Poslovni broj 4 P-536/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A i R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, po sucu toga suda Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kožuharov, odvjetnik u Krku, protiv tuženog KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s posljednjim prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa], kao zakonskog nasljednika pok. tužene MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik Hrvoje Stašek, odvjetnik u Crikvenici, radi utvrđenja da je ugovor raskinut i isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 5. prosinca 2024., 20. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja UĐ koji glasi:

«Utvrđuje se da je ugovor o kupnji zemljišta od 22. listopada 2010. između tužitelja kao kupca i tužene kao prodavatelja raskinut temeljem čl. 362. st. 1., 2., 3. ZOO-a pozivom na čl. 361. st. 1. ZOO-a krivnjom tužene, pa joj se temeljem čl. 368. st. 2. ZOO-a nalaže da tužitelju plati iznos od 24.000 EUR-a u skladu sa čl. 22. st. 3. ZOO-a prema prodajnom tečaju EUR-a na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 22. listopada 2012. do plateža, a u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, zatim da plati tužitelju iznos od 1.166,82 EUR / 8.791,44 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 6. prosinca 2010. do plateža, a u skladu sa čl. 29. st. 2. ZPP-a, zatim da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.»

II Nalaže se tužitelju UĐ da naknadi tuženom KĐ parnični trošak u iznosu od 5.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Ne dopušta se preinaka tužbe na način kako je to tužitelj naznačio u podnescima od 6. lipnja 2024. i 20. studenoga 2024.

II Odbija se prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere koji glasi:

«1. Temeljem članka 344. i 345. st. 1. toč. 3. OZ-a određuje se privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja:

- z.č. 3282 k. o. [katastarska općina], z.č. 81/2 i 81/5 k. o. [katastarska općina], z.č. 6726/1 i 6726/2 k. o. [katastarska općina],

- z.č. 400/2 k. o. [katastarska općina], z.č. 657 i 658/2 k. o. [katastarska općina], z.č. 119, 49/3A, 640/13, 1/10, 502/2m i 61/1 k. o. [katastarska općina], z.č. 2246 k. o. [katastarska općina],

- z.č. 2641/4, 2641/5, 2641/6 i 2641/7 k. o. [katastarska općina],

- z.č. 814/3 k. o. [katastarska općina].

Rješenje o privremenoj mjeri dostavit će se službenim putem na zabilježbu z.k. odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, a privremena mjera stupa na snagu časom donošenja.

2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti ovog parničnog postupka.

3. Žalba protiv ovoga rješenja ne odlaže ovrhu rješenja.»

III Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Krk, da u zemljišnim knjigama izvrši zabilježbu odbijenoga prijedloga tužitelja za određivanje privremene mjere iz točke I izreke ovoga rješenja na nekretninama z.č. 3282 k. o. [katastarska općina], z.č. 81/2 i 81/5 k. o. [katastarska općina], z.č. 6726/1 i 6726/2 k. o. [katastarska općina], z.č. 400/2 k. o. [katastarska općina], z.č. 657 i 658/2 k. o. [katastarska općina], z.č. 119, 49/3A, 640/13, 1/10, 502/2m i 61/1 k. o. [katastarska općina], z.č. 2246 k. o. [katastarska općina], z.č. 2641/4, 2641/5, 2641/6 i 2641/7 k. o. [katastarska općina], te z.č. 814/3 k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. U tužbi od 6. kolovoza 2015., koju podnosi protiv sada pok. MĐ, prednice tuženog KĐ (u nastavu: tuženi), radi utvrđenja da je ugovor o kupnji raskinut i isplate, tužitelj UĐ (u nastavu: tužitelj) navodi da je 22. listopada 2010. u svojstvu kupca kupio od prednice tuženog u svojstvu prodavatelja zemljište označeno kao z.č. 154/1 k. o. [katastarska općina] za iznos od 24.000 EUR. Prednica tuženog da je ugovor o kupnji zemljišta sklopila putem svog sina KĐ, sada tuženog u ovome predmetu, s ovjerenom punomoći. U točki 5.1. Ugovora o prodaji prednica tuženog da je tužitelju dala clausulu intabulandi, a u isto vrijeme da je njezin punomoćnik usmeno obavijestio tužitelja da prednica tuženog još nije uknjižena, ali da je u tijeku formalna tužba i da će to vrlo brzo riješiti. Sve navedeno da traje od 22. listopada 2010., a u to vrijeme da su se tužitelj i KĐ, kao punomoćnik prodavateljice čuli i vidjeli na desetine puta, ali punomoćnik tužene da nikada nije imao pisani trag da bi pokrenuo tužbu, ali da je i dalje molio dodatni rok, tako da je isti potrošio najmanje 10 dodatnih rokova. Budući da je u međuvremenu proteklo 5 godina te imajući u vidu činjenicu da je KĐ, kao punomoćnik prodavateljice zadnju godinu nestao za tužitelja, da se više ne javlja ni na telefon, a da nije moguće komunicirati ni sa prodavateljicom jer nije obavijestila tužitelja gdje je, to tužitelj smatra ugovor o kupnji zemljišta raskinutim. Naime, u međuvremenu da je utvrdio da kupljeno zemljište nikada nije glasilo na prednicu tuženog i da je odmah nakon sklapanja ugovora zemljište uknjiženo na Republiku Hrvatsku kao njeno vlasništvo. Tužitelj da je platio i porez na promet zemljišta u iznosu od 8.791,44 kuna pa da traži povrat 24.000 EUR te 8.791,44 kuna što u sada važećoj valuti EUR iznosi 1.166,82 EUR. Temeljem gornjih tužbenih navoda tužitelj je predložio donošenje presude kao u točki I izreke ove presude.

