Poslovni broj: P-3730/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKA

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, kojega iz radnog odnosa zastupa punomoćnica JU, dipl. iur. iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojega iz radnog odnosa zastupa punomoćnica LU, dipl. iur. iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 4.422,49 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2020. do isplate, u roku od 15 dana."

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica istoga EU (Peršić) 18.5.1993. stradala u prometnoj nesreći koju je skrivio FU upravljajući autobusom osiguranim kod tuženika. Radi posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelj je spomenutoj osiguranici priznao pravo na invalidsku mirovinu uslijed nesreće izvan rada i bolesti pri čemu je ta nesreća utjecala na priznatu invalidnost u omjeru od 50 %. Po toj osnovi tužitelj je osiguranici isplaćivao invalidsku mirovinu pa je tako u razdoblju od 1.7.2018. do 30.6.2020. isplatio ukupno iznos od tadašnjih 66.642,48 kn sada 8.844,98 EUR, a uzimajući u obzir gornji omjer od 50 % u kojem je povreda u predmetnoj nesreći uzrokovala invalidnost, to isplaćeni iznos od tadašnjih 33.321,24 kn sada 4.422,49 EUR za tužitelja u konkretnom slučaju predstavlja štetu. Tužitelj je odštetnim zahtjevom od tuženika zatražio naknadu naznačene štete, a na koji zahtjev se tuženik oglušio. Slijedom toga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 4.422,49 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1.9.2020. do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, kao i da je osiguranica tužitelja u tom štetnom događaju zadobila ozljede koje su utjecale na njezino umirovljenje u omjeru od 50 %, slijedom čega je tužitelj u utuženom razdoblju osiguranici isplatio iznos naznačen u tužbi. Međutim, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva budući da bi osiguranica tužitelja prema redovnom tijeku stvari 2013. ispunila uvjete za starosnu mirovinu, od kada tužitelju ne pripada pravo potraživati naknadu štete u visini isplaćene invalidske mirovine. Naime, tužitelj bi navršenjem 65 godina svoje osiguranice bio u obvezi istoj isplaćivati starosnu mirovinu, čiji iznos bi bio veći od invalidske mirovine koju sada isplaćuje, tako da ne trpi nikakvu štetu. Tužitelju bi eventualno pripadalo pravo na naknadu štete tek ukoliko bi iznos isplaćene invalidske mirovine bio viši od iznosa starosne mirovine koja bi bila priznata osiguranici tužitelja, i to samo u visini razlike tih mirovina. Tuženik smatra da u konkretnom slučaju dolazi do primjene zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja te bi primjenom tog propisa tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju samo razmjerni iznos isplaćene mirovine, a ne puni iznos koji tužitelj ovdje potražuje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u konačno rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu od 14.12.1994. br. IN-694288 s nalazom i mišljenjem Invalidske komisije, obračun tužitelja o isplaćenim mirovinama, odštetni zahtjev tužitelja od 15.7.2020. i dopis tuženika od 21.7.2020., presudu Općinskog suda u Zagrebu od 19.2.1996. br. Pn-5063/93, presudu Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22.4.1997. br. Gž-3680/96, presudu Trgovačkog suda u Osijeku od 30.5.2019. br. P-592/18.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je osiguranica tužitelja EU **.**.1993. stradala u prometnoj nesreći koju je skrivio FU upravljajući autobusom osiguranim kod tuženika. Nesporno je i da je konačnim rješenjem prednika tužitelja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu od 14.12.1994. br. IN-694288, spomenutoj osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede izvan rada i bolesti, pri čemu su ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju uzrokovale priznatu invalidnost u omjeru od 50 %. Nije sporno niti da je tužitelj u skladu s tim rješenjem svojoj osiguranici vršio isplate invalidske mirovine pa joj je tako u razdoblju od 1.7.2018. do 30.6.2020. po toj osnovi izvršio isplatu ukupnog iznosa od tadašnjih 66.642,48 kn sada 8.844,98 EUR, od kojeg iznosa tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika 50 %, tj. iznos od tadašnjih 33.321,24 kn sada 4.422,49 EUR (omjer u kojem je predmetna nesreća uzrokovala invalidnost). Nesporno je i da se tužitelj tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom potražujući isplatu tog iznosa, a dopisom od 21.7.2020. tuženik je potvrdio primitak istoga.

7. Između stranaka sporna je osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju, kao i na okolnost da bi osiguranica tužitelja 2013. navršila 65 godina starosti i time ispunila uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, što je prema navodima tuženika od utjecaja na pravo tužitelja za naknadu štete u vidu isplaćenih invalidskih mirovina.

8. Prema odredbama čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 18/18. i 62/18. – dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 115/18. – dalje: ZIDZOMO) koja se primjenjuje od 1.1.2019., a kojom je promijenjena odredba čl. 161. st. 2. ZOMO- a, propisano je da naknada stvarne štete koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati između ostaloga obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

9. Iz citiranih odredbi općenito proizlazi da okolnost naknadnog ispunjavanja uvjeta osiguranice tužitelja kojem se isplaćuje invalidska mirovina za odlazak u starosnu mirovinu, nije od utjecaja na pravo tužitelja potraživati naknadu stvarno pretrpljene štete koja se sastoji od punog iznosa isplaćenih invalidskih mirovina svojoj osiguranici. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Slijedom izloženoga, sud nalazi da bi u konkretnom slučaju obveza tuženika na naknadu štete tužitelju postojala samo u slučaju ukoliko bi iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici bio veći od iznosa mirovine koja bi se isplaćivala da je do umirovljenja došlo zbog povrede na radu, i to samo u visini razlike tih mirovina. S obzirom da tužitelj u ovom postupku ne dokazuje visinu štete za naknadu koje bi eventualno u obvezi bio tuženik sukladno odredbama čl. 27. ZOOP-a, a teret dokazivanja te činjenice kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu je svakako na tužitelju, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen nesnovanim i stoga odbijen kao u izreci presude.

11. Sud nije cijenio preostale navode stranaka, odnosno odbijen je prijedlog tuženika za provođenja financijskog vještačenja na okolnost eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i starosne mirovine koju bi ostvarila osiguranica tužitelja, budući da je isto kraj gornjih utvrđenja neodlučno u ovom postupku.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na Županijski sud u Rijeci, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA:

tužitelju

tuženiku