Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-356/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], B. [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o. Koprivnica, protiv tuženice Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 13. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Kristine Vuljak i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika CS, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB: 23057039320, da tužiteljici JS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 613,16 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do plaćanja, i to za razdoblje do 31.07.2008. po stopi od 15% godišnje; za razdoblje od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.2.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.3.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.4.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.5.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.6.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.7.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.8.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.9.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.10.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.11.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.12.2008.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.1.2009.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.2.2009.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.3.2009.

na iznos od 17,56 EUR koja teče od 2.4.2009.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.5.2009.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.6.2009.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.7.2009.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.8.2009.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.9.2009.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.10.2009.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.11.2009.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.12.2009.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.1.2010.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.2.2010.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.3.2010.

na iznos od 28,27 EUR koja teče od 2.4.2010.

na iznos od 10,52 EUR koja teče od 2.5.2010.

pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB: 23057039320, da tužiteljici JS, iz [adresa], B. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.868,13 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do plaćanja, i to za razdoblje do 31.07.2008. po stopi od 15% godišnje; za razdoblje od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 13,72 EUR koja teče od 2.11.2008.

na iznos od 18,41 EUR koja teče od 2.1.2009.

na iznos od 20,31 EUR koja teče od 2.2.2009.

na iznos od 22,23 EUR koja teče od 2.3.2009.

na iznos od 16,49 EUR koja teče od 2.4.2009.

na iznos od 16,51 EUR koja teče od 2.5.2009.

na iznos od 10,07 EUR koja teče od 2.6.2009.

na iznos od 2,52 EUR koja teče od 2.7.2009.

na iznos od 5,63 EUR koja teče od 2.8.2009.

na iznos od 11,10 EUR koja teče od 2.9.2009.

na iznos od 5,77 EUR koja teče od 2.10.2009.

na iznos od 5,25 EUR koja teče od 2.11.2009.

na iznos od 11,58 EUR koja teče od 2.12.2009.

na iznos od 16,66 EUR koja teče od 2.1.2010.

na iznos od 23,30 EUR koja teče od 2.2.2010.

na iznos od 21,69 EUR koja teče od 2.3.2010.

na iznos od 33,11 EUR koja teče od 2.4.2010.

na iznos od 30,64 EUR koja teče od 2.5.2010.

na iznos od 33,35 EUR koja teče od 2.6.2010.

na iznos od 50,60 EUR koja teče od 2.7.2010.

na iznos od 57,02 EUR koja teče od 2.8.2010.

na iznos od 81,75 EUR koja teče od 2.9.2010.

na iznos od 69,49 EUR koja teče od 2.10.2010.

na iznos od 57,94 EUR koja teče od 2.11.2010.

na iznos od 89,04 EUR koja teče od 2.12.2010.

na iznos od 104,90 EUR koja teče od 2.1.2011.

na iznos od 93,03 EUR koja teče od 2.2.2011.

na iznos od 70,15 EUR koja teče od 2.3.2011.

na iznos od 86,74 EUR koja teče od 2.4.2011.

na iznos od 87,86 EUR koja teče od 2.5.2011.

na iznos od 117,10 EUR koja teče od 2.6.2011.

na iznos od 122,22 EUR koja teče od 2.7.2011.

na iznos od 157,16 EUR koja teče od 2.8.2011.

na iznos od 152,45 EUR koja teče od 2.9.2011.

na iznos od 124,81 EUR koja teče od 2.10.2011.

na iznos od 187,78 EUR koja teče od 2.11.2011.

na iznos od 185,89 EUR koja teče od 2.12.2011.

na iznos od 126,46 EUR koja teče od 2.1.2012.

na iznos od 134,34 EUR koja teče od 2.2.2012.

na iznos od 134,52 EUR koja teče od 2.3.2012.

na iznos od 129,64 EUR koja teče od 2.4.2012.

na iznos od 131,25 EUR koja teče od 2.5.2012.

na iznos od 134,25 EUR koja teče od 2.6.2012.

na iznos od 104,85 EUR koja teče od 2.7.2012.

na iznos od 131,61 EUR koja teče od 2.8.2012.

na iznos od 128,86 EUR koja teče od 2.9.2012.

na iznos od 123,42 EUR koja teče od 2.10.2012.

na iznos od 129,68 EUR koja teče od 2.11.2012.

na iznos od 131,47 EUR koja teče od 2.12.2012.

na iznos od 131,61 EUR koja teče od 2.1.2013.

na iznos od 122,54 EUR koja teče od 2.2.2013.

na iznos od 128,37 EUR koja teče od 2.3.2013.

na iznos od 129,95 EUR koja teče od 2.4.2013.

na iznos od 126,46 EUR koja teče od 2.5.2013.

na iznos od 116,62 EUR koja teče od 2.6.2013.

na iznos od 112,75 EUR koja teče od 2.7.2013.

na iznos od 117,58 EUR koja teče od 2.8.2013.

na iznos od 120,90 EUR koja teče od 2.9.2013.

na iznos od 129,42 EUR koja teče od 2.10.2013.

na iznos od 124,71 EUR koja teče od 2.11.2013.

na iznos od 126,70 EUR koja teče od 2.12.2013.

na iznos od 128,55 EUR koja teče od 2.1.2014.

na iznos od 122,88 EUR koja teče od 2.2.2014.

na iznos od 152,62 EUR koja teče od 2.3.2014.

na iznos od 124,43 EUR koja teče od 2.4.2014.

na iznos od 121,25 EUR koja teče od 2.5.2014.

na iznos od 119,78 EUR koja teče od 2.6.2014.

na iznos od 120,44 EUR koja teče od 2.7.2014.

na iznos od 124,46 EUR koja teče od 2.8.2014.

na iznos od 128,56 EUR koja teče od 2.9.2014.

na iznos od 124,21 EUR koja teče od 2.10.2014.

na iznos od 130,25 EUR koja teče od 2.11.2014.

na iznos od 133,21 EUR koja teče od 2.12.2014.

na iznos od 132,01 EUR koja teče od 2.1.2015.

na iznos od 67,32 EUR koja teče od 2.2.2015.

na iznos od 133,68 EUR koja teče od 2.3.2015.

na iznos od 133,68 EUR koja teče od 2.4.2015.

na iznos od 133,68 EUR koja teče od 2.5.2015.

na iznos od 133,68 EUR koja teče od 2.6.2015.

na iznos od 93,85 EUR koja teče od 2.7.2015.

na iznos od 133,68 EUR koja teče od 2.8.2015.

na iznos od 133,68 EUR koja teče od 2.9.2015.

pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi isplate iznosa od 1,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2.1.2006. do isplate.

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u cijelosti i to:

-u iznosu od EUR 603,15 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 1,98 od 02.02.2006. pa do isplate,

- EUR 7,38 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 9,70 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 8,73 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 7,78 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 9,66 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 10,24 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 6,94 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 8,02 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 8,56 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 10,69 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 13,72 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 29,93 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 15,32 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 16,09 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 23,52 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 25,34 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 27,75 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 27,73 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 24,44 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 29,34 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 29,48 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 26,02 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 26,40 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 19,85 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 14,74 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 9,70 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 21,53 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 24,81 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 21,22 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 28,37 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 26,76 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 19,71 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 11,70 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena

- u iznosu od CHF 883,20 odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od kn 3.595,00 / EUR 477,20 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.02.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.03.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.04.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.05.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.06.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.07.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.08.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.09.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.10.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.11.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.12.2014. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.01.2015. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.02.2015. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.03.2015. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.04.2015. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.05.2015. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.06.2015. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.07.2015. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.08.2015. pa do isplate,

-CHF 44,16 izraženo u kn 179,75 / EUR 23,86 od 02.09.2015. pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.352,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 20. prosinca 2024. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Tužiteljici je dopuštena preinaka tužbe prema podnesku od 17. listopada 2019. odnosno za povrat više plaćenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 8.710,30 kn za koji iznos tvrdi da ga je tuženik stekao primjenom nepoštene ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 5102683463 sklopljenog između tužiteljice kao potrošača i tuženika kao trgovca, i to ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

1.1. U tužbi se navodi da je tužiteljica s tuženikom 24. listopada 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 5102683463 u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 102.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Navodi se da je u članku 8. ugovorena kamatna stopa od 4,50% godišnje u trenutku podizanja kredita, odnosno promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, a takva ugovorna odredba koja tuženiku omogućava mijenjati kamatnu stopu bez jasnih i unaprijed utvrđenih parametara je nepoštena jer za posljedicu ima neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača.

1.2. Tužiteljica se u tužbi poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te navodi da te sudske odluke predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj s obzirom da je postupak vođen sukladno čl. 502.a ZPP-a.

1.3. U tužbi se navodi da je tuženik primjenom nepoštene ugovorne odredbe u više navrata jednostrano mijenjao kamatnu stopu. Tužiteljica navodi da je tuženik bio nepošteni stjecatelj u trenutku stjecanja pojedinih iznosa preplaćenih kamata te je tužbom zatražila od tuženika platež iznosa od 8.710,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe.

2. Podneskom od 17. listopada 2019. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je tužbeni zahtjev povećala za isplatu s osnova valutne klauzule u CHF za koju navodi da je nepoštena i ništetna pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom kolektivne tužbe udruge "Potrošač" u predmetu Rev-2221/2018 te je predmetnim podneskom zatražila od tuženika isplatu iznosa od 67.081,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos.

3. Tuženik se je protivio preinaci tužbe, no sud je dopustio preinaku tužbe na ročištu 10. rujna 2020. primjenom odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka pa je riješeno kao u izreci rješenja.

4. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila nakon provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja podneskom od 26. rujna 2024. te istim od tuženka traži isplatu iznosa od 613,16 EUR s osnova preplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose preplate te isplatu iznosa od 7.869,20 eura s osnova preplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose preplate.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari, a sud je rješenjem broj P- 356/2019 od 31. ožujka 2020. odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda i to je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1852/2020-2 od 2. lipnja 2020..

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor zastare.

6.1. Tuženik navodi da se na zahtjev za isplatu primjenjuje trogodišnji zastarni rok imajući u vidu tužiteljevo saznanje o svakom plaćanju koje je izvršio po uvećanim anuitetima pa je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.

6.2. Tuženik navodi da je odlučna činjenica da su stranke 21. siječnja 2016. sklopile Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15). Navodi da su tim Aneksom stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navodi da su prilikom konverzije kredita sukladno ZID ZPK/15 uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan uplate, a sukladno čl. 19.c. st. 1. točka 3. ZID ZPK/15 pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita (CHF-EUR) i tijek kamatnih stopa kako za CHF kredit tako i za EUR kredit. Tuženik navodi da je prilikom konverzije kredita početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu u CHF zamijenio novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR. Tuženik navodi da je bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje aneksa, a tužitelj je slobodnim očitovanjem volje (prvo prihvatom izračuna konverzije, a zatim sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu) odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom pa tuženik smatra predmetnu tužbu u cijelosti neosnovanom.

6.3. Nadalje, tuženik ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. Navodi da nije nepoštena odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluga nema utjecaj. Navodi da je tuženiku pružena zaštita sukladno Noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. te je sukladno istoj tuženik donio Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa koja se je primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos. Navodi da je kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju tužitelju pružena takva razina zaštite radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna. Navodi da su stranke u vrijeme sklapanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa.

6.4. Tuženik osporava da bi na strani tužitelja nastala šteta i da bi tuženik svojim postupanjem prouzročio tužitelju ikakvu štetu.

7. Nakon izvršene preinake tužbe tuženik je u podnesku od 24. siječnja 2020. naveo da ako sud prihvati preinaku tužbe prema podnesku tužitelja od 17. listopada 2019. tuženik ističe da su navodi tužitelja i tako postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

7.1. Tuženik smatra da su nepravilne i nezakonite odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i odluka Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

7.2 Tuženik navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Navodi da je tužitelja, kao i potrošače općenito, na više načina upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli te je postojalo dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno tužitelj je bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak.

7.3. Tuženik navodi da je u čl. 11. Ugovora o kreditu kao instrument osiguranja kredita ugovoren i depozit u visini od 10% iznosa kredita što prema Ugovoru o oročenom depozitu broj [broj depozita] iznosi 10.200,00 CHF, a cjelokupni iznos depozita iskorišten je za otplatu kredita s danom 3. veljače 2016.. Navodi da je u trenutku uplate depozita na depozitnu partiju, dakle na dan 17. studenog 2005. iznos depozita od 10.200,00 CHF vrijedio 48.261,30 kn, a na dan kad je iskorišten 3. veljače 2016. iznos depozita od 10.200,00 CHF uz pripis pasivne kamate od 123,70 kn vrijedio je 70.141,11 kn. Tuženik navodi da iz naprijed navedenog proizlazi da je tužitelj profitirao na povećanju tečaja CHF u iznosu od 21.879,81 kn.

7.4. Tuženik navodi da se ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može smatrati nepoštenom jer je ista jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prijeboja u kojem navodi da ako bi sud utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope tuženik ima protutražbinu prema tužitelju jer bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,50% te bi u tom slučaju tužitelj bio u obvezi vratiti tužitelju sve iznose koji su mu obračunati po sniženoj kamatnoj stopi i to od 1. siječnja 2014. kada je kamata fiksirana na stopu od 3,23% pa do konverzije kredita. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi 1.412,44 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, s tim da navodi da zadržava pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provođenja financijskog vještačenja.

9. U podnesku od 24. siječnja 2020. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 4.426,68 kn (kada je tečaj CHF bio niži od od početnog tečaja) kao i s osnova razlike u depozitu za koji navodi da je u trenutku kada je uplaćen u partiju kredita iznosio 21.879,81 kn više nego u trenutku kada je uplaćen na partiju depozita. Tuženik je naveo da izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta kao i razlike u depozitu u iznosu od 26.306,49 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos, s tim da navodi da zadržava pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provođenja financijskog vještačenja.

10. Tužiteljica je u podnesku od 19. veljače 2020. navela da je suglasna da se prilikom vještačenja uračuna prijeboj tuženika s tijekom kamata kako je zatraženo u podnesku tuženika od 20. siječnja 2020. te je ujedno navela da je prilikom postavljanja novog tužbenog zahtjeva navedeni prijeboj već uračunat po redoslijedu uračunavanja sukladno čl. 172. ZOO-a.

11. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tuženik je podneskom od 11. studenog 2024. specificirao prigovor radi prijeboja te navodi ako sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od ukupno 603,15 eura sa zateznim kamatama, a također traži da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 883,20 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti 3.595,00 kn/477,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, ako sud utvrdi ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope.

12. Tužiteljica je na ročištu 13. studenog 2024. navela da je iznos koji je tuženik stavio u prijeboj već uračunat u tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Rješenjem suda od 28. rujna 2021. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari primjenom odredbe čl. 213. st. 2. točka 2. ZPP-a, a rješenjem od 3. lipnja 2022. primjenom odredbe čl. 215. st. 4. ZPP-a riješeno je da se postupak nastavlja.

14. Tijekom dokaznog postupka saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušan je svjedok RS, pročitane su priložene isprave: Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102683463 sklopljen 24. listopada 2005. između Erste & Steiermarkische bank d.d. te JS kao korisnika kredita, OS kao sudužnika, PS kao jamca platca i Graditelj invest d.o.o. kao založnog dužnika (list 4-10), Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 5102683463 sklopljen 21. siječnja 2016. (list 11-15), izračun preplaćenih kamata s osnova ugovora o kreditu (list 16-17), plan otplate za kredit koji se otplaćuje u anuitetima (list 18-21), pregled prometa po partiji kredita 5102683463 za razdoblje od 5. 11. 2005. do 30. 9. 2015. (list 22-29), obavijest o promjeni uvjeta po kreditu od 8. 1. 2008. (list 30), obavijest o promjeni kamatne stope od 1. 4. 2009. (list 31), obavijest o promjeni kamatne stope od 12 10. 2019. (list 32), obavijest o promjeni kamatne stope od 3. 5. 2011. (list 33), obavijest o promjeni kamatne stope od 6. 10. 2011. (list 34), izvršen je uvid u obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR od 26.11.2015. (list 41), obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30. 12. 2013. (list 42), obavijest o kreditu od 15. 1. 2014. (list 43), otplatni plan od 15.1. 2014. (list 43/2-44), izvršen je uvid u priloge tuženika (list 45-56, list 57-61 te 62-84), prilog tuženika (list 85-94), Informacija pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (str. 95-112), Metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 113-116), priopćenje za javnost HNB od 16. ožujka 2015. (list 117), priopćenje za javnost Ministarstva financija Republike Hrvatske od 14. siječnja 2014. (list 118), prilog tuženika (list 119-120 te 121), uvid u prilog tužiteljice (list 125-126- 128), uvid u priloge tuženika (list 141-168), Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom broj 2402006-1031262160/85406010-8300944484 od 25. listopada 2005. sklopljenog između Erste & Steiermarkische bank d.d. i JS kao deponenta (list 169), predmet prometa po partiji kredita 5114149535 za razdoblje od 1.9.2015. do 10. 2. 2016. s rekapitulacijom prometa po kreditu od 17. 5. 2019. (str. 170-171), izvod prometa po računu za razdoblje 24. 10. 2005. do 17.7.2019. (str. 172), prilog tuženika (str. 173-175 te str. 177-189), izvršen je uvid u priloge tuženika: obavijest o izračunu konverzije kredita (str. 238-241), izračun konverzije kredita broj : 5102683463 na dan 30.9.2015. (str- 242-245), prilog str. 246-248, obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit u valutnom klauzulom u EUR ( str. 249-250), nacrt Aneksa ugovora o kreditu (str. 251-256), letak s informacijama o EURIBOR-u i kretanje tečaja EUR-a (str.257- 258), prilog tuženika (str. 259-287), pročitan je iskaz ČS od 27.1.2020. na kojem je ovjeren njezin potpis kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba 10.

2. 2020. (str.288-289 te 294-295), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić te je pročitan pisani nalaz vještaka od 26. kolovoza 2024. (str. 336-361) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave (str. 383).

14.1. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka LS.

15. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

16. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

17. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 24. listopada 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102683463 kojim je ugovoren iznos kredita od 102.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

18. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tužiteljica ima status potrošača.

18.1. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta kako je postavlja Direktiva 93/13 ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.

19. Odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoren je stambeni kredit građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine.

19.1. Iz uvjerljivog iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit iskorišten za kupnju stana u [adresa] koji je kupila kako bi u istom stanovale njezine kćeri za vrijeme studiranja te je predmetni stan korišten isključivo za stanovanje i u njemu nije obavljana poslovna djelatnost. Tužiteljica navodi da u vrijeme sklapanja Ugovora ni nakon toga nije bila vlasnica obrta ni trgovačkog društva.

19.2. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u okviru svoje poslovne djelatnosti odnosno da nema status potrošača.

20. Nesporno je utvrđeno da je kredit otplaćen u cijelosti.

20.1. Prema praksi Europskog suda za pojam "potrošača" nije odlučno što je potrošački ugovor prestao pa korisnici kredita koji su otplatili kredit i koji traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove (jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi) zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao.

21. Stranke su predmetnim ugovorom ugovorile otplatu kredita u 240 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, a kredit dospijeva na naplatu svakog 1. u mjesecu te anuitet iznosi 645,30 CHF. Ugovorena je valutna klauzula odnosno povrat obveza iz Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Iz navedene točke ugovora proizlazi da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja, a potpisom Ugovora korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

22. U čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu sadržana je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, s tim da u trenutku ugovaranja kamatna stopa iznosi 4,50% godišnje, a kamata se obračunava primjenom direktne metode. U Ugovoru je navedeno da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.

23. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO/05) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

24. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 24. listopada 2005. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03, dalje: ZZP/03), kojim je u čl. 81. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

25. Sud je utvrdio da je neosnovan prigovor tuženika da presuda u tužbi Potrošač ne može biti primjenjiva u konkretnom slučaju te je prema ocjeni suda na odluku u ovom postupku od utjecaja činjenica da je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka u predmetu P-1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.

25.1.Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, kako je ona glasila u vrijeme podnošenja tužbe, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. tog Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi Zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

25.2. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovu jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je sud ocijenio netransparentnim i nepoštenim, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je citirana presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a pravno shvaćanje tog suda podržao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u ponovnom postupku je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija kreditora protiv dijela presude kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu.

25.3.Pravomoćna odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe.

