REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-1237/2019-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borni Okroši, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženog Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 5. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I

Nalaže se tuženom Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, da isplati tužitelju PD iz [adresa] iznos od 5.946,03 eura (pettisućadevetstočetrdesetšesteuraitricenta) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 5.355,00 eura od 14. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 591,03 eura od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

P n -

1 2

3 7 /

0 1

9 -

4 3

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.379,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. srpnja 2018. do isplate, zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5.355,00 eura od 8. srpnja 2018. do 13. prosinca 2019. te na dosuđeni iznos od 591,03 eura od 8. srpnja 2018. do 19. prosinca 2024. odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženom Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3 da isplati tužitelju PD iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.866,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za nadoknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 1.537,67 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 8. srpnja 2018. na državnoj cesti D36, između mjesta Blatnica i Koritinja, vozeći bicikl desnom stranom kolnika u smjeru P zapeo prednjim dijelom kotača bicikla u oštećenje na kolniku te je pao i teško se ozlijedio. Štetni događaj se, dakle, dogodio zbog neodržavanja kolnika državne ceste D36 za čije je održavanje odgovorno društvo Hrvatske ceste d.o.o. u skladu s odredbom čl. 16. i čl. 82. st. 1. Zakona o cestama, a poziva se i na čl. 22. Pravilnika o održavanju cesta. Tužitelj navodi da je u štetnom događaju zadobio višestruke i teške tjelesne ozljede što je rezultiralo povredom njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Stoga ovom tužbom temeljem konačno postavljenog preinačenog tužbenog zahtjeva od 16. rujna 2024. traži od suda da obveže tuženika na naknadu štete u iznosu od 9.326,00 eura sa zateznim kamatama od 8. srpnja 2018. do isplate te prouzročenog parničnog troška u iznosu od 3.403,71 euro sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako osnovi tako i u visini. Osporio je svoju odgovornost za štetu i istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Ukazuje da iz anamneze povijesti bolesti Poliklinike za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Drago Čop proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da je tužitelj najvjerojatnije oboren o jurećeg automobila pa osporava da je uzrok štetnog događaja stanje javne ceste. Osporava i mjesto štetnog događaja te izražava sumnju da je tužitelj ozlijeđen kao sudionik organiziranog biciklističkog natjecanja. Ističe prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva (za iznos koji prelazi iznos koji je bio utužen u tužbi). Traži od suda da tužbeni zahtjev odbije, a tužitelja obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 33,18 eura.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev od 4. listopada 2018. (list 5-6 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7-23 i 44-47 spisa), u preslike fotografija (list 24-26 spisa), u izjave (list 27-28 spisa), u dopis Sportsko rekreacijskog kluba „Pedala laganini“ od 7. veljače 2020. s prilozima (list 49-52 spisa), u preslike fotografija bicikla (list 62-66 spisa), u podatke o modelu bicikla i tehničkim karakteristikama (list 81-83

P n -

1 2

3 7 /

0 1

9 -

4 3

spisa), u čl. 6. Tabela Zakona o područjima županija, gradova i općina te fotografiju Google maps (list 87-89 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ND i PDŽ, proveo dokaz očevidom 22. listopada 2021. (list 75-76 spisa), proveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za cestovni promet dipl. ing. Igoru Jakopliću od 25. siječnja 2022. (list 91-95 spisa), proveo dokaz saslušanjem sudskog vještaka, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću od 2. travnja 2024. (list 120-121 spisa).