2. Prednica tuženog je u odgovoru na tužbu od 11. travnja 2016. osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te predložila odbijanje istoga. Navodi da je predmet ovoga spora da se utvrditi kako je po samom zakonu ugovor o kupoprodaji nekretnine raskinut, te da ona izvrši povrat navodno plaćene kupoprodajne cijene te plaćenog poreza na promet nekretnina. Prednica tuženog navodi da ju je njezin sin KĐ, sada tuženi u ovome predmetu, koristeći njezinu visoku životnu dob te neupućenost u moguće pravne implikacije izdavanja punomoći, zlorabeći njezino povjerenje zaista naveo da mu 28. rujna 2010. ovjeri punomoć Ou-259/10 bez da bi joj prethodno pojasnio sadržaj punomoći. Njezin sin da je osoba upitne vjerodostojnosti s obzirom na to da je već osuđivan za počinjenje kaznenih djela imovinske naravi. Ističe da joj nisu poznati dogovori između tužitelja i njezinog sina KĐ niti je na bilo koji način sudjelovala u tim dogovorima i zaključivanju kupoprodajnog ugovora. Prednica tuženog ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što nikada nije primila iznos naveden u tužbi niti ima saznanja kome je taj iznos plaćen te je li zaista isplaćen. Ukoliko je taj iznos zaista i isplaćen tada da bi, sve pod pretpostavkom da su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora, a što nisu, odgovoran za povrat cijene bio onaj koji ih je faktično primio, tj. tužba je trebala biti podnesena protiv KĐ. Tužena nadalje navodi da ona osporava da bi iznos od 24.000,00 EUR uopće bio isplaćen. Ističe da sukladno pozitivnim propisima RH, isplatu kupoprodajne cijene prilikom kupnje nekretnine je moguće vršiti isključivo putem računa. Tužitelj uz tužbu da nije dostavio dokaz o izvršenom plaćanju iz kojeg se razloga osporava tvrdnja o plaćanju. Prednica tuženog ističe da je prije primitka tužbe, ponukana suspektnim ponašanjem svoga sina istome 20. studenoga 2012. opozvala danu punomoć, a koji opoziv je zabilježen u zemljišnim knjigama.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužitelj je u podnesku od 19. travnja 2016. naveo da je odgovor na tužbu pravno neutemeljen, da punomoć vrijedi sve do opoziva, temeljem članka 221. ZPP da je nesporno da je ugovor sklopljen 2010., a da je punomoć povučena 2012. Stoga da je pravno nesporno da je punomoć sinu prednice tuženog, tj. sada tuženom, vrijedila 2010. kada je sklopljen ugovor, i to upravo za kupljenu nekretninu. Nadalje navodi da je prednica tuženog imala pravo pobijati za nju sporni ugovor prema članku 335. stavak 1. i 2. ZPP, što nije učinila u subjektivnom roku od 1 godine niti u objektivnom roku od 3 godine, prema tome da nema više nikakvu pravnu zaštitu od 2013. Navodi prednice tuženog da kupoprodajna cijena nije isplaćena da su logički neshvatljivi kada u ugovoru piše da je plaćena i potpisana po punomoćniku tužene.

4. Za istaknuti je da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 11. siječnja 2017. preinačio tužbu, od koje preinake je tužitelj i odustao, s obzirom na to da se prednica tuženog protivila preinaci.

Pored navedenoga se ističe i to da je tužitelj u podnescima od 6. lipnja 2024. i od 20. studenoga 2024., dakle tijekom glavne rasprave, preinačio tužbu, na način kako to pobliže navodi u navedenim podnescima, jer između ostalog predlaže da se utvrdi da se ugovor o kupoprodaji raskida 5. prosinca 2024. i dr., što predstavlja preinaku tužbe.

Tuženi se protivio gore navedenim preinakama tužbe.

Odredbom članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP), propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

Nadalje, odredbom stavka 2. cit. članka, propisano je da iznimno od odredbe stavka 1., tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

S obzirom na to da je prethodni postupak zaključen 16. svibnja 2016. to sukladno ranije cit. odredbama ZPP, preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 6. lipnja 2024. i 20. studenoga 2024. nije dopuštena, jer su tužitelji mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, odnosno i prije provođenja cjelokupnog dokaznog postupka.

Iz gore navedenih razloga nije dopuštena navedena preinaka tužbe.

Stoga je sukladno gore cit. odredbi odlučeno na način kako to stoji u točki I izreke rješenja.

S obzirom na sve gore navedeno, valjalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja koji je postavljen u tužbi.

5. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike ugovora o kupnji zemljišta od 22. listopada 2010. (stranice 4-6 spisa), zapisnika – generalne punomoći od 28. rujna 2010. (stranice 7-8 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 9 spisa), te za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 10-14 spisa), u preslike prijedloga parcelacije sačinjenog po Geokonzalting d.o.o. Rijeka od 1. rujna 2010. (stranica 15 spisa), te poreznog rješenja od 6. prosinca 2010. (stranica 16 spisa). Nadalje, izvršen je uvid u preslike zapisnika od 20. studenoga 2012. (stranice 47-49 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 52 spisa), na ročištu održanom 4. listopada 2016. proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (stranice 58-60 spisa), izvršen je uvid u kupopoprodajni predugovor od 24. travnja 2008. (stranica 61 spisa), u izvod prometa po računu (stranica 62 spisa), u povijest promjena na katastarskim česticama od 2. studenoga 2016. (stranica 68 spisa), na ročištu održanom 18. studenoga 2016. proveden je dokaz saslušanjem prednice tuženog (stranice 69-70 spisa), a na ročištu održanom 6. lipnja 2017. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZĐ i ŠĐ (stranice 86-88 spisa). Nadalje, izvršen je uvid u preslike dopisa javnog bilježnika Nevena Kućara iz Omišlja od 30. rujna 2019. (stranica 56 spisa), rješenja javnog bilježnika Nevena Kućara iz Omišlja posl. br. O-1016/2019, od 28. prosinca 2018., kao povjerenika Općinskog suda u Crikvenici (stranica 157 spisa), podneska od 28. listopada 2019. (stranice 158-160 spisa), izvadaka iz zemljišnih knjiga (stranice 161-178 spisa), generalne punomoći od 28. rujna 2010. (stranice 186-187 spisa), izvršen je uvid u spis ovoga suda posl. br. O- 1016/2019, a na ročištu održanom 5. prosinca 2024. proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (stranice 256-258 spisa).

Tijekom postupka bilo je određeno provođenje dokaza saslušanjem KĐ, koji je sada tuženi u ovome predmetu, kao svjedoka, ali je sud odustao od provođenja ovog dokaza jer su dostave poziva s adresa dostavljenih od strane prednice tuženog vraćene neuredne, radi čega je u više navrata odgađana rasprava. Prema podacima JRO MUP RH KĐ više nema prijavljeno prebivalište u [adresa], a terenskom provjerom putem PP je utvrđeno da od 2016. boravi u [adresa] na nepoznatoj adresi, radi čega provođenje ovoga dokaza nije moguće, jer sud ne raspolaže točnom adresom boravišta istoga.

Nadalje, tijekom postupka umrla je tada tužena MĐ, majka KĐ, sada tuženog u ovome predmetu, te je rješenjem od 15. rujna 2021. određeno da se nastavlja postupak u ovoj pravnoj stvari, prekid kojega je zbog smrti tužene MĐ utvrđen rješenjem ovoga suda od 6. rujna 2019., te je pozvan KĐ, da kao zakonski nasljednik pok. tužene MĐ, preuzme ovaj postupak.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je na način kako to stoji u izreci, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ove odluke.

