REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1869/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487 zastupanog po službenoj osobi ČU, radi poreznog nadzora, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23- 01/6, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. lipnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/22-01/131, URBROJ: 513-07-08/22-1 od 13. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/II-471-02/23-01/6, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. lipnja 2023. (ispravljenima rješenjima od 8. studenog i 13. prosinca 2023.) tužitelju je utvrđena obveza plaćanja poreza (i prireza) na dohodak od drugog dohotka za 2017. i 2019., s pripadajućim doprinosima za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

2. Citirano prvostupanjsko rješenje doneseno je nakon provedenog poreznog nadzora, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: 471-02/21-01/726, URBROJ: 513-07- 08/22-14 od 14. rujna 2022. (dalje: Zapisnik), u kojem je utvrđeno da je tužitelj u promatranom razdoblju ostvario primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak i to: (1) u 2017. - temeljem Ugovora o nalogu od 16. siječnja 2016. i 26. listopada 2016. kojima se kao nalogoprimac preuzeo obvezu organizacije i izgradnje dvije obiteljske kuće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 2017. primitak u ukupnom iznosu 655.000,00 €; (2) u 2019. primitak u iznosu od 11.163,00 € isplaćen od strane druge fizičke osobe na račun u slovenskoj banci.

3. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/23-01/6, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. lipnja 2023

., odbijena je žalba tužitelja izjavljene protiv gore spomenutog prvostupanjskog rješenja.

4. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi i tijekom spora (održana rasprava) izlaže kao i u tijeku upravnog postupka (Prigovor, Žalba) te navodi kako slijedi. Prije svega, prigovara da je rješenje prvostupanjskog tijela nerazumljivo i da se ne može ispitati iz razloga što u istom nedostaj ključan dio – obračun porezne osnovice. Nastavno na prethodno, navodi da u poreznom rješenju nije prikazan niti jednom rečenicom obrazložen način temeljem kojeg je porezno tijelo utvrdilo visinu poreznih osnovica za 2017. i 2019.

Tužitelj prigovora i visini porezne osnovice utvrđene procjenom navodeći da se ista temelji na pogrešno izračunatoj vrijednosti građenja objekata. Pojašnjava da je pri izračunu ove vrijednost porezno tijelo polazilo od podatka o etalonske cijene građenja (6.000,00 kn/m[2] ) te iz takvog izračuna proizlazi da je ukupni trošak gradnje od faze projekta do faze "ključ u ruke" iznosio 517.210,09 €, a što smatra nerealnim. Potonje stoga što se radi o luksuzno uređenim nekretninama a etalonska vrijednost građenja ne obuhvaća opremu građevine, pogotovo ne onu koja je u konkretnom slučaju ugrađena. U vezi toga, ukazuje kako iz ugovora o nalogu proizlazi kako je gradnja i opremanje nekretnina podrazumijevalo i izradu fasade, unutarnje keramike, sanitarija, uređenje okoliša – hortikulture, izgradnju pergola, grill zone itd. Jednako tako iz ugovorenih posebnih uvjeta građenja jasno je razvidno kako je ugrađena PVC stolarija sa 6 izolacijskih komora i termoizolacijskim staklom punjenim plinom, zatim alu rolete s elektro podizačima, podno grijanje, dizalica topline, parketi i keramika i klase, septička jama itd. Sukladno prethodnom, smatra da je okolnost utvrđivanja visina troškova i opremanja nekretnine trebalo provesti vještačenje. Ističe da je u tijeku nadzora poreznom tijelu dostavio poreznom tijelu Procjembeni elaborat građevinske vrijednost radova na nekretninama izgrađenim u k. o. [katastarska općina] od 16. studenog 2022., izrađen od strane trgovačkog društva Visstus projekt d.o.o., a prema kojem elaboratu građevinska vrijednost izvedenih radova na k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] iznosi 3.454.293,00 kn, a na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Mihotići 1.289.099,80 kn. Slijedom prethodno navedenog, obzirom da je temeljem ugovora o nalogu za izgradnju predmetnih objekta primio iznos od 3.277.507,50 kn (435.000,00 € - za prvo navedenu nekretninu) i 1.356.210,00 kn (180.000,00 € - za drugu nekretninu) to je razvidno da je izgradnju obaju nekretnina završio s minusom od -109.675,30 kn iz čega proizlazi da je visina poreznih osnovica utvrđenih od strane poreznog tijela utvrđena sasvim netočno pa su posljedično pogrešno obračunate i obveze s osnova poreza prireza i obveznih doprinosa.