4. Svjedok ND je iskazao da poznaje tužitelja i bio je prisutan u trenutku predmetnog štetnog događaja. Biciklima su vozili cestom iz pravca Karlovca prema Zagrebu. Radi se o malo bržoj cesti, a do nezgode je došlo u mjestu Koritinja u laganom, relativno preglednom zavoju. Ta cesta se proteže uz rijeku Kupu i na njoj ima dosta zakrpa. Vozili su po kolniku sa desne strane ceste. Tužitelj je bio prvi u koloni, iza njega se kretala PDŽ, dok je on bio na začelju kolone. Kretali su se brzinom između 25 do 30 km/h. Naveo je da je gledao ispred sebe i u jednom trenutku je vidio da je tužitelj zajedno sa svojim biciklom "zaplesao" po cesti i pao na svoju lijevu stranu, dok je bicikl odletio prema naprijed. U trenutku štetnog događaja kretali su se sredinom desne prometne trake jer nije bilo drugih vozila. Pretpostavlja da je razlog toga pada bila uzdužna pukotina na cesti te da je kotačem bicikla upao u tu pukotinu. Budući da je ispred njega vozila PDŽ, nije vidio trenutak kada je njegov kotač zapeo u pukotinu, ali prema svom dugogodišnjem biciklističkom iskustvu, budući da nije bilo drugoga razloga, zaključio je da to može biti jedini razlog pada. Tužitelj je bio dezorijentiran i zadobio je oguljotine. Teško se kretao te su ga PDŽ i on dizali s tla, a kasnije su se pokazale i teže posljedice. Držeći ga pod ruku odveli su ga do kapelice u mjestu kako bi ga sklonili sa ceste i sjeća se da je šepao. PDŽ je ostala sa njim, dok je on morao nastaviti svoj put tako da ne zna jesu li zvali hitnu pomoć. Poznato mu je da se tužitelj liječio i da je utvrđeno da ima puknuta rebra.

5. Svjedok PDŽ rekla je da se sjeća događaja od 8. srpnja 2018. jer je bila prisutna kada je tužitelj pao s bicikla. Tužitelj, ND i ona kretali su se biciklima cestom koja se proteže uz rijeku Kupu iz smjera Karlovca prema Pisarovini i dalje prema Zagrebu. Vozili su desnom prometnom trakom i to sredinom ili desno, a u trenutku štetnoga događaja vozili su u koloni. Tužitelj je bio prvi u koloni, ona se kretala iza njega, a ND iza nje. Vidjela je kada je prednji kotač tužiteljevog bicikla upao u pukotinu na cesti što ga je odbacilo u stranu i on ja pao na lijevu stranu, a bicikl je ostao ispod njega. Objasnila je da su prilikom voženje zakopčani za bicikl i u slučaju pada padaju vozač i bicikl zajedno. Ona je uspjela izbjeći pukotinu i zakočiti. Priskočili su tužitelju u pomoć i on je u prvom trenutku bio u nesvijesti. Pokušala ga je okrenuti da vidi što mu je, a nakon toga su ga ona i ND uspjeli podići i on je došao k svijesti. Kaciga mu je bila smrskana odostraga i imao je poderanu odjeću na lijevom ramenu i koljenu iz kojih dijelova tijela je curila krv. Maknuli su ga s ceste uz jednu obližnju kapelicu. ND je morao otići, a ona je pozvala hitnu pomoć nakon što su utvrdili da se tužitelj ničega ne sjeća. Nije znao gdje se nalazi niti što se dogodilo. Naknadno je saznala da je slomio devet rebara i ključnu kost. Tom prilikom nisu sudjelovali u nikakvoj biciklijadi niti utrci, a kretali su se brzinom između 25 i 35 km/h jer je to uobičajena brzina kojom se inače kreću. Iskazala je da se bavi biciklizmom i tro triatlonom oko pet godina. Uobičajeno je da se prilikom vožnje u kolni po cesti kreću desnom stranom prometne trake.

6. Iz sadržaja dopisa Sportsko rekreacijskog kluba „Pedala laganini“ od 7. veljače 2020. proizlazi da je predmetni klub 8. srpnja 2018. organizirao biciklijadu "Karlovačke 4 rijeke" čija trasa nije obuhvaćala mjesto nastanka štetnog događaja na državnoj cesti D36 između mjesta Blatnica i Koritinja, slijedom čega zaključuju da tužitelj nije mogao biti sudionikom te biciklijade.

7. Prilikom očevida koji je proveden 22. listopada 2021. na državnoj cesti D36 između mjesta Blatnica i Koritinja (u smjeru Siska), dolaskom na mjesto događaja tužitelj je pokazao

P n -

1 2

3 7 /

0 1

9 -

4 3

smjer svog kretanja desnom prometnom trakom iz smjera Karlovca prema Sisku te mjesto na kolniku na kojem je došlo do pada. Utvrđeno je da se radi o procjepu u asfaltu dužine cca 1 metar i širine cca 5 cm, te dubine cca 2,5 cm. Sam procjep nalazi se otprilike po sredini kolničke trake.

8. Punomoćnik tuženika prigovorio je iskazu tužitelja i pokazanom mjestu nastanka štetnog događaja iz razloga jer je u izvješću Hitne pomoći u intervenciji kao mjesto štetnog događaja navedeno mjesto Slunjska Selnica, a tužitelj je iskazao da je mjesto štetnog događaja upravo ono koje je pokazao na očevidu, dok je hitna pomoć pružila intervenciju na mjestu ispred kapelice koju je pokazao sudu, a za koju je utvrđeno da se nalazi od pokazanog mjesta štetnog događaja cca 300m u pravcu Siska.

9. Uvidom u dokumentaciju Zavoda za hitnu medicinu Karlovačke županije, obrazac za prijem poziva, nalaz te dokumentacijski list hitnog slučaja od 8. srpnja 2018. proizlazi da je tužitelju hitna intervencija pružena u mjestu Slunjska Selnica, Karlovac, a u nalazu je navedeno da je oko 6,00 sati ujutro pao s bicikla u nezgodi bez sudara te je ozlijeđen. 10. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića od 25. siječnja 2022. utvrđeno je da je sudski vještak nakon provedenog očevida na licu mjesta prema kazivanju tužitelja utvrdio da se nezgoda dogodila na dionici kolnika državne ceste DC-36 na 16 km + 910 metara, izvan naselja, u blagom desnom zavoju, polumjera oko 190 metara i nepreglednom zbog zelenog raslinja s unutarnje strane zavoja. Preglednost je u zavoju bila primjerena brzini kretanja tužitelja i nije u nikakvoj vezi s nastankom nezgode. Kolnik je položen od zapada prema istoku, gledano u smjeru kretanja tužitelja u trenutku nezgode, uzdužno gledano horizontalan, a poprečan nagib od sjevera prema jugu odnosno tužitelju gledano od lijeva u desno iznosi 4 %. Kolnik je sa sjeverne strane omeđen travnatom bankinom, a s južne strane zaštitnom odbojnom ogradom postavljenom na udaljenosti 0,3 metra od kolnika. Uz tužbu su na stranama spisa 24-26 spisa priložene fotografije mjesta nezgode koje prikazuju upravo dio kolnika koji je pokazan od strane tužitelja na očevidu. Na kolniku se nalazi veći broj zakrpa, a na udaljenosti 1,65 metara od južnog ruba kolnika, dakle na 0,15 metara u lijevo od sredine desne (južne) prometne trake se nalazi zakrpa klinastog, trokutastog oblika, duljine 12 metara, koja se proširuje od 0 do 20 cm, gledano u smjeru vožnje tužitelja. Na samom klinastom početku zakrpe je gazeći sloj kolnika oštećen tako da zakrpa počinje s procjepom između dva sloja asfalta tj. udubljenjem širine oko 5 cm i dubine oko 2,5 cm. Oštećenje je vrlo usko i takve veličine da prelazak npr. pneumatika osobnog vozila preko istog ne bi doveo do ikakvog poremećaja u vožnji niti do senzacije u vidu udara pneumatika u dno oštećenja. Prema podacima iz spisa, nakon štetnog događaja nije pozvana prometna policija niti je načinjen policijski očevid. Brzina kretanja tužitelja se ne može utvrditi tehničkim načinima na temelju stanja spisa i utvrđenja sa sudskog očevida, a svjedoci su suglasno iskazali da se tužitelj kretao brzinom od 25 – 30 km/h. Sudski vještak je utvrdio da je širina gume na biciklu tužitelja iznosila 25 mm (2,5 cm), tako da je bila uža od procjepa u asfaltnom zastoru i da je mogla lako upasti u isti. Ukoliko je tužitelj pri kretanju biciklom nagazio upravo na rub procjepa na asfaltnom zastoru i to pod nekim vrlo oštrim kutom, samo s djelom gazećeg sloja pneumatika, tada je moralo doći do prisilnog trenutnog zakretanja upravljača bicikla, gubljenja ravnoteže i pada. Tužitelj je imao mogućnost bočnim izmicanjem izbjeći nalet na procjep, ako je isti na vrijeme uočio i percipirao kao oštećenje koje može ugroziti njegovu stabilnost kretanja. Naime, nezgoda se dogodila za danjeg svijetla, tako da je mogućnost uočavanja procjepa postojala, a bočno izmicanje biciklom od 10 cm je bilo izvedivo na duljini puta od oko 10,5 metara. Vještak je mišljenja da je uzrok nezgode nalet bicikla tužitelja na oštećenje na kolniku u obliku procjepa u koji je upao upravljački kotač bicikla, što je dovelo do destabilizacije i pada tužitelja s bicikla. Tužitelj se u trenutku nezgode kotačima bicikla kretao na udaljenosti od 1,65 metara od svog desnog ruba kolnika, dok je obzirom na brzinu vožnje i nemogućnost kretanja bilo kojeg vozila po

