Posl. br. Pn-14/2020-53
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Dariu Farčiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MA iz [adresa], kbr. 62, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao preuzimateljice postupka nakon smrti tužitelja TA iz [adresa], koju kao punomoćnica zastupa Daniela Urban Laus, odvjetnica u Korčuli, protiv tuženih: 1. GA iz [adresa]. 091, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao preuzimateljica postupka nakon smrti tuženog LA iz [adresa], koju kao punomoćnik zastupa Stipe Cvitanović, odvjetnik u Metkoviću, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 8. studenog 2024., u prisustvu punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženog ad 1/ i punomoćnika tužene ad 2/, na ročištu održanom radi objave presude dana 20. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima JA iz [adresa]. 091, OIB: [osobni identifikacijski broj] i EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplate solidarno tužiteljici MA iz [adresa], kbr. 62, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete iznos od 20.595,55 € zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate, te koje se zakonske zatezne kamate obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Dužni su tuženici GA iz [adresa]. 091, OIB: [osobni identifikacijski broj] i EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici MA iz [adresa], kbr. 62, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 6.260,55 €, zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 826,84 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.
P o s
l
. b r
. P n -
4 / 2 0
2 0 -
Obrazloženje
1. U tužbi koja je pred ovim sudom zaprimljena 18. svibnja 2009., tada pod posl. br. P-263/2009, tužitelj SA iz [adresa] navodi da je vlasnik obiteljske kuće, označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tuženi ad 1/ vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje na svom istočnom dijelu graniče sa nekretninom u vlasništvu tužitelja. Upravo je tuženi ad 1/ kao investitor, putem tada tuženog ad 2/ LA iz [adresa] kao izvođača radova, 15. rujna 2008. započeo sa iskopom za gradnju stambenog objekta na svojim nekretninama, sve temeljem odgovarajućih lokacijskih i građevinskih dozvola. Već 18. rujna 2008. tužitelj da je primijetio prva oštećenja na svojoj kući koja su uzrokovana tim radovima, o čemu je odmah obavijestio tužene, koji su unatoč upozorenju nastavili sa radovima, čime su prouzrokovali i dodatna oštećenja na kući tužitelja. Obzirom na navedeno da je ODO Dubrovnik protiv tada tuženog ad 2/ i pokrenulo optužni prijedlog da je s pomoću radnog stroja, prilikom vršenja širokog iskopa a protivno propisima, izazvao oštećenja na obiteljskoj kući tužitelja, čime je počinio kazneno djelo iz čl. 226. Kaznenog zakona, a koji se postupak vodi pod posl. br. K-56/09. Osim navedenog, tužitelj je o svemu upoznao i građevinsku inspekciju, proveo vještvo po vještaku Anti Srhoju iz Dubrovnika, a proveo je i postupak osiguranja dokaza u kojem je sudski vještak Milan Roso izradio nalaz i mišljenje od 12. veljače 2009. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da su oštećenja na kući tužitelja uzrokovana potresnim valovima koje je uzrokovao hidraulični čekić kod iskopa i lomljenja kamenih blokova na nekretnini tuženog ad 1/, a budući da je stambeni objekt tužitelja temeljen na slojevitom kamenom tlu koje se proteže i na nekretnini tuženog ad 1/, potresni valovi su se sa lakoćom prenosili na trakaste temelje i cjelokupnu nosivu konstrukciju te izazvali oštećenja. Kako tužitelj smatra da su upravo tuženi solidarno odgovorni za umanjenje vrijednosti njegove nekretnine, to ustaje predmetnom tužbom i predlaže da sud obveže tužene da mu solidarno naknade štetu koja se sastoji od umanjenja vrijednosti njegove nekretnine te ujedno predlaže da se tuženima naloži uspostava prijašnjeg stanja na način da im se naloži obaviti građevinsko – obrtničke radove kojima će se sanirati šteta na nekretnini tužitelja.