6. Tužitelj je u svom iskazu naveo da su on i ZĐ kao kupci **.**.2008. kupili od tužene, zastupane po punomoćniku svome sinu KĐ, nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] u Solinama. Naveo je da su taj predugovor sklopili u kući ZĐ, te da im je već tada KĐ rekao da će mu biti potrebno godinu dana da se riješi pitanje uknjižbe. Kaže da je KĐ preuzeo i obvezu angažirati geodetu da to zemljište podijeli između njih dva kupca. Od te parcele njemu da je trebalo pripasti 1390 m2, a ZĐ isto toliko. Kada je došao ovdje i vidio nalaz geodeta, da je vidio da je njemu pripalo 1190 m2, umjesto 1390 m2, te da je prigovorio KĐ. Kaže da je pristao na tih 1190 m2, ali da je zbog manje kvadrature kupoprodajna cijena iznosila 24.000,00 EUR, a ne 28.000,00 EUR. Naveo je da je KĐ zvao puno puta iz Njemačke, gdje živi, te tražio od njega da prenese tu nekretninu i da se on uknjiži, ali da od toga nije bilo ništa. Tek kada je angažirao geodeta da ga je KĐ nazvao i pitao može li doći iz Njemačke da prenesu nekretninu na njega. Radi navedenoga da je došao iz Njemačke, a 22. listopada 2010. da su se našli kod ZĐ. KĐ i on da su otišli kod njega u njegov stan da se dogovore oko razlike kupoprodajne cijene za 200 m2, da su došli u stan ZĐ koji je sastavio kupoprodajni ugovor u kojem je kupoprodajna cijena iznosila 24.000,00 EUR. Nakon toga da su otišli kod javnog bilježnika u Krk i nakon što su potpisali kupoprodajni ugovor. KĐ da je ponudio da mu preda novce za kupoprodajnu cijenu u uredu javnog bilježnika što da je on odbio, tako da mu je ostatak kupoprodajne cijene od 9.000,00 EUR predao na benzinskoj pumpi kod [adresa]. Kaže da je tražio potvrdu o predaji tog novca na što da mu je KĐ rekao da mu je potvrda kupoprodajni ugovor. Kaže da je prvotni dogovor bio da za 1390 m2 plati 28.000,00 EUR, pa da su mu on i ZĐ **.**.2008. dali 10.000,00 EUR, 18. svibnja 2008. 10.000,00 EUR, 21. svibnja 2008. 5.000,00 EUR i 29. svibnja 2008. 5.000,00 EUR, tako da su mu 2008. nakon sklapanja predugovora isplatili 30.000,00 EUR, i to svaki po 15.000,00 EUR. Tako da mu je on trebao isplatiti još 13.000,00 EUR, ali zbog smanjenja površine za 200 m2 da su dogovorili da mu isplati 9.000,00 EUR, koliko mu je i isplatio na benzinskoj pumpi. Taj novac da mu je predao u prisustvu ZĐ. Kaže da je smatrao da će se na temelju tog ugovora od 22. listopada 2010. moći uknjižiti kao vlasnik te parcele. Nakon sklapanja tog ugovora da je dobio i porezno rješenje, te da je otišao u poštu i platio porez. Kaže da mu je punomoćnik prodavateljice KĐ pokazao zemljište koje prodaje, da im je pokazao cjelokupno zemljište od 2780 m2, navodeći da je na ulazu bila kapija, a na samom zemljištu palete. Naveo je da je kupovao plac. Naveo je da su prilikom sklapanja predugovora od 24. travnja 2008. dogovorili dinamiku plaćanja te da su se prilagodili njegovim dolascima iz SR Njemačke u Republiku Hrvatsku. Odmah čim su sklopili predugovor, sin prodavateljice KĐ da je njemu i ZĐ rekao da su vlasnici te nekretnine pa da je u prvom mjesecu 2009. raščistio tu nekretninu. Kaže da je 14. svibnja 2008. podigao kredit u SR Njemačkoj u iznosu od 25.000,00 EUR i to u svrhu kupnje ove nekretnine u Solinama, a iz tog kredita da je plaćao ovu nekretninu s time da je vezano za zadnju ratu kupoprodajne cijene od 9.000,00 EUR, poslao sa svog računa iz SR Njemačke na svoj račun u Hrvatskoj iznos od 14.000,00 EUR, te da je podigao taj iznos 22. listopada 2010., s time da je od tog iznosa platio tu zadnju ratu. Kaže da je nakon sklapanja tog kupoprodajnog ugovora od 22. listopada 2010. smatrao da je ta kupoprodaja završena te da se smatrao vlasnikom te zemlje. Naveo je da nije predao ugovor na uknjižbu u gruntovnicu jer mu je KĐ kao punomoćnik prodavateljice obećao da će on to učiniti. Naveo je da je izvadak podigao 2015. i vidio da je na toj nekretnini upisana Republika Hrvatska, ta da je nakon toga angažirao odvjetnika i podnio tužbu, jer je vidio da to nije njegova zemlja. Nakon što je saznao da se to zemljište vodi na Republici Hrvatskoj da je tražio punomoćnika prodavateljice KĐ, da ga je zvao telefonom, i preko ZĐ, ali da nije uspio stupiti u kontakt s njim, te da je podnio tužbu. Vezano za plaćanje kupoprodajne cijene, naveo je da on istu htio platiti sa svoga računa na račun punomoćnika prodavateljice KĐ, ali da KĐ to nije htio i da je tražio uplatu na ruke. Nadalje je naveo da je od ZĐ čuo da se tu prodaje zemljište te da ga je ZĐ doveo u kontakt s KĐ. Kaže da nikada nije vidio prodavateljicu, niti je istoj slao bilo kakve pisane dopise, navodeći da s njom ni na koji način nije komunicirao. Kaže da KĐ nije izjavio raskid ugovora jer ga nije mogao naći. Naveo je da kada je počinjao pregovore s KĐ da mu je KĐ rekao da zemljište nije sređeno odnosno da mu je potrebno godinu dana da se uknjiži. Kupoprodajni predugovor od 24. travnja 2008. i ugovor o kupnji zemljišta od 22. listopada 2010. da je sastavio ZĐ. Kaže da nikada nije taj ugovor predao na uknjižbu u gruntovnicu na Krku, te da nije pokretao parnični ili bilo koji drugi postupak radi upisa vlasništva na toj nekretnini. Također je naveo da protiv KĐ nije pokretao kaznene postupke.