P n -

1 2

3 7 /

0 1

9 -

4 3

idealnom pravcu, prihvatljivo bilo kretanje na udaljenosti s kotačima bicikla do 0,85 metara od desnog ruba kolnika.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica sudski vještak je zaključio da se nezgoda, prema fotografijama koje je tužitelj priložio uz tužbu i prema kazivanju tužitelja na očevidu, dogodila na kolniku državne ceste DC-36 na 16 km + 910 metara, između naselja Blatnica i Koritinja. Kolnik je bio u lošijem stanju s većim brojem zakrpa i oštećenja, a tužitelj se kretao od Karlovca prema Sisku, odnosno od zapada prema istoku. Oštećenje na kolniku je imalo izgled procjepa koji se vrlo postepeno proširuje gledano u smjeru kretanja tužitelja od 0 do 5 cm, dubine oko 2,5 cm, a nastalo je na spoju dvije zakrpane asfaltne površine s izvornim kolničkim zastorom. Ukoliko je tužitelj pri kretanju biciklom nagazio upravo na jedan od rubova procjepa i to pod vrlo oštrim kutom, oslanjajući se samo s djelom gazećeg sloja pneumatika na asfalt, tada je moralo doći do prisilnog trenutnog zakretanja upravljača bicikla, gubljenja ravnoteže i pada. Sudski vještak je mišljenja da je uzrok nezgode nalet bicikla tužitelja na oštećenje na kolniku u obliku procjepa u koji je upao upravljački kotač bicikla, što je dovelo do destabilizacije i pada tužitelja s bicikla te da je tužitelj imao mogućnost bočnim izmicanjem izbjeći nalet na procjep, ako ga je na vrijeme percipirao kao opasnost za njegovu stabilnost kretanja.

13. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok je svoje primjedbe istaknuo tuženik.

14. Sudski vještak dipl. ing. Igor Jakoplić je prilikom očitovanja na primjedbe tuženika na njegov nalaz i mišljenje iskazao je da gotovo kod svakog utvrđivanja dinamike odvijanja prometne nezgode konstatira što bi bio uzrok nezgode i da li je drugi sudionik mogao nezgodu izbjeći na neki način. Na fotografijama je jasno vidljivo, a i pisanom nalazu je obrazložio da se radi o oštećenju u vidu uskog i dugačkog procjepa, a sva uzdužna oštećenja čiji rub vozač pri kretanju tangira kotačem bicikla su izuzetno opasna za bicikliste i potrebno ih je kad je god to moguće izbjeći. U prometnoj praksi uočava da biciklisti to vrlo često i rade, a sud će dalje procijeniti da li je tužitelj to morao ili mogao. Prosječna brzina kretanja bicikla ovisi o prije svega o fizičkom stanju bicikliste, ovisi i o samom biciklu a kreće se u rasponu od 15-30km/h. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazao je da se biciklista dužan kretati uz desni rub kolnika svojom desnom kolničkom trakom, a koliko mu je poznato biciklistima je dozvoljeno kretanje državnom cestom, osim ukoliko je to zabranjeno posebnim prometnim znakovima. U cijelosti je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši da je nalaz izradio u skladu sa pravilima struke i jasno ga obrazložio.

16. Odredbom čl. 16. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., i 114/22. – dalje: ZOC) propisano je da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima. U čl. 26. ZOC-a navedeni su poslovi održavanja javnih cesta koji obuhvaćaju planiranje održavanja i mjere zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, u stupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrolu kakvoće ugrađenih materijala i izvanrednih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste te ophodnja, a državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava Trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. čiji su predmet poslovanja, između ostalog, i poslovi održavanja iz čl. 26. ZOC-a. Također, čl. 82. st. 1., 2., i 3. ZOC-a propisano je da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava Trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. u čiji predmet poslovanja ulazi organiziranje i obavljanje djelatnosti na poslovima, između ostalog, održavanja iz čl. 26. ZOC-a.

P n -

1 2

3 7 /

0 1

9 -

4 3

17. Odredbom čl. 22. st. 1. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14., i 3/21.) propisano je da redovito održavanje prometnih površina koje čine sastavni dio ceste, podrazumijeva čišćenje i popravljanje lokalnih oštećenja ceste kao primjerice: krpanje udarnih rupa i mrežastih pukotina, odnosno presvlačenje asfaltom ako je to racionalnije, zalijevanje pojedinačnih pukotina, spojnica i reški, ohrapavljenje zaglađenih asfaltnih površina ili posipanje s pijeskom te druge slične popravke.

18. Odredbom čl. 112. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 74/1., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24. – dalje: ZSPC) propisano je da su vozači bicikla dužni kretati se biciklističkom stazom ili biciklističkom trakom, a ako one ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika. Ako se dva ili više vozača bicikala, mopeda ili motocikala kreću u skupini, dužni su kretati se jedan iza drugoga.

19. Članak 113. st. 2. ZSPC-a propisuje da je vozač bicikla koji se kreće kolnikom na javnoj cesti izvan naselja dužan noću i danju u slučaju smanjene vidljivosti biti označen reflektirajućim prslukom ili reflektirajućom biciklističkom odjećom.

20. Ocjenjujući sve provedene dokaze i utvrđene činjenice uz primjenu materijalnog prava utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo upravo na dionici kolnika državne ceste DC-36 i to na 16km + 910m, izvan naselja, između mjesta Blatnica i Koritinja kada je tužitelj pri kretanju biciklom nagazio na oštećenje na kolniku u obliku procjepa u koji je upao upravljački kotač bicikla, što je dovelo do destabilizacije i pada tužitelja s bicikla. To proizlazi kako iz nalaza sudskog vještaka Igora Jakoplića dipl. ing., tako iz iskazana saslušanih svjedoka ND i PDŽ te utvrđenja suda prilikom očevida.