1.1. Tuženi ad 1/ u svom odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i protivi se tužbenom zahtjevu, dakle osporava se osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje, ističe se da prema odredbama ZOO-a postoji odgovornost vlasnika zemljišta i izvođača radova prema trećim osobama kojima bi izvođenjem ovih radova nastala određena šteta. Međutim, osporava da bi bio odgovoran za nastalu štetu pozivajući se na odredbu čl. 1067. st. 2. ZOO-a, kojom je određeno kako se vlasnik zemljišta može osloboditi odgovornosti ako je šteta nastala djelovanjem treće osobe a sam vlasnik zemljišta takvo djelovanje nije mogao predvidjeti ili otkloniti, ili je pak šteta nastala djelovanjem više sile. Tada tuženik ad 2/ LA također je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i uzročno posljedičnu vezu između njegove djelatnosti i oštećenja na kući tužitelja. Ovo iz razloga što prema tvrdnjama ovog tuženika šteta na nekretnini tužitelja nije mogla nastati uslijed djelovanja njegovog radnog stroja, budući da stroj u cijelosti zadovoljava sve norme propisane po hrvatskom zavodu za norme (HRNDIN4150). Obzirom na navedeno smatra da redovitim obavljanjem iskopa sa svojim strojem na nekretnini u vlasništvu tužitelja nije mogao napraviti nikakvu štetu.
2. Obzirom da tuženi osporavaju i osnov i visinu tužbenog zahtjeva sud je smatrao svrsishodnim odlučiti samo o osnovu tužbenog zahtjeva i to međupresudom, u skladu s
P o s
l
. b r
. P n -
4 / 2 0
2 0 - odredbom čl. 330. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP). Tako je sud dana 26. travnja 2016., pod posl. br. Pn-23/2015, pri čemu je do promjene poslovnog broja spisa došlo zbog spajanja sudova, donio međupresudu, a kojom je utvrđena solidarna odgovornost tuženika za naknadu štete na nekretnini tužitelja, a koja je nastala izvođenjem građevinskih radova na susjednim nekretninama u vlasništvu tuženog ad 1/. Ova međupresuda postala je pravomoćna dana 19. srpnja 2017., a kada je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 19. srpnja 2017. posl. br. Gž- 479/2016-2, pa je raspravljanje u ovoj pravnoj stvari nastavljeno.
2.1. U nastavku postupka umro je tuženi ad 2/ LA, pa je rješenjem suda od 15. siječnja 2018. pod posl. br. Pn-23/2015 utvrđen prekid postupka. Kako nitko od parničnih stranaka nije predlagao nastavak ovog postupka, sud je postupajući po službenoj dužnosti, a nakon što je prethodno pribavljeno rješenje o nasljeđivanju iza smrti LA, rješenjem od 5. lipnja 2019. pod posl. br. Pn-23/2015, pozvao njegovu nasljednicu EA na preuzimanje postupka. Po pravomoćnosti ovog rješenja postupak je nastavljen, sada pod posl. br. Pn-33/2019, time da je sada tužena ad 2/ postala EA. Potom je umro i tužitelj SA iz [adresa], pa je rješenjem suda od 3. listopada 2019. pod posl. br. Pn-33/2019 ponovno utvrđen prekid postupka. Postupajući po prijedlogu punomoćnice nasljednice tužitelja, a nakon što je prethodno pribavljeno rješenje o nasljeđivanju iza smrti TA, sud je rješenjem od 13. siječnja 2020. pod posl. br. Pn-33/2019, pozvao nasljednicu tužitelja MA iz [adresa] na preuzimanje postupka. Po pravomoćnosti ovog rješenja postupak je nastavljen, sada pod posl. br. Pn- 14/2020, time da je MA sada stupila u procesnu poziciju tužitelja.
