REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1794/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, kojeg zastupa službena osoba EL, radi prijedloga o obnovi postupka, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-01/22-01/03, URBROJ: 531-03-4-23-6 od 22. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-361-01/22-01/03, URBROJ: 531-03-4-23-6 od 22. studenog 2023., odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka dovršenog donošenjem rješenja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/II-402-06/18-02/02, URBROJ: 510-05-01/01-1805 od 3. srpnja 2018., primjenom članka 126. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP).

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim jer su ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu postupka. U bitnome navodi da je rješenje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA:UP/Il- 402-06/18-02/02, URBROJ:510-05-01/01-18-05 od 03. srpnja 2018. doneseno na temelju lažne isprave o procjeni oštećenja stambene zgrade u kojoj se tvrdi da je procjenu oštećenja učinila Komisija na II. stupanj oštećenja. Tužitelj ističe da je od Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje zatražio pristup informacijama koji su radovi na zgradi izvršeni i koje kategorije oštećenja je bila zgrada, te mu je dostavljeno očitovanje, KLASA: 008-03/22-01/02, URBROJ: 510-06-01/01- 22-04 od 29. travnja 2022. u kojemu je navedeno da Županijska komisija za popis i procjenu ratne štete nije procjenjivala višestambene zgrade te višestambena zgrada nije imala kategoriju oštećenja. Ističe da je očitovanje zaprimio 5. svibnja 2022. te da je stoga, prema odredbi članka 123. stavak točka 1. ZUP-a zahtjev za obnovu pravodoban. Predlaže da sud od tuženika zatraži informaciju o izvedenim radovima i cijeni izvedenih radova za stanove u predmetnoj stambenoj zgradi, koju tuženik nije htio dostaviti tužitelju opravdavajući se duljinom vremena koje je preteklo od obnove zgrade. Tužitelj navodi da je zahtjev za obnovu (kuće) odbijen jer nije imao prijavljeno prebivalište na adresi kuće, te je zatražio stambeno zbrinjavanje dodjelom stana u [adresa] koji zahtjev je odbijen, uz obrazloženje da posjeduje stan u kojemu je prebivao prije rata. Ističe da je navedeni stan bio vlasništvo Republike Hrvatske i u njega je uselila tzv. raseljena osoba, na temelju odluke tzv. SAO Krajine. Tužitelj je naknadno podnio zahtjev za otkup predmetnog stana (oštećenog u ratu), iako isti nije bio dovoljno velik za potrebe obitelji tužitelja, pri čemu je stan otkupio kao neoštećen, unatoč priloženom nalazu sudskog vještaka u kojem su bila navedena oštećenja i potrebni iznosi za saniranje stana. Tužitelj navodi da mu je prije otkupa stana rečeno da će stan biti obnovljen, ali je nakon iseljenja stanarke, digao kredit potreban za obnovu stana i (samoinicijativno) pristupio obnovi stana u koji je i uselio u listopadu 2000. godine. Zahtijeva održavanje rasprave i potražuje naknadu (putnog) troška. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika te predmet vrati na ponovni postupak.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u upravnom postupku i u skladu sa mjerodavnim zakonskim odredbama. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.2. Tužitelj je 23. veljače 2024. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode te iznio cjelokupni historijat odlučivanja u povodu zahtjeva za povrat uloženih sredstava u obnovu i opremanje stana, u povodu kojega je doneseno rješenje Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za imovinsko-pravne poslove, obnovu i stambeno zbrinjavanje Vukovar od 18. siječnja 2018. kojim je tužitelju priznato pravo na povrat uloženih sredstava u obnovu i opremanje stana u iznosu od 15.000,00 kuna, te je u povodu izjavljene žalbe Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, citiranim rješenjem od 3. srpnja 2018. odbio žalbu tužitelja uz obrazloženje da je nadležna Komisija za popis i procjenu ratne štete utvrdila da ratna šteta na predmetnom objektu ne prelazi okvire II. Kategorije oštećenja, te da tužitelj nije dokazao veća oštećenja od utvrđenih po Komisiji, te stoga nema mjesta sumnji o pravilno izvršenoj procjeni. Nadalje, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje navodi da činjenica da je tužitelj adaptaciju stana izveo u radovima vrijednosti koja premašuje iznos koji se za II. stupanj ratne štete može dodijeliti nije od utjecaja na drugačiju odluku u postupku, niti na pravilnost prvostupanjskog rješenja. U citiranom rješenju također je naveden i sadržaj očitovanja Upravnog odjela za gospodarstvo, obnovu i razvoj Vukovar, Vukovarsko-srijemske županije od 2. travnja 2003. iz kojeg proizlazi da je procjenu ratne štete na višestambenim objektima u [adresa], tijekom 1998. godine izvršila posebna Komisija Ministarstva obnove i razvitka-Ispostava Vukovar te pri procijeni ratne štete nije utvrđen pojedinačnim zapisnikom stupanj oštećenja (predmetnog) stana, već je načinjen skupni popis stambenih zgrada, da iz navedenog razloga ne postoji zapisnik o stupnju ratne štete na stanu u vlasništvu tužitelja, nego je Komisija izvršila procjenu za višestambenu zgradu u [adresa] za koju je utvrđen II. stupanj oštećenja, a u kojem se nalazi i stan u vlasništvu tužitelja. Nadalje navodi da je 15. travnja 2022. podnio zahtjev za pristup informacijama, u povodu kojega je zaprimio očitovanje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 29. travnja 2022., dana 5. svibnja 2022. Navodi da je u očitovanju specificirano da Županijska komisija za popis i procjenu ratne štete, nije procjenjivala višestambene zgrade te višestambena zgrada nije imala kategoriju oštećenja. Tužitelj smatra da je prijedlog za obnovu podnio pravodobno (9. svibnja 2022.) u smislu rokova iz članka 123. stavak 1., stavak 2. i stavak 3. ZUP-a, računajući sadržaj predmetnog očitovanja kao obnovni razlog (subjektivni rok).

4.1. Dana 21. studenog 2024. sud je održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka koje svoj nedolazak nisu ispričale, primjenom odredbe članka 6. i članka 91. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

4.2. Na navedenoj raspravi sud je, primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog da sud pribavi od tuženika informacije o izvedenim radovima i cijeni izvedenih radova za stanove u predmetnoj stambenoj zgradi, također primjenom odredbe čl. 8. ZUS-a, s obzirom na okolnosti obnove stana (u vlasništvu tužitelja) u [adresa], na adresi [adresa], te uzimajući u obzir činjenicu da predmetni dokaz nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika te isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je predmetni upravni postupak obnove pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 9. svibnja 2022. radi obnove postupka okončanog donošenjem prethodno citiranog rješenja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/II-402-06/18-02/02, URBROJ: 510-05- 01/01-1805 od 3. srpnja 2018. (dostavljenog tužitelju 13. srpnja 2018., što tužitelj ne osporava), kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Odjela za imovinsko-pravne poslove, obnovu i stambeno zbrinjavanje Vukovar od 18. siječnja 2018. Navedeno rješenje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, od 3. srpnja 2018. postalo je pravomoćno jer je presudom ovoga suda poslovni broj Us I - 911/2018-8 od 24. travnja 2029. odbijen tužbeni zahtjev, te je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3291/19-2 od 2. srpnja 2020. odbijena kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv navedene presude. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u navedenoj presudi navodi da je u postupku pravilno primijenjena odredbe članka 20. stavak 1. i 2. točka 2. Zakona o obnovi ("Narodne novine", broj 24/96., 54/96., 87/96., 57/00., 38/09., 45/11. i 51/13.) u vezi visine prava na povrat vlastito uloženih sredstava za obnovu ratom oštećenog stana na adresi [adresa] u iznosu od 15.000,00 kn za II. stupanj oštećenja, pri čemu je stupanj oštećenja stambenog objekta utvrđen uvidom u zapisnik Komisije za popis i procjenu ratne štete Vukovarsko-srijemske županije od 15. studenog 2004., očitovanje Upravnog odjela za gospodarstvo, obnovu i razvoj, Vukovar Vukovarsko-srijemske županije od 2. travnja 2003., zapisnik o preuzimanju stana od 24. srpnja 1998., te iskaza tužitelja od 15. lipnja 2018. U odnosu na utvrđeni stupanj oštećenja upravna tijela su imala u vidu uputu za primjenu Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj 54/93.) kojom su propisana oštećenja po pojedinom stupnju te metodologiju i postupak utvrđenja ratne štete na teritoriju Republike Hrvatske. Dakle, kako je predmetni stan za vrijeme okupacije [adresa] bio useljen (tužitelju je vraćen 24. srpnja 1998.) tužitelj neosnovano smatra da se radi o većem stupnju oštećenja. Zakonom o obnovi uređuje se obnova uništenih ili oštećenih materijalnih dobara u Republici Hrvatskoj koja su bila izložena razornim djelovanjima i posljedicama tih djelovanja od početka velikosrpske agresije, pa tijekom Domovinskog rata, do završetka mirne reintegracije (članak 1. Zakona), a oštećenja nastala devastacijom i korištenjem od strane privremenog korisnika evidentirana danom stupanja tužitelja u posjed toga stana (zapisnik o preuzimanju stana od 24. srpnja 1998.) ne predstavljaju štetu u smislu navedene odredbe Zakona, kao niti oštećenja nastala zbog neodržavanja i djelovanja atmosferskih prilika tijekom vremena.

7. Dakle tužitelj obnovu predmetnog postupka traži jer smatra da je saznao za nove činjenice koje bi mogle dovesti do drugačijeg rješenja, a da su iste upotrijebljene u prijašnjem postupku.

8. Odredba članka 123. stavak 1. točka 1. ZUP-a propisuje da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja: 1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, 2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta, 3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

9. Odredbom članka 126. stavak 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

10. Sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da prijedlog, najprije, nije pravodoban u smislu odredbe članka 123. stavak 1. ZUP-a, jer je rješenje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/II-402-06/18-02/02, URBROJ: 510-05-01/01-1805 od 3. srpnja 2018. tužitelju dostavljeno 13. srpnja 2018., dok je prijedlog za obnovu dostavljen 9. svibnja 2022.

11. Nadalje, valja istaknuti da, suprotno shvaćanju tužitelja, očitovanje Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, KLASA: 008-03/22- 01/02, URBROJ: 510-06-01/01-22-04 od 29. travnja 2022., ne predstavlja ikakvu novu činjenicu, niti dokaz da bi rješenje bilo doneseno na temelju lažne isprave, kako je to iscrpno citirano prethodno u obrazloženju ove presude. U konačnici odluka o visini prava na povrat uloženih sredstava zasniva se na cjelovitoj procjeni svih individualnih okolnosti koje su kao odlučne činjenice navedene u obrazloženju rješenja i koje se zasnivaju, između ostaloga i na individualiziranoj procjeni Komisije za popis i procjenu ratne štete. U tom smislu nema mjesta niti primjeni članka 123. stavak 2. ZUP-a.

12. Iako tuženik predmetno ne utvrđuje valja istaknuti da tužitelj nije niti sadržajno učinio vjerojatnim razloge za obnovu postupka.

13. Slijedom navedenoga, sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužitelja. Stoga je valjalo, primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

14. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, isti ne ostvaruje pravo na naknadu troška spora, primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, pri čemu zatraženi trošak nije niti nastao jer tužitelj nije pristupio raspravi. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Osijeku 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku