeg osnova potražuje isplatu, da je predmet ugovora u svakom slučaju bilo samo izvođenje radova na nekretnini u Smoljancima a dodatni radovi nisu ugovarani. Sukladno Končanoj situaciji tuženik je u obvezi platiti tužitelju iznos od 68.213,57 kuna, za koji je trebala biti potpisana cesija, budući da je tuženik platio dio računa električara, a koji račun je bio ispostavljen tužitelju na iznos od 67.840,00 kuna te je tuženik cesijom htio namiriti ostatak tog računa, dok je tužitelj u obvezi platiti račune koje su mu ispostavili podizvođači u visini cca. 170.000,00 kuna a cesiju je tužitelj odbio potpisati. Nadalje navodi da tzv. vještačenje odnosno Prijedlog zapisnika koji je tužitelj dostavio da isto osporava budući se temelji na kazivanju tužitelja ne na vjerodostojnoj dokumentaciji, da tuženik isto nije potpisao, a niti ga je itko zvao da se s istim suglasi, odnosno iznese svoje primjedbe. Slijedom navedenog predložio je odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije: na listovima 3-17 spisa, 26-41 spisa, 44-48 spisa, 54-106 spisa, 107-110 spisa-iskaz, 111- 114 spisa, 122-125 spisa te 126-127 spisa, 132-135 spisa-nalaza i mišljenje, 140-179 te 180-222 spisa, 231-232 spisa, 233-236 spisa-zapisnika, 237 spisa, 243-246 spisa- iskazi, 258-264 spisa-nalaza i mišljenja, 264 spisa-iskaz, 268 spisa-zapisnika, 279- 283 spisa-nalaz i mišljenje, 289-291 spisa-zapisnik s iskazom vještaka, 292-296 spisa, 327-328 spisa-specificirani tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku temeljem postojećih dokaza u spisu neosnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je predmetna tužba izdvojena kao protutužba iz predmeta P-2484/15 u kojem predmetu je tužitelj bio GO a tužena je bila ovdje tužiteljica ĆO. Nesporna je činjenica da sada tužiteljica ĆO svoj činjenični osnov za kojeg je sud vezan temelji na tvrdnji da je ona kao vlasnica obrta [obrt] ovdje tuženiku izvodila radove ,da joj on nije platio sve izvedene i naručene radove i materijal, a vezano za izvođenje radova na stambenoj građevini na lokaciji Smoljanci kao i onu "koja se odnosi na naknadno naručene radove na temeljima, dovršetku septičke jame i uljni separator uz navod da je sveukupno dogovoreno radova materijal i ruke 1.445.608,50 kuna bez pdv-a a da je izvršeno radova u vrijednosti od 1.538.384,91 kuna s pdv-om.

6. Nije sporna činjenica da na listovima 26-28 spisa prileži Ugovor o izvođenju radova između građevinskog obrta [obrt] vl. ĆO kao izvoditelja i GO a vezano za izvođenje građevinskih radova na stambenoj građevini koja se gradi na lokaciji Smoljanci općina Svetvinčenat na k. č. [katastarska čestica]. Nesporna je činjenica da je ukupna ugovorena vrijednost radova po troškovniku tuženika iznosila 1.445.608,50 kuna , što odgovara troškovniku na str. 76 spisa, u što nije uračunat pdv uz napomenu u čl. 2 da je ta ukupna vrijednost ugovorenih radova formirana na osnovu priloženog troškovnika iz ponude broj 12/01 list 26 spisa. Nije sporna činjenica da u spisu prileže čak tri troškovnika tužitelja i to: jedan na str. 30 do 41 koji glasi na ukupan iznos od 1.538.384,91 bez PDV-a, zatim jedan na str. 71 do 76 spis na ukupan iznos od 1.445.608,50 bez PDV-a (a radi se o iznosu koji se i spominje u ugovoru o izvođenju radova na str. 26 spisa u članku 2 istog), te treći troškovnik na listovima 87 do 94 spisa koji sadrži datum 18.11.2013.godine na iznos od 1.583.377,71 kn bez PDV-a.

7. Nesporna je činjenica da na listu 29 spisa prileži tzv. Okončana situacija koja je nesporno potpisana po tužiteljici i tuženiku u kojoj se navodi ukupan iznos od 1.583.377,71 kuna odnosno iznos od 1.538,384,91 kn vezano za ukupnu vrijednost obavljenih radova.

8. Nije sporna činjenica da na listu 106 spisa uz ugovor o izvođenju radova od 19.10.2012. prileži i na listu papira specificirani radovi koje treba obaviti tuženik odnosno tužitelj te da list 106 spisa sadržava potpise tuženika i ZO supruga tužiteljice kao vlasnice obrta [obrt] koji je u stvarnosti sudjelovao u izvođenju radova na terenu.

9. Nije sporna činjenica da na l. 3-6 spisa prileži prijedlog zapisnika o primopredaji i konačnom obračunu radova na izvođenju građevinskih radova na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "i naknadno naručenim radovima na temeljima, dovršetku septičke jame i uljni separator za stambenu obiteljsku kuću na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]" list 3 spisa a koji zapisnik nije potpisan od strane investitora ovdje tuženika GO. Iz istog zapisnika koji se sastavio sada pok. Franko Kaić proizlazi u bitnom da je po ugovoru o građenju do 10.12.2012. cijena bez pdv-a iznosila 1.445.608,50 kuna, da je u točki 8 vezano za aneks ugovora o građenju navedeno da istog nema osim sporazuma između izvoditelja i investitora o opsegu poslova koji će se stvarno izvesti na gradilištu i opsegu kojeg će na gradilištu izvesti investitor u vlastitoj režiji a u kojem se navodi ono što je konstatirano na listu 106 spisa. Nesporno je da se prema konstataciji u toj ispravi koja nije potpisana od tuženika građenje odvijalo od 18.01.2013.-15.05.2014. godine.

