REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr Ob-85/2024-5

U I M E R E P U B L I JK E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Arelić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja mlt. MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zz IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Larisa Tomasović, odvjetnica u Zagrebu, protiv ovršenika FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, dana 20. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-786/22 od 3. svibnja 2022.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-786/22 od 3. svibnja 2022., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 20. studenoga 2024. podnio prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-786/22 od 3. svibnja 2022. kao i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate. U istome navodi da je ovrhovoditelj podnio Zahtjev za izravnu naplatu na temelju rješenja Općinskog građanskog suda Zagreb posl. broj R1 Ob-786/22-2 od 03.05.2022. kojim rješenjem je promijenjen Plan odobren rješenjem istog suda od 25.01.2021.broj R1 Ob-108/2021. temeljem sporazuma stranaka, te je ovršeniku zapljenjen iznos od 7.761,14 EUR. U planu o zajedničkoj roditeljsko skrbi stoji da otac seli u Indiju, te da će se kontakti odvijati SMS-om, mailom ili video pozivom. Međutim, ovšenik je otputovao u Indiju 15.04.2022. ali nije uspio realizirati posao koji je dogovarao u Indiji i vratio se u Hrvatsku 01.05.2022. o svemu je obavijestio majku ovrhovoditelja IV, te su oni obzirom na novonastalu situaciju nastavili postupati po Planu odobrenom rješenjem suda od 25.01.2021. broj R1-108/2021. Dijete je jednako vremena provodilo sa ocem i majkom, a ovršenik je nastavio plaćati 1.800 Kn na uzdržavanje djeteta. Kada se vratio u Hrvatsku ovršenik prvo vrijeme nije radio, a poslije je ostvarivao plaću u 2022. od 8.889,60 Kn, a po Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ovršenik bi po svojoj plaći trebao plaćati 1550,00 Kn, a potpisao je da je spreman plaćati 2.400 Kn. U 2023. godini ovršenik prima plaću od 1.219,67 EUR-a, i po tablici za 2023. trebao bi plaćati 223 EUR-a. **.**.2022. IV inzistira da FV pred javnim bilježnikom potpiše izjavu koju je pripremila njezina odvjetnica, ona fizički tekst izjave daje FV koji izjavu ovjerava pred javnim bilježnikom Stanislavom Galović, broj ovjere OV-10284/2022.dana **.**.2022. Dana **.**.2023. IV predaje sudu zahtjev za donošenje privremene mjere u kojem traži izmjenu ostvarivanja osobnih odnosa oca i maloljetnog ovrhovoditelja, niti jednom riječju ne spominje da je otac osoba koja ne plaća alimentaciju. Ovršenik se na prijedlog očitovao i rekao “Nije sporno da je plan promijenjen zbog toga što je protustranka morala ići u Indiju, ali kako je u Indiji ostao samo 15 dana stranke i dalje postupaju po Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14.12.2020. koji je sastavni dio rješenja ovog suda posl. Broj R1Ob-108/21 od 25.01.2021 tako da maloljetni MV pola vremena provod kod oca a pola kod majke. Nakon ovoga predlagateljica povlači prijedlog i traži da protustranka ne potražuje trošak postupka, sa čime je ovdje ovršenik suglasan. Dana **.**.2024. IV ponovo tuži ovdje ovršenika ali traži samo izmjenu kontakta sa djetetom, te ovršenik ponovo odgovara sve isto kao u odgovoru na privremenu mjeru. Tužba je zaprimljena pod brojem POb-1119/2024. U međuvremenu zbog privremene mjere i tužbe stranke su bile u nadležnom Centru za socijalnu skrb najmanje 6 puta i nikada uzdržavanje nije bilo sporno. Ovršenik je spreman sve dati za svoje dijete, očekivao je visoku plaću i odlazak u Indiju, zato je pristao na 4.000 Kn mjesečno uzdržavanja. Ali u Indiju nije otišao. Dijete je kod njega pola vremena, što nije sporno. Majka ovrhovoditelja je teško zloupotrijebila pravo, a njezina punomoćnica je povrijedila odredbe Kodeksa odvjetnička etike, budući članak 77. istog Kodeksa propisuje da prije nego što pokrene postupak, odvjetnik redovito treba opomenuti protivnu stranku, dajući joj primjereni rok za dobrovoljno ispunjenje spornog zahtjeva. Da je ovršenik opomenut odmah bi reagirao i tražio izdavanje privremene mjere, ovršenik je mislio da je pitanje alimentacije riješeno i dogovoreno. Jer ako je Plan roditeljske skrbi od 12.04.2022. ono što vezuje stranke, onda ona niti dijete ne mora dati ocu osim da omogući ocu video pozive, a ona traži izmjene. U svojem odgovoru na prijedlog za izdavanje privremene mjere pod brojem R1Ob- 2791/23 ovršenik je naglasio po kojem Planu stranke postupaju, te je to bilo poznato kako majci. Iz svega gore rečenog jasno je da u se izmijenile okolnosti, da ovršenik nije otišao u Indiju i da je dijete ½ vremena provodilo kod njega, da je postojao dogovor, da je ovršenik postupao u skladu sa dogovorom, da je majka ovrhovoditelja zloupotrijebila dogovor. Zloupotrijebiti dogovor jeste nasilje, te je isto potrebno spriječiti. Ukoliko ova ovrha bude provedena ovršenik će trpjeti nenadoknadivu štetu koja bi u većoj mjeri mogla utjecati na ovršenika, budući je skupljao novac da vrati dug, jer je pozajmio novac da kupi vozilo marke Toyota Yaris, je vozio staro vozilo marke Renault Clio star 24 godine, I bilo je opasno da u njemu vozi dijete. Novac koji je FINA zaplijenila jeste novac koji su mu njegovi roditelji pozajmili da može vrati dug, samo je čekao da skupi čitav potreban iznos. Slijedom navedenoga, ovršenik predlaže pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i to iz razloga što je tražbina po rješenju R1Ob- 786/2022 djelomično prestala, jer su stranke tako dogovorile, dakle, ovršenik se poziva žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje OZ), uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Ovrhovoditelj se očitovao podneskom od 17. prosinca 2024. navodeći kako je Zahtjev za izravnu naplatu podnesen temeljem Rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1Ob-786/2022, a koje je rješenje pravomoćno i ovršno s danom 16.lipnja 2022. Ovršenik je dakle, temeljem naznačene isprave dužan doprinositi za svoje dijete mjesečnim iznosom od 4000,00 kn / 530,89 EUR-a. Kako Ovršenik nije u cijelosti doprinosio iznosom prema pravomoćnom rješenju suda, Ovrhovoditelj je bio primoran ustati sa zahtjevom za prisilnu naplatu. Naime, majka Ovrhovoditelja pokušava ukazati Ovršeniku kako je za uzdržavanje mlt djeteta potrebno puno više od iznosa koje Ovršenik plaća (318,00 eur/mj), budući se radi o djetetu kojem je u dobi od tri godine dijagnosticiran spektar razvojnih poremećaja (ASP) a što je ozbiljan i kompleksan neurorazvojni poremećaj koji utječe na cjelokupno funkcioniranje djeteta, te mu je potrebno puno više suportiranja od strane raznih stručnjaka u smislu polivalentne rehabilitacije koja obuhvaća tim različitih terapija koje se ne provode kroz javni sustav zdravstva, već isključivo privatno uz plaćanje. Za vrijeme dok je mlt. MV pohađao vrtić, majka je dodatno plaćala tetu čuvalicu za MV u iznosu od 3.800,00 kn mjesečno, jer je u to vrijeme radila i nije imala druge mogućnosti. Danas je MV krenuo u školu te su se i njegove potrebe povećale, a povećali su se i troškovi terapija ali i oni osnovni, životni. Nadalje, Ovršenik je dužan u povodu prijedloga za odgodom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava dokazivati iste zakonom predviđene pretpostavke kao kada predlaže odgodu ovrhe koja se vodi pred sudom. Činjenica, koju navodi ovršenik, da je majka ovrhovoditelja teško zloupotrijebila pravo jer je prije podnošenja prijedloga za izravnu naplatu majka ovrhovoditelja bila dužna opomenuti protivnu stranku dajući joj primjereni rok za dobrovoljno ispunjenje su potpuno promašeni (obveza ovršenika nastala je 2022.godine). Naime, majka ovrhovoditelja je više puta ukazivala ovršeniku kako je potrebno povećati iznose uzdržavanja budući su ovi koje on dobrovoljno plaća nisu dostatni za pokrivanje svih troškova i potreba ovrhovoditelja. Na iste se ovršenik oglušio, te se njegova „dobrovoljnost“ temeljila na njegovoj procjeni a ne na stvarnim mogućnostima i potrebama ovrhovoditelja, ni na koji način ne ukazuje na osnovanost zahtjeva za odgodu izravne naplate. Dakle, ovršenik, se niti ne poziva, niti dokazuje postojanje nekog od razloga iz čl. 65. st. 1. t. 1. -11., a niti okolnosti iz čl. 65. st. 1. OZ u smislu nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, sprečavanja nasilja, stoga majka Ovrhovoditelja predlaže prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovrhovoditelja odbiti kao neosnovan, te obvezati ovršenika za nadoknadu troškova ovog postupka.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 7. studenoga 2024. sud je utvrdio da je podnijet Financijskoj agenciji na temelju predmetne ovršne isprave radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja prema ovršnoj ispravi, odnosno prema specifikaciji ovrhovoditelja od 6. studenoga 2024.

5. U odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, te s obzirom na neispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 52. st. 4. OZ-a, to je primjenom odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a sud odlučio kao u izreci ovog zaključka.

6. Prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika nije osnovan. 7. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. do 11. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u odredbi čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a.

8. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu sukladno odredbi čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a. U pogledu tog istog uvjeta (prijedloga za proglašenje) sud je zaključkom ovršenika uputio u parnicu kako je to obrazloženo u točki 5. ove odluke.

9. U odnosu na drugi uvjet za odgodu, i to nastanak nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, ovršenik prema ocjeni ovog suda, uvodno opisanim navodima, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Naime, pokretanje postupka izravne naplate i sama provedba ovrhe ne može se smatrati razlogom nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, niti je ovršenik učinio vjerojatnim da provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

10. Ovršenik, osim što predlaže odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, nije priložio nikakve dokaze koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

11. Za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu te da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete. Ovršenik samo paušalno predlaže odgodu ovrhe, ne iznoseći uopće tvrdnje da bi provedbom ovrhe istome nastala šteta, i to takva koja bi bila teško nadoknadiva.

12. Navod ovršenika da je zlouporaba prava nasilje, nije činjenica koja je notorna te je kao takvu ovaj sud ima prihvatiti, niti se radi o zakonskoj presumpciji nego je to navod ovršenika koji on nije u dovoljnoj mjeri razjasnio i obrazložio da bi ga ovaj sud kao takvim prihvatio, a niti nije dostavio dokaze u korist te tvrdnje.

13. Slijedom navedenog, a s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, dok ispunjenje uvjeta propisanog odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a nije dostatno za odgodu ovrhe, te je sud odbio prijedlog ovršenika kao neosnovan i odlučio kao u točki I izreke rješenja.

U Zagrebu, 20. prosinca 2024.

Sutkinja:

Lucija Arelić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ovoga rješenja.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Financijskoj agenciji