REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1235/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja NOSTRO d.o.o. Pridvorje, Donja Ljuta 32, OIB: 80673720378, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagrebu, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju NOSTRO d.o.o. Pridvorje, Donja Ljuta 32, OIB: 80673720378 iznos od 144,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 144,50 EUR od 31. ožujka 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 6,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate, kao i za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos parničnih troškova iz točke

III. izreke preko dosuđene kamatne stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu marke PEUGEOT 3008, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika OĆ iz [adresa], a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO).

1.1. Navodi da je oštećenik tuženiku prijavio štetni događaj i da su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete 9. veljače 2024., potom da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je oštećeniku poslao obavijest o uplati nespornog dijela, čime je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, oštećenik je nakon štetnog događaja svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj sukladno zahtjevu oštećenika popravio predmetno vozilo na način da je isto vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke.

1.2. Tužitelj je za svoju uslugu ispostavio račun broj 103/01/241 u iznosu od 2.826,99 EUR (uključen PDV-a), a tuženik je predmetni račun likvidirao na iznos od 2.682,49 EUR, dok razliku od 144,50 EUR nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on ne priznaje. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR plus PDV. Navodi da vlasnik vozila ima pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, odnosno ne mora odbrati onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su stajališta izrazili i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

1.3. Nadalje tužitelj navodi da je vlasnik vozila kao ustupitelj s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. ožujka 2024. kojim ugovorom je oštećenik (vlasnik popravljenog vozila) tužitelju ustupio svoje potraživanje u utuženom iznosu, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 144,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava odgovornost za štetu, visinu potraživanja, zatraženi tijek kamata i visinu kamatne stope. Osporava istinitost i vjerodostojnost dokaza koje tužitelj dostavlja uz tužbu te navodi da račun popravka ne odgovara stavkama izvida štete. Navodi da je tuženiku ukazao na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisa po jeftinijoj cijeni od one koju tužitelj navodi u tužbi.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP).

4. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, dokazni prijedlozi stranaka za provođenje prometnog vještačenja, kao i prijedlog tužitelja za saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i oštećenika u svojstvu svjedoka, odnosno prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka LĆ. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, a ishod spora bi bio isti.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnog potraživanja i djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (stopa zatezne kamate – čl. 35. st. 2. ZPP).

6. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 144,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2024. do isplate.

7. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva te postojanje doprinosa oštećenika visini nastale štete. Sporan je i tijek zateznih kamata te visina stope zatezne kamate.

8. Glede sporne aktivne legitimacije treba navesti kako Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. ožujka 2024. (list 55.-56. spisa) proizlazi da je OĆ kao ustupitelj ustupila tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 103/01/241 i na temelju izvida štete broj 24801051015 (oznaka štete dužnika), a po kojem računu je dužnik oštećeniku isplatio iznos od 2.682,49 EUR slijedom čega primatelj (tužitelj) i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 144,50 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 29. ožujka 2024. (list 57.-58. spisa).

9. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO).

9.1. Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

9.2. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

10. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11. Iako tuženik osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost, ovaj je sud mišljenja, a s obzirom na sadržaj spisu priležeće dokumentacije, prema kojoj je oštećenik tuženiku prijavio štetu iz štetnog događaja od 28. siječnja 2024., povodom koje prijave je tuženik napravio izvid i procjenu štete (list 51., 53. spisa) te isplatio naknadu u nespornom iznosu (list 52. spisa), da je time tuženik konkludentno priznao kako pasivnu legitimaciju, tako i odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju. Osim toga, iz obrazložene ponude od 20. ožujka 2024. (list 53. spisa) proizlazi da je tuženik izrijekom priznao odgovornost za naknadu štete, a iz odgovora na prigovor od 5. travnja 2024. (list 59. spisa) da je račun za popravak vozila umanjen zbog razlike u cijeni radnog sata (tuženik je priznao satnicu od 23,00 EUR plus PDV). Stoga ovaj sud osporavanje pasivne legitimacije i odgovornosti koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

12. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 28. siječnja 2024. pregledao oštećeno vozilo 9. veljače 2024. te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 4,00 h, lakirer – 2,80 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera.

13. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 15. ožujka 2024., s dospijećem plaćanja 30. ožujka 2024. (list 59.-50. spisa) odnosi se na limarske radove u trajanju od 4,00 h po cijeni od 40,00 EUR/h, lakirerske radove u trajanju od 2,80 h po cijeni od 40,00 EUR7h te na potrošni materijal limara i lakirera i na zamjenske dijelove. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu od 15. ožujka 2024. obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 1. veljače 2023. (list 54. spisa). Cjenik tužitelja ovjeren je pečatom i potpisom tužitelja. Tuženik nije s uspjehom doveo u pitanje vjerodostojnost predmetnih isprava. Naime, tužitelj je računom od 15. ožujka 2024. obračunao onu količinu radnih sati limara i lakirera koja je navedena u izvidu štete tuženika, a nedvojbeno je da se suština prijepora među strankama odnosi na visinu cijene radnog sata limara i lakireta, a ne ostale stavke iz predmetnog računa.

14. Tuženik je uz odgovor na tužbu priložio obrazloženu ponudu / odobrenje za popravak od 7. veljače 2024. (list 72. -73. spisa) kojom je oštećeniku odobren popravak vozila u radionici te je navedeno da će tuženik troškove popravka isplatiti izravno radionici koja je izvršila popravak ili oštećeniku ako je on platio račun popravka, uz uvjet da je račun popravka u skladu sa izvidom štete i prosječnim tržišnim cijenama majstora raznih specijalnosti, rezervnih dijelova i potrošnog materijala u gradu registracije oštećenog vozila.

15. S tim u vezi treba navesti da odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 38.-41. spisa).

16. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 144,50 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 921. ZOO. 17. Tuženik je dužan isplatiti na navedeni iznos i zakonske zatezne kamate u skladu s čl. 943. ZOO.

17.1. Naime, odredbom čl. 943. st. 1. ZOO određeno je da je, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (čl. 943. st. 2. ZOO). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (čl. 943. st. 3. ZOO), a prema stavku 4. ovog zakonskog članka, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

17.2. Tužitelj zatezne kamate potražuje od 31. ožujka 2023., odnosno od proteka roka dospijeća računa broj 103/01/241 iako bi mu, prema prethodno citiranoj odredbi, pravo na zatezne kamate pripadalo od ranijeg datuma, odnosno od dana kad je tuženik primio odštetni zahtjev oštećenika, što je, prema stanju spisa, bilo najkasnije 9. veljače 2024. kad je tuženik izvršio pregled vozila. Međutim, kako tužitelj kamate potražuje od kasnijeg datuma, sud je odlučio u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP.

17.3. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

17.4. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

18. Kako je tužitelj uspio u sporu u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate – čl. 35. st. 2. ZPP), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP).

19. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife), troškovi sastava podneska od 29. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, troškovi zastupanja na ročištu 27. studenog 2024. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i troškovi pristupa ročištu na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 25,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3 Tarife, što uvećano za PDV i za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 238,66 EUR.

20. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 6,64 EUR do zatraženog iznosa od 13,27 EUR (za iznos od 6,63 EUR) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

21. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. Sud je, jednako kao i u odnosu na glavno potraživanje, na troškove postupka koji predstavljaju sporednu (akcesornu) tražbinu, tužitelju dosudio kamatnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose.

22. Slijedom izloženog, riješeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).