10. Nije sporna činjenica da na listovima 16-17 spisa prileži primopredajni zapisnik od 14.10.2014.godine za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem se između ostalog navodi da je izvođač zaključio radove krajem svibnja koje je dogovorio s investitorom te da je izvođač zaključio radova osim onih radova koji se nabrajaju pod toč. 1-14 l. 16-17 koji nisu napravljeni, a koji je potpisan od strane RO ovlaštene osobe i od strane supruga tužiteljice i tuženika kao investitora.

11. Nije sporna činjenica da je tuženik u odgovoru na tužbu potvrdio list 24 spisa da je predmet ugovora bio samo izvođenje radova na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da dodatni radovi nisu ugovarani, te da je sukladno okončanoj situaciji (misli se na onu na listovima 29 spisa tuženik bio u obvezi platiti tužitelju 68.213,57 kuna za koji iznos je trebala biti potpisana cesija budući je tuženik platio dio računa električara koji je bio ispostavljen na tužitelja od 67.840,00 kuna te je tuženi htio cesijom ostatkom namiriti ostatak tog računa dok je tužitelj bio u obvezi podmiriti računa u visini do 170.00000 kuna što je tužitelj odbio potpisati list 24 spisa.

12. Nije sporna činjenica sukladno dopisima na listu 44-45 spisa da tužitelj očito nije imao urednu dokumentaciju vezano za gradnju sukladno Zakonu o gradnji vezano za uredno vođenje građevinskog dnevnika i građevinske knjige što je potvrđeno iskazom svjedoka JO u predmetu P-2484/15 (iz tog predmeta je proizašao ovaj predmet), a gdje je svjedok potvrdio da je on bio nadzorni inženjer investitora (ovdje tuženika) da su predmetni građevinski radovi započeli 18.01.2013. te završili 15.05.2014. uz navod "ja sam kao glavni nadzorni inženjer voditelju građevinskih radova ČO neprestano ukazivao na potrebu da koliko je god to moguće ažurno upisuje podatke u građevinski dnevnik, koji se u pravilu gotovo svakodnevno vodi, odnosno u njega upisuju relevantni podaci u svezi s predmetnom gradnjom, dok se građevinska knjiga u pravilu sastavlja nakon dovršetka radova, te su u njoj u bitnom prikazane količine izvedenih radova i eventualna odstupanja od prvotno ugovorenog " list 107 poleđine spisa uz potvrdu da izvoditelj radova investitoru nije dostavio građevinsku knjigu i dnevnik uz potvrdu svjedoka: "…na što mu je voditelj tih radova ČO dogovorio da on odbija tako postupiti sve dok tužitelj ne podmiri izvoditelju radova između stranaka spornu tražbinu u svezi s predmetnom zgradom" , a sve vezano za činjenicu da izvoditelj radova nije investitoru predao građevinski dnevnik i građevinsku knjigu. Opisano je bilo u suglasju i sa iskazom svjedoka ČO glede nedostavljanja opisane dokumentacije zbog čega je ovdje tuženik kao tužitelj i pokrenuo postupka P-2484/15 list 42 spisa.

13. Nije sporna činjenica da je suprug tužiteljice svjedok ČO potvrdio u svom iskazu u predmetu P-2484/15 (iz kojeg je i izdvojena ovdje protutužba, list 1 spisa) da je on bio voditelj predmetnih radova list 109 zapisnika od 17.02.2016.g., da je građevinski objekt dovršen 14.10.2014.g. te je u svezi s tim sastavljen i odgovarajući primopredajni zapisnik, da su u konkretnom slučaju nastali prijepori vezano za neplaćanje dijela obveza kao i zbog činjenice citira se: "da nije obrt moje supruge nije izveo sve radove koji su kao takvi navedeni u građevinskoj knjizi" list 109 spisa zbog čega je i naveo da građevinsku knjigu pod takvim uvjetima nije bilo moguće predati investitoru-ovdje tuženiku. U svom iskazu u tom predmetu svjedok ČO je također učinio nespornim list 6 istog zapisnika u P-2484/15 da je on vlastoručno potpisao okončanu situaciju od 30.12.2014. koja prileži na listu 29 spisa uz potvrdu da količina i kvaliteta obračunatih radova prikazanih u privitku okončane situacije odgovara stvarnom stanju. Na istom ročištu u tom predmetu suprug tužiteljice je iskazao da je izveo za investitora-tuženika građevinske radove koji nisu bili vezani za predmetni ugovor (misli se na ugovor o izvođenju radova na listu 26 spisa) uz tvrdnju citira se: "da su ti drugi radovi koji nisu bili predmetom predmetnog ugovora, bili usmeno ugovoreni…" uz potvrdu da vezano za te usmeno ugovorene radove ovdje tuženiku nije izdao nikakav račun uz navod citira se: "u konkretno slučaju nije bio izdan poseban račun u svezi s izgradnjom na drugoj tužiteljevoj nekretnini iz razloga što je i vrijednost tih drugih radova iskazana u ukupnoj vrijednosti predmetnih radova " list 110 spisa. Saslušan u ovom predmetu na ročištu od 23.07.2018. listovi 233-236 spisa svjedok ČO je nesporno iskazao citira se: "ukupna uplata na ŽR tužiteljice iznosi 1.583.377,71 kuna prema ovoj okončanoj situaciji" misleći na okončanu situaciju na listu 29 spisa. Svjedok je potvrdio da je tehnika plaćanja bila preko računa i to na način da bi GO platio s računa dobivenog kredita od strane banke na račun obrta te da je bilo 7 takvih uplata. Svjedok ČO je također nesporno iskazao da je u ugovoru na listu 26 spisa navedeni iznos je obuhvaćao cijenu radova plus materijal "dakle ključ u ruke". Isti svjedok je također iskazao list 3 zapisnika od 23.07.2018. vezano za cesiju na iznos od 61.784,34 kune koja se spominje na listu 5 spisa da nije bilo novaca za materijal pa kako bi se izvršilo plaćanje materijala citira se: "cesija je napravljena jer je on iz svog džepa platio lovu u vidu plaćanja materijala. Na obrt [obrt] je sjeo ukupan iznos od 1.538.384,91 kuna". Na istom ročištu svjedok ČO list 6 zapisnika od 23.07.2018.g. je nesporno iskazao citira se: "na upit točno je da je plaćen iznos od 1.538.384,91 kuna prema okončanoj situaciji. Na upit plaćen je 68.213,57 kuna i taj iznos treba oduzeti od dugovanja jer isti nije bio prikazan" završen citat, list 6 i 7 istog zapisnika. Isti svjedok je potvrdio da je on ovjerio okončanu situaciju na listu 29 spisa kao što je i nesporno iskazao vezano za upit u čemu je postojao interes obrta [obrt] da se radi na drugačiji način od ugovorenog imenovani je iskazao citira se: "…što ja nisam znao koliko će me to u konačnici doći, nisam mogao procijeniti da bih se upustio u rizik" list 236 spisa.

14. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

15. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva i visina, a u svezi s time i pitanje da li je tuženik kao investitor platio tužiteljici kao vlasnici obrta [obrt] i izvođaču radova sve izvedene i naručene radove i materijal za predmetni objekt po ugovoru na str. 26 spisa. U svezi s tim sporno je i pitanje da li su tužiteljica i tuženik eventualno ugovorili neke druge dodatno naručene radove na nekoj drugoj nekretnini, jer to tvrdi tužiteljica u tužbi i to "na temeljima, dovršetku septičke jame i uljni separator". Sporno je i pitanje da li su po ugovoru o izvođenju radovi listovi 26-28 spisa izvedeni svi radovi od strane tužiteljice kao izvođača radova. Sporno je i pitanje da li je tužiteljica tuženiku pozajmljivala novac u vidu pozajmica s obzirom da tužiteljica tijekom postupka proširuje svoj činjenični osnov tužbe primjerice u podnesku od 04.05.2018. govoreći da je tužiteljica tuženiku dala pozajmice i to u iznosu od 75.000,00 kuna, 60.000,00 kuna, 25.000,00 kuna i 35.000,00 kuna list 138 spisa.

16. Predmet ovog spora vezano činjenični osnov kao i za stranke spada pod stvarnu nadležnost ovog suda sukladno čl. 34 ZPP-a. U odnosu na primjenu materijalnih propisa potrebno je ukazati da su investitor tuženik i izvođač radova- tužiteljica zaključili ugovor o izvođenju radova list 26 do 28 spisa od 19.10.2012.g. Na navedeni ugovor valja primijeniti odredbe ugovora o građenju koji je reguliran čl. 620 Zakona o obveznim odnosima (NN35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu ZOO) kojim stavkom 1 je propisano da ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Stavkom 2 isto članka je propisano da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku.

17. Kogentne odredbe ZOO-a jasno ukazuju da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku da bi bio valjan. Tužiteljica međutim tvrdi da je osim ugovora na listu 26-28 spisa, koji je glasio na iznos od 1.445.608,50 kuna a sukladno ponudi same tužiteljice kao izvođača radova koja ponuda na taj iznosi prileži konkretno na listovima 71-76 spisa (budući postoji i ponuda na veći iznos koja prileži na listovima 87-94 poleđine spisa od 18.11.2013.g. o čemu će kasnije biti riječi) da je došlo do usmenog dogovora s tuženikom i vezano za izvođenje drugih radova na objektu koji nije bio predviđen ugovorom na listu 26 spisa. Opisano je potvrđeno i iskazom tuženika sa ročišta od 9.4.2019.godine list 3 zapisnika, ali iz iskaza tuženika kojeg ovaj sud prihvaća proizlazi da su ti radovi na drugim objektima posebno plaćeni na ruke ČO, te opisano nije išlo preko računa, list 244 spisa, niti se opisano odnosilo na radove na predmetnom objektu. Opisano je bilo u suglasju i sa iskazom supruga tužiteljice , list 7 zapisnika od 17.02.2016. kojeg je dao u predmetu P-2484/15 da za te navodne dodatne radove na drugoj nekretnini uopće nije bio izdan poseban račun u vezi s izgradnjom na drugoj nekretnini već je vrijednost tih radova po iskazu ČO ukomponirana i iskazana u ukupnoj vrijednosti radova za predmetnu nekretninu po ugovoru na listu 26 spisa što jasno ukazuje ne samo da se radi o prikrivanju računa prema poreznom upravi radi plaćanja manjih izdataka prema državi već i na protupravnost takvih radnji.

18. Nadalje, da bi se radilo o tzv. dodatnim radovima sama činjenica čak i da je tome tako tj. da su napravljeni dodatni radovi ne daje tužitelju kao izvođaču automatski pravo naplatiti takve radove. Da bi stekao pravo na plaćanje izvođač je dužan dokazati da se naručitelj složio s takvim dodatnim radovima jer bi to značilo da je njihov ugovor izmijenjen i da je proširenjem opsega radova postojećeg ugovora stvoren i temeljem za dodatno plaćanje. Osim toga čak i da se naručitelj-investitor složio da se obavi neka izmjena u opsegu radova to ne znači i da se slažio da takvu izmjenu treba još i posebno platiti. Odstupanje od projekta čak i da je postojalo još i ne znači da se tuženik kao investitor složio s takvim plaćanjem. Da bi tome bilo tako tada bi i naručitelj trebao znati da će izmjene imati i posljedicu u povećanju cijene a što temeljem priležećih dokaza u spisu ne proizlazi cijeneći iskaz tuženika o čemu će kasnije biti riječi, te uzimajući u obzir iskaz tuženika da je te druge radove na drugoj nekretnini platio na ruke svjedoku ČO, što ovaj suda prihvaća budući da tome nije bilo tako ti drugi radovi na drugoj nekretnini koje opisuje tužiteljica u tužbi ne bi bili napravljeni. No i neovisno o navedenom ti drugi radovi se ne mogu podvoditi pod radove iz ugovora na str. 26 spisa i naplaćivati temeljem istog čak i da je njihova visina dokazana od strane tužiteljice a po ocjeni ovog suda nije.