Zaključno, tužitelj prigovora nastupu zastare prava na utvrđivanje porezne obveze za primitke ostvarene u 2016. obzirom da je zastara počela teći 1. siječnja 2017. slijedom čega je dana 1. siječnja 2023. protekao šestogodišnji zastarni rok. 5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. U ovom sporu provedena je rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama ovog upravnog spora nesporno je: da je tužitelj temeljem Ugovora o nalogu od 16. siječnja 2016. i 26. listopada 2016., kojim se obvezao da će u svojstvu nalogoprimca u ime i za račun na nalogodavaca, stranih državljana, poduzimati radnje i obavljati poslove pri izgradnji stambenih objekata na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ukupno 4 stana), ostvario primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak; da je izgradnja predmetnih građevina dovršena tijekom 2017.; da su za izgradnju predmetnih objekata na temelju Ugovora o nalogu tužitelju isplaćen sredstva u ukupnom iznosu od 655.000,00 €, da je tužitelj 14. siječnja 2019. na svoj račun u Republici Sloveniji zaprimio uplatu od strane njemačkog državljanina DU u u iznosu od 11.163,00 €.

10. Sporno je da li je visina osnovice poreza na dohodak pravilno utvrđena.

11. Iz sadržaja spisa slijedi da je porezna osnovica porez na dohodak (za 2017.) kojeg je tužitelj ostvario gradnjom nekretnina za strane državljane utvrđena kao razlika između ukupnih primitaka i izdataka za svaku nekretninu posebno. Tako je u odnosu na nekretninu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] (nalogodavac ŠU) kao primitak utvrđen uplaćeni iznos od 1.331.989,74 kn (180.000,00 €), dok su izdaci utvrđeni u ukupnom iznosu od 979,364,52 kn, od čega se iznos od 2.861,35 odnosi na vodni doprinos, iznos od 2.343.17 kn na komunalni doprinos, iznos od 12.420,00 kn na priključak struje te iznos od 961.740,00 kn na trošak građenja. U odnosu na nekretninu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nalogodavci LUP, ČUP, DUP) primitak je utvrđen u iznosu 3.537.757,73 kn/475.000,00 €, dok su izdaci utvrđeni u ukupnom iznosu 2.935.107,05 kn (10.217,55 kn - vodni doprinos; 7.029,50 kn - komunalni doprinos; 37.260,00 - priključak struje; 2.880.600,00 kn - trošak građenja). Trošak građenja predmetnih objekata utvrđen je procjenom – primjenom podatka o etalonskoj cijeni građenja u iznos od 6.000,00 kn/m[2] korisne površine stana.

12. Odredbom čl. 92. Opće poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ), a koji propis je bio na snazi u vrijeme provođenja nadzora, propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti (st. 1.). Porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom (st. 2. tč. 3.).

13. Odredbom čl. 88. OPZ-a propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: porezno tijelo za činjenice na kojima utemeljuje porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

14. Prema čl. 68. st. 1. OPZ-a porezni obveznika dužan je da prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze, dok čl. 69. OPZ-a propisuje da je porezni obveznik dužan je tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja na način da potpuno i istinito iznosi činjenice bitne za oporezivanje te da za svoje tvrdnje ponudi dokaze.

15. Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da tužitelj, iako uredno pozvan od strane poreznog tijela, u tijeku nadzora nije dostavio niti jednu ispravu (računi i sl.) vezano za troškove građenja predmetnih nekretnina. Štoviše, u tijeku nadzora izjavljuje da se ne sjeća gdje je kupljen građevinski materijal i oprema, koliko je cijena istih kao niti tko je izvodio građevinske radove.

16. Primjenom ranije citiranih zakonskih normi na ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka te imajući pritom u vidu i jedno od osnovnih načela poreznog prava – načelo dokumentarnosti, prema kojem se činjenice bitne za oporezivanje dokazuju vjerodostojnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu Sud utvrđuje da su osporavana rješenja poreznih tijela utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što prigovorima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju.

17. Naime, kako iz ranije izloženog činjeničnog stanja slijedi da tužitelj ne raspolaže dokumentacijom kojom bi dokazao visinu izdataka utrošenih u izgradnju predmetnih objekata (stanova) to su u konkretnom slučaju bile ostvarene zakonske pretpostavke za utvrđivanje porezne osnovice procjenom.

Sukladno prethodnom, Sud nalazi da je pravilno porezno tijelo postupilo kada je pri utvrđivanju visine troškova utrošenih u gradnju nekretnina polazilo od podatka o etalonskoj cijeni građenja budući da se radi o službenom podatku (objavljenom u Narodnim Novinama) koji se formira na temelju prosječnih cijena građenja i obuhvaća sve troškove izvedbe građevinskih i drugi radova (pripremni, zemljani, konstrukcijski, instalaterski, završni te ugradnja građevinskih proizvoda, opreme ili postrojenja) u vezi s građenjem stanova, uključujući vodni doprinos te porez na dodanu vrijednost. 18. Navod tužitelja da je trošak građenja trebalo provesti vještačenje obzirom da je riječ o luksuznim nekretninama čija je gradnja i trošak opremanja veći nego li je etalonska cijena građenja, Sud cijeni neosnovanim budući da se izdaci dokazuju vjerodostojnim ispravama sačinjenim u vrijeme njihova nastanka kao dokazima o stvarno nastalim izdacima u to vrijeme, a ne vještačenjem. Osim toga, valja istaknuti da je riječ o ponovljenom navodu iz upravnog postupka (Prigovor, Žalba) na koji su se tuženik i prvostupanjsko tijelo očitovali u obrazloženjima svojih odluka iznoseći pritom jasne, precizne te činjenično i pravno utemeljene razloge na osnovu kojih su ocijenili da provođenje vještačenja nije potrebno, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. 19. Nadalje, način utvrđivanja porene osnovice detaljno je opisan i tablično prikazana u Zapisniku te obrazloženju prvostupanjskog rješenja (str. 13. – 15) slijedom čega se i ovaj prigovor tužitelja ocjenjuje neosnovanim.

20. Suprotno navodima iz tužbe, porezna obveza nije nastala u godini isplate primitka već, obzirom na prirodu pravnog posla temeljem kojeg je primitak isplaćen, u godini u kojoj je dovršena izgradnji predmetnih objekata – 2017. te je posljedično tome zastara prava na utvrđivanje porezne obveze za 2017. počela teći od 1. siječnja 2018. i do donošenja i dostave drugostupanjske odluke tužitelju nije protekao zastarni rok od 6 godina.

21. Zaključno, iako takav prigovor nije istaknut tijekom ovog upravnog spora, opreza radi valja navesti i to da nije nastupila niti prekluzija prava na provođenje poreznog nadzora, u smislu odredbe čl. 117. st. 2. OPZ-a, budući da iz stanja spisa proizlazi da je porezni nadzor pokrenut po nalogu drugog tijela (dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora kriminalističke policije, Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije od 6. kolovoza 2020 – str. 150 spisa) pa se stoga, u konkretnom slučaju, na dopustivost provođenja poreznog nadzora primjenjuje zastarni rok od 6 godina (čl. 117. st. 3. OPZ-a).

22. Slijedom obrazloženog, Sud zaključuje da pobijanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

23. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 20. prosinca 2024.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Alenu Ivkoviću odvjetniku u Rijeci, Užarska 28

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5