REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-326/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 26. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Tuženik Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885 odgovoran je za štetu koja je nastala tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623 zbog povrede na radu - prometne nezgode osiguranika tužitelja UA u štetnom događaju od 30.04.2004., a radi kojeg je rješenjem tužitelja broj 84366 od 03.09.2007. osiguraniku tužitelja i korisniku UA priznato pravo na invalidsku mirovinu.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 18.577,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22.01.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.025,13 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 31.08.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je njegovim rješenjem broj 84366 od 03.09.2007. osiguraniku tužitelja ČA zbog ozljede na radu – prometne nezgode nastala profesionalna nesposobnost za rad, pa da mu je od 28.09.2006. priznato pravo na invalidsku mirovinu. U prometnoj nezgodi osiguranik tužitelja da je zadobio teške tjelesne ozljede. Osiguranik tužitelja UA da je kod ovoga suda protiv istog tuženika ishodovao pravomoćnu presudu pod posl.br. P-2131/06 od 26.02.2008. kojom mu je tuženik naknadio imovinsku i neimovinsku štetu. Tužitelj također navodi da je temeljem pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba Pazin posl.br. P-682/11 od 02.07.2012. te posl.br. P-234/16 od 29.06.2018. tuženik već bio u obavezi tužitelju isplatiti štetu koja je tužitelju nastala isplatama invalidske mirovine i to u razdoblju od 28.09.2006. do 31.10.2009. koju tražbinu je tuženik namirio i u razdoblju od 01.11.2009. do 31.03.2016. koju tražbinu je tuženik također namirio. Tužitelj ističe kako korisniku invalidske mirovine ČA i nadalje isplaćuju invalidsku mirovinu pa mu stoga nastaje daljnja šteta. U konačnom tužbenom zahtjevu potražuje naknadu štete po osnovi isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 01.04.2016. do 30.09.2019. u iznosu od 18.577,07 eura te za daljnje razdoblje koje je dosjelo tijekom trajanja ovog postupka od 01.10.2019. do 31.08.2021. u iznosu od 11.025,13 eura zajedno sa zateznim kamatama i troškovnima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti zahtjev tužitelja, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Osporava da bi osiguranik tužitelja u prometnoj nezgodi zadobio bilo kakve povrede te smatra da uzrok štetnog događaja nije stanje državne ceste već krivnja osiguranika tužitelja obzirom da se kretao vozilo znatno većom brzinom od ograničene i dopuštene pa smatra da je sam krvi za nastanak štetnog događaja. Smatra kako pravomoćne presude na koje se poziva tužitelj ne mogu proizvoditi nikakve pravne učinke u ovom postupku jer tužitelj nije bio stranka tih postupaka. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i odbijanje parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Pazinu, posl.br. P-234/16, izvršen je uvid u ovosudni spis P-2131/06, izvršen je uvid u mirovinski spis tužitelja, pročitano je rješenje tužitelja od 03.09.2007., zapisnik o očevidu, pročitana je pravomoćna presuda P-682/11, izvršen je uvid u obračun novčanih davanja iz mirovinskog osiguranja, pročitana je potvrda o svoti mirovine sa dokazima o isplatama, pročitan je odštetni zahtjev sa povratnicom, pročitani su dokazi o izvršenim isplatama invalidske mirovine, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, pročitana je presuda Visokog trgovačkog suda RH na strani 125 spisa, pročitane su službene bilješke PP Pula, skica lica mjesta, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, prekršajni nalog, pročitan je dopis Privredne banke d.d. s CD-ovima o isplatama mirovine.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

5. Između parničnih stanaka nije sporno:

- da je dana 30.04.2004.osiguranik tužitelja UA nastradao u prometnoj nezgodi na državnoj cesti br. 3 u pravcu Pula – Vodnjan upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka];

- da se prometna nezgoda dogodila izlijetanjem osobnog automobila osiguranika tužitelja izvan kolnika;

- da je u toj prometnoj nezgodi osiguranik tužitelja zadobio brojne teške tjelesne ozljede;

- da tuženik ima zakonsku obavezu održavati predmetnu cestu u ispravnom stanju dakle, u takvom stanju da će se promet odvijati nesmetano i sigurno;

- da je osiguraniku tužitelja UA rješenjem tužitelja od 03.09.2007. počevši sa danom 28.09.2006. priznato pravo na invalidsku mirovinu;

- da tužitelj redovito ČA isplaćuje invalidsku mirovinu mjesečno zbog čega trpi štetu;

- da je tužitelj na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu posl.br. P-682/11 od 02.07.2012. naplatio od tužitelja štetu u iznosu od 36.256,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka a koji iznos se odnosi na razmjerni iznos invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio osiguraniku ČA u razdoblju od 28.09.2006. do 31.10.2009.;

- da je tužitelj temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-234/16 od 29.06.2018. od tuženika pravomoćno naplatio iznos od 147.548,31 kunu zajedno sa zateznim kamatama a koji iznos se odnosi na razdoblje od 01.11.2009. do 31.12.2013. i od 01.01.2014. do 31.03.2016. koji iznos se odnosi na razmjerni iznos invalidske mirovine koji je tužitelj platio osiguraniku UA;

- da je rješenjem tužitelja od **.**.2007. UA priznato pravo na invalidsku mirovinu pa ovaj sud smatra da se u parničnom postupku ne može ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku kojim je osiguraniku tužitelja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu, budući je o pravima iz mirovinskog osiguranja nadležan odlučivati isključivo Zavod za mirovinsko osiguranje;

- između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja ozljede koje je zadobio u prometnoj nesreći doveli do njegove profesionalne nesposobnosti za rad a posljedično i umirovljenja;

- da je tužitelj osiguraniku UA u razdoblju od 01.04.2016. do 30.09.2019. s osnova isplaćenih davanja iz mirovinskog osiguranja isplatio iznos od 139.968,95 kuna odnosno sada 18.577,07 eura;

- da je tijekom trajanja ovog postupka tužitelj svom osiguraniku isplatio daljnji iznos iz mirovinskog osiguranja u razdoblju od 01.10.2019. do 31.08.2021. u iznosu od 83.068,85 kuna odnosno 11.025,13 eura;

- nesporna je visina tužbenog zahtjeva i nesporno je da je tužitelj stvarno platio doprinose po osnovi invalidske mirovine osiguraniku UA.

6. Sporno je pitanje zastare tužiteljeve tražbine.

7. Predmet ovog spora je naknada stvarne štete koju tužitelj trpi a koja sukcesivno nastaje sa svakom mjesečnom isplatom mirovine te je ona tužitelju poznata i dospjela tek kada on izvrši isplatu. Tužitelju šteta ne nastaje donošenjem rješenja o pravu na isplatu invalidske mirovine. Do umanjenja tužiteljeve imovine dolazi tek u trenutku kada je mirovina isplaćena, po mišljenju suda tek od tog trenutka ima obavezno pravni zahtjev za naknadom štete prema tuženiku.

Tužiteljeve pravo na naknadu štete se ispravno temelji na odredbama ZOMO- a i to onoga koji je bio na snazi u trenutku isplate utuženih potraživanja a što predstavlja štetu odnosno isplata novčanih davanja na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sukladno čl. 161. st. 2. t. 1. ZOMO. Tužitelj je tužbenim zahtjevom obuhvatio svotu stvarne štete prema isplatama koje se odnose na određeno vremensko razdoblje kako su se isplate viršle sukladno čl. 161. st. 3. ZOMO.

8. Šteta za tužitelja pa tako i obvezno-pravni odnos prema tuženiku glede naknade štete nastaje u trenutku umanjenja tužiteljeve imovine dakle, u trenutku izvršene isplate invalidske mirovine. Radi se o specifičnom vidu štete koji proistječe iz priznatog prava s osnova mirovinskog osiguranja koji se valja primijeniti kao lex specialis. Njegove odredbe upućuju na primjenu ZOO-a ukoliko nešto nije regulirano ZOMO. Upravo zbog zabrane retroaktivnosti pri utvrđivanju visine naknade štete na isplate izvršene nakon 01.01.2014. kada je stupio na snagu ZOMO (NN 157/13) više nije moguće primijeniti ZOMO (NN 102/98) koji je tu štetu definirao u razmjernom iznosu. Dakle, tužitelju svakako prema mišljenju suda pripada pravo na naknadu štete u visini koja se utvrđuje prema odredbama Zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne Zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Šteta za tužitelja ovdje nastaje priliko isplate svake invalidske mirovine svom osiguraniku zbog toga i jesu mjerodavne odredbe ZOMO.

9. ZOMO predmetno potraživanje tužitelja definira kao naknadu štete iako se prema mišljenju suda u svojoj osnovi radi o regresnom potraživanju, jer tužitelj nije pretopio štetu direktno od tuženika, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik UA pa je priznavanjem prava s osnova stradavanja tužiteljevog osiguranika kao posljedica štetnog događaja za koje je pravomoćno odgovoran tuženik, došlo do subrogacije, prijelaza prava sa tužiteljeva osiguranika na tužitelja koji trpi štetu bez obzira što se radi o osiguranom slučaju.

10. Slijedom svega navedenog budući da ZOMO (čl. 165. i čl. 170.) upućuje ne odgovarajuće primjedbe ZOO-a, dok se za regresno potraživanje ne propisuje posebni zastarni rok u konkretnom slučaju potraživanja za koje je izvjesno da će nastajati i u budućnosti dolazi do primijene prema mišljenju ovoga suda do općeg zastarnog roka iz čl. 255. ZOO-a prema kojem tražbine zastarijevaju u roku od 5 godina računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.

11. Iz obračuna isplate invalidske mirovine od 28.10.2019. a za obračunsko razbolje od 01.06.2016. do 30.09.2019. iznosi 18.577,0 eura dakle, to je najstarije utuženo potraživanje pa kako je tužba podnijeta 02.01.2020. to je prigovor zastare odbijen kao neosnovan. Naknadno utuženo potraživanje tijekom trajanja ovog postupka u razdoblju od 01.10.2019. do 31.08.2021. potražuje se iznos od 11.025,13 eura pa obzirom na datum podnošenja tužbe niti taj dio tužbenog zahtjeva nije u zastari pa je taj prigovor valjalo odbiti u cijelosti.

12. Slijedom navedenog kako su sve bitne pravno relevantne okolnosti između stranaka nesporne sud je primjenom odredbi čl. 1045. ZOO-a koji kaže da tko drugome prouzroči štetu da je istu dužan nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastale bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046 ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu moraju se kumulativno ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu a to su subjekt odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.

13. Iz navedenih pravomoćnih odluka suda iako po različitim pravnim osnovama utvrđena je nesporno odgovornost tuženika da osiguraniku tužitelja naknadi štetu pa tako i ovu koja sukcesivno nastaje isplatom mjesečnih iznosa invalidske mirovine. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da bi to bilo drugačije. Međutim sve pravomoćne odluke ukazuju na isključivu odgovornost tuženika.

14. Tuženik smatra da bi za naknadu štete u stvarnosti trebale odgovarati Istarske ceste d.o.o. sa kojima je on sklopio pravni posao (ugovor) kojim je ta tvrtka preuzela obavezu održavati državne ceste za tuženika. Prije svega tu svoju tvrdnju tuženik tijekom svih ovih postupaka nije potkrijepio adekvatnim dokazima točnije dostavom tog ugovora na koji se poziva. Međutim važno je napomenuti da tuženik može (Zakon o javnim cestama ne zabranjuje takvu mogućnost) svoje zakonske obaveze ugovorom prenijeti trećim osobama, no ta okolnost kako to pogrešno tuženik smatra, kada su u pitanju treće osobe kao ovdje osiguranik tužitelja UA ne utječe na postojanje tuženikove obaveze.

Tuženik je uvijek po samom zakonu dužan održavati državne ceste pa ukoliko dođe do prometne nezgode koja je uzrokovana neodržavanjem ceste tuženik za takvu štetu odgovara, a da li će pri tome imati mogućnost i pravo isplaćenu odštetu regresirati od osobe koju smatra odgovornom valja raspraviti u posebnoj parnici. No kako to nije predmet ovog postupka (odgovornost treće osobe) to sud neće u tom dijelu dalje obrazlagati prigovore tuženika.

15. Slijedom svega navedenog ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes obzirom da ova šteta nastaje sukcesivno tražiti da se utvrdi da je tuženik odgovoran za štetu tužitelju zbog isplata koja se vrše osiguraniku tužitelja po osnovi prava na invalidsku mirovinu. Naime, u svim dosadašnjim postupcima tuženik svaki puta iznova osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva a radi se o presuđenim stvarima te o nesporno utvrđenoj odgovornosti tuženika pa stoga sud smatra da radi svrsishodnosti i brzine drugih postupaka koji će uslijediti nakon ovog slijedom svega gore navedenog je usvojio točku I. tužbenog zahtjeva u cijelosti.

16. Glede visine tužbenog zahtjeva valja reći da je tužitelj u dokaznom postupku visinu tužbenog zahtjeva dokazao priloženom dokumentacijom, koja pored samog izračuna razmjernog iznosa invalidske mirovine uključuje i podatke o doznačenim mirovinskim primanjima kao i podatke da su isti stvarno plaćeni. Navedene isprave prema mišljenju suda predstavljaju javne isprave koje dokazuju istinitost onog što se u njima potvrđuje sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a tim više što ih je izdao tužitelj kao javna ustanova. Prema odredbi čl. 231. st. 3. ZPP-a dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena međutim tuženik takve dokaze nije predlagao.

17. Na dosuđeni iznos naknade štete sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu temeljem čl.29 ZOO-a u svezi s čl. 166. st. 3. ZOMO koja teče od idućeg dana nakon isteka roka određenog u pozivu odgovornoj osobi da naknadi štetu točnije od prvog idućeg dana nakon isteka roka o 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave odštetnog zahtjeva tuženiku njegov zahtjev je i u tom dijelu osnovan.

18. Do zaključenja glavne rasprave tužitelj nije tražio naknadu parničnog troška pa sud o troškovima nije donosio posebnu odluku sukladno čl. 164. st. 2. ZPP- a.

U Puli, 20. prosinca 2024.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju

2. tuženiku