- 1 -

Broj: Ppž-712/2023

 

  

                                                                                      Broj: Ppž-712/2023

 

 

 

 

              R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

                    R J E Š E NJ E                                                                     

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Ivanke Mašić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. P. C., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17. i 16/19.), odlučujući o žalbi okr. P. C. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju od 19. prosinca 2022., broj: 26. Pp J-181/2020, u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o  j e

             

                    Prihvaća se osnovanom žalba okr. P. C., ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju od 19. prosinca 2022., broj: 26. Pp J-181/2020 proglašen je krivim okr. P. C. da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 15 dana i primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik za vrijeme od 6 mjeseci ne počini isto ili teže prekršajno djelo.

 

1.1.              Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 150,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude okr. P. C. po branitelju odvjetniku K. F. podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine pobijana presuda.

 

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona  ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje okrivljenik  navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da okrivljenik osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/17., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) i čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

 

5.               U pravu je okrivljenik da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona, kojom je propisano:

„(5) Sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te će na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.“

 

5.1.              Naime, kako se to osnovano ističe žalbom, prvostupanjski sud na glavnoj raspravi nije čitao isprave i zapisnike na koje se poziva u pobijanoj presudi, iako u obrazloženju presude navodi da je izvršio uvid u materijalne dokaze, što je protivno gore citiranoj odredbi čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona. Tako sud nije pročitao iskaz svjedoka D. C. koji je na ročištu 2. ožujka 2022. izjavio kako u cijelosti ostaje kod iskaza danog policijskim službenicima 23. srpnja 2020., ali taj iskaz nije pročitan na glavnoj raspravi, a sud u obrazloženju presude prilikom reprodukcije iskaza svjedoka D. C. citira taj iskaz. Nadalje, sud na glavnoj raspravi nije pročitao ni pisanu obranu okrivljenika iako je u obrazloženju reproducira i poziva se na istu. Na opisani način prvostupanjski sud je temeljio presudu na dokazima koje nije izveo na glavnoj raspravi i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona, koja je utjecala na presudu.

 

6.               Nadalje, osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona budući da presuda ne sadrži nikakve razloge u odnosu na psihičko nasilje, odnosno pogrdne i uvredljive riječi koje bi okrivljenik upućivao oštećeniku pri čemu sud ne nigdje ne navodi kako je utvrdio da bi okrivljenik oštećeniku izgovorio riječi prema optuženju, odnosno kojim dokazima je utvrđena optužba tužitelja u tom dijelu. 

 

7.               U odnosu na dio inkriminacije da je okrivljenik strica D. C. polio vodom, iz zakonskog opisa djela u izreci pobijane presude može se zaključiti da sud smatra da je okrivljenik na taj način počinio psihičko nasilje prema stricu. Ovdje treba napomenuti da čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojom su propisani pojmovni oblici nasilja, ne propisuje verbalno nasilje kao oblik nasilja, kako to sud navodi u zakonskom opisu djela, nego je t. 3. čl. 10. kao oblik nasilja propisano psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Međutim, kako to osnovano navodi žalitelj, potpuno je izostalo obrazloženje zašto bi eventualno zalijevanje vodom predstavljalo psihičko nasilje koje je kod D. C. prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost te u tom dijelu presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. 

 

8.               Zbog počinjenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

9.               Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog navedenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da sadržaj provedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice, kako se to također osnovano navodi u žalbi okrivljenika.

 

9.1.              Osnovano se žalbom ističe i pogrešan zaključak suda da se iz iskaza svjedokinje V. D. nesporno može utvrditi da je okrivljenik oštećenika zalio vodom te da se njen iskaz može u potpunosti cijeniti vjerodostojnim. Naime, iskaz navedene svjedokinje je kontradiktoran u dijelu u kojem navodi da se okrivljenik svađao sa sinom D. C., da bi potom iskazala da njegov sin D. nije bio prisutan, nego je došao naknadno. Svjedokinja, nadalje, nije ni potvrdila sadržaj uvredljivih riječi koje se okrivljeniku stavljaju na teret, niti je sa izvjesnošću vidjela da je okrivljenik zalio vodom D. C.    

 

10. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud ponovno provesti do sada izvedene dokaze, po potrebi i druge dokaze čija potreba izvođenja se ukaže osnovanom, otkloniti istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, dati valjanu ocjenu izvedenih dokaza te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

 

10.1.              Prvostupanjski će sud, prilikom možebitne osuđujuće presude uvjete opoziva primijenjene mjere upozorenja - uvjetne osude izreći sukladno odredbi čl. 46. st. 1. Prekršajnog zakona. 

 

11.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

                                     Zagreb, 3. siječnja 2024.

 

 

Zapisničar:                                                                                    Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                     Gordana Korotaj, v.r.             

                                                                                                                                             

                               

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenika i tužitelja.