21. Kako je za održavanje državnih cesta temeljem odredbe čl. 82. st. 1., 2. i 3. a u vezi sa čl. 16. i 26. ZOC-a odgovoran tuženik, to je isti odgovoran za nastalu štetu te nije osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

22. Također, uvidom u dopis Sportsko rekreacijskog kluba "Pedala laganini" od 7. veljače 2020. i sadržaja dokumentacije Zavoda za hitnu medicinu Karlovačke županije otklonjen je prigovor tuženika o sudjelovanju tužitelja u sportskom natjecanju u trenutku štetnog događaja, kao i tvrdnja da je oboren od jurećeg automobila.

23. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka ND i PDŽ koji imaju neposredna saznanja o činjenicama i kojima je sud povjerovao jer su njihovi iskazu u međusobnoj suglasnosti, a nisu ni zainteresirani za ishod ovoga spora, proizlazi da su se u trenutku štetnog događaja kretali desnom stranom kolnika iz smjera Karlovca u smjeru Zagreba, i to sredinom kolnika jer je cesta bila bez prometa, u koloni, s time da se tužitelj nalazio na čelu kolone, uobičajenom brzinom od 25 - 30km/h. Posvjedočili su da je uzrok pada bila pukotina (oštećenje) na kolniku koju je svjedok PDŽ uspjela izbjeći i zakočiti. Svjedoci u iskazali, a isto je utvrđeno na očevidu i evidentirano u nalazu sudskog vještaka da se na cesti, čije stanje nije izmijenjeno od vremena štetnog događaja nalazi veći broj zakrpa. Sudski vještak je u svom nalazu naveo da se tužitelj kao vozač bicikla u trenutku nezgode kretao na udaljenosti od 1,65m od svog desnog ruba kolnika dok je obzirom na brzinu vožnje i nemogućnost kretanja bilo kojeg vozila po idealnom pravcu, prihvatljivo bilo kretanje na udaljenosti s kotačima bicikla do 0,85m od desnog ruba kolnika. Isto je propisano u čl. 112. st. 1. ZSPC-a koji kaže da su biciklisti dužni kretati se biciklističkom stazom, a ako nje nema, što bliže desnom rubu kolnika. Ovdje još treba dodati da se iz odredbe čl. 113. st. 2. ZSCP-a koji propisuje obvezu vozača bicikla koji se kreće kolnikom na javnoj cesti izvan naselja noću i danju u slučaju smanjene vidljivosti da bude označen reflektirajućim prslukom ili reflektirajućom biciklističkom odjećom može iščitati da kretanje biciklima na javnoj cesti nije zabranjeno, kako to navodi tuženik.

24. Budući da je državna cesta DC-36 između mjesta Blatnica i Koritinja u trenutku štetnog događaja bila bez prometa i da je uzrok nezgodi oštećenje na kolniku, sud zaključuje da način kretanja tužitelja nije u izravnoj uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja

P n -

1 2

3 7 /

0 1

9 -

4 3

(predmetno oštećenje kolnika slučajno se nalazilo na sredini kolnika, a moglo se nalaziti i uz njegov rub). Međutim, sudski vještak je naveo da je tužitelj imao mogućnost bočnim izmicanjem izbjeći nalet na procjep, ako je isti navedeno oštećenje na vrijeme uočio i percipirao kao oštećenje koje može ugroziti njegovu stabilnost kretanja. Vještak je naveo da se nezgoda dogodila za danjeg svijetla, tako da je mogućnost uočavanja procjepa postojala, a bočno izmicanje biciklom od 10 cm je bilo izvedivo na duljini puta od oko 10,5 metara. Iz njegovog iskaza proizlazi da su sva uzdužna oštećenja čiji rub vozač pri kretanju tangira kotačem bicikla izuzetno opasna za bicikliste i potrebno ih je kad je god to moguće izbjeći. Vještak je dodao da se u prometnoj praksi uočava da biciklisti to vrlo često i rade. Imajući pri tome u vidu da je svjedok PDŽ, koja se kretala iza tužitelja, na vrijeme uspjela izbjeći nalet na pukotinu i prikočiti, sud zaključuje da tužitelj prilikom kretanja cestom na kojoj je mogao uočiti veći broj zakrpa nije postupao sa dužnom pažnjom kada je propustio na vrijeme uočiti i izbjeći nalet na oštećenje na cesti, čime je prema utvrđenju suda doprinio nastanku štete u omjeru od 10% (čl. 1067. st. 3. ZOO-a).

25. Sudski vještak doc.prim.dr.sc. Jakša Filipović, specijalist kirurg u svom nalazu i mišljenju od 2. travnja 2024. navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu potresa mozga opservaciji, natučenje i oguljotinu lijevog ramena, lijevog koljena i šake, natučenje lijevog prsišta, prijelom V. do X. lijevog rebra, natučenje lijevih pluća, prijelom lijeve ključne kosti, napuknuće glenoidalnog nastavka lijeve lopatice i slobodni zrak i krv lijevog prsišta. Po ozljeđivanju je hospitaliziran u Općoj bolnici Karlovac gdje su verificirane navedene ozljede. Nakon obrade postavljena je gruba drenaža te je provedeno daljnje konzervativno liječenje do 23. srpnja 2018. kada je otpušten iz bolnice uz imobilizaciju ključne kosti, propisane analgetike, poštedu i vježbe disanja. Nastavio je ambulantno liječenje uz preglede kirurga te mu je 23. kolovoza 2018. odstranjena imobilizacija. Pregledom fizijatra indicirana je fizikalna terapija koju je provodio. PO završenoj fizikalnoj terapiji 10. prosinca 2018. kontrolirane od strane kirurga i pregledan od strane interniste. Sudski vještak je kliničkim pregledom tužitelja verificirao ožiljak lijevog prsišta nakon drenaže prsnog koša, rascjep lijeve ključne kosti s dvije manje grbe vidljive i palpabilne. Tužitelj se žalio da ima kraći dah, da teže podnosi opterećenja i ima bolove pri kihanju i kašljanju te opterećenju gornjeg dijela tijela. Vještak je utvrdio da su mu kretnje u lijevom ramenu terminalno reducirane u antefleksiji i abdukciji. Sudski vještak je izrazio mišljenje da se ozljeda koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, ali su nakon liječenja zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevog ramena terminalno i prijelomu rebra koje umanjuju životnu aktivnost tužitelja za 10%.

26. Sudski vještak je utvrdio da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 12 dana i manjeg intenziteta kumulativne naravi kroz 50 dana.

27. Sudski vještak je utvrdio da je tužitelj kao posljedicu predmetnog događaja pretrpio primarni strah koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 2 dana, srednjeg intenziteta, 7 dana te blažeg intenziteta 50 dana po štetnom događaju kumulativno.

28. Prema nalazu vještaka kod tužitelja je zaostalo naruženje u lakom stupnju.

29. Sudski vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć 3 sata dnevno kroz 35 dana i dva 2 dnevno kroz 30 dana.

30. Stranke nisu isticale primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke, a njegov nalaz prihvatio je i sud ocijenivši da je vještak kao stručnjak dao jasne i iscrpne odgovore u svezi predmeta vještačenja.

31. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, vrstu ozljede, činjenicu da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda bio dugotrajno

P n -

1 2

3 7 /

0 1

9 -

4 3

hospitaliziran, da je nosio imobilizaciju ključne kosti kroz mjesec dana, da je provodio intenzivnu fizikalnu terapiju, da je morao uzimati analgetike i mirovati, po ocjeni ovog suda time mu je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

32. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud će se rukovoditi jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušavanjem zdravlja.

33. Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade tužitelju. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

34. Imajući u vidu utvrđeni stupanj trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti tužitelja od 10% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svom daljnjem životu i radu kao i dob tužitelja u trenutku ozljeđivanja od 52 godine, sud je utvrdio da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura.

35. Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede te način liječenja koje je bilo popraćeno brojnim neugodnostima u vidu dugotrajne hospitalizacije i imobilizacije lijevog ramena kroz mjesec dana, provođenja intenzivne fizikalne terapije, sud drži da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura.

36. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da bi tužitelju s te osnove pripala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.300,00 eura.

37. Temeljem nalaza sudskog vještaka utvrđeno je da je kod tužitelja po pozljeđivanju zaostao ožiljak na lijevom prsištu nakon drenaže prsnog koša te rascjep lijeve ključne kosti s dvije manje vidljive grbe što je ocijenio kao naruženje lakog stupnja. Imajući u vidu stupanj naruženosti kod tužitelja koji je sudski vještak ocijenio kao naruženost u lakom stupnju, imajući u vidu da je ožiljak trećima vidljiv samo ponekad, u situacijama razodjevenosti tog dijela tijela, sud je ocijenio da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 650,00 eura.

38. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 5.950,00 eura. Daljnjom primjenom odredbe čl. 1092. st. 1. u vezi sa čl. 1106. ZOO-a sud je umanjio utvrđeni iznos štete za doprinos tužitelja nastanku vlastite štete te mu dosudio razmjerno sniženu naknadu u iznosu od 5.355,00 eura.

39. Primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, utvrđenoj prema slobodnoj ocjeni i usporedbom sa cijenom jednog sata neto zarade nekvalificirane osobe u mjestu stanovanja tužitelja u trenutku štetnog događaja od 3,98 eura, uz utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom tužitelja (166 sati), sud je utvrdio da tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 656,70 eura. Daljnjom primjenom odredbe čl. 1092. st. ZOO-a sud je umanjio utvrđeni iznos štete za doprinos tužitelja nastanku vlastite štete te mu dosudio razmjerno sniženu naknadu u iznosu od 591,03 eura.

40. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja na povišene iznose naknade štete prilikom preinake tužbe. Naime, pravna narav zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti predstavlja generički tužbeni zahtjev čija se visina određuje sudskom odlukom, s time da je preinačeni dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi i nema pravnu narav novog zahtjeva. Temeljem

P n -

1 2

3 7 /

0 1

9 -

4 3

odredbe čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kako je zastara potraživanja naknade štete u ovom slučaju prekinuta podnošenjem predmetne tužbe, a tužitelj izvršenom objektivnom preinakom nije podnio novi tužbeni zahtjev, već je samo povisio postojeći, prigovor tuženika nije osnovan.

41. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom 4. listopada 2018., dok je liječenje prema nalazu sudskog vještaka okončano 13. prosinca 2019. pa tužitelj ima pravo tražiti zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete od dana kada je liječenje okončano.

42. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za tuđu pomoć koji predstavlja oblik tzv. imovinske nenovčane štete čiju visinu sud utvrđuje danom donošenja odluke temelji se na odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na taj iznos od dana donošenja presude do isplate.

43. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

44. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 16. rujna 2024. uspio u postupku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva sa 100% te u odnosu na visinu sa 64% što ukupno iznosi 82% (100%+64%=164%/2=82%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 18% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužitelja u parnici od 64% (82%-18 %=64%).

45. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužitelju pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32.1 OT), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podnesaka od 29. studenog 2019., 23. ožujka 2022. i 13. rujna 2024. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podnesaka od 12. ožujka 2020. i 27. listopada 2021. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za zastupanje na ročištima od 13. siječnja 2020., 26. veljače 2020., 24. listopada 2023. i 5. studenog 2024. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za pristup očevidu od 22. listopada 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.

P n -

1 2

3 7 /

0 1

9 -

4 3

9.7 OT) sa pripadajućim PDV-om od 25%, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,63 eura, razmjerno uspjehu tužitelja u parnici od 64% te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura ili ukupno 1.866,04 eura.

46. Sud nije priznao tužitelju pravo na trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer se radi o trošku koji nije dospio do dana donošenja odluke niti je isti potreban za vođenje ovoga spora (čl. 155. ZPP-a).

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku