Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
-1- Broj: Ppž-100/2023
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske |
Broj: Ppž-100/2023 |
Zagreb |
|
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika I. D., kojeg brane odvjetnici OD K., H. i V. j. t. d. V., zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. točke 4. i stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18), odlučujući o žalbi okrivljenika I. D., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 32. Pp G-121/2020-11 od 10. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Prihvaćanjem žalbe okrivljenika I. D. osnovanom, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se izriče:
Na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenik I. D.
oslobađa se od optužbe
čime da bi počinio prekršaj iz članka 71. Zakona o Državnom inspektoratu, kažnjiv po članku 127. stavku 1. točki 4. istog Zakona.
II Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik I. D. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 127. stavka 1. točke 4. Zakona o Državnom inspektoratu (pravilno: i stavka 4.), činjenično opisanog u izreci, za koji je prekršaj primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna/398,17 eura, uz upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanja, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrati da je novčana kazna u cjelini plaćena.
1.1. Okrivljenik je istom presudom obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna/26,54 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.
2.1. U žalbi u bitnom ističe da djelo kojim ga se tereti, opisano na način naveden u izreci presude, nije prekršaj iz članka 127. stavka 1. točke 4. Zakona o Državnom inspektoratu, budući da mu nije uručeno rješenje kojim mu je određena samoizolacija.
2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe okrivljenika te u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud postupajući po službenoj dužnosti utvrdio je da u ovom predmetu ima osnove za oslobođenje okrivljenika od optužbe, jer djelo okrivljenika počinjeno na način činjenično opisan u osporenoj presudi nije prekršaj, kako se to u žalbi i ističe.
5. Naime, člankom 127. stavkom 1. točkom 4. i stavkom 4. Zakona o Državnom inspektoratu propisano je da će se fizička osoba kazniti novčanom kaznom, ako ne izvrši izvršno rješenje inspektora (članak 71. - izvršenik je obvezan izvršiti izvršno rješenje inspektora, a inspektor će kontrolu izvršenja rješenja obaviti po izvršnosti rješenja u skladu s posebnim propisima.)
5.1. Iz navedenog slijedi da fizička osoba može biti počinitelj citiranog prekršaja, dakle ne izvršiti izvršno rješenje inspektora, samo onda kada je rješenje inspektora izdano i kada je postalo izvršno, što u činjeničnom opisu prvostupanjske presude nije navedeno, već je okrivljenik proglašen krivim za djelo opisano time da se zgode pobliže navedene u izreci ne bi pridržavao sigurnosne mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti, izolacije na adresi V., B. R. xx, već da bi istoga dana pristupio u trgovinu „H.“ te da tako ne bi poštovao pravilo samoizolacije u kućnoj karanteni, na koji je način terećeni prekršaj bio opisan i u prekršajnom nalogu koji je po podnijetom prigovoru okrivljenika zbog poricanja prekršaja postao optužni prijedlog.
5.2. Stoga je u pravu žalitelj kad ističe da djelo opisano na način kako je to u prvostupanjskoj presudi navedeno nije prekršaj.
6. Budući da tužitelj, a imajući u vidu da je protiv prvostupanjske presude podnesena samo žalba u korist okrivljenika, poštujući načelo zabrane preinačenja na teže više ne može mijenjati činjenični opis djela, to je ovaj sud pobijanu presudu, u skladu s ovlaštenjem iz članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio i po pravilnoj primjeni zakona okrivljenika za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe, kako je to navedeno u točki I izreke ove presude.
7. S obzirom da je okrivljenik oslobođen od optužbe, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
8. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 3. siječnja 2024.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r. Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.