Poslovni broj: Povrv-61/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Maje Skokandić Nobilo, u pravnoj stvari tužitelja HRT, OIB: 6841924305, Prisavlje 3, Zagreb, kojeg kao zakonski zastupnik zastupa TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a njega po punomoći Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, Ribnjak 40, protiv tuženog DAVOR POSLOVNO SAVJETOVANJE d.o.o. u stečaju, OIB: 83856534939, Korčula, Žrnovo bb, kojeg zastupa stečajni upravitelj Zvonimir Đuran, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Andrije Hebranga 8, radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 28. studenoga 2024. u prisutnosti Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, zamjenice punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan poslovni broj: Ovrv-7775/2022 od 6. veljače 2023. kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 42,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 10,62 EUR od 01.04.2022. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.05.2022. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.16.2022. do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.07.2022. do isplate

te se tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu označenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatska radiotelevizija (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika DAVOR POSLOVNO SAVJETOVANJE d.o.o. u stečaju (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 15. prosinca 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Luci Bronzan iz Dubrovnika, a koja je 6. veljače 2023. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-7775/2022, UPP/OS-Ovrv-1096/2022 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 42,47 EUR sa zateznim kamatama kako je to specificirano u točki I. izreke ove presude, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,21 EUR.

2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, podnosi pravodobni prigovor povodom kojeg je prigovora Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, rješenjem poslovni broj Povrv-61/2023 od 8. kolovoza 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 7775/2022, UPP/OS-Ovrv-1096/2022, od 6. veljače 2023. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute sve provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U navedenom rješenju poslovni broj Povrv- 61/2023 od 8. kolovoza 2024. sud je sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja i prigovora tuženika, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te je upozorio tuženika da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka označenog podneska tužitelja sudu dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

3. Tužitelj u svom prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbi, navodi da mu tuženik duguje iznos od ukupno 42,47 EUR s osnova neplaćenih RTV pristojbi za mjesece ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2022., a uz ovo i zakonske zatezne kamate tekuće na iznose dugovanih rtv pristojbi od dana dospijeća mjesečnih iznosa rtv pristojbi na naplatu, te troškove postupka u iznosu od 62,21 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

4. U prigovoru koji je u spis premeta zaprimljen 22. veljače 2023. ovršenik, sada tuženik, navodi se kako je predmetno rješenje o ovrsi neutemeljeno iz svih bitnih razloga, a posebice kako prilikom preuzimanja imovine koja čini stečajnu masu stečajnog dužnika nije bilo one posredstvom koje bi se mogli pratiti radijski i televizijski programi HRT-a, kako stečajni upravitelj nije informiran od strane ranijeg zakonskog zastupnika tuženika o postojanju pretplatničkog odnosa između tužitelja i tuženika te kako do primitka predmetnog rješenja o ovrsi, od strane ovrhovoditelja nije primio nikakve mjesečne račune niti upit o nastavku ili prekidu pretplatničkog odnosa. Nadalje, navodi kako od otvaranja stečajnog postupka (17. veljače 2022.) do dana podnošenja prigovora nisu prikupljane nikakva materijalna i financijska sredstva koja bi činila stečajnu masu, a koja bi mogla biti predmetom ovrhe.

5. U podnesku dostavljenom sudu 29. kolovoza 2024. i time u roku od 15 dana od dana zaprimanja (25. kolovoza 2024.) ovosudnog rješenja poslovni broj Povrv- 61/2023 od 8. kolovoza 2024., tužitelj navodi kako je prigovor tuženika neosnovan te da su obveze koje su predmetom ovog spora (ožujak-lipanj 2022.) nastale nakon otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom stoga tužitelj nije ni mogao prijaviti predmetno potraživanje u stečajnu masu. Nadalje, ističe kako je tuženik TV prijamnik odjavio, počevši s danom 1. travnja 2023., a nepodmirene obveze su nastale prije odjave prijamnika te se radi o troškovima stečajne mase. Prema evidenciji pretplatnika Obveznik plaćanja RTV pristojbe", šifra obveznika: 43959797 prijavljen je prijamnik na adresi prijave/fakture kopilica 62/III Split, za koji se sukladno odredbama čl. 34. st. 1. Zakona o HRT-U naplaćuje pristojba. Ističe kako je tuženik dužan plaćati svoje mjesečne obveze koje su na zakonu zasnovane sve dok iste postoje, odnosno do odjave pretplatničkog odnosa, a kako je u spornom razdoblju tuženik bio pretplatnik te kako vjerodostojna isprava koja je dostavljena kao prilog prijedlogu i rješenju za ovrhu dogovara svim uvjetima propisanim zakonom te predstavlja dokaz o postojanju duga. Također, tužitelj navodi kako je pretplatnički odnos vidljiv i iz saldo konti kartice i kako tužitelj na adresu prijave tuženom dostavlja uplatnice i opomene. Nastavno, ističe da je potraživanje za RTV pristojbu zakonska obveza građana i pravnih osoba koje imaju prijamnike u RH (u vlasništvu ili posjedu- nevezano uz vlasništvo ili posjedovanje nekretnina i prebivalište koje je prijavljeno u MUP-u), a da je za sporno razdoblje tuženi uredno prijavljeni pretplatnik, a svoj pretplatnički odnos nije odjavio, a predmetni dug nije podmirio. Pozivajući se na odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o HRT-u, predlaže održati na snazi platni nalog te u spis dostavlja dokaze iz kojih se vidljiv pretplatnički odnos tuženika te dokaz iz kojeg je vidljivo ovdje sporno potraživanjem, pa tako dostavlja Izvadak iz evidencije pretplatnika (dokument naziva "Obveznik plaćanja RTV pristojbe") koji se odnosi upravo na tuženika, a koji dokument se smatra ispravom javne vjere i predlaže ga se tako cijeniti u svrhu dokazivanja. Također, prilaže i saldo konti karticu za tuženika. Zaključno, predlaže sudu donijeti presudu kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-7775/2022 i nalaže tuženom naknaditi tužitelju troškove parničnog, uključujući i troškove ovršnog postupka.

6. U svom podnesku, zaprimljenom kod ovog suda 23. listopada 2024., tuženik je odgovorio na navode tužitelja navodeći kako je nad tuženikom 17. veljače 2022. otvoren stečajni postupak i prilikom preuzimanja imovine koja čini stečajnu masu stečajnog dužnika nije utvrđeno postojanje prijamnika posredstvom kojeg bi se moglo pratiti radijski i/ili televizijski programi HRT-a, a kako je navedeno jasno vidljivo iz izvješća stečajnog dužnika o financijskom stanju i poslovanju te popisa predmeta stečajne mase koje dostavlja u prilogu. Ističe kako tuženik nema u svom vlasništvu ili posjedu radijski i/ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj temeljem kojeg bi mu tužitelj bio ovlašten izdavati mjesečne račune, odnosno temeljem kojih bi se tuženik sukladno odredbama čl. 34. Zakona o HRT-u mogao smatrati pretplatnikom. Nadalje, ukazuje kako tužitelj kao dokaz postojanja pretplatničkog odnosa u spis dostavlja izvadak iz evidencije pretplatnika koji se odnosi na tuženika, a tuženik ovim putem osporava postojanje pretplatničkog odnosa navodeći kako dostava izvatka iz evidencije pretplatnika ne znači da je osoba koja je evidentirana u evidenciji automatizmom i pretplatnik i dužnik plaćanja RTV pristojbe, već bi valjan dokaz postojanja pretplatničkog odnosa bio ugovor i/ili prijava potpisana od stane tuženika, a taj dokaz tužitelj nije dostavio u spis te ističe kako je potpuno nejasno iz čega proizlazi da bi tužitelj imao s tuženikom sklopljen pretplatnički odnos iz kojeg bi proizlazilo da je upravo tuženik obveznik plaćanja rtv pristojbe, ističući kako je teret dokaza da je tužitelj pružio tuženiku predmetnu uslugu za koju izdaje račune, kada i na kojoj adresi i na kojoj pravnoj osnovi, na tužitelju. U prilog svojih tvrdnji tuženik se poziva, i u spis dostavlja, dvije odluke, i to presudu Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž 970/2022-4 od 16. siječnja 2024 te presudu Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž 814/2022-2 od 4. studenog 2022. te zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev i staviti izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan, poslovni broj Ovrv-7775/2022 od 6. veljače 2023. i naložiti tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak.

7. U prethodnom postupku tužitelj je ustrajao u svom tužbenom zahtjevu, te se očitovao kako nema sačuvanu prijavu prijamnika, ali budući da je tuženik uredno plaćao mjesečne pristojbe od prijave 31. studenog 2018. pa sve do 7. mjeseca 2021. i da je pretplatu odjavio 1. travnja 2023., očito je da bi tuženi znao za prijavu prijamnika te da je imao prijamnik u posjedu, a navedenim uplatama je potvrdio i konzumirao pretplatnički odnos. Istaknuo je kako su i u dokumentu "obveznik plaćanja RTV pristojbe" navedeni osobni podaci tuženog za koje tužitelj nije mogao sam znati, već mu ih je dao tuženik. U podnesku zaprimljenom 27. studenog 2024., dan prije održavanja pripremnog ročišta, tuženik je ostao pri svim navodima i dokaznim prijedlozima iz svog prigovora i podneska od 23. listopada 2024.

8. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja glasi na iznos od 42,47 EUR, pa se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

9. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga HRT-a 5543959797-202212-3 sa stanjem na dan 2. prosinca 2022., ispis iz evidencije Obveznik plaćanja RTV pristojbe sa datumom prijave od 30. studenoga 2018. i datumom odjave od 1. travnja 2023., vrsta: 02 radio- u prijevoznom sredstvu, status: 02 odjavljen, pregled stanja računa obveznika/saldo konti kao i pregled izvješća o financijskom stanju i poslovanju dužnika, popis predmeta stečajne mase te presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž 970/2022-4 od 16. siječnja 2024 te presudu Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž 814/2022-2 od 4. studenog 2022.

10. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženog po osnovi nepodmirenih računa za RTV pristojbu za mjesece ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2022., broj obveznika plaćanja pristojbe: 43959797 u ukupnom iznosu od 42,47 EUR, odnosno po10,62 EUR mjesečno.

11. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te postojanje ugovornog odnosa.

12. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, prije svega dokaza predloženih od strane samog tužitelja na kojem je i teret dokaza u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Uvidom u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave vidljivo je da tužitelj potražuje iznos od 42,47 EUR sa zateznim kamatama ovisno o dospjelosti pojedine tražbine, te troškove postupka uvećane za zatezne kamate. Nadalje, iz pročitanih i pregledanih isprava proizlazi da je tuženik bio zaveden kao obveznik plaćanja pristojbe od 30. studenog 2018. do 1. travnja 2023. pod šifrom: 4917828 sa nazivom DAVOR POSLOVNO SAVJETOVANJE d.o.o. u stečaju, adresa: Split, Kopilica 62/III, vrsta: 02 radio- u prijevoznom sredstvu, status: odjavljen, pob.oznaka:

[registarska oznaka]. Iz navedenog izvatka, prije svega proizlazi kako je kao prijavljeni prijamnik naveden "02 radio- u prijevoznom sredstvu", a ne TV prijamnik na kojeg se tužitelj poziva, a nije razvidna osnova na temelju koje su u isti uneseni podaci o pretplatniku. Iz izvatka ovjerovljenih poslovnih knjiga od 2. prosinca 2022. i saldo konti kartice od 27. kolovoza 2024. proizlazi da se kao obveznik plaćanja pristojbi tereti tuženik za utuženo razdoblje. Spisu ne prileže ni prijava, ni zahtjev za odjavu prijamnika.

14. Na temelju odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne Novine“, broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, dalje ZHR) svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, dok je st. 7. istog članka propisano da HRT vodi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj. Na vođenje i korištenje evidencije primjenjuju se propisi o zaštiti osobnih podataka.

15. Odredba čl. 35. st. 2. ZHR-a propisuje da visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s Ugovorom iz članka 13. ovoga Zakona.

16. Odredbom čl. 36. st. 1. ZHR-a propisano je da osoba iz čl. 34. st. 1. ZHR ne plaća mjesečnu pristojbu u situaciji ako prijamnik odjavi.

17. Odredbama ZHR-a kao posebnog propisa kojim je regulirano ustrojstvo i način rada tužitelja, nije regulirano pitanje nastanka obveze plaćanja RTV pristojbe, već samo njezin prestanak (čl. 36. st. 1. ZHR-a), slijedom čega se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao općeg propisa. Obveza plaćanja rtv pristojbe proizlazi iz ZHR-a, ali se ne primjenjuje automatski na sve osobe u RH, već je da bi ista nastala, obveza korisnika za podmirivanje pristojbe tužitelju, kao i tužiteljeva obveza omogućavanja korisniku praćenja televizijskog ili radijskog programa, potrebno da stranke potpišu, odnosno podnesu prijavu prijamnika, koju korisnik prihvaća vlastoručno se potpisujući.

18. Kao dokaz u prilog svojih tvrdnji tužitelj prilaže izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, podatke o obvezniku plaćanja rtv pristojbe i saldo konti karticu za tuženika, međutim, sve ovo navedeno su jednostrane isprave koje je sastavio sam tužitelj i stoga u ovom postupku, u kojem tuženi osporava da ima u posjedu ili vlasništvu radijski i/ili televizijski prijamnik, odnosno osporava postojanje pretplatničkog odnosa sa tužiteljem, iste same za sebe ne predstavljaju adekvatan dokaz iz kojeg bi sud kao nedvojbeno mogao utvrditi da je tuženik izvršio prijavu posjeda i/ili vlasništva prijamnika, odnosno da je isti vlasnik ili posjednik prijamnika i stoga obveznik plaćanje mjesečne rtv pristojbe. Iz izvješća o financijskom stanju i poslovanju dužnika od 10. veljače 2022. nisu evidentirana prijevozna sredstva u vlasništvu dužnika. Štoviše, sam tužitelj je potvrdio kako nema prijavu prijamnika pa nije predočio ni prijavu, a ni zahtjev za odjavu navedenog prijamnika. Slijedom navedenog, iz jednostranačkih isprava koje prileže spisu, sud nije u mogućnosti utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku, posebno s obzirom na po tuženiku osporene okolnosti.

19. Navod tužitelja da je tuženik prilikom prijave prijamnika dao tužitelju osobne podatke koje tužitelj ne bi imao da ih tuženik nije osobno dao je neživotan i nelogičan i stoga neosnovan budući su svi podaci o pravnim osobama pa tako i tuženiku javno dostupni uvidom u sudski registar koji je javni upisnik u koji mogućnosti uvida ima svatko. U samom ispisu iz evidencije obveznik plaćanja RTV pristojbe, stoji samo naziv i adresa pravne osobe, ovdje tuženika, dok se ne navodi tko bi kao dao te podatke i u kojem svojstvu. Također, navod o primljenim uplatama i konzumiranju pretplatničkog odnosa do dana odjave, tužitelj nije potkrijepio ni prijavom, ni odjavom samog radijskog prijamnika, potpisanim od strane tuženika.

20. Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne stranke.

22. Kako je pri svemu navedenom, a sukladno odredbi čl. 34. ZHR-a obveznik plaćanja mjesečne pristojbe svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, sud je utvrdio da tuženik nije obveznik plaćanja rtv pristojbe za utuženo razdoblje za radio prijamnik, slijedom čega je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika od 6. veljače 2023., poslovni broj Ovrv-7775/2022, UPP/OS-Ovrv-1096/2022, ukinuo u cijelosti, odbivši kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu označenog iznosa, te je odlučio kao u točki I. izreke.

23. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih tijekom ovrhe, ovo jer se sukladno Zaključak br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka pri čemu zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude, utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, temeljem koje odredbe bi tužitelju bio priznat zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 163,27 EUR, a koji bi se odnosio na jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak od 50 bodova (Tbr. 7.9., Tbr. 52. st. 3 i Tbr. 54. te Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 125,00 EUR, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu 20,00 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% iznosi 25,00 EUR sukladno čl. 5. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/2021, 18/2022, 154/2022), kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, ali obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, istom ne priprada pravo na naknadu troškova postupka te je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

24. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom parničnog troška, temelji se na odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a, prema kojoj je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok tuženik to u svojim podnescima nije specificirao, već samo navodi kako potražuje parnični trošak, stoga je sud odbio i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška i odlučio kao u točki III. izreke.

U Korčuli, 20. prosinca 2024.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Rj/

I. DNA:

1. punom. tužitelja uz rj. za pristojbu na presudu, putem e-oglasne ploče 2. tuženom po stečajnom upravitelju, putem e-oglasne ploče