26. Sud je i u ovom postupku proveo test nepoštenosti spornih ugovornih odredbi radi utvrđenja jesu li u konkretnom slučaju odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF i o jednostranoj promjeni kamatne stope temeljem Odluke Banke iz konkretnog Ugovora o kreditu ništetne.

27. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sa službenicom tuženika RS u nekoliko navrata razgovarala o sklapanju ugovora o kreditu i istoj predočila da joj je potreban kredit za kupnju stana, na što joj je rečeno i više puta ponovljeno da je najpovoljniji stambeni kredit uz valutnu klauzulu u CHF jer je na takav kredit mala kamatna stopa i manja je rata kredita u odnosu na kredit sklopljen uz valutnu klauzulu u EUR. Tužiteljica navodi da joj nije bilo predočeno kretanje tečaja CHF u nekom vremenskom razdoblju i ne sjeća se da bi joj itko u banci obrazlagao što znači promjenjiva kamatna stopa i o čemu promjena ovisi. Navodi da je po otplatnom planu rata kredita iznosila 3.000,00 kn mjesečno što je za nju bilo prihvatljivo jer je bila u radom odnosu i plaća joj je iznosila oko 4.000,00 kn mjesečno, a i njezin suprug - sudužnik po ugovoru o kreditu, bio je u radnom odnosu. Navodi da je s vremenom rata kredita došla do 4.500,00 kn mjesečno. Tužiteljica navodi da joj je Banka ponudila konverziju kredita te je ona pristala na sklapanja Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu smatrajući da joj ništa drugo ne preostaje jer je rata po osnovnom Ugovoru rasla što je za nju bio šok i nije bilo izvjesno što će biti dalje. Tužiteljica navodi da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bila svjesna da rata kredita ovisi o kretnju tečaja CHF i bila je svjesna mogućnosti promjene tečaja, ali nije očekivala da bi rata kredita mogla biti veća u vrijeme kad je prema otplatnom planu trebala biti manja.

28. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka RS, službenice banke.

28.1. Iz iskaza svjedoka RS proizlazi da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu radila na kreditnom odjelu tuženika u Poslovnici u Bjelovaru te je predmetni Ugovor kao ovlašteni savjetnik s ovlaštenjem za potpisivanje i vlastoručno potpisala, no, zbog proteka vremena i opsega poslova ne sjeća se sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu. Svjedok navodi da se u konkretnom slučaju radi o tipiziranom ugovoru o kreditu, a sjeća se da je klijentima općenito utvrđivana kreditna sposobnost, prezentirano im je da postoji mogućnost sklapanja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF i u EUR, s tim da su anuiteti kod kredita uz valutnu klauzulu u CHF bili manji jer je na takve kredite kamatna stopa bila niža. Svjedok se ne sjeća je li klijentima rečeno o čemu ovisi promjena kamatne stope.

29. Sud je na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u Ugovoru o kreditu sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Sud je utvrdio da je položaj tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bio slabiji, jer je tužiteljica, koja je kućanica sa završenom osnovnom školom, pristupila sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu, dok je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano i tuženik je iskoristio nestručnost tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužiteljica nije mogla utjecati pa je tuženik prilikom sklapanja Ugovora postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja.

30. Prema ocjeni suda i ugovorna odredba sadržana u Ugovoru o kreditu glede promjenjive kamatne stope je nepoštena, jer nije bila predmetom pojedinačnih pregovora, a dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani – banci da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Terminologija koju koristi Banka u Ugovoru i u općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna razumljiva je osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužiteljicu kao prosječnog potrošača nerazumljiva, a tužiteljici kao potrošaču nije omogućeno provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Utvrđeno je da ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi o odluci banke, a u Ugovoru Banka nije na transparentni način objasnila razloge i mehanizam promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da tužiteljica kao potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužiteljica sklapanjem Ugovora o kreditu kao potrošač bila dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužiteljica kao korisnik kredita znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no nije mogla ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Na temelju takve ugovorne odredbe buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva nije bila određena niti odrediva, a odredba o promjenjivosti kamatne stope koja je ovisna isključivo o odluci banke bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice koja kao dužnik ne može predvidjeti promjenu obveze niti može provjeriti pravilnost promjene jer za to nema egzaktnih kriterija. Takvom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice na kamate, što je suprotno i odredbi čl. 247. ZOO-a.

31. Nesporno je utvrđeno da je između stranaka sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102683463 dana 21. siječnja 2016. godine.

32. Odredbom čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19, 19/22) propisano je da pokretanje ili vođenje postupka na temelju čl. 106. st. 1. tog Zakona ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama tog Zakona i drugih propisa navedenih u čl. 106. st. 1. Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, ali i postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja odnosno da pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima.

33. O pravnom interesu zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran mišljenje je dao i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

33.1.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

33.2.Naime, sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije u cijelosti podmiren dug, a ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

34. S obzirom da je utvrđeno da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tužene Banke za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama Banke protivne prisilnim propisima, jer je Banka tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koji ju stavljaju u neravnopravni položaj i koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i prema tome ništetne.

35. Iz odredbe čl. 2.1. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102683463 proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da su 24. listopada 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj: 5102683463 (Osnovni ugovor) na iznos od 102.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a u čl. 2. st. 2. stranke suglasno utvrđuju da se radi o istom ugovorno-pravnom odnosu bez obzira na promjene kreditne partije te druge izmjene utvrđene tim Aneksom te da iste nemaju značaj obnove (novacije) u smislu čl. 145. Zakona o obveznim odnosima.

35.1. Iz odredbe čl. 5.2. Aneksa proizlazi da obveze korisnika kredita iz osnovnog ugovora u CHF po provedbi konverzije omogućene korisniku kredita ZID ZPK na dan 30. rujna 2015. na ime nedospjele glavnice kredita iznose 43.848,77 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja, koja će se podmirivati sukladno otplatnom planu iz čl. 9. tog Aneksa.

35.2. Odredbom čl. 5.3. utvrđeno je da obveze korisnika kredita iz osnovnog ugovora u CHF po provedbi konverzije omogućene korisniku kredita ZID ZPK na dan naveden u zaglavlju Aneksa na ime manje uplaćenog iznosa (manjak) iz čl. 1. ZID ZPK kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19.c. st. 1. toč. 6. iznosi 723,28 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja čije podmirenje će se regulirati Sporazumom iz čl. 7. koji čini sastavni dio Aneksa.

35.3. Prema odredbi čl. 7.1. potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju način podmirenja obveza korisnika kredita s osnova obveza opisanih u čl. 5.3. tako da se na njih primjenjuju isti uvjeti iz osnovnog ugovora u CHF uvažavajući promjene iz tog Aneksa kao i za obveze iz čl. 5.2.. Prema odredbi čl. 7.2. potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da Banka na dan naveden u zaglavlju Aneksa ima ukupno potraživanje s osnove obveza navedenih u čl. 5.2. uzimajući u obzir sve izmjene navedene obveze u prijelaznom razdoblju do datuma iz zaglavlja tog Aneksa i s osnova obveza navedenih u čl. 5.3. u ukupnom iznosu od 43.480,14 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koje sklapanjem tog Aneksa predstavlja nedospjelu glavnicu.

36. Sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine.

37. Sukladno Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, nepoštenost ugovornih odredbi ima za posljedicu neobvezujući karakter tih obveza za tužitelja kao potrošača od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu te uspostavu ravnoteže između ugovornih stranaka odnosno uspostavu činjenične i pravne situacije u kojoj bi tužitelj kao potrošač bio da nisu postojale nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

38. Činjenica je da se u odredbama ZID ZPK/15, a ni u Aneksu broj 1 Ugovora o kreditu od 21. siječnja 2016. koji je sklopljen na temelju tog Zakona, ne spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na jednostranu promjenjivost kamatne stope te se ne rješava pitanje kamata koje su preplaćene u razdoblju prije konverzije zbog nepoštenog postupanja banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi. Konverzija kredita se ne odnosi na restitucijske zahtjeve korisnika kredita s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

39. Sud je utvrdio da unatoč provedenoj konverziji tužiteljici pripada pravo na potpuno obeštećenje i to kroz povrat svih iznosa koji su preplaćeni zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

39.1. Prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer nije otklonjena posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule odnosno nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana u smislu principa fiksnog tečaja na dan isplate kredita i kamatne stope od 4,5% godišnje iz osnovnog Ugovora o kreditu do konverzije, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, kako to proizlazi i iz provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

40. S obzirom na sadržaj Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu sklopljenog 21. siječnja 2016., odredbe ZID ZPK, stajalište Suda Europske unije iznijeto u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. i C-452/18 od 9. srpnja 2020. te naprijed iznijeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud smatra da osnovano tužiteljica predmetnom tužbom traži povrat preplaćenih iznosa po osnovnom Ugovoru o kreditu s osnova promjenjive kamatne stope koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom te s osnova valutne klauzule u CHF.

40.1. Činjenica je da se tužiteljica Aneksom broj 1 Ugovora o kreditu od 21. siječnja 2016. nije odrekla prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

41. Radi utvrđenja visine tražbine tužiteljice, tijekom postupka je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo Nataliji Jambrečić, koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 26. kolovoza 2024. te je saslušana na ročištu glavne rasprave 13. studenog 2024. godine.

42. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan te istome nije prigovorila ni tužiteljica, a tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka.

43. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Natalije Jambrečić i sadržaja priloženih isprava proizlazi da je kredit isplaćen 17. studenog 2005. po tečaju koji je iznosio 4,731500 kn za 1 CHF. Isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 482.613,00 kn. Prvi anuitet dospio je na naplatu 1. siječnja 2006., a svaki idući u razmaku od mjesec dana s dospijećem prvog dana u mjesecu. Kredit je konvertiran u valutu EUR i po konverziji je utvrđen manjak uplata u iznosu od 723,28 eura.

44. Iz zaključka vještaka Natalije Jambrečić proizlazi da je tužiteljica više platila tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (4,50) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita (samo pozitivne tečajne razlike) do 30. rujna 2015. u iznosu od 8.482,36 EUR, a detaljni izračun prezentiran je u Tabeli 2. pisanog Nalaza, s tim da je po osnovi promjene kamatne stope više plaćeno 613,16 EUR, a po osnovi promjene tečaja više je plaćeno 7.869,20 EUR.

44.1. Prema nalazu vještaka, ako se u izračun uključe i negativne tečajne razlike više je plaćeno 7.879,21 EUR od čega se 613,16 EUR odnosi na više plaćeno s osnove promjene kamatne stope, a iznos od 7.266,05 EUR odnosi se na više plaćeno s osnova promjene tečaja CHF (s uključenim negativnim tečajnim razlikama).

44.2. Vještak u nalazu navodi da zatezna kamata na razliku više plaćenog po osnovi promjene kamatne stope (613,16 EUR) na dan 30. rujna 2015. iznosi 496,07 EUR, a taj je izračun prezentiran u Tabeli 4. pisanog Nalaza. Zatezna kamata na razliku više plaćenog po osnovi promjene tečaja CHF (7.869,20 EUR) na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.507,41 EUR-a, a izračun je prezentiran u Tabeli 5. pisanog nalaza.

45. Iz Nalaza i mišljenja vještaka Natalije Jambrečić proizlazi da je tuženik konverziju (CHF – EUR) s financijsko-računovodstvenog gledišta izvršio u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15); glavnica kredita je pretvorena u valutu EUR po tečaju na dan isplate kredita, utvrđen je novi otplatni plan (od početka otplate) u valuti EUR uz primjenu promjenjivih kamatnih stopa, sve uplate tužiteljice su preračunate u valutu EUR po tečaju na dan uplate, izvršena je usporedba uplata tužiteljice u valuti EUR s novoutvrđenim otplatnim planom u valuti EUR, izračunate su razlike više/manje plaćeno u valuti EUR, u poslovnim knjigama Banka je provela odgovarajuća knjiženja i od dana sklapanja Aneksa Ugovora kredit u svojim poslovnim knjigama vodi kao kredit odobren u valuti EUR.

46. Prema Nalazu vještaka, s financijsko-računovodstvenog gledišta provedbom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR tužiteljica je stavljena u položaj dužnika u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom (ne dužnika u valuti HRK s nepromjenjivom kamatnom stopom).

47. Vještak je utvrdio da su prilikom izračuna konverzije u izračun uključene sve uplate tužiteljice uz uzimanje u obzir valute kredita (CHF – EUR) te je po provedenoj konverziji utvrđen manjak uplata u iznosu od 723,28 EUR.

48. Vještačenjem je utvrđena razlika između anuiteta koje bi tužiteljica platila da se je primjenjivao tečaj CHF prema HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koji je tužiteljica stvarno plaćala po tečaju CHF prema HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta tzv. negativne tečajne razlike za razdoblje od 1.veljače 2006. do 31. prosinca 2008. (sukladno prigovoru radi prijeboja) u iznosu od 613,15 eura, što je iskazano u pojedinačnim iznosima u točki 7. Zaključka iz pisanog Nalaza vještaka uz napomenu da nije izvršen prijeboj za manje plaćene iznose po osnovi negativnih tečajnih razlika u točki 1. Zaključka.

49. Budući da je tuženik u podnesku od 24. siječnja 2020. naveo da ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine i s osnova razlike u depozitu navodeći da je u trenutku kad je uplaćeno na partiju kredita iznosio 21.879,81 kn više nego u trenutku kada je uplaćen u partiju depozita, sud je na prijedlog tuženika proveo vještačenje radi utvrđenja novčanog iznosa po isplatama s računa oročenog depozita, kao razlike između iznosa koji bi se isplatio s računa depozita da se je primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa koji je zaista isplaćen po tečaju CHF spram HRK na dan isplate kada je korišten na ime podmirenja kredita.

50. Ugovorom o kreditu od 24. listopada 2005. korisnik kredita se je suglasio da se iz iznosa kredita isplati depozit sukladno čl. 11. u iznosu od 10% odobrenog kredita te da se u istom iznosu sklopi Ugovor o oročenom depozitu.

51. Čitanjem Ugovora o oročenom kunskom depozitu s valutom klauzulom broj 2402006-1031262160/85406010-8300944484 sklopljenog između tuženika i tužiteljice kao deponenta 25. listopada 2005. utvrđeno je da je Ugovor zaključen na temelju pologa deponenta u korist Banke kao instrument osiguranja po kreditu partija broj 5102683463 sklopljenog između Banke i deponenta (Ugovor o kreditu), a točkom 2. ugovoren je iznos depozita 10.200,00 CHF koji se oročava u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke za CHF, a ugovorena namjena je instrument osiguranja tražbine Banke koja proizlazi iz Ugovora o kreditu s rokom oročenja 241 mjesec računajući od dana uplate depozita, a prema točki 5. Banka će vratiti deponentu oročena sredstva po isteku roka oročenja odnosno nakon podmirenja svih tražbina Banke koja proizlazi iz Ugovora o kreditu s tim da prema točki 7. po isteku ugovorenog roka oročeni depozit Banka isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Banke na dan isplate deponentu, a u točki VI. je ugovoreno da se radi o beskamatnom oročenju depozita.

52. Prema nalazu i mišljenju vještaka uvidom u izvod prometa po računu depozita broj [broj depozita] utvrđeno je da je 17. studenog 2005. izvršena (iz kredita) uplata u depozit u iznosu od 10.200,00 CHF, a isplata iz depozita izvršena je 3. veljače 2016. u iznosu od 10.218,02 CHF.

52.1.Budući da je predmetni izračun rađen zaključno s 30. rujna 2015. isplata depozita koja je izvršena kasnije ni na koji način se ne odnosi na preplatu po kreditu utvrđenu nalazom do 30. rujna 2015. i ne utječe na iznos razlike iskazan u nalazu.

53. Iz nalaza i mišljenja vještaka Natalije Jambrečić proizlazi da je u razdoblju od 1. veljače 2014. do 30. rujna 2015. tužiteljica otplaćivala kredit po kamatnoj stopi 3,23% niže od kamatne stope na dan sklapanja ugovora, a u točki 9. Zaključka je specifikacija pojedinačnih iznosa uz napomenu da je za navedeni iznos već izvršen prijeboj u točki 1. Nalaza i iznos od 613,16 eura već uključuje umanjenje za te iznose.

54. Budući da je sud utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, proizlazi da tužiteljica osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koji tuženik primio na temelju ništetnog dijela ugovora, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, kako je to naprijed obrazloženo.

55. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrdio da je po Ugovoru o kreditu tužiteljica kao korisnik kredita više uplatila tuženiku do dana konverzije 30. rujna 2015. iznos od ukupno 8.482,36 EUR, a od toga je po osnovi promjene kamatne stope više plaćeno 613,16 EUR, a po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 7.869,20 EUR, s tim da je razlika utvrđena i po pojedinačnim mjesečnim iznosima preplate kako je to navedeno u pisanom nalazu vještaka.

56. Sud je utvrdio da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja.

56.1.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat novčanih iznosa koji su u smislu čl. 1111. ZOO-a bez osnove prešli u imovinu tuženika na temelju ništetnih ugovornih odredbi, a odredbe o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. – 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja što po prirodi stvari u konkretnom slučaju nije ni moguće jer nikakva imovina tuženika nije prešla u imovinu tužiteljice bez pravne osnove.

56.2. Stoga je primjenom odredbe čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

57. Tuženik je u istaknuo prigovor zastare.

58. Suprotno stajalištu tuženika, tužiteljica smatra da je zastara potraživanja prekinuta tzv. kolektivnom tužbom.

59. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

60. Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženikov prigovor zastare samo djelomice osnovan i to radi plateža iznosa 1,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2006. s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF.

61. „Potrošač“ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. pokrenuo parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv osam banaka (između ostalih i ovdje tuženika) radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, a tužba je pokrenuta u smislu čl. 502a. ZPP-a te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502c. ZPP-a i podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida se zastara temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe tj. 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13, odnosno 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/17, a tužba u ovom postupku je podnesena 11. lipnja 2019., a u pogledu povrata više plaćenih iznosa s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF preinačena je podneskom od 17. listopada 2019. godine.

61.1. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05.

61.2. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara zahtjeva za vraćanje onoga što je dano na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

62. S obzirom da je kolektivna tužba podnijeta 4. travnja 2012. proizlazi da je do podnošenja kolektivne tužbe, primjenom općeg zastarnog roka od pet godina, već nastupila zastara za utuženu tražbinu dospjelu 2. siječnja 2006.. Stoga je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i presuđeno je kao u točki III. izreke ove presude.

63. U preostalom dijelu je tuženikov prigovor zastare neosnovan, iz naprijed obrazloženih razloga. Prema ocjeni suda za prigovor zastare nije odlučna činjenica da je tužiteljica konačni tužbeni zahtjev postavila podneskom od 26. rujna 2024. u kojem je specificiran iznos tražbine tužiteljice kao i zakonska zatezna kamata na pojedine iznose preplate u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.

64. Sud je u cijelosti prihvatio citirani nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljici iznos koji je tužiteljica preplatila temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika u iznosu od 613,16 EUR i iznos koji je tužiteljica preplatila temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 7.868,13 EUR (iznos preplate od 7.869,20 eura umanjen za iznos od 1,07 eura koji je u zastari) i to sve sa zakonskom zateznom kamatom od preplate svakog pojedinog iznosa do konačne isplate kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja, sve primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to presuđeno u točkama I. i II. izreke ove presude.

65. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

66. Parnični troškovi tužiteljice utvrđeni su u iznosu od 2.352,32 EUR, prema priloženom troškovniku (str. 375 i 383) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužiteljice za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištu 17. listopada 2019. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 2.), za zastupanje na ročištima 10. rujna 2020., 22. rujna 2022., 13. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 7. listopada 2019., 19. veljače 2020., 26. rujna 2024., u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), za sastav podneska od 19. veljače 2021. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), PDV u iznosu od 387,50 eura (Tbr. 46.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.), PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46.), predujam za vještačenje u iznosu od 250,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu 39,82 eura.

66.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 24. travnja 2020., jer taj podnesak nije bio nužan.

67. Na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove u cijelosti, jer je tužiteljica s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uspjela gotovo u cijelosti a odbijen je samo razmjerno neznatni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom te zbog činjenice da je tužiteljica podneskom od 26. rujna 2024. smanjila tužbeni zahtjev za iznos od 420,93 eura i neznatnog dijela odbijenog tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, s tim da je sud cijenio i činjenicu da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

68. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 155. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

69. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

U Koprivnici, 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Krunoslav Vuljak, Koprivnica.

2. Odvjetnik Damir Metelko, Zagreb.