REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7611/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić u Zagrebu, protiv prvotuženika GIMNAZIJE SESVETE, Sesvete, Bistrička 7, OIB: 69909107858, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju PZ, drugotuženika NADBISKUPSKE KLASIČNE GIMNAZIJE s pravom javnosti, Zagreb, Voćarska 106, OIB: 52850905017, koga zastupa ravnateljica OZ, i trećetuženika IV. Gimnazije, Zagreb, Ulica Žarka Dolinara 9, OIB: 24771132599, koga zastupa punomoćnica po zaposlenju UZ, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice AZ, odvjetničke vježbenice, punomoćnice prvotuženika, zastupnice po zakonu drugotuženika, a u odsutnosti trećetuženika, 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se prvotuženiku GIMNAZIJI SESVETE isplatiti tužiteljici ŠZ iznos od 290,58 EUR (slovima: dvije stotine devedeset eura i pedeset osam centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 27,17 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 27,17 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 27,79 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 29,70 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 29,70 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 29,70 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 29,80 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 29,85 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- 29,85 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- 29,85 EUR od 16. studenog 2016. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se drugotuženiku NADBISKUPSKOJ KLASIČNOJ GIMNAZIJI s pravom javnosti isplatiti tužiteljici ŠZ iznos od 313,15 EUR (slovima: tri stotine trinaest eura i petnaest centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 34,32 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate,

- 36,04 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- 35,33 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 34,98 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- 34,62 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 34,46 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 34,39 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 34,55 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 34,46 EUR od 16. rujna 2016. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se trećetuženiku IV. Gimnaziji isplatiti tužiteljici ŠZ iznos od 65,98 EUR (slovima: šezdeset pet eura i devedeset osam centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom brutoiznosu, koja teče na iznos od:

- 32,99 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- 32,99 EUR od 16. studenog 2016. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŠZ koji glasi:

"Nalaže se I-tuženiku isplatiti tužiteljici (neto) iznos naknade štete od 124,29 EUR sa zateznim kamatama prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, a koje teku:

- na iznos od 7,86 EUR, od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 15,74 EUR, od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 18,09 EUR, od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 15,74 EUR, od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 18,09 EUR, od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 17,31 EUR, od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 16,51 EUR, od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 14,95 EUR, od 16. rujna 2017. do isplate, u roku od 15 dana. Nalaže se I-tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

V Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŠZ koji glasi:

"Nalaže se III-tuženiku isplatiti tužiteljici (neto) iznos naknade štete od 163,83 EUR sa zateznim kamatama prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, a koje teku:

- na iznos od 10,37 EUR, od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 20,74 EUR, od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 23,85 EUR, od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 20,74 EUR, od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 23,85 EUR, od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 22,81 EUR, od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 21,77 EUR, od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 19,70 EUR, od 16. rujna 2017. do isplate, u roku od 15 dana. Nalaže se III-tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

VI Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŠZ za iznos od 27,17 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. siječnja 2016. do isplate te u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim brutoiznosima.

VII Nalaže se prvotuženiku GIMNAZIJI SESVETE, drugotuženiku NADBISKUPSKOJ KLASIČNOJ GIMNAZIJI s pravom javnosti i trećetuženiku IV. Gimnaziji naknaditi tužiteljici ŠZ trošak parničnog postupka u iznosu od 187,03 EUR (slovima: stotinu osamdeset sedam eura i tri centa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII Odbija se zahtjev tužiteljice ŠZ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.594,22 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužiteljice ŠZ od 15. veljače 2021. povučena za iznos od 1.138,56 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to navedeno u tužbi.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 15. veljače 2021. navodi da se u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. nalazila u radnom odnosu kod prvotuženika, u razdoblju od prosinca 2015. do kolovoza 2016. kod drugotuženika, a u razdoblju od rujna 2016. do siječnja 2017. kod trećetuženika, sve na radnom mjestu vjeroučitelja. Navodi da je u razdoblju od 2. studenog 2016. do 17. siječnja 2017. bila privremeno nesposobna za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom, a od 18. siječnja 2017. do 16. srpnja 2017. je koristila rodiljni dopust. Navodi da su joj tuženici, koji kao poslodavci predstavljaju javnu službu, u navedenom razdoblju plaću obračunavali po osnovici od 678,06 EUR/5.108,84 kn umjesto po osnovici od 718,74 EUR/5.415,37 kn, sukladno članku III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama pa postoji dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći. Tužiteljica se pritom poziva na Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. sklopljen između Vlade RH i sindikata javnih službi (kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (kojim je osnovica utvrđena na razini iz 2008. na iznos od 678,06 EUR/5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma), Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Nastavno tužiteljica navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a 4. prosinca 2015. Tužiteljica smatra da, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, da je u studenom 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je člankom VII.c stavkom 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno. Navodi da su joj tuženici pogrešno obračunavali i isplaćivali naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora korištenog u razdoblju do 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. Naposljetku navodi da joj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pogrešno utvrdio i isplatio naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom, kao i za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust, čime je pretrpjela imovinsku štetu u obliku izmakle dobiti/izgubljene zarade za iznos u visini razlike iznosa koji su joj isplaćeni od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje po osnovi naknade plaće i iznosa koji su joj trebali biti isplaćeni da su tuženici ispravno i potpuno obračunali i isplatili tužiteljici plaću/naknadu plaće u utuženom razdoblju. Slijedom navedenog, konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 15. srpnja 2024. predlaže naložiti prvotuženiku isplatu iznosa od 317,75 EUR po osnovi razlike plaće zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom, isplatu iznosa od 124,29 EUR po osnovi naknade štete zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom, drugotuženiku isplatu iznosa od 313,15 EUR po osnovi razlike plaće zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom, trećetuženiku isplatu iznosa od 65,98 EUR po osnovi razlike plaće zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom, isplatu iznosa od 163,83 EUR po osnovi naknade štete zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženici u odgovorima na tužbu navode da je nesporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu, međutim osporavaju pravnu valjanost, pravnu narav, obveznost i sadržaj pravnih izvora na koje se tužiteljica u tužbi poziva. Navode da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama nije sklopio jedan od potpisnika Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske) pa iste smatraju pravno nevaljanim, odnosno ništetnim i nepostojećim. Nadalje, osporavaju pravnu narav i valjanost Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći da isti predstavljaju običan ugovor, a ne kolektivni ugovor iz razloga što nisu bili sklopljeni na zakonit način jer istom nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori, za iste nikada nije bio ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću, a istim se sadržajno niti ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno mogla primijeniti. Slijedom navedenog smatraju da ne postoji utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice plaće u javnim službama, odnosno drugih usklađivanja plaća iz citiranih pravnih izvora. Također, osporavaju i činjenični navod iz tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama smatrajući da se uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama koji predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Nadalje, osporavaju navode tužbe da je u primjeni članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., kako to navodi tužiteljica, s obzirom da je člankom VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajao. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III. do V. Izmjena i dopuna Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, a budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do "uskladbe" osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Naposljetku drugotuženik predlaže pozvati Republiku Hrvatsku na uključivanje u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika, prvotuženik ističe prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi, a trećetuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva glede pariteta te ističe prigovor zastare za potraživanja tužiteljice po osnovi pariteta. Na temelju svega navedenog, tuženici predlažu odbiti tužbene zahtjeve uz naknadu troškova parničnog postupka tuženicima.

3. Tužiteljica je podneskom od 15. srpnja 2024. povukla tužbu za iznos od 1.138,56 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to navedeno u tužbi. Stoga je, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

4. Podneskom od 21. ožujka 2023. o otpočetoj je parnici obaviještena Republika Hrvatska, po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, na temelju odredbe članka 211. ZPP, koja nije zatražila stupanje u parnicu kao umješač u ovom postupku.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, priopćenja za javnost i procjena DZS, obračunskih isprava za isplatu plaća tužiteljice, izračuna te dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 25. travnja 2024. s prilogom.

6. Dokaze saslušanjem svjedoka ĐZ, FZ i VZ sud nije uzeo u obzir, na temelju odredbe članka 461.a stavka 10. ZPP, budući da je tužiteljica predmetne dokaze predložila tek u podnesku od 23. ožujka 2023., a ne već u tužbi, što je bila dužna sukladno odredbi članka 461.a stavka 2. ZPP.

7. Na ročištu održanom 10. prosinca 2024. tužiteljica je odustala od dokaznih prijedloga za pribavu službenim putem ugovora o radu i obračunskih isprava za isplatu plaća tužiteljice, za provođenje financijskog vještačenja, saslušanje tužiteljice te pribavu podataka i spisa od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Državnog zavoda za statistiku.

8. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao radnice tuženika, za isplatu razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te isplatu naknade štete po osnovi izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom te za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust.

10. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, da su tuženici, kao poslodavci, predstavljali javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01, 39/09) te da su tuženici u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivali plaću po osnovici od 678,06 EUR/5.108,84 kn. Nije bila sporna niti visina tužbenih zahtjeva.

11. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje – jesu li tuženici tužiteljici u utuženom razdoblju bili dužni obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 718,74 EUR/5.415,37 kn, a koje zahtjeve tužiteljica temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući da je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Sporno je, također, ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade štete po osnovi izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom te za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust.

12. Za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. Vlada RH i sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- 13. svibnja 2009. Vlada RH i isti sindikati javnih službi zaključili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama temeljem kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 678,06 EUR/5.108,84 kn bruto, s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 718,74 EUR/5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- 26. listopada 2011. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama su promijenjeni članci III. I IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta. Promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. citiranih Izmjena i dopuna

- člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14; dalje: ZR) primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.,

- 28. prosinca 2012. Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu.

13. Slijedom navedenog, za zaključiti je da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, a potvrđen odredbama članka 51. stavka 4. Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 115/10; dalje: TKU/10), ("Narodne novine" broj: 141/12; dalje: TKU/12). U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

14. Neosnovan je prigovor tuženika o nevaljanosti tj. ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome, i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, odlučno je to da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr-847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Tuženici nisu dokazali da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja (što bi onda predstavljalo povredu tog postupka), to tim više što je navedeni sindikat parafirao Izmjene dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

15. Nadalje, valja reći da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, a koje stajalište je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Gž-13/02. U konkretnom slučaju, niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada Republike Hrvatske u zakonski predviđenom postupku ničim nije osporila niti osporavala valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu pa je neosnovan spomenuti prigovor ništetnosti, istaknut u tom pravcu od strane tuženika u ovom postupku.

16. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS, a na koje se članak III. i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. pa stoga jasnim proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 718,74 EUR/5.415,37 kn bruto.

17. Suprotno tuženikovim prigovorima, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u člancima III.-V. bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP- a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

18. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

19. Dakle, tuženici su tužiteljici, sukladno svemu naprijed navedenom, počevši od prosinca 2015. bili u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici od 718,74 EUR/5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

20. Sve naprijed navedeno je u skladu s pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u presudi poslovnog broja Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020., koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

21. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 15. veljače 2021., za potraživanje tužiteljice prema prvotuženiku koje se odnosi na razliku plaće za prosinac 2015., koje je dospjelo 15. siječnja 2016., je nastupila zastara. Stoga je u tom dijelu prigovor zastare prvotuženika ocjenjen osnovanim, dok je prigovor zastare prvotuženika u preostalom dijelu ocijenjen neosnovanim. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 139. ZR, odlučeno kao u stavku I i VI izreke presude.

22. Sud nije razmatrao navode trećetuženika kojima osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva preko iznosa koji se odnosi na uvećanje osnovice od 6% (paritete) te ističe prigovor zastare po osnovi pariteta jer isto nije predmet ovog postupka.

23. Slijedom svega navedenog, djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno kao u stavcima I-III izreke ove presude.

24. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od 16. u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i članka 92. stavka 3. ZR, kako je to navedeno u stavcima I-III izreke presude.

25. Odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice u dijelovima kojima potražuje isplatu iznosa od 124,29 EUR od prvotuženika te iznosa od 163,83 EUR od trećetuženika po osnovi naknade štete (izgubljena zarada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom te za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust) budući da je odredbom članka 41. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13) propisano da se naknada plaće u tim slučajevima osiguraniku isplaćuje iz sredstava Zavoda od prvog dana korištenja tog prava. Navedeno proizlazi i iz navoda tužbe. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala ispunjenje pretpostavki za odgovornost za štetu budući da prvo i trećetuženici nisu štetnici koji su počinili štetnu radnju jer nisu bili obveznici obračuna i isplate predmetnih naknada plaće niti su određivali osnovicu na temelju koje su se iste obračunavale. Stoga je odlučeno kao u stavcima IV-V izreke ove presude.

26. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu potraživanja po osnovi isplate zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenoj bruto razlici plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Stoga je odlučeno kao u stavku VI izreke ove presude.

27. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 985,00 EUR (tako i VSRH u odluci poslovnog broja Rev-216/2021 od 25. svibnja 2021.).

28. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 75 bodova (Tbr. 7/1), sastava podneska od 15. srpnja 2024. (kojim je konačno uredila tužbene zahtjeve) od 18,75 bodova (Tbr. 8/4), pristupa na ročišta održana 18. ožujka 2024., 11. srpnja 2024. i 10. prosinca 2024. od 3x75 bodova (Tbr. 9/1), te pristupa na ročište za objavu presude od 37,5 bodova (Tbr. 9/3), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 890,63 EUR.

29. Tužiteljici, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nije priznat trošak sastava podnesaka od 23. ožujka 2023. (kojim se očituje na odgovore na tužbu), od 29. studenog 2023. (kojim uređuje, ali ne konačno tužbene zahtjeve) te od 2. svibnja 2024. (kojim dostavlja dokumentaciju HZZO), budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Naime, tužiteljica u podnesku od 23. ožujka 2023. samo ponavlja navode iz tužbe te navodi stajališta drugostupanjskih sudova i Vrhovnog suda RH koja je mogla iznijeti i na ročištu (tako ŽS u Zagrebu u rješenju od 20. rujna 2021. poslovnog broja Gž R-1973/2021, ŽS u Splitu u rješenju od 1. ožujka 2022. poslovnog broja Gž R-141/2022, ŽS u Slavonskom Brodu u rješenju od 29. rujna 2023. poslovnog broja Gž R-121/2023, ŽS u Dubrovniku u rješenju od 28. veljače 2024. poslovnog broja Gž R-132/2023-2). Nadalje, budući da su u ovom predmetu sporna samo pravna pitanja (kako je to navedeno u stavku 11. obrazloženja presude), uzimajući u obzir načelo iura novit curia (sud poznaje pravo) i činjenicu da o istom postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (presuda poslovnog broja Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020.), ocjena je ovog suda da argumentacija tužiteljice iz predmetnog podneska nije bila od utjecaja niti potrebna za donošenje ove odluke. Tužiteljici, također, nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa za radnje navedene u stavku 28. obrazloženja budući da su iste u troškovniku zatražene u previsokom iznosu.

30. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva sa 50%, a što se tiče visine zahtjeva uspjela je sa 71% svog zahtjeva. Tuženici su u odnosu na tužiteljicu, što se tiče osnove uspjeli sa 50%, a što se tiče visine tužbenog zahtjeva sa 29%. Uzimajući u obzir omjer 50:71% u odnosu na 50:29%, tužiteljica je uspjela u sporu 60,5%, a tuženici 39,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženicima da naknade tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 21%, a što odgovara iznosu od 187,03 EUR, a zahtjev za naknadu troška tužiteljice u preostalom dijelu odbiti, kao neosnovan.

31. Stoga je odlučeno kao u stavcima VII i VIII izreke ove presude.

32. Na dosuđeni parnični trošak, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. prosinca 2024.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. I tuženiku

3. II tuženiku

4. III tuženiku