1

                                                                                                                                       Broj: Ppž-590/2023

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V. M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji od 14. prosinca 2022., broj: 26. Pp J-589/2020-16, u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2024.,

p r e s u d i o    j e

I. U povodu žalbe okr. V. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:

              Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. V. M. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

              da bi:

12. listopada 2020., oko 14.30 sati, u Petrinji, Unska  kbr. 35, na ulici, počinila nasilje u obitelji na način da je ispred kuće svog supruga A. M., u prisustvu djece A. M., rođene 2013. i F. M., rođenog 2017., koja su bila s ocem i nalazila su se u njegovom automobilu, nogom udarila u stražnji branik suprugovog automobila te prilikom svađe vikala na svog supruga A. s kojim je u brakorazvodnoj parnici, a što je kod A. M. prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

dakle, počinila psihičko nasilje prema članu obitelji

              - pa da bi time počinila prekršaj iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 3. istog Zakona.

II. Uslijed gornje odluke, žalba okr. V. M. je bespredmetna.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

                                                    Obrazloženje

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji od 14. prosinca 2022., broj: 26. Pp J-589/2020-16, okr. V. M. je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 2.000,00 kuna / 265,45 eura, koju je dužna platiti u roku tri mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 100,00 kuna / 13,27 eura.

              2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljenica, putem braniteljice odvjetnice J. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda odnosno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

              3. Žalba je bespredmetna.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se okrivljenica optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

5. Naime, okr. V. M. je proglašena krivom da je počinila psihičko nasilje prema suprugu na način da je „nogom udarila u stražnji branik suprugovog automobila te prilikom svađe vikala na svog supruga“, koje ponašanje je kod supruga okrivljenice izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost. Dakle, ponašanje okrivljenice za koje je proglašena krivom sastoji se od dvije radnje i to udaranje nogom u stražnji branik suprugovog vozila te vikanje na supruga prilikom svađe s istim.

6. Prije svega treba navesti da je psihičko nasilje, u biti, svaki oblik napada na psihički integritet žrtve koji je doveo do njene uznemirenosti ili povrede dostojanstva, odnosno to je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad članovima sadašnje ili bivše obiteljske zajednice uporabom sile, zastrašivanja ili manipuliranja kao oblika emocionalnog zlostavljanja, koje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje i ucjenjivanje, pri čemu mora biti riječ o takvom ponašanju koje odstupa od usvojenih normi pristojnog ponašanja.

7. Imajući na umu prethodno navedeno te notornu činjenicu da psihičko nasilje nije počinjeno baš svakom grubo izgovorenom riječi niti baš svakim grubim postupkom, kao i imajući na umu da prvo ponašanje okr. V. M. koje je predmet ovog prekršajnog postupka („nogom udarila u stražnji branik suprugovog automobila“) nije bilo usmjereno izravno prema suprugu, nego je bilo usmjereno na imovinu (suprugov osobni automobil), ovaj sud smatra da je takvo postupanje okrivljenice lišeno suštine koja neko ponašanje definira kao psihičko nasilje, a to je napad na psihički integritet žrtve radi uspostavljanja kontrole nad njom. Stoga, po ocjeni ovog suda, udaranje nogom u stražnji branik suprugovog vozila nije realno predstavljalo grubo uznemiravanje takvog intenziteta i takav napad na psihički integritet žrtve da bi bio ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da bi se njenog supruga smatralo žrtvom nasilja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Zaključno, po ocjeni ovog suda, ova radnja počinjenja ne predstavlja grubo uznemiravanje takvog stupnja odnosno takvog intenziteta da bi imala karakter psihičkog nasilja.

8. U odnosu na drugu radnju za koju je okrivljenica proglašena krivom („prilikom svađe vikala na svog supruga“), treba navesti da je, za ocjenu radi li se o prekršaju psihičkog nasilja u obitelji verbalnom komunikacijom, odlučan sadržaj izgovorenih riječi, jer se tek iz konkretnih izraza i riječi može utvrditi radi li se o uznemiravanju takvog intenziteta i agresivnosti da bi bio ostvaren oblik nasilja iz čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da bi se A. M. moglo smatrati žrtvom nasilja u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

9. Budući da je pobijanom presudom okrivljenica proglašena krivom da je „prilikom svađe vikala na svog supruga“, pri čemu sadržaj upućenih riječi nije naznačen, to je nedvojbeno da nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja psihičkog nasilja u obitelji. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene u činjeničnom opisu prekršaja.

10. Slijedom svega navedenog, djelo za koje se protiv okr. V. M. vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenica, za predmetno djelo prekršaja, oslobođena optužbe, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

11. Uslijed ove odluke, žalba okr. V. M. je postala bespredmetna, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno u skladu s odredbom čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. siječnja 2024.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, braniteljicu, žrtvu nasilja, tužitelja i Hrvatski zavod za socijalni rad.