19. Nadalje vezano za tvrdnje tužiteljice da nisu plaćeni svi izvedeni radovi sukladno ugovoru na listu 26-28 spisa tuženik s pravom ukazuje da na listu 29 spisa prileži tzv. okončana situacija koja nosi datum 30.12.2014.g. i koja je potpisana od strane izvođača radova ovdje tužiteljice, njezinog supruga i investitora naručitelja radova ovdje tuženika. Prema toj okončanoj situaciji navodi se da je ukupna vrijednost obavljanih radova 1.538.384,91 kn bez pdv te da ostaje za platiti 68.213,57 kuna. S obzirom da je cijelo vrijeme na terenu umjesto tužiteljice kao voditelj predmetnih radova bio svjedok ČO suprug tužiteljice koji je sam iskazao da je po zanimanju građevinar te da je završio osnovnu školu sam svjedok ČO je još iskazao da je izvršena uplata prema okončanoj situaciji na listu 29 spisa iznosila 1.583.377,71 kuna i da je ista izvršena na žiro račun tužiteljice u potvrdu da je svo (to op.a.) plaćanje išlo preko računa. Isto tako sam svjedok ČO vezano za zaključeni ugovor o izvođenju radova je potvrdio da je cijena od 1.445.608,50 kuna predstavljala cijenu radova plus materijal "dakle ključ u ruke" list 233 poleđine spisa. U kasnijem dijelu iskaza svjedok doduše vezano za brojke navodi da je na obrt [obrt] "sjeo ukupan iznos od 1.538.384,91 kn" list 234 spisa. No neovisno o navedenom disbalansu u iskazu imenovanog svjedoka glede stvarne visine na listu 6 zapisnika od 23.07.2018. svjedok ČO ponovno jasno iskazuje citira se: "na upit točno je da je plaćen iznos 1.538.384,91 kunu prema okončanoj situaciji. Na upit plaćen je 68.213,57 kuna i taj iznos treba oduzeti od dugovanja jer nije bio prikazan". Stoga iz iskaza svjedoka ČO proizlazi da je ukupno od strane tuženika tužiteljici plaćen iznos od 1.606.598,48 kuna ( tj. iznos od 1.538.384,91 kn + iznos do 68.213,57 plaćen cesijom).

20. Vezano za postojeće dokaze u spisu razvidno je da je tužiteljica putem svog supruga i svjedoka PO tijekom cijele gradnje vodila iznimno neurednu dokumentaciju tj. nije poštovala odredbe Zakona o gradnji vezano za uredno vođenje građevinskog dnevnika i građevinske knjige, izdavanja certifikata i atesta za ugrađene materijale kao i vezano za drugu dokumentaciju vezano za financijski aspekt koja bi se imala smatrati knjigovodstvenom dokumentacijom što je ukazano i u nalazu vještaka financijske struke na listu 3 nalaza od 23.11.2021. list 281 spisa o čemu će kasnije biti riječi. Takva činjenica se po ocjeni ovog suda ne može tumačiti u korist tužiteljice u kontekstu čl. 10 st 2 ZOO-a. Naime , sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) uz odredbe ZOO-a se dopunski primjenjuje i kogentne odredbe Zakona o gradnji koje jasno propisuju način vođenja od strane tužitelja kao izvođača radova građevinske knjige i građevinskog dnevnika uz obvezu da iste budu podložne provjeri od strane nadzornog inženjera te uz obvezu prilaganja atesta i certifikata vezano za ugrađene materijale. Iz iskaza svjedoka JO s ročišta od 17.02.2016. (radi se o zap. iz spisa P- 2484/15 gdje su stranke u obrnutim procesnim ulogama ovdje tužitelj je tamo tuženik) jasno proizlazi postojanje na strani tužiteljice neuredne dokumentacije od strane izvođača radova-tužiteljice uz odbijanje dostavljanja građevinske knjige i dnevnika što je po izvođač radova Zakonu o gradnju dužan dostaviti investitoru-naručitelju nadzornom organu kojeg je angažirao investitor. Opisano upravo služi radi provjere vezano činjenice da li izvođač radova obavljao poslove sukladno pravilima struke te da li je obavljao sve poslove u kojem obimu i količini. No ono što je bitno u iskazu nadzornog inženjera kojeg je angažirao investitor- ovdje tuženik kao naručitelj jest da je svjedok objektivno iskazao da u primopredajnom zapisniku od 14.10.2014. na listu 16-17 spisa je bilo izrekom navedeno koje radove je potrebno izvesti kako bi se nakon izvođenja tih preostalih radova utvrdilo da je objekt u cijelosti završen uz potvrdu da je ovdje tužitelju-izvoditelju radova bio ostavljen rok od 30 dana da izvede sve te radove po primopredajnom zapisniku list 16-17 spisa i uz potvrdu svjedoka da izvođač nije izveo te radove već ih je izveo investitor u osobnoj režiji. Stoga je razvidno vezano za tvrdnje ovdje tužiteljice da nisu plaćeni svi izvedeni radovi list 1 spisa da opisano i nije moglo biti plaćeno sukladno ponudi koju je dao izvođač radova ako ti radovi koje je trebao izvesti izvođač nisu u cijelosti bili izvedeni a radi se o radovima navedenim u točkama 1-14 primopredajnog zapisnika list 16-17 spisa. Tužiteljica ne dolazi u pravno povoljniju situaciju cijeneći iskaz svjedoka JO da ti radovi ne utječu u bitnom da je taj objekt dovršen jer je tuženik bio prisiljen angažirati druge izvođače za dovršetak istih što je bila obveza tužiteljice. Nadalje neiskustvo vezano za izvođenje tako velikih radova od strane tužiteljice točnije svjedoka ČO priznaje i svjedok tužitelja ČO koji je u svom iskazu sa ročišta od 23.07.2018. priznao da mu je tuženik objasnio da on dobiva sredstva iz Europe i da to mora pravdati uz potvrdu da je vidio interes on i njegova supruga da se radi na drugačiji način od onoga kako je trebalo raditi po ugovoru na listu 26 spisa u tome citira se: "što ja nisam znao koliko će me to u konačnici doći, nisam mogao procijeniti da bih se upustio u rizik. Na upit konkretno ja kad se radi o centralnom (grijanju) nisam te struke pa ne mogu znati da li će to biti taj iznos koji se navodi u troškovniku…" završen citat list 236 spisa, što je bilo u suglasju i sa dijelom iskaza tuženika kad je opisivao zašto je on izvodio neke radove.

21. U takvom kontekstu gdje i sam svjedok ČO na ročištu od 23.07.2018. list 3 tog zapisnika priznaje citira se: "nije bilo novaca za materijal pa kako bi se izvršilo plaćanje materijala cesija je napravljena jer je on iz svog džepa platio lovu u vidu plaćanja materijala" list 234 spisa. Sud stoga prihvaća iskaz tuženika saslušanog na roč. od 09.04.2019. iz kojeg proizlazi da je on potpisom na l. 29 spisa prihvatio iz okončane situacije iznos od 1.583.377,71 kuna da je iznos od 68.213,57 kuna nije bio iznos kojeg je on trebao platiti već je trebao napraviti cesiju. Sud prihvaća iskaz tuženika da je tužitelj dao ponudu za kompletne radove te da je materijal nakon što bi se uplatili novčani iznosi trebao nabaviti [obrt] od svih aktera uz potvrdu da se iznos od 170 eura/m2 list 140 spisa odnosio samo na cijenu ruku bez materijala. Sud prihvaća navod tuženika da su se on i tužiteljica dogovarali da će on raditi radove na nekom drugom objektu primjerice za separator ali da to nije bio predmet dogovora za ovaj objekt uz napomenu "tužitelj je izveo radove i to je njemu posebno plaćeno na ruke ČO, dakle to nije išlo preko računa" list 3 zap. od 09.04.2019.g. Sud prihvaća iskaz tuženika da između njega i tužitelja nije bilo dogovoreno niti usmeno da će se izvesti na objektu na l. 26 spisa neki (bitni op.a.) dodatni radovi te da je građevinski dnevnik stvarno stanje radova koji su izvedeni na terenu. Sud prihvaća iskaz tuženika da nisu bili izvedeni svi radovi vezano za ugovor na l. 26 spisa a što dokazuje primopredajni zapisnik listovi 16-17 spisa, uz potvrdu tuženika da je te radove izvela treća osoba a ne tužitelj. Sud prihvaća iskaz tuženika da je novac od EU fondova proslijeđen Zagrebačkoj banci te da je poanta bila da bi se nakon toga novac davao tužitelju i to na način isplate 6 situacija-rata, trebalo je biti 6 situacija po 250 i 300 tisuća kuna te da je sve išlo dobro do 4. transakcije jer je tužitelj podmirivao dobavljače i izvođače uredno ali u 5. situaciji trebali su biti isplaćeni izvođači Klen d.o.o., Macuka, EO uz navod tuženika citira se: "on je s 5. situacijom na iznos od 250.000,00 kuna cca potrošio novce ne znam na što i onda su oni meni zvali da im nisu plaćeni računi nakon čega sam ga ja nazvao i pitao ga zašto nije platio dobavljače, ja sam ih zvao da dođu raditi, on mi je rekao da je trenutno u nekoj kupnji stana i da će on dignuti kredit da to riješi da se strpim" list 245 spisa. Sud prihvaća iskaz tuženika da je tužitelj ostao dužan B, G, EO, Ć oko 300.000,00 kuna, jer je sve opisano bilo u suglasju sa postojećim dokazima u spisu npr. list 227, list 231 , 232, kao i sa izvršenim uplatama na str. 54 do 61 spisa. Sud prihvaća i navod tuženika da je tužitelj trebao isplatiti sredstva onima koji su obavljali radove, prihvaća iskaz tuženika da radovi na listu 16-17 spisa ne spadaju u naknadno ugovorene radove. Vezano za situaciju zbog čega je tuženik sam izvodio radove umjesto tužitelja tuženik je iskazao citira se: "jer firma [obrt] nije imala iskustva u građenju tako velikog posla, ja sam mu rekao da ću mu ja pomoći naći tko će raditi struju, vodu, gdje će se kupiti pločice da on ne mora gubiti vrijeme i onda će on njima platiti iznos po završetku posla iz novčanih iznosa koje je dobio. Na upit da li je jedan od razloga kašnjenja s radovima odg: bio je dogovor da će krenuti sa 6 ljudi, krenuo je s dvojicom, poslije su ta dvojica otišli, imao je problem s radnom snagom" završen citat, list 5 i 6 zapisnika od 09.04.2019.g. Sud prihvaća iskaz tuženika da je postojao rok o dovršetku objekta po ugovoru na listu 26 spisa te da je isti trebao biti gotov za sezonu 2014.g. te da je zbog kašnjenja propustio tu sezonu. Sud prihvaća navod tuženika da je njemu banka davala novce te da je on morao plaćati izvođačima uz iskaz tuženika da je zbog duga tužitelja DO platio od 117.000,00 kuna s kamatama (što je bilo u suglasju sa dokazima na listu 227 spisa presuda P-860/16, ugovor o jamstvu list 237 spisa). Stoga sud prihvaća navode tuženika citira se: "njemu su plaćani svi novci, on ih je očito negdje drugdje usmjerio i potrošio". Opisani iskaz tuženika bio je u suglasju s iskazom svjedoka ČO u dijelu u kojem je opisivao da on nije te struke pa nije mogao znati da li će to biti taj iznos koji se navodi u troškovniku list 7 zap. od 23.07.2018. što u kontekstu da je upravo tužiteljica dala ponudu po troškovniku na listu 76 spisa (na iznos od 1.445.608,50 kn bez pdv-a listovi 76 spisa) se ne može tumačiti na štetu tuženika budući je očito izvođač radova dao pogrešnu procjenu vezano za ukupne troškove koštanja tih radova koji su u tijeku izvođenja istih narasli zbog čega je tužiteljica kao izvođač ostala bez sredstava za plaćanje dobavljačima materijala iako joj je tuženik uredno ista doznačio preko ishodovanog kredita, a koji računi listovi 231 do 232 su izdavani upravo na ime tužiteljice kao obrta a za iste je garantirao tuženik. 22. Stoga po ocjeni ovog suda, što je potvrđeno i financijskim vještačenjem tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje vezano za neplaćanje od strane tuženika svih izvedenih radova odnosno vezano za neplaćanje od strane tuženika naknadno naručenih radova budući sud prihvaća iskaz tuženika.

23. Nadalje, u svojoj stihijskoj tužbi tužitelj je tijekom postupka tvrdio i da je tuženiku dao pozajmice na ukupnog iznos od 195.000,00 kn list 138 spisa što uopće nije spominjao u prvotnoj tužbi u kojoj se pozivao isključivo na dokumentaciju na l. 3-6 spisa. Vezano za činjenični osnov potraživanja s osnova pozajmica opisano je regulirano odredbama čl. 499 st 1 ZOO-a propisano je da ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

24. Za razliku od ugovora o gradnji ugovor o zajmu jest konsensualni ugovor jer nastaje u trenutku kad su se stranke suglasile o njegovim bitnim elementima, on je dvostranu obvezan ugovor a isto i neformalni ugovor jer za razliku ugovora o gradnji zakonodavac ne nalaže njegovo sklapanje u nekom određenom obliku. Kad je predmet ugovora o zajmu novčana svota mora postojati određenost novčane svote i novčane jedinice. U konkretnom slučaju tužiteljica opet ne dostavlja adekvatne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je sa tuženikom zaključio ugovor o zajmu i to na iznosu od 75.000,00, 65.000,00, na iznos od 25.000,00 kuna i 35.000,00 kuna odnosno ukupno iznos od 195.0000,0 kuna. Doduše tužitelj u podnesku od 04.05.2018. navodi da je tuženik vratio na žiro račun tužiteljice pozajmicu od 25.000,00 kuna dok iznos od 170.000,00 kn nije vraćen. Iz iskaza tuženika s ročišta od 09.04.2019. doista proizlazi da je dobivena pozajmica od strane tužitelja u iznosu od 25.000,00 kn ali da je firma Brid trebala platiti pa se radilo o pozajmici upravo toj firmi Brid d.o.o.. Tuženik je negirao navod vezano za list 142 spisa da je njemu dana pozajmica od 75.000,00 kn, 60.000,00 kn i 35.000,00 kn a u spisu ne postoje takvi dokazi. Stoga je teret tog dokaza vezano za tražbinu po ovom činjeničnom osnovu-zajmu ležao na tužiteljici. Isto tako tužiteljica ne dolazi u pravno povoljniju situaciju niti ako se uzme u obzir kronologija izvođenja građevinskih radova na stambenoj građevini na lokaciji k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na list 141-144 spisa. Naime tužiteljica u tom dijelu ispravno upućuje da su se tijeku građevinskih radova dogodila neke manje izmjene za koje su unaprijed bile dogovorene cijene list 141 spisa, što je glede manjih izmjena potvrdio i tuženik. Međutim, iz već spomenute okončane situacije na l. 29 spisa jasno proizlazi da je tužiteljica prihvatila utvrđene iznose uključuju ukupnu vrijednost od 1.538.384,91 kn bez pdv-a zbog čega ostaju nejasni njezini navodi iz okončane situacije vezano za manje izmjene jer je razvidno da je svojim potpisom pečatom prihvatila navedeni iznos kao konačan. Nadalje, sve opisano se odnosi i na tzv. specifikaciju na l. 48 spisa glede troškova materijala vezano za predmetnu lokaciju. Nadalje, u podnesku od 08.03.2016.g. tuženik je dostavio i dokumentaciju koja se odnosila i na konkretne uplate koje je tuženik učinio prema obrtu [obrt]. Tako se iz dostavljenih dokaza može utvrditi listovi 56-61 spisa da je kronološki gledano vezano za isplatu kredita na račun primatelja obrta [obrt] **.**.2013. uplaćen iznos od 250.00,00 kn list 57 spisa, dana 29.07.2013. uplaćen je po istom osnovu iznos od 250.000,00 kn list 58 spisa, dana 13.11.2013. 300.000,00 kn list 59 spisa, dana 01.12.2013. 250.000,00 kn list 56 spisa, dana 05.02.2014. 350.000,00 kn list 60 spisa i dana 11.03.2014. 32.387,00 kn list 61 spisa što samo po tom osnovu predstavlja zbrojeno iznos od 1.432.387,00 kn. Međutim na listu 54 spisa prileži i uplata dana 11.03.2013. iznosa od 62.500,00 kn obrtu Lego list 54 spisa što s prethodnim iznosom daje svotu od 1.494.887,00 kn uz uplatu putem cesije na l. 55 spisa dana 14.05.2015. daljnjih 30.000,00 kn daje svotu od 1.524.887,00 kn. Samo tako gledano cijeneći okončanu situaciju i iznos bez pdv-a od 1.538.384,91 kn ostala bi razlika od 13.497,91 kn neplaćenog iznosa prema okončanoj situaciji (naglašava se samo tako gledano jer i sam suprug tužiteljice svjedok ČO na zap. od 23.07.2018. jasno naveo da je na obrt [obrt] citira se "sjeo ukupan iznos od 1.538.384,91 kunu" list 234 spisa), čime tužiteljica opet ne dolazi u povoljniji pravni položaj jer je u tom dijelu suglasnih iskaza ČO i tuženika bilo razvidno da sve radove na predmetnom objektu nije izvela tužiteljica zbog čega njezin suprug i nije želio potpisati sve u građevinskoj knjizi, pa se oni radovi koji nisu izvedeni po tužiteljici već su za to bili angažirani drugi izvođači ne mogu naplatiti po tom osnovu od strane tužiteljice ako ih je financirao tuženik. Da je tome tako proizlazi i iz očitovanja same tužiteljice na listu 327 spisa u podnesku od 06.11.2020. godine. Nadalje i iz presude na str. 227 do 230 spisa proizlazi da je ovdje tuženik morao zbog neplaćenih računa od strane tužiteljica samo na ime glavnice isplatiti DO vlasnici to Z bez kamata iznos od 73.957,29 kn iz razloga što je jamčio za građevinski obrt [obrt] (sukladno ugovoru na str. 237 spisa) list 227 poleđine spisa, što samo dokazuje navode iz iskaza tuženika da upravo tužitelj nije podmirivao obveze koje je on bio dužan podmiriti i za koje je imao osigurana sredstva. Tome u prilog idu i dostavljeni dokazi na str. 231 i 232 spisa iz kojih je razvidno da su računi ispostavljani vezano za predmetni objekt upravo na tužitelja primjerice tvrtka Anti-com d.o.o. na iznos od 14.206,50 kn, zatim tvrtka Privo d.o.o. list 232 na iznos od 67.840,00 kn,što je bilo u suglasju i sa iskazom tuženika .

25. Nadalje, tužiteljica nije dokazala niti nakon provedenog građevinskog vještačenja osnovanost osnove svoje tražbine. Naime, sud rukovodi vještačenjem ali sud ne može činjenično tražiti od vještaka da utvrđuje ono što sam tužiteljica i ne traži. Činjenični osnov vještačenja po vještaku graditeljske struke postavila je sam tužiteljica po punomoćnici u podnesku od 18.06.2019. te je temeljem toga vještaku i postavljen zadatak sukladno tim činjeničnim okvirima.

26. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka graditeljske struke proizlazi da mu je dana 09.01.2017. punomoćnica tuženika dostavila grafički dio projektne dokumentacije u PDF obliku (tlocrte, presjeke i pročelja zgrade) i specifikaciju okončane situacije, da se dana 10.03.2018. našao s tuženikom koji mu je dao na uvid građevinsku knjigu, naslovnu stranicu okončane situacije i Ugovor o izvođenju radova od 19.12.2012. godine na ugovoreni iznos od 1.445.608,50 bez uključenog poreza na dodanu vrijednost, dok mu je specifikaciju radova po okončanoj situaciji dostavio elektronskom poštom u PDF i XLSX formatu, da se nekoliko dana kasnije, našao s punomoćnicom tužiteljice koja mu je dostavila preslik građevinske knjige s okončanom situacijom i specifikacijom okončane situacije, građevinske dnevnike koji se sastoje od 4 knjige i glavni projekt za stambenu-obiteljsku kuću na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (građevinska čestica broj 4). Vještak je naveo da uvidom u predmetni spis, podneske stranaka i iskaze svjedoka je teško utvrditi na koje okolnosti bi trebalo izraditi predmetni nalaz i mišljenje, da na strani 5 spisa je iskazana razlika u iznosu od 112.102,77 kuna kao razlika koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju plus uvećano još za 95.000,00 kuna koju potražuje građevinski obrt [obrt] za isporučeni građevinski materijal gdje nje poznato o kojem materijalu i kojoj količini je materijala je riječ. Nadalje je naveo da pregledom građevinske knjige koju u dijelu potpisuje svjedok ČO koji je u predmetnom poslu sudjelovao kao voditelj radova, a koja je služila kao obračun izvršenih radova kod ispostavljanja okončane situacije na iznos od 1.538.384,91 kuna utvrđena vrijednost radova koje je ovjerio potpisom u građevinskoj knjizi iznosi 667.529,68 kuna od ukupno navedenog iznosa po okončanoj situaciji. Iznos od 667.529,68 kuna dobio je od građevinske knjige i specifikacije radova u okončanoj situaciji. U svom iskazu na strani 109/2 svjedok navodi da je potpisao samo one stranice građevinske knjige za radove koje je izvodio. Vještak je nadalje iskazao da nije jasno da li je cijena za "ruke" od 170eura/m2 za "ruke" uključuje sve radove potrebne na izgradnji kuće ili samo one koje je izvodio. Građevinskom knjigom obračunati su radovi gdje je jediničnom cijenom uključen rad i materijal za svaku stavku, list 134 spisa. Sve opisano vještak je iznio na ročištu od 11.02.2020.g.

27. Nadalje u odnosu na predloženo financijsko vještačenje od strane tužiteljice u podnesku od 06.11.2020.g. tužiteljica je predložila činjenično što traži od vještaka između ostalog i obvezu vještaka da uzme u obzir sve izvršene uplate na žiro račun tužiteljice kao i sve izvršene isplate prema dobavljačima za materijal, uplata od strane tužiteljice s osnova pozajmica, transakcija koje je tuženik naložio tužiteljice, plaćanje pdv-a na pozajmice, plaćanja poreza na dobit.

28. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 23.11.2021. godine proizlazi da je vještak ukazao na listu 3 nalaza i mišljenja na nedostajuću dokumentaciju koja je neuredno vođena uz napomenu da se vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom ne mogu smatrati dokumenti pisani rukom pri čemu nisu ovjereni od bilo koje stranke u postupku. Vještak je ukazao da računi dobavljača na l. 180-222 spisa koje je tužiteljica dostavila u spis se ne mogu dovesti u vezu s iznosima iz troškovnika okončane situacije. naveo je da su predmetni računi izdani na kupca-građevinski obrt [obrt] ali nije moguće dovesti i utvrditi da bi se svi priloženi računi dobavljača odnosili na troškove izgradnje objekta za tuženika. Naime tužiteljičin građevinski obrt [obrt] mogao je obavljati građevinske usluge i za druge investitore. Vještak je stoga naveo cijeneći okončanu građevinsku situaciju kojeg su potpisale obje strane da je ukupno na ime podmirenja troškova tuženik uplatio 1.470.171,34 kn pa da slijedom toga proizlazi razlika za plaćanje od 68.213,57 kn sukladno podacima kojima je raspolagao, budući je vještak jasno ukazao na nedostatnu i neurednu dokumentaciju od strane tužitelja. Vještak financijske struke je naveo da na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza te prema dokumentaciji u spisu, kao i na temelju dodatno pribavljene dokumentacije od tužiteljice, vještak je mišljenja da se na postavljeni zadatak financijskog vještačenja, može očitovati samo djelomično, odnosno isključivo na način da jedini relevantni vjerodostojan dokument iz kojeg proizlazi visina potraživanja tužiteljice, vlasnice građevinskog obrta ' [obrt] se odnosi na potraživanje iskazano u 'Okončanoj situaciji', u visini od 68.213,57 kn. Nastavno na svu ostalu dokumentaciju, navedenu u ovom nalazu, vještak istu smatra nevjerodostojnom i nepotpunom. Nadalje, vještak naglašava kako se u ovom predmetu, zbog nedostatka dokumentacije nije mogao očitovati ni vještak građevinske struke. Vještak posebice naglašava da tužiteljica nije dostavila svu traženu dokumentaciju, odnosno dokumentaciju iz koje proizlazi da se računi dobavljača odnose na građenje za tuženika, kao ni dokumentaciju iz koje proizlazi dodatno potraživanje od tuženika. I na ročištu od 02.03.2022. godine vještak financijske struke je naveo na upit punomoćnik tužitelja da ostaje potraživanje od 68.213,57 kuna koje proizlazi iz vjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije a to je okončana situacija, da kao što je napisao i očitovanje građevinskog vještaka koji se očitovao o valjanosti takve dokumentacije a sa stajališta njegove struke u pogledu priznavanja izvedenih građevinskih radova, kako količinski tako i vrijednosnu mjerodavna je dokumentacija ovjerena ili od nadzornog tijela ili ako nije bilo nadzora tad od onoga tko prima radove u konkretnom slučaju to bi bio tuženik. U tom smislu svaki dokument koji nije ovjeren ili za koji se ne može zaključiti da se odnosi na ugovorene radove i sagrađeni objekt s knjigovodstvene strane se takav dokument ne može uzeti u obzir. Vještak je nadalje iskazao da je uzeo u obzir dokumentaciju koja je u prilogu spisa s time što se građevinski vještak očitovao vezano za istu okončanu situaciju. Na upit da li je vještak pregledao dokumentaciju od 170-220 spisa-fakture koje prileže u plastičnim fasciklima vještak je naveo da je istu pregledao i naveo kao pregledanu u uvodnom dijelu nalaza, a radi se o ulaznim računima raznih dobavljača ispostavljenih na građevinski obrt [obrt] kojeg je tužiteljica vlasnica, no kako je to i naveo iz istoga se ne može zaključiti da se radi o materijalu i robi koja se odnosi upravo na predmetne radove ugovorene za tuženika. Vještak je pojasnio da on u svom izračunu gleda i vodi računa o tome što je tužiteljica plaćala i koji su joj bili troškovi vezano za obračunavanje tuženiku, da se uvijek gleda izlazni račun prema tuženiku te da za takav izračun treba ovjerena okončana situacija.

29. Sud prihvaća nalaz vještaka međutim, i cijeneći taj nalaz tužiteljica ne može doći u pravno povoljniju poziciju kraj činjenice da je suprug tužiteljice svjedok ČO na roč. od 23.07.2018.g. prvotno iskazao da je na žiro račun tužiteljice sjela uplata od 1.583.377,71 kn prema okončanoj situaciji da bi kasnije potvrdio da je ipak "sjeo ukupan iznos od 1.538.384,91 kn" list 234 spisa da bi na l. 6 istog zap. iskazao: "na upit plaćen je 68.213,57 kn i taj iznos treba oduzeti od dugovanja je nije bio prikazan" listovi 6 i 7 istog zapisnika. Stoga iz iskaza svjedoka ČO proizlazi da je plaćen ukupan iznos na obrt [obrt] od 1.538.384,91 kn + 68.213.57 što bi zbrajanjem dalo 1.606.598,48 kn zbog čega je uostalom i od strane tužiteljice i bila prihvaćena okončana situacija na l. 29 spisa. Ovaj sud primjećuje da je u okončanoj situaciji u donjem lijevom kutu navedeno da ostaje za platiti 68.213,57 kn. Međutim ponovno se ukazuje sukladno dokumentu na l. 106 spisa da sve radove nije izvodila tužiteljica putem svog supruga koji je sam iskazao l.236 spisa da nije znao koliko će ga u konačnici doći ti radovi a iz iskaza tuženika točno proizlazi koje je on radove izveo. na ročištu od 15.11.2024. na upit suca u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja stranku su se suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu te nitko nije predlagao provođenje daljnjih dokaza u vidu primjerice usmenog saslušanja vještaka financijske struke ili utvrđenja cijene izvedenih radova u onom dijelu koje je izveo sam tuženik list 106 spisa a sve u cilju kako bi se moglo utvrditi postojanje eventualne tražbine tužitelja prema tuženiku uzimajući u obzir postojeće dokaze u spisu koji govore o tome koliko je novaca uplaćeno na račun tužiteljice, nalaz i mišljenje vještaka financijske struke koji je svoj nalaz izložio na roč. od 02.03.2022.g. Sukladno navedenom valjalo je temeljem čl. 221a ZPP-a odbiti u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan stav I izreke ove presude.

30. U odnosu na postupovni dio ove parnice tijekom cijelog postupka je primjenjivano iznimno široko načelo otvorenog pravosuđenja. na ročištu od 15.11.2024. godine zakazano je ročište za objavu presude za dan 13.12.2024. ali je isto rješenjem odgođeno za dan 20.12.2024. godine.

31. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154 st 4 ZPP-a.

32. Tuženoj zastupanoj po punomoćnici valjao je priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu sukladno vrijednosti predmeta spora 250 bodova Tbr 8/1, za zastupanje na ročištima od 14.03.2016., 16.04.2018., 11.06.2018., 23.07.2018., 09.04.2019., 11.02.2020., 22.05.2020., 02.03.2022., 15.11.2024. po 250 za svako to ročište Tbr 9/1, a za ročište od 02.02.2016. 25% ili 62,5 bodova tbr. 9/5, za sastav obrazloženom podneska od 28.05.2018., Tbr 8/1 250 bodova ili ukupno 302,50 bodova ili 6.125,00 eura (1 bod = 2,00 eura tbr. 50 u svezi s tbr. 48 st. 3 Tarife) uz PDV od daljnjih 25% ili 1.531,25 eura zbrojeno 7.656,25 eura, ali budući je tuženik potraživao iznos od 7.500,00 eura valjalo je temeljem . 2 st. 2 ZPP-a dosuditi tuženiku iznos od 7.500,00 eura koji iznos parničnog troška mu je dužna isplatiti tužiteljica, stav II izreke ove presude.

33. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženiku u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa kamatom na isti kao neosnovan, stav III izreke presude.

U Puli, 20. prosinca 2024. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

l. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika