Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj P-529/2023.-37.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marela Puharić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici Iris Šanjug i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, nakon dana 3. prosinca 2024. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Nine Šuka, odvjetnika u Oroslavju, 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 OIB: 14036333877, da isplati tužitelju CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 61.213,54 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 18,19 eur počev od 15.11.2008., pa do isplate

- na iznos od 36,18 eur počev od 21.01.2009., pa do isplate

- na iznos od 49,15 eur počev od 21.02.2009., pa do isplate

- na iznos od 55,02 eur počev od 17.03.2009., pa do isplate

- na iznos od 38,85 eur počev od 10.04.2009., pa do isplate

- na iznos od 41,94 eur počev od 14.05.2009., pa do isplate

- na iznos od 17,24 eur počev od 04.06.2009., pa do isplate

- na iznos od 3,88 eur počev od 21.08.2009., pa do isplate

- na iznos od 13,47 eur počev od 17.09.2009., pa do isplate

- na iznos od 12,64 eur počev od 28.11.2009., pa do isplate

- na iznos od 2,95 eur počev od 28.11.2009., pa do isplate

- na iznos od 21,13 eur počev od 27.01.2010., pa do isplate

- na iznos od 35,72 eur počev od 27.01.2010., pa do isplate

- na iznos od 56,47 eur počev od 25.02.2010., pa do isplate

- na iznos od 51,71 eur počev od 31.03.2010., pa do isplate

- na iznos od 79,87 eur počev od 01.06.2010., pa do isplate

- na iznos od 74,53 eur počev od 17.06.2010., pa do isplate

- na iznos od 84,93 eur počev od 17.06.2010., pa do isplate

- na iznos od 175,04 eur počev od 10.08.2010., pa do isplate

- na iznos od 156,49 eur počev od 30.09.2010., pa do isplate

- na iznos od 213,17 eur počev od 26.10.2010., pa do isplate

- na iznos od 193,59 eur počev od 10.11.2010., pa do isplate

- na iznos od 162,09 eur počev od 10.11.2010., pa do isplate

- na iznos od 228,54 eur počev od 16.12.2010., pa do isplate

- na iznos od 313,08 eur počev od 08.01.2011., pa do isplate

- na iznos od 922,57 eur počev od 17.08.2011., pa do isplate

- na iznos od 499,33 eur počev od 17.08.2011., pa do isplate

- na iznos od 448,08 eur počev od 15.09.2011., pa do isplate

- na iznos od 391,98 eur počev od 20.11.2011., pa do isplate

- na iznos od 385,96 eur počev od 30.11.2011., pa do isplate

- na iznos od 381,64 eur počev od 11.01.2012., pa do isplate

- na iznos od 408,40 eur počev od 08.02.2012., pa do isplate

- na iznos od 431,74 eur počev od 01.03.2012., pa do isplate

- na iznos od 434,85 eur počev od 10.05.2012. ., pa do isplate

- na iznos od 418,72 eur počev od 10.05.2012., pa do isplate

- na iznos od 429,61 eur počev od 01.06.2012., pa do isplate

- na iznos od 437,07 eur počev od 08.08.2012., pa do isplate

- na iznos od 424,52 eur počev od 08.08.2012., pa do isplate

- na iznos od 427,82 eur počev od 19.08.2012., pa do isplate

- na iznos od 418,42 eur počev od 29.09.2012., pa do isplate

- na iznos od 398,38 eur počev od 06.12.2012., pa do isplate

- na iznos od 420,05 eur počev od 06.12.2012., pa do isplate

- na iznos od 430,44 eur počev od 06.12.2012., pa do isplate

- na iznos od 422,87 eur počev od 16.02.2013., pa do isplate

- na iznos od 382,01 eur počev od 19.03.2013., pa do isplate

- na iznos od 416,72 eur počev od 10.04.2013., pa do isplate

- na iznos od 419,75 eur počev od 17.04.2013., pa do isplate

- na iznos od 406,15 eur počev od 01.06.2013., pa do isplate

- na iznos od 363,83 eur počev od 30.06.2013., pa do isplate

- na iznos od 362,76 eur počev od 31.07.2013., pa do isplate

- na iznos od 373,15 eur počev od 31.10.2013., pa do isplate

- na iznos od 389,81 eur počev od 31.10.2013., pa do isplate

- na iznos od 412,89 eur počev od 31.10.2013., pa do isplate

- na iznos od 400,98 eur počev od 07.12.2013., pa do isplate

- na iznos od 409,42 eur počev od 09.05.2014., pa do isplate

- na iznos od 418,98 eur počev od 23.05.2014., pa do isplate

- na iznos od 424,91 eur počev od 23.05.2014., pa do isplate

- na iznos od 437,48 eur počev od 23.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 433,47 eur počev od 09.07.2014., pa do isplate

- na iznos od 419,46 eur počev od 02.08.2014., pa do isplate

- na iznos od 415,01 eur počev od 02.08.2014., pa do isplate

- na iznos od 417,02 eur počev od 02.08.2014., pa do isplate

- na iznos od 432,80 eur počev od 02.08.2014., pa do isplate

- na iznos od 42.808,72 eur počev od 02.08.2014., pa do isplate,

koje teku do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju istaknuta radi prebijanja, u iznosu od 12.965,00 EUR.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka.

V. Odbija se kao neosnovan u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi naveo da je s prednikom tuženika zaključio ugovor o kreditu broj 246- 27/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Ante Barbića u [adresa] pod poslovnim brojem OU-128/05. Ugovorne strane su 27. siječnja 2011. zaključile i aneks br. 1 uz ugovor o kreditu. Tuženik je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 310.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF kod tuženika važećem na dan kredita. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa. Kredit je otplaćen i prijevremeno zatvoren.

1.1. Ugovor je djelomično ništetan i to u dijelu ugovornih odredbi o predmetu i cijeni kojim se glavnica kredita veže za valutu CHF i o redovnoj kamati koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke, a o kojima tužitelj s tuženikom nije pojedinačno pregovarao. Ugovor je bio unaprijed sastavljen od strane tuženika, prethodne odredbe su tužitelju nametnute pa su nepoštene i ništetne, o njima se nije pregovaralo, što se smatra nepoštenom praksom i protivno je načelu savjesnosti i poštenja. Time je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik se osigurano raznim instrumentima osiguranja te nije preuzeo nikakav rizik od eventualnih promjena na tržištu, već je svaki rizik prevalio na drugu ugovornu stranu.

1.2. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u kolektivnom sporu potrošača protiv tuženih banaka, između kojih je i prednik tuženika, koja je odluka u dijelu koji se odnosi na kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, banke nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane oduke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Time su banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07-133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07-133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Na temelju čl. 502. c Zakona o parničnom postupku spomenute odluke primjenjuju se u ovom postupku. Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati. Predložio je prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 64.807,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

2. 2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da smatra da je tužbom trebalo obuhvatiti i ĆJ i LJ, koje su bila sudužnici tužitelju te PJ kao založnog dužnika. Osporio je tužiteljevo svojstvo potrošača. Tužitelj je u vrijeme zaključenja ugovora bio vlasnik obrta " [obrt], [adresa] i obrta " [obrt]" [adresa] te se nekretnina na kojoj tužitelj ima prebivalište iznajmljuje turistima. Životno je i logično da je tužitelj zaključio predmetni ugovor kako bi osigurao sredstva daljnje poslovne djelatnosti, a ne u osobne svrhe, čemu u prilog govori i ugovorena mjesečna otplata kredita kroz mjesečne anuitete od čak 2.044,15 CHF. Tužitelj se u to vrijeme bavio dodatno i izgradnjom i prodajom stanova, o čemu su podaci dostupni na internetskim stranicama. Istaknuo je prigovor zastare, osporava osnovanost i visinu zahtjeva. Protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja te smatra da se izračun tražbine treba odrediti na temelju nalaza i mišljenja nepristranog vještaka kojeg odredi sud.

2.1. Kako je tužba podnijeta 13. lipnja 2023. protekao je zastarni rok od 5 godina. Za sve tražbine s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 13. lipnja 2018. nastupila je zastara tražbine. Jedino se ova tužba ima smatrati prekidom zastare. Neprihvatljiva su mu tumačenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske da sud može sam odrediti kad nastupa zastara te takvo mišljenje predstavlja težu povredu načela vladavine prava i zakonitosti i prava na pravično i pošteno suđenje. Tužitelj nije dokazao pretpostavke za donošenje rješenja po čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku niti je dokazao da je tužitelj bio spriječen u pribavljanju dokumentacije.

2.2. Na pravno utvrđenje iz presude iz kolektivne parnice dopušteno je pozivati se samo u parnicama za naknadu štete, a tužitelj u ovom predmetu traži povrat stečenog bez osnove. O ugovornim odredbama se pojedinačno pregovaralo, a tužitelj nije naveo ni dokazao da je prije podnošenja tužbe pozvao tuženika na plaćanje preplate odnosno da bi banka bila nepoštena od samog početka. Ni u postupku kolektivne zaštite nisu se saslušavali svjedoci predloženi od strane tuženika te se o tome može saznati preko djelatnika tuženika koji je u predmetnom zaključenju ugovora o kreditu sudjelovao. 2.3. Tužitelj nije naveo činjenični opis zbog kojeg bi predmetne ugovorne odredbe bile ništetne. Tužitelj je mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR ili s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljivija valutna klauzula u CHF. Odredbe o valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive. Prema pozitivnim propisima ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule je bilo dopušteno. Javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javne isprave, a javni bilježnik je morao ispitati jesu li stranke sposobne i ovlaštene poduzimati i sklapati pravni posao, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se u njihovu pravu i ozbiljnu volju.

2.4. Odredba o valutnoj klauzuli je dopuštena ako ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača i ne uzrokuje znatnu neravnotežu suprotno načelu savjesnosti i poštenja (uvjet dobre vjere) te je ista u konkretnom slučaju dopuštena. I sam tuženik nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF odnosno podjednake su mogućnosti da tečaj kune u odnosu na CHF padne ili raste. Do 2009. nije bilo značajnih promjena tečaja CHF te nije bilo razumno za očekivati da će isti značajno porasti. Konkretna ugovorna odredba je u skladu s prisilnim propisom čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

2.5. Tuženik je i općenito aktivno educirao i upozoravao potrošače na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, putem glasila i javnim objavama, a rast tečaja švicarskog franka nije previdjela ni Centralna banka Švicarske koja je nizom mjera pokušala ublažiti posljedice tog rasta jer je njihovo gospodarstvo postalo zbog toga manje konkurentno na europskom i svjetskom tržištu.

2.6. Tužitelj nije naveo u čemu se sastoji njegova tražbina prema tuženiku niti predlaže odgovarajuće dokaze, a tuženik se usprotivio da se financijski vještači izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i fiksnog tečaja na dan sklapanja. Osporio je i tijek kamata. Tuženik nije pao u zakašnjenje prema tužitelju prije utvrđenja bilo kakve njegove obveze. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 3. prosinca 2024. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka na način pobliže označen u izreci, i u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22). Tužbeni zahtjev time nije povećan.

3.1. Tuženik je na ročištu 9. travnja 2024. istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 12.965,00 EUR sa svim pripadajućim kamatama.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvadak iz obrtnog registra na str. 39 spisa, u metodologiju promjene kamatnih stopa pravnog prednika tuženika, u mišljenje na str. 246 spisa, u pregled kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule na str. 247 do 251 spisa, u dokumentaciju na str. 252 do 267 spisa, u izvadak iz obrtnog registra na str. 286 do 289 spisa, u nagodbu od 14 siječnja 2022. na str. 290-291 spisa, u ugovor o kreditu broj 246-27/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini na str. 292 – 299 spisa, u punomoći na str. 300-303 spisa, u izvadak iz zemljišne knjige na str. 304 spisa, u javnobilježničku potvrdu na str. 305-306 spisa, u prijedlog za uknjižbu založnog prava na nekretnini na str. 307 spisa, u aneks broj 1 uz ugovor o kreditu broj 246-27/2005 na str. 308 do 317 spisa, u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra na str. 318 do 327 spisa, u otplatni plan na str. 328-330 spisa, u arhivu tečajnih lista na str. 331 do 333 spisa, u pregled prometa za klijenta na str. 334 do 348 spisa, u tečajne liste na str. 349-354 spisa, u izvadak iz obrtnog registra na str. 424 spisa, proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba, izvršio uvid u nalaz i mišljenje financijskog vještaka, saslušao financijskog vještaka na glavnoj raspravi te saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja, svjedokinje LJ i ĆJ te zamolbenim putem zaposlenicu tuženika CJB kod Općinskog suda u Makarskoj.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja.

5.1. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan. Tužitelj je kao korisnik kredita u obvezi isplatiti kredit, a sve što je bilo tko platio u njegovo ime po toj kreditnoj partiji obračunava se u ispunjenje njegove obveze te uplate koje je izvršio netko treći ne utječu na tužiteljevu aktivnu legitimaciju u ovom predmetu.

5.2. Obuhvaćanje tužbom svih stranaka i sudionika pravnog posla ugovora o kreditu nije procesna pretpostavka. U parnici za utvrđenje ništetnosti pravnog posla (sve) stranke tog ugovora nemaju svojstvo nužnih suparničara (pravno stajalište u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-299/12-2 od 19. ožujka 2014., a isto vrijedi i kada treća osoba zahtijeva utvrđenje ništetnosti pravnog posla, o čemu se Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio kroz više odluka, npr. Rev-x 985/2013 od 5. prosinca 2019.).

6. Nije bila sporna činjenica da su stranke zaključile predmetni ugovor o kreditu.

6.1. Sporno je bilo je li ugovorena valutna klauzula u CHF bila ništetna ili ne, mogu li se na predmetni slučaj primijeniti odluke iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine, sporna je bila visina tužiteljeve tražbine i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata. Sporno je bilo tužiteljevo svojstvo potrošača, postoji li tuženikova tražbina prema tužitelju s osnove tzv. negativnih tečajnih razlika, postoji li tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 12.965,00 EUR sa kamatama.

7. U odnosu na sadržaj ugovora, prednik tuženika kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su dana 12. travnja 2005. ugovor o kreditu broj 246-27/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Tužitelju je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 310.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan korištenja kredita, u svrhu adaptacije i dovršenja kuće. Istim ugovorom ugovoren je rok otplate do 30. travnja 2025. te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tadašnje banke koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,99% godišnje. Korisnik kredita se obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristao je da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

8. Trgovački sud u Zagrebu je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica u švicarskim francima te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.1. Ista je presuda djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

10. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

11. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF.

12. Prigovor zastare nije osnovan. Podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 s izmjenama i dopunama, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle za valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2023., to nije istekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravo shvaćanje, na koje se pravilno pozvao i prvostupanjski sud, a koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto potvrđuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem je pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2) te zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kod pojedinačnih tužbi na koje se odnose pravni učinci tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti presude donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, što je slučaj u konkretnom predmetu.

13. Sud je prije svega utvrđivao je li tužitelj ugovor sklopio u svojstvu potrošača i u potrošačke svrhe, a što je tuženik osporio tijekom postupka.

13.1. Prema čl. 3. t. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni su tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije i obvezujućom praksom Suda Europske unije. U interpretativnoj presudi od **.**.2015., C,C- 110/14, EU:C:2015:357 Sud Europske unije protumačio je pojam „potrošač“ u smislu čl. 2. t. (b) Direktive 93/13 na način da je istaknuo da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredbi trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između „prodavatelja robe ili pružatelja usluga“ i „potrošača“, pri čemu su ti pojmovi definirani u čl. 2., t. (b) i (c) Direktive. Prema tim definicijama „potrošač“ je svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, a „prodavatelj robe ili pružatelj usluge“ je svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Na takvoj definiciji potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge temelji se sustav zaštite potrošača u kojem se potrošač u odnosu na prodavatelja robe i pružatelja usluge nalazi u podređenom položaju vezano uz pitanja koja se odnose na mogućnost pregovaranja i na razinu informacija, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

14. Na tu okolnost sud je saslušao tužitelja koja je iskazao da je predmetni ugovor o kreditu zaključio za gradnju i uređenje obiteljske kuće u privatne svrhe. Kuća je naknadno prodana. S tim novcima je zapravo zatvorio predmetni kredit. Kompletan kreditni iznos utrošen je u svrhu gradnje i uređenja obiteljske kuće te su mu sestre bile sudužnici. U to vrijeme bio je zaposlen, nije imao obrt, firmu ili OPG. Ugovor je zaključen s tadašnjom Hypo bankom. Direktorica CJB je donijela ugovor o kreditu i navela da su za kredit u kojem je glavnica vezana uz valutu CHF najpovoljnije kamate, kao i vraćanje istog kredita. Nije tražio od banke ugovor o kreditu u kojem bi glavnica bila vezana uz valutu CHF, ali mu je gospođa CJB to predložila kao najpovoljnije. U to vrijeme nije ni znao da postoje krediti u CHF. Ništa mu nije bilo prilikom pregovora priopćeno o valutnom riziku vezano uz CHF, kao ni ništa drugo osim da je taj kredit najpovoljniji i najbolji. Nije tražio druge ponude za kredite, a [adresa] je malo mjesto te je vjerovao u ono što mu je rečeno da je najpovoljnije. Koliko se sjeća od instrumenata osiguranja imao je dva sudužnika i izjave o njihovim plaćama, vjerojatno je upisana hipoteka u korist banke. Mjesečni anuitet mu je bio znatno povećan, možda i 100% te je silom prilika prijevremeno isplatio kredit prodavši tu kuću i novcem od kupovnine zatvorio je kredit jer je to bilo neizdrživo. Njegov otac je cijeli život bio privatnik i imao je obrt. Tužitelj je imao punomoć svojih sestara i one nisu bile prisutne pregovorima ni zaključenju ugovora o kreditu. To je normalno, jer bi on isto to učinio za njih.

14.1. Svjedokinja TJ je iskazala da je svom bratu potpisala punomoć za zaključenje predmetnog ugovora o kreditu u svojstvu sudužnika. Fizički nije bila u [adresa], ni na potpisivanju tog ugovora o kreditu. Ne zna puno o pregovorima oko zaključenja ugovora o kreditu, osim što im je taj ugovor o kreditu prouzročio velike nevolje i obiteljsku tragediju odnosno katastrofu. Ona je u to vrijeme bila u Zagrebu, normalno se nakon toga otplaćivao kredit sve dok nije počelo "divljanje" vezano uz valutu CHF. Dobila je neke ovrhe ustegom na plaći par mjeseci, ali joj je brat uredno vratio sve što je za njega platila po navedenom kreditu. Ostao je samo zaštićeni dio njezine plaće. Brat joj je mjesečno odmah nadoplatio ono što je bilo ustegnuto od njezine plaće. Predmetnim kreditnim sredstvima je brat htio graditi obiteljsku kuću jer ima dvojicu sinova, a kuća je izgrađena do faze "roh-bau". Kasnije je prodao tu kuću, da bi pokrio predmetni kredit. Svi su bili sretni što su izašli iz te nevolje iako je ta nevolja prouzročila psihičke i financijske posljedice za njihovu obitelj. Inače su povezana obitelj. Kao novinarka zna da je kredit vezan uz CHF bio zapravo vrlo rizičan proizvod, koji je došao na naše tržište, a da se o tome zapravo nije pričalo. Da taj proizvod nije došao na tržište, mnogi ljudi bi danas bili zdraviji. Zna da bankari nisu upozoravali korisnike kredite o rizičnosti navedenog proizvoda u smislu koji bi bili rizici da se ugovor o kreditu zaključivao uz vezivanje glavnice za npr. EUR, a koji za CHF. Njeno saznanje o rizičnosti takvih proizvoda dogodilo se kada je tečaj CHF počeo "divljati" i kada su anuiteti počeli strašno rasti.

14.2. Svjedokinja LJ iskazala je da je predmetni ugovor o kreditu zaključila u svojstvu sudužnika svom bratu kao korisniku kredita. U Zagrebu mu je kod javnog bilježnika potpisala punomoć za zaključenje tog ugovora o kreditu. O pregovorima joj nije ništa poznato jer u istima nije sudjelovala. Kredit je podignut za izgradnju obiteljske kuće te je u tu svrhu i utrošen. Isprva je brat uredno plaćao kredit, a onda se dogodilo da je ona bila blokirana odnosno da joj je plaća bila blokirana, međutim, brat joj je sve što joj je ustegnuto plaćom vraćao. Dogodio se veliki porast mjesečnog anuiteta te brat to više nije mogao plaćati. Brat je na kraju prodao tu nekretninu i novcima dobivenim od prodaje zatvorio predmetni kredit.

14.3. Svjedokinja ĆJB, zaposlenica tuženika, iskazala je da načelno može reći da je procedura prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu takva da stranka dolazi u banku, traži kredit te traže mogućnost sklapanja ugovora, uvjete, pretpostavke na strani stranke za kreditnu sposobnost, instrumente osiguranja i slično. Tako je bilo i u predmetnom slučaju te se sjeća da je to bio odličan plasman banke i dobri uvjeti osiguranja. Ne sjeća se je li stranci ponuđen neki drugi ugovor, a sigurno je tada bila i mogućnost uzimanja kredita u eurima. Kredit je stranci ponuđen u dobroj vjeri uz stabilnost valute CHF u to vrijeme. Ugovor je sastavila pravna služba banke. U pregovaračkom dijelu tužitelj je samo mogao imati mogućnost u pregovorima o visini kamatne stope i troškova obrade kredita. I banka i ona osobno kao i sustav, prodavali su kredit uz stajalište da valuta ima stabilan tečaj. Predmetni ugovor je sklopljen prije gotovo 20 godina i ne sjeća se što je rekla stranci prije 19 godina. Rizik promjenjivosti kamatne stope u to doba nije bio poznat nikome. Promjenjiva kamatna stopa regulirana je sasvim jasnim člankom ugovora koji kaže da se ista mijenja ovisno o odluci o visini kamatne stope banke. Sve banke su u to doba imale isti članak, a zakonodavac nije tražio da se njeno kretanje formulira drukčije i preciznije. Ne može se sjetiti je li dala na znanje tužitelju da ima mogućnost sklapanja ugovora i u drugim valutama, ali kredit u eurima je bio toliko skuplji da je osoba prihvaćala ponudu ugovora u CHF.

14.4. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra za [obrt], vl. CJ, utvrđeno je da je isti bio aktivan od 17. srpnja 1990. do 15. svibnja 2002., dakle ne i u vrijeme podizanja predmetnog kredita.

14.5. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra za " CJ [obrt], vl. CJ, utvrđeno je da je isti bio aktivan u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. No, tužitelj je tvrdio tijekom postupka da je stupio kao ortak u predmetni obrt tek 2007. godine, kada je doista i prema priloženom izvatku iz obrtnog registra i evidentirano pristupanje ortaka i promjena oznake obrta. Obrt se bavio djelatnošću proizvodnje sokova od voća i povrća.

14.6. Obrt " [obrt]" prema izvatku iz obrtnog registra