Na ročištu glavne rasprave održanom 5. prosinca 2024. tužitelj je dodatno naveo da je i nedavno obišao predmetnu nekretninu te da je utvrdio da je ona u zapuštenom stanju, da su iste one palete o kojima je ranije iskazivao, na tom zemljištu i sada. Naveo je da se ta nekretnina i dalje vodi upisana na Republici Hrvatskoj. Nadalje je naveo da s tuženim nije uspio stupiti u kontakt.

Prednica tuženog, sada pok. MĐ, majka tuženog, je u svom iskazu navela da dok nije dobila tužbu u ovom predmetu da nije ni znala za predmetni kupoprodajni ugovor. Kaže da nikada nije čula za tužitelja, niti ga poznaje. KĐ da je njezin sin i da je njemu izdala punomoć za prodaju zemljišta, a sve iz razloga jer su joj trebali novci za promjenu krovišta. Kada je bila sa sinom kod javnog bilježnika da ju je pitala da li može ako joj ne bude nešto po volji ili ako nešto čuje, raskinuti ugovor, a ona da joj je rekla da može. Za predmetni ugovor da je saznala, ali na žalost kasno. Javni bilježnik da je došla kod nje raskinuti tu punomoć koju je izdala sinu. Punomoć da je raskinula krajem 2012. i to kada su joj susjedi rekli da se priča da njezin sin KĐ prodaje zemlju i uzima novce na račun zemlje koja "nije očišćena", odnosno zemljišno-knjižno uređena. Kada je za to saznala da o tome nije razgovarala sa svojim sinom, jer je on tada već bio pobjegao i nije ga bilo. Kaže da ni sada ne zna gdje se njezin sin nalazi. Navela je da ima zemljište u Solinama, ali da nije bila zainteresirana za te stvari, da brojeve čestica ne zna i da je brigu o tome vodio njezin suprug. Kaže da ni kune nije primila za prodaju zemljišta.

Svjedok ZĐ je u svom iskazu naveo da se bavio gradnjom i prodajom stanova te da je tužitelj od njega kupio jedan stan u [adresa] te da su se tako i sprijateljili. Jedno ljeto tužitelj i on da su se družili te da su proučavali gdje što ima radi investiranja. U jesen 2009. da je upoznao KĐ koji mu je rekao da ima nekakva zemljišta za prodaju na više lokacija, a jedna od tih da je bila i Donja Hlapa – Soline. Kaže da je KĐ trebao novac i tada da su se dogovorili za tu zemlju, da je pitao tužitelja da li je zainteresiran tako da su kupili tu zemlju pola – pola. Kaže da su se dogovorili za kupoprodajnu cijenu koja je iznosila 58.000,00 EUR, te da su trebali platiti svaki po pola tog iznosa, odnosno po 29.000,00 EUR. Kada su angažirali geodeta kvadratura da nije odgovarala pa da je iznos kupoprodajne cijene bio nešto manji. Naveo je da su sklopili pisani ugovor, ovjerili ga kod javnog bilježnika i dali KĐ da ga provede u zemljišne knjige, a što on nije nikada učinio. KĐ da je imao generalnu punomoć svoje majke, odnosno ranije tužene. Kaže da su sklopili jedan kupoprodajni ugovor za to zemljište, a prethodno da su sklopili predugovor, koji je bio pisan rukom i na kojem je potpisivana predaja novca. Kaže da su on i tužitelj prvi dio novca isplatili KĐ zajedno, s time da se ne sjeća da li obojica zajedno isplatili 10.000,00 EUR ili je svaki dao navedeni iznos. Dalje da su mu novce davali kako je koji dolazio u Hrvatsku. Kaže da je jedan dio zemljišta bio očišćen, a drugi dio da su očistili zbog geodetskih radova. Zemljište da su očistili prije potpisivanja glavnog ugovora, jer su na glavnom ugovoru imali geodetsku parcelaciju, tako da su parcelu očistili prije **.**.2010. KĐ da je bio bolestan, pa u zatvoru te da ih je preveo žedne preko vode. Naime, prvo da su mu dali ugovore da ih upiše u zemljišnim knjigama, da su čak platili i porez na prijepis. Kaže da je nakon godinu dana tužitelj provjeravao i primijetio da nisu upisani te da čak nije ni podnesen zahtjev za upis. U međuvremenu on da je od KĐ kupio još neke terene. Kada su vidjeli da nisu uknjiženi da su pokušavali s KĐ stupiti u kontakt, a on da je jedno vrijeme nestao iz Krka pa se vratio, a uvijek da je govorio da će to napraviti, da čeka geodeta i da je uvijek imao neke isprike. Na kraju da se KĐ odselio u [adresa]. U međuvremenu da je i prodavateljica tj. prednica tuženog sve saznala, a on da je preko susjeda U stupio s njom u kontakt. Kaže da su imali jedan razgovor, gdje je prednica tuženog rekla da sve zna i da je voljna da se to riješi. Radi navedenoga da nije podnio tužbu jer se načelno sa prednicom tuženog dogovorio da će to riješiti. Nekoliko mjeseci nakon toga da se zdravstveno stanje prednice tuženog promijenilo te da ju je preuzela na čuvanje i skrb gospođa FĐ. Naveo je da je to zemljište bilo upisano na prednici tuženog, pa jedno vrijeme da je bila upisana općina, pa sada Republika Hrvatska. Kaže da prije kupnje nije vidio nikakve isprave vezano za vlasništvo predmetne nekretnine. Kada je počelo isplaćivanje novca i kada su sklopili predugovor tada da je KĐ donio nekakve neslužbene izvatke izlistane sa kompjutora, tako da su išli na povjerenje. KĐ da im je rekao da je njegova mama tj. prednica tuženog vlasnik, da on ima punomoć za prodaju i tu punomoć da im je pokazao. Kaže da se u to vrijeme tek počeo baviti prodajom zemljišta te da nije imao iskustva ni odvjetnika, a i tužitelj da je bio bez odvjetnika. U prvim razgovorima da nisu znali zk. stanje predmetne nekretnine. Kada su potpisali predugovor KĐ da je bio pribavio zk. izvadak za predmetnu nekretninu izlistan s kompjutora i kopiju katastarskog plana. U tom trenutku da je kao vlasnica bila upisana prednica tuženog. Kaže da tada nisu podnijeli prijedlog za uknjižbu jer da je KĐ rekao da će on to napraviti pa da su njemu povjerovali. Kaže da ih do sada nitko nije tjerao sa zemljišta. Naveo je da prednici tuženog nije nikada osobno izvršio nikakvu uplatu. U fazi potpisa ugovora da prednicu tuženog nije ni vidio, te da s njom nije komunicirao vezano za to zemljište u toj fazi.

Svjedokinja ŠĐ je navela da je sada pok. MĐ, njezina bivša svekrva, te da je u periodu od 1981. do 1986. bila udata za njezina sina KĐ. Od kako su se rastali da nije bila u kontaktu sa bivšim suprugom, niti je posjećivao djecu. Sa prednicom tuženog da je bila u kontaktu te da su djeca odlazila kod nje, a od 2014. da se i skrbila o njoj, jer je nepokretna. Kaže da su joj ljudi pričali da je njezin bivši suprug KĐ napravio probleme vezano za zemljište, a kaže da nema koga on nije prevario. Kaže da su joj rekli da je on prodao nekakvu zemlju koja "nije očišćena", odnosno zk. sređena, te da je pitanje kada se ta zemlja sredi je li to uopće zemlja prednice tuženog. Kaže da je njezin bivši suprug prodao i tuđi stan, da je bio u zatvoru 2 puta te da su to znali i tužitelj i ZĐ. Navela je da ZĐ poznaje, da su mu oni dali novce dok je bio u zatvoru, te da ako je cijeli [adresa] i [adresa] znao za te prevare njezina bivšeg supruga, da su valjda i oni kao kupci znali.

Iz iskaza svjedokinje ŠĐ proizlazi da ista nema nikakvih osobnih saznanja o pregovorima stranaka oko kupnje predmetne nekretnine, te saznanja ove svjedokinje nisu relevantna za odluku u ovome sporu. Vezano za prijevare njezina bivšeg supruga KĐ za koje tvrdi da su znali svi mještani, ističe se da je isto tako i prednica tuženog kao njegova majka, koja mu je i izdala punomoć, a što i potvrđuje u svom iskazu, jednako tako mogla znati za te prijevare.

Uvidom u ugovor o kupnji zemljišta od 22. listopada 2010. (stranice 4-6 spisa) utvrđeno je da su tužitelj kao kupac i prednica tuženog sada pok. MĐ, kao prodavateljica, zastupana po punomoćniku KĐ, po generalnoj punomoći broj Ou-259/2010-1, sklopili navedeni kupoprodajni ugovor, predmetom kojega je bila prodaja nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zemljište u Solinama površine 1190 m2 (članak 1. ugovora). U članku 2. ugovora je navedeno da kupoprodajna cijena iznosi 24.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, te da je kupac u cijelosti isplatio dogovorenu kupoprodajnu cijenu, što prodavatelj potvrđuje svojim potpisom. Nadalje, u članku 3. ugovora je navedeno da kupac stupa u posjed i vlasništvo navedene nekretnine na dan potpisivanja ugovora. Prema članku 4. ugovora, porez na promet nekretnina kao i sve ostale pristojbe u svezi sklapanja ugovora te prijenosa vlasništva po sporazumu stranaka da snosi kupac. U članku 5. ugovora, prodavatelj dozvoljava kupcu da bez svakog daljnjeg pitanja i dopuštenja, a na temelju navedenoga ugovora, ishodi u zemljišnim i drugim javnim knjigama uknjižbu prava vlasništva sa imena prodavatelja na ime i vlasništvo kupca. Potpis punomoćnika prodavateljice, njezina sina KĐ ovjeren je kod javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski iz Krka pod brojem OV-6006/10 22. listopada 2010.

Spisu prileži i gore navedena generalna punomoć sastavljena po Javnom bilježniku Miljenki Katunar Zrinski iz Krka na zapisniku poslovni broj Ou-259/2010-1 28. rujna 2010. (stranice 7-8 spisa) iz koje proizlazi da je prodavateljica opunomoćila svoga sina KĐ, da može slobodno, bez ikakvih ograničenja, izvršiti prodaju navedene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] šuma Solinska k. o. [katastarska općina]. U punomoći je navedeno da je ista pročitana i protumačena prednici tuženog kao opunomoćiteljici, koja je izjavila da na njezin sadržaj nema primjedbi, te ju vlastoručno potpisala.

Nadalje, iz postupka proizlazi da je ova punomoć opozvana izjavom prednice tuženg danom na zapisnik kod gore navedenog javnog bilježnika poslovni broj OU- 375/2012-1 20. studenoga 2012. koji prileži spisu (stranice 47-49 spisa).

Dakle, iz navedenoga proizlazi da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora 22. listopada 2010. bila na snazi navedena punomoć, koja je tek naknadno i to 20. studenoga 2012. opozvana.

Iz priloženog kupoprodajnog ugovora od 22. listopada 2010. proizlazi da je tužitelj u cijelosti isplatio prednici tuženog po punomoćniku kupoprodajnu cijenu u iznosu od 24.000,00 EUR, što je KĐ, kao punomoćnik prodavateljice, i potvrdio potpisom kupoprodajnog ugovora.

Nadalje, iz poreznog rješenja od 6. prosinca 2010. (stranica 16 spisa) proizlazi da je tužitelju kao poreznom obvezniku utvrđen porez na promet nekretnina po ranije navedenom ugovoru od 22. listopada 2010. u iznosu od 8.791,44 kuna odnosno u sada važećoj valuti EUR u iznosu od 1.166,82 EUR za predmetnu nekretninu kao negrađevinsko zemljište.

Spisu prileži i ugovor naziva kupoprodajni predugovor od 24. travnja 2008. (stranica 61 spisa) sklopljen između prednice tuženog kao prodavateljice, po punomoćniku KĐ, sada tuženom u ovome predmetu i tužitelja te ZĐ kao kupaca, u kojem se navodi da stranke istim suglasno uređuju međusobna prava i obveze u pravnom poslu kupoprodaje zemljišta – parcele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 2780 m2. U ugovoru je navedeno da je kupoprodajna cijena za nekretninu dogovorena u iznosu 56000 EUR, na način isplate kako slijedi: 24. travnja 2008. 10.000 EUR primio KĐ, **.**.2008. 10.000 EUR primio KĐ, **.**.2008. 10.000 EUR primio KĐ, s time da su ostatak ugovorenog iznosa kupci obvezni platiti pri potpisu kupoprodajnog ugovora, a ne prije 1. lipnja 2009. U ugovoru je navedeno da kupci mogu stupiti u posjed 1. listopada 2008.

Dakle, iz gore navedene materijalne dokumentacije, te iz iskaza tužitelja i svjedoka ZĐ proizlazi da su 24. travnja 2008. tužitelj i ZĐ kao kupci kupili od prednice tuženog kao prodavatelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2780 m2, za kupoprodajnu cijenu od 56.000,00 EUR, s dinamikom isplate kako je to navedeno u gore navedenom ugovoru. U ugovoru je navedeno da kupci mogu stupiti u posjed 1. listopada 2008.

Nadalje, iz gore navedene pisane dokumentacije te i iz iskaza tužitelja i svjedoka ZĐ proizlazi da su stranke, nakon što su angažirale vještaka geodeta, utvrdile razliku u površini u pogledu tužitelja kao kupca, jer prema izmjeri geodeta površina parcele koju je kupio iznosi 1190 m2, a ne 1390 m2, koliko je iznosila površina po prvotnom dogovoru stranaka, radi čega je u kupoprodajnom ugovoru od 22. listopada 2010. navedena i ta nova površina i kupoprodajna cijena od 24.000,00 EUR. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je prvotno bila dogovorena kupoprodajna cijena od 28.000,00 EUR za dio parcele koju je kupio, ali da je zbog smanjene površine naknadni dogovor stranaka bio da ta kupoprodajna cijena iznosi 24.000,00 EUR. U cijelosti se prihvaća iskaz tužitelja u kojem tvrdi da je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, i to na način da je prednici tuženog po punomoćniku tj. sada tuženom do sklapanja kupoprodajnog ugovora od 22. listopada 2010. isplatio ukupno 15.000,00 EUR, jer su tužitelj i ZĐ isplatili prodavateljici ukupno 30.000,00 EUR, od čega je dakle svaki od njih isplatio po 15.000,00 EUR, a prilikom sklapanja ugovora tužitelj je punomoćniku tužene kao prodavateljice isplatio 9.000,00 EUR, dakle ukupno 24.000,00 EUR.

U ugovoru je i konstatirano da je prednici tuženog kao prodavateljici isplaćena kupoprodajna cijena u iznosu do 24.000,00 EUR, te je u članku 2. kupoprodajnog ugovora od 22. listopada 2010. i konstatirano da prodavatelj potvrđuje svojim potpisom da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti.

Neosnovani su navodi tuženog, odnosno njegove prednice, da nije pasivno legitimirana u ovome predmetu, te da je tužitelj svoj zahtjev trebao postaviti prema punomoćniku tužene KĐ. Ovo iz razloga jer je upravo prednica tuženog opunomoćila svog sina, sada tuženog KĐ za sklapanje navedenog ugovora o kupoprodaji, odnosno za prodaju predmetne nekretnine, te je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po prednici tuženog. U postupku nije odlučno je li KĐ predao svojoj prednici tj. prodavateljici iznos koji je isplaćen na ime kupoprodajne cijene, a nije odlučno ni to što navedeni iznos nije isplaćen prednici tuženog putem računa, već je odlučno samo to da iz postupka proizlazi da je prednici tuženog, putem ovlaštenog punomoćnika, isplaćena kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu.

Tuženi je sada zakonski nasljednik pok. prodavateljice, koja je stranka navedenog ugovora, te je pasivno legitimiran u ovome predmetu.

Za istaknuti je da je prema stajalištu ovoga suda još 24. travnja 2008. prodana predmetna nekretnina tužitelju, da je ta nekretnina i predana u posjed tužitelju te iste godine, jer je tužitelj u svom iskazu naveo da je u siječnju 2009. raščišćavao tu nekretninu, nadalje proizlazi da je tužitelj isplaćivao kupoprodajnu cijenu prema dinamici plaćanja navedenoj u kupoprodajnom ugovoru iz 2008., te već navedeni ugovor predstavlja kupoprodajni ugovor, a ne predugovor, kako su ga stranke nazvale. Naime, taj ugovor ima sve bitne sastojke ugovora o kupoprodaji, a to su predmet i cijena, stranke su ugovorile kada tužitelj kao kupac može stupiti u posjed, te se ne radi o predugovoru. Predugovorom se stranke samo obvezuju na sklapanje drugog, glavnog ugovora, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

Dakle, prema stajalištu ovoga suda, kupoprodajni ugovor od 22. listopada 2010. predstavlja samo dodatak kupoprodajnom ugovoru od 24. travnja 2008., kojim stranke mijenjaju odredbe ugovora o iznosu kupoprodajne cijene i predmetu prodaje, i to zbog manje, naknadno izmjerene površine kupljene nekretnine.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 24. travnja 2008. bio upoznat s time da se predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama ne vodi upisana kao vlasništvo sada pok. MĐ, prednice tuženog. Uvidom u priloženi povijesni izvadak iz zemljišne knjige sa stranica 10-14 spisa utvrđeno je da je kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] šuma iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana Republika Hrvatska, koja se upisala temeljem prijedloga od 29. srpnja 2011., a ranije su kao suvlasnici navedene nekretnine bile upisane treće osobe.

Nije sporno da predmetna nekretnina kako u vrijeme kupoprodaje, tako i sada, nije upisana kao vlasništvo prednice tuženog, odnosno prodavateljice.

Naime, nije sporno da predmetni ugovor nije mogao biti proveden u zemljišnoj knjizi, jer nije upisano vlasništvo prednice tuženog kao prodavatelja.

Iz povijesnog izvatka iz katastra (stranica 68 spisa) proizlazi da se od osnutka katastarskog operata 1954./1955. k. č. br. [katastarska čestica] po kulturi šuma 5 klase u površini od 2780 m2, nalazila u posjedovnom listu br. 697 posjednika EĐ, [adresa], kbr. 123. Kod izlaganja katastarskog operata 1961. navedena nekretnina da se nalazila u posjedovnom listu 697 istog posjednika, a stavkom promjena red. br. 92/72. u posjedovnom listu 697 da se mijenja naslovna strana i briše EĐ te upisuje NĐ ž. K, [adresa], dakle prednica tuženog. Iz iskaza tužitelja, kojeg sud u cijelosti prihvaća kao istinit i vjerodostojan, jer je u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, proizlazi je na ulazu u gore nekretninu, koja im je prodana, bila kapija, na zemljištu da su bile palete, navodeći da je kupovao plac, a u siječnju 2009. da je raščistio tu nekretninu. Stoga, prema sadržaju kupoprodajnog ugovora, predaja u posjed je bila 1. listopada 2008., a iz iskaza tužitelja proizlazi da je u siječnju 2009. bio u posjedu predmetne nekretnine, jer ju je raščišćavao. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuženi, tada kao punomoćnik svoje prednice sada pok. majke MĐ, još prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 24. travnja 2008. rekao da će mu biti potrebno godinu dana da se riješi pitanje uknjižbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da je još prilikom sklapanja tog ugovora imao saznanja o tome da se predmetna nekretnina ne vodi upisana kao vlasništvo prednice tuženog kao prodavateljice, i dakle, neovisno o navedenom, stranke su sklopile kupoprodajni ugovor od 22. listopada 2010., koji prema stajalištu ovoga suda predstavlja dodatak kupoprodajnom ugovoru od 24. travnja 2008.

Tužitelj je u svom iskazu naveo da nije predao kupoprodajni ugovor od 22. listopada 2010. na uknjižbu jer mu je punomoćnik prodavateljice, sada tuženi KĐ obećao da će predati ugovor na uknjižbu, ali da se smatra vlasnikom te nekretnine. Nadalje proizlazi da je tek 2015. kada je podigao izvadak iz zemljišne knjige vidio da je ta nekretnina upisana na Republici Hrvatskoj.

Iz iskaza tužitelja, nadalje proizlazi da je, nakon što je 2015. saznao da se ta nekretnina vodi na Republici Hrvatskoj, tražio punomoćnika tužene njezina sina KĐ (sada tuženi u ovome predmetu), da ga je zvao telefonom, i preko ZĐ, ali da nije uspio stupiti s njim u kontakt. Kada je čuo da KĐ tj. tuženi nije na ovom području, da je podnio ovu tužbu.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da nikada nije vidio prednicu tuženog, da joj nije slao bilo kakve dopise, pa tako da joj nikada nije ni izjavio da raskida ugovor. Stoga, iz svega navedenoga proizlazi, s obzirom na činjenicu da su i prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji od 24. travnja 2008. i dodatka od 22. listopada 2010. stranke imale saznanja da se nekretnina ne vodi upisana na prednici tuženog, iz svega proizlazi da prijenos prava vlasništva na prednicu tuženog, kao prodavatelja, te uknjižba tužitelja u određenom roku, nije bitan element ugovora.

Nadalje, proizlazi da se tužitelj nije obraćao prednici tuženog sa zahtjevom da izvrši prijenos prava vlasništva na svoje ime, niti joj ostavljao dodatni rok za navedeno, u svrhu izvršenja ugovora, što je tužitelj izričito naveo u svom iskazu.

Tužitelj u ovom postupku tvrdi da je ugovor o kupoprodaji raskinut, jer se prednica tuženog, ni u naknadno ostavljenom roku, nije upisala kao vlasnica predmetne nekretnine pa se na temelju ugovora sklopljenog s prednicom tuženog kao prodavateljicom, ne može upisati kao vlasnik predmetne nekretnine.

Tužitelj u ovome postupku nije dokazao svoje tvrdnje da je prednicu tuženog pozivao da se upiše kao vlasnica nekretnine, niti je dokazao svoje tvrdnje o tome da je prednici tuženog ostavio naknadni, primjereni rok za ispunjenje navedenoga.

Naime, tužitelj je u svom iskazu izričito naveo da se nije obraćao prednici tuženog vezano za predmetni kupoprodajni ugovor, niti ju je obavijestio da raskida ugovor.

7. Odredbom članka 360. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05., 41/08., 124/11. i 128/15.; u nastavku: ZOO) je propisano da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strane može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim ZOO, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

Nadalje, odredbom članka 361. stavak 1. ZOO propisano je da kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, da se ugovor raskida po samom zakonu. Prema odredbi stavka 3. cit. članka, kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.

Odredbom članka 362. stavak 1. ZOO propisano je da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, da dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Prema odredbi stavka 2. cit. članka, ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadi rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

Naime, tužitelj nije dokazao da je prednici tuženog ostavio naknadi primjereni rok za ispunjenje svoje obveze, te nisu nastupile posljedice, kao i u slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora, odnosno tužitelj nije dokazao da je izjavio prednici tuženog da raskida ugovor.

Ovo proizlazi iz iskaza tužitelja koji je izričito naveo da se nije obraćao prednici tuženog vezano za ovaj ugovor, da s njom nije ni kontaktirao, a nebitno je da li je pokušavao stupiti u kontakt s njezinim ranijim punomoćnikom. Za istaknuti je da iz postupka proizlazi da KĐ tijekom 2015. kada mu se obraćao tužitelj, kako to tvrdi u svom iskazu, nije bio ovlašten za zastupanje prodavateljice, jer mu je ona 20. studenoga 2012. opozvala punomoć.

Stoga, s obzirom na to da tužitelj nije ostavio prednici tuženog naknadni primjereni rok za ispunjenje svoje obveze, niti je izjavio da raskida ugovor, to je neosnovan zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ugovor o kupnji zemljišta od 22. listopada 2010. koji je sklopljen između tužitelja kao kupca i prednice tuženog kao prodavatelja raskinut, temeljem odredbi članka 362. stavak 1., 2. i 3. ZOO, pozivom na članak 361. stavak 1. ZOO krivnjom tužene.

Naime, prema stajalištu ovoga suda, u situaciji kada tužitelj podnosi tužbu radi utvrđenja da je ugovor o kupoprodaji raskinut, to podrazumijeva, s obzirom na činjenične navode tužbe, da se to odnosi na razdoblje do podnošenja tužbe koja je podnesena 6. kolovoza 2015., da je to tog trenutka već raskinut. Ovaj sud je stajališta da razdoblje nakon podnošenja tužbe nije relevantno razdoblje, s obzirom na tako postavljeni tužbeni zahtjev.

Uz navedeno se ističe i kako slijedi:

Odredbom članka 376. stavak 1. ZOO je propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

Nadalje, odredbom 430. stavak 1. ZOO propisano je da prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom (pravni nedostaci).

Prema odredbi članka 431. ZOO kada se pokaže da treća osoba polaže pravo na neku stvar, kupac je dužan obavijestiti prodavatelja o istome, osim kad je to prodavatelju već poznato, i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtijeva trećega. Nadalje, prema odredbi članka 432. stavak 1. ZOO ako prodavatelj ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca, ugovor se raskida po samom zakonu, a u slučaju umanjenja ili ograničenja kupčeva prava, kupac može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje cijene. Odredbom stavka 2. cit. članka je propisano da ako prodavatelj ne udovolji kupčevu zahtjevu da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega, kupac može raskinuti ugovora ako se zbog toga njegova svrha ne može ostvariti.

Nije sporno da kupoprodajni ugovor od 20. listopada 2010. sadrži klauzulu intabulandi, ali da se tužitelj kao kupac ne može upisati kao vlasnik temeljem navedenoga ugovora, jer prednica tuženog nije upisana kao vlasnik nekretnine koja je predmetom prodaje.

U konkretnom slučaju, tužitelj ima pravni položaj pretpostavljenog vlasnika, jer se njegovo vlasništvo temelji na valjanom pravnom osnovu (titulus). Tužitelj je odmah stupio u posjed kupljene nekretnine, pa je njegov posjed zakonit, pošten i istinit. Činjenica da prednica tuženog kao prodavatelj nije upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, ne znači sama po sebi da se radi o pravnim nedostacima koji bi rezultirali raskidom kupoprodajnog ugovora.

Naime, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 430. ZOO.

Nije ispunjena pretpostavka da netko treći polaže pravo na tu nekretninu, a tužitelj se od 1. listopada 2008. nalazi u posjedu prijepora, koji posjed mu nitko ne osporava. Stoga na strani tužene ne postoje propisane pretpostavke odgovornosti za pravne nedostatke kupljene stvari.

Nadalje, iz postupka proizlazi da tužitelj kao kupac nije obavijestio prednicu tuženog kao prodavatelja o tome da treća osoba polaže pravo na tu nekretninu, niti ju je pozvao da u razumnom roku oslobodi istu od prava ili zahtjeva trećega, kako je to propisano odredbom članka 431. ZOO.

Radi svega navedenoga, neosnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu odnosno povrat iznosa kupoprodajne cijene od 24.000,00 EUR, i 8.791,44 kuna odnosno sada 1.166,82 EUR koliko iznosi porez na promet navedene nekretnine.

Slijedom iznijetog, odlučeno je na način kako to stoji u točki I izreke ove presude.

8. U odnosu na prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, iz podneska tužitelja od 28. listopada 2019., ističe se kako slijedi:

U gore navedenom podnesku tužitelj je naveo da se službenim putem obratio Stalnoj službi u Krku dokazujući svoj pravni interes u ostavini iza pok. MĐ, prednice tuženog, te da se dostavlja sudu dopis i rješenje upućeno od javnog bilježnika Nevena Kućara. Navedeno rješenje da je nezakonito jer su u ostavinskom postupku pozvani unuci ostaviteljice EĐ i AĐ iako im je otac KĐ živ. Isto tako da je netočno da iza pok. MĐ nisu ostale upisane nekretnine jer se pod istim brojem OIB ista vodi kod zk. odjela Stalne službe u Krku kao ž. K. Tužitelj je nadalje naveo da s obzirom da su u ostavinskom postupku očito pogrešno prijavljeni zakonski nasljednici, a iz dostavljenih zk. izvadaka da je vidljivo da je došlo do neuspjelog otuđenja upravo nekretnina pod oznakom odbijanja uknjižbe darovnih ugovora sa unuka na drugu osobu, to da je razvidno da bi otuđenjem tih nekretnina došlo do situacije da tužitelj više nikada ne bi mogao namiriti svoje potraživanje, a s druge strane potraživanje tužitelja da je više nego očito, to tužitelj predlaže donošenje privremene mjere, pozivom na odredbe članka 344. i 345. stavak 1. točka 3. Ovršnog zakona sadržaja razvidnog iz izreke ovoga rješenja. Uz gore navedeni prijedlog, tužitelj je dostavio dopis javnog bilježnika Nevena Kućara od 30. rujna 2019. (stranica 156 spisa), rješenje javnog bilježnika Nevena Kućara, kao povjerenika ovoga suda posl. br. O-1016/2019 od 28. prosinca 2018. (stranica 157 spisa), dopis (stranica 158 spisa), te e-izvatke iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 161 spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 162 spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 163 spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 164 spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 165-167 spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 168-169 spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 170-171 spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 172-173 spisa), te za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 174- 175 spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 176-177 spisa) kao i za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranics 178 spisa).

Prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere nije osnovan. Naime, odredbom članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; u nastavku teksta: OZ) propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Dakle, ove pretpostavke za određivanje privremene mjere su kumulativno postavljene.

Ovaj sud je stajališta da nisu ispunjene gore navedene pretpostavke za određivanje privremene mjere.

Naime, tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema tuženom, koja je predmetom ovog postupka, a što je sve obrazloženo u gore navedenoj presudi, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

Uz navedeno se ističe da tužitelj nije učinio vjerojatnim ni opasnost da bi tuženi imovinu svoje prednice otuđio, prikrio ili na drugi način njome raspolagao. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere (točka II izreke rješenja).

Sukladno odredbi članka 95. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama («Narodne novine» 63/2019., 128/22. i 155/2023.) odlučeno je na način razvidan iz točke III izreke ovoga rješenja.

9. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke II izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi sa odredbom članka 155. ZPP. Tuženi potražuje parnični trošak za radnje punomoćnika – odvjetnika prema troškovniku sa stranice 260 spisa, a sud je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» broj 138/2023.; u nastavku: Tarifa), priznao tuženom slijedeći parnični trošak: za sastav odgovora na tužbu 500,00 EUR (Tbr. 8/1. 250 bodova) te za zastupanje na ročištima od 16. svibnja 2016., od 4. listopada 2016., od 18. studenoga 2016., od 6. lipnja 2017., od 8. studenoga 2017., od 6. ožujka 2018., od 17. listopada 2018., od 15. listopada 2024. i od 5. prosinca 2024. u pojedinačnim iznosima od 500,00 EUR za ročište (Tbr. 9/1.) što za 9 ročišta iznosi 4.500,00 EUR. Sveukupno je tuženom priznat trošak postupka u iznosu od 5.000,00 EUR. Tuženom nije priznat trošak pristupa punomoćnika prednice tuženog na ročište od 30. svibnja 2018. jer punomoćnik prednice tuženog nije pristupio na navedeno ročište, a nije mu priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer nije navedeno na što se ovaj zahtjev odnosi, s time da pristojbena obveza za odgovor na tužbu, nije ni nastala, jer nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (članak 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama «Narodne novine» broj 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.; te članak 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama «Narodne novine» broj 118/2018. i 51/2023.), a o uspjehu u sporu ovisi i tko je pristojbeni obveznik.

U Crikvenici 20. prosinca 2024.

Sudac:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja stranke imaju pravo žalbe, i to protiv presude i točke I izreke rješenja u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude i rješenja, a protiv točke II i III izreke rješenja u roku od 8 dana od dana primitka presude i rješenja. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Žalba protiv točke II i III izreke rješenja ne odgađa provedbu rješenja.

DNA:

- pun. tužitelja

- privremenom zastupniku tuženog

- Zemljišnoknjižnom odjelu Krk