3. Dakle, predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je zahtjev sada tužiteljice za naknadu imovinske štete na njenoj nekretnini, u naravi obiteljska kuća i okućnica u [adresa], a koja šteta je nastala izvođenjem građevinskih radova (iskopa radnim strojem – bagerom) na susjednim nekretninama u vlasništvu tuženog ad 1/, a koje radove je po nalogu tuženog ad 1/ obavio pravni prednik (pok. suprug) sad tužene ad 2/. Odredbom članka 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu je stavkom 2. tog članka propisano da se predmnijeva obična nepažnja. Odredbom članka 1046. ZOO- a je propisano da štetu predstavlja umanjenje nečije imovine (obična šteta), kao i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist). Odredbom članka 1085. stavak 1. do 3. ZOO-a je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno ili nije moguća, dužan je naknaditi štetu u novcu. Temeljem svih izvedenih dokaza, nedvojbeno proizlazi da je tužiteljici došlo do nastanka imovinske štete, uslijed izvođenja građevinskih radova (radova iskopa) na susjednim nekretninama, sve kako je to utvrđeno pravomoćnom međupresudom od 26. travnja 2016. posl. br. Pn-23/2015, pa je na takav način pravomoćno utvrđena legitimacija stranaka i osnova potraživanja tužiteljice. Slijedom navedenog u nastavku postupka bilo je potrebno utvrditi visinu potraživanja (štete) koja je među strankama sporna.
3.1. Na okolnost utvrđenja visine naknade imovinske štete, a sukladno prijedlogu punomoćnice tužiteljice, sud je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka, a čiji je zadatak bio utvrditi visinu štete na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, odnosno utvrditi koje je sve radove potrebno izvesti da bi se nekretnina tužiteljice vratila u prvobitno stanje, te kolika bi bila cijena tih radova. Prilikom samog uviđaja
P o s
l
. b r
. P n -
4 / 2 0
2 0 -
građevinski vještak je fotografijama fiksirao svu uočenu štetu na nekretnini tužiteljice, a koje je u spis dostavio u svom pisanom Nalazu i stručnom mišljenju od 10. siječnja 2024. (u daljnjem tekstu Nalaz). Tako je građevinski vještak u svom Nalazu precizno popisao koje je sve radove na nekretnini tužiteljice potrebno izvesti, pri čemu su radovi razvrstani na rušenje i demontažu, zidarske radove i krovopokrivačke radove, precizno opisane po jedinici mjere, količini i pojedinačnoj cijeni, pri čemu iz zaključka njegovog Nalaza proizlazi da ukupna šteta (vrijednost procijenjenih radova) na nekretnini tužiteljice iznosi 18.175,55 €. Nakon što je ovaj Nalaz dostavljen na očitovanje parničnim strankama tužiteljska strana na isti nije imala prigovora. Dana 5. ožujka 2024. u spis je dostavljen podnesak tuženog ad 1/ koji po svom sadržaju nije prigovor na Nalaz građevinskog vještaka, već ovim podneskom tuženik ponovno pokušava otkloniti svoju odgovornost za štetu. Tužena ad 2/ je putem svog punomoćnika prigovorila ovom Nalazu. Tako punomoćnik tužene ad 2/ u svom podnesku od 22. veljače 2024. ističe da se prigovara Nalazu budući je isti u suprotnosti sa priloženim ispravama, odnosno Nalazom dipl. ing. Ante Srhoja i Troškovniku tvrtke Brkić d.o.o. Orebić, i to u jediničnim mjerama, cijenama i količinama. Vezano za ovaj prigovor tuženog ad 2/ potrebno je reći da je Nalaz dipl. ing. Ante Srhoja irelevantan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a ovo iz razloga jer se radi o vještaku kojeg je samoinicijativno, i to prije podnošenja tužbe i dovršetka postupka za osiguranje dokaza na kojem se tužba temelji, angažirao tužitelj, pri čemu ovaj vještak u svom Nalazu nije ni utvrđivao koje bi radove bilo potrebno izvesti kao ni kolika bi bila njihova cijena. Vezano za troškovnik tvrtke Brkić d.o.o. Orebić, potrebno je reći da je istog u spis, i to nakon okončanja prethodnog postupka, priložila tužiteljska strana, ali ne kao dokaz uz pomoć kojeg bi se utvrdila visina štete, već kao podlogu za pregovore u cilju sklapanje nagodbe među strankama, do čega u konačnosti nije došlo. Postupajući po prigovoru na M, sud je dopisom od 13. ožujka 2024. pozvao građevinskog vještaka da se očituje o prigovorima tužene ad 2/. U dopuni svog Nalaza od 26. svibnja 2024. građevinski vještak navodi kako je pozorno proučio prigovor tužene ad 2/ i svu dostupnu dokumentaciju, a nakon čega navodi kako troškovnik tvrtke Brkić d.o.o. obuhvaća radove na sanaciji krovišta, sanaciji pukotina na zidovima i pločama te zamjenu keramike u kuhinji, dok njegov troškovnik iz Nalaza sadrži sve radove na sanaciji zgrade tužiteljice koji su mu prikazani prilikom uviđaja. Tako su troškovnikom obuhvaćeni radovi i na sanaciji cisterne za vodu i njene hidroizolacije, sanaciji napuklog dvorišta, zamjenu kamenog popločenja i kamenih stepenica, sanaciju pukotina na zidovima garaže te sanaciju krovišta. Stoga je potpuno jasno kako se ukupna cijena radova po troškovniku tvrtke Brkić d.o.o. ne može uspoređivati sa ukupnom cijenom radova po njegovom Nalazu. Nadalje, navodi kako je prilikom određivanja cijena potrebnih radova koristio prosjek cijena na tržištu pri kojima i dalje ustraje, dok cijene koje su dane od tvrtke Brkić d.o.o. odgovaraju njihovoj poslovnoj politici kao i vremenu u kojem su dani. Nadalje, navodi kako je tvrtka Brkić d.o.o. izračunala površinu krovišta kuće tužiteljice od 228,40 m2, a što je zapravo pogrešno budući je površina ovog krovišta 176,00 m2 koju je vještak osobno izmjerio i izračunao na licu mjesta. Ujedno navodi kako je pregledom ranije izrađenog troškovnika utvrdio kako je prilikom izračuna napravio nenamjernu grešku, pa je kao površinu krovišta kojeg je potrebno sanirati unio 88,00 m2 iako ovo krovište ima površinu od 176,00 m2, pa je u tom smislu ispravljen njegov troškovnik kao i ukupna vrijednost potrebnih radova, i to sada u iznosu od 20.595,55 €. Nakon što je dopuna Nalaza građevinskog vještaka dostavljena na očitovanje punomoćnici tužiteljice, tuženom ad 1/ i punomoćniku tužene ad 2/, tuženi ad 1/ se Dopisom od 24. srpnja 2024. ponovno očitovao o predmetu ovog postupka i to na način da od sebe pokušava otkloniti odgovornost za nastalu štetu, međutim o dopuni Nalaza građevinskog vještaka nije se konkretno očitovao. Punomoćnica tužiteljice i punomoćnik tuženog ad 2/ nisu prigovorili dopuni Nalaza građevinskog vještaka, a punomoćnica tužiteljice je svojim podneskom od 24. listopada 2024., a sve temeljem Nalaza i dopune
P o s
l
. b r
. P n -
4 / 2 0
2 0 -
Nalaza građevinskog vještaka, precizirala tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki I. ove presude. U nastavku postupka održano je ročište glavne rasprave 8. studenog 2024., a na kojem ročištu je provedeno saslušanje građevinskog vještaka. U svom iskazu građevinski vještak u bitnom je ustrajao u svom Nalazu i dopuni svog Nalaza navodeći da je prilikom uviđaja pregledao i evidentirao sva oštećenja na zgradi tužiteljice te dao realan trošak sanacije ovih oštećenja, sve prema prosječnim cijenama za potrebne radove i materijale na ovom području. Punomoćnica tužiteljice nije imala pitanja za građevinskog vještaka niti je imala prigovora na njegov Nalaza i dopunu Nalaza, a tuženi unatoč urednoj dostavi poziva nisu pristupili na ovo ročište. Sud je Nalazu i dopuni Nalaza građevinskog vještaka poklonio vjeru u cijelosti, a ovo iz razloga što je prema uvjerenju suda njegov Nalaz i troškovnik sačinjen prema pravilima struke i objektivan, a što zapravo potvrđuje i procesno držanje samih stranaka, pa je sud cijeneći utvrđenja vještaka, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, dosudio naknadu u iznosu od 20.595,55 € kao iznos koji je potreban da se tužiteljičina nekretnina dovede u stanje u kojem se nalazila prije predmetnog štetnog događaja, sve u smislu odredbe članka 1089. ZOO-a, te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa su tuženi dužni naknaditi tužiteljici troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav tužbe od 13. svibnja 2009. u iznosu od 500,00 €, a sve temeljem zatraženog troška i vrijednosti predmeta spora te Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), za zastupanje tužiteljice na ročištima održanim 10. svibnja 2011., 18. lipnja i 15. rujna 2014., 4. lipnja 2020., 1. lipnja 2021.(uviđaj) i 8. studenog 2024., svako ročište po 500,00 €, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za pristup na ročište od 9. travnja 2011., 12. listopada 2017. i 15. siječnja 2018., a koja su odgođena prije početka raspravljanja, svako ročište po 125,00 € temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, za sastav podneska od 13. prosinca 2019. iznos od 125,00 € temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife, te za sastav obrazloženog podneska od 24. listopada 2024. iznos od 500,00 € temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, dakle u iznosu od 4.500,00 €. Na ovaj iznos je punomoćnik odvjetnik, a temeljem Tbr. 46. Tarife, ovlašten obračunati i pripadajući PDV, koji u konkretnom slučaju iznosi daljnjih 1.125,00 €, što sada čini troškove tužiteljice u iznosu od 5.625,00 €. Osim ovoga tužiteljici je priznat i zatraženi trošak provedbe dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka i saslušanja građevinskog vještaka na ročištu u iznosu od 383,14 € te pristojbe na presudu od daljnjih 252,41 €, što dakle čini troškove tužiteljice u ukupnom iznosu od 6.260,55 €. U preostalom dijelu, dakle u iznosu od 826,84 €, zahtjev za naknadu parničnih troškova tužiteljice trebalo je odbiti i to iz slijedećeg razloga. U svom troškovniku kojeg je predala na ročištu neposredno pred zaključenje glavne rasprave punomoćnica tužiteljice zatražila je da se naknadi trošak za sastavljanje odgovora na žalbu od 30. svibnja 2016. u iznosu od 500,00 € koji joj nije priznat, budući se ne radi o radnji koja je bila nužna za uspjeh tužiteljice u ovom postupku. Naravno, tužiteljici nije priznat ni obračunati PDV na ovaj iznos. Također, tužiteljici nije priznat zatraženi trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 252,41 €, a ovo iz razloga što je prvotni tužitelj SA, sukladno tada važećim propisima, podnio prijedlog da ga se oslobodi od plaćanja pristojbe u ovom postupku kojem je priložio potvrdu o imovnom stanju, te je i saslušan na okolnosti utvrđenja njegovog imovnog stanja. Međutim, tijekom postupka ovaj tužitelj je umro, i to prije nego je odlučeno o njegovom prijedlogu za oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe, pri čemu je u trenutku kada je ovaj postupak iza njegove smrti preuzela sadašnja tužiteljica pravo na naplatu pristojbe već bilo u zastari, stoga sadašnja tužiteljica niti prijašnji tužitelj pristojbu na tužbu nisu platili, niti je to sud od njih zbog zastare tražio, pa tužiteljici ne pripada pravo na naknadu ovog troška. Također, punomoćnici tužiteljice nisu priznati troškovi uviđaja popisani u iznosu od 74,43
P o s
l
. b r
. P n -
4 / 2 0
2 0 -
€, a ovo iz razloga što ovaj trošak nije specificiran, pa se ne može zaključiti na što se odnosi, dakle dali se odnosi na izbivanje punomoćnice tužiteljice iz pisarnice za vrijeme uviđaja ili na troškove pristupa na sam uviđaj (korištenje osobnog automobila te povratna trajektna karta za automobil i jednu osobu), a kako punomoćnica tužiteljice nije dostavila nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da joj je ovaj trošak doista nastao, to sud smatra kako joj niti ovaj trošak ne pripada. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice valjalo je dijelom prihvatiti a dijelom odbiti, pa je i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Korčuli, 20. prosinca 2024.
S u d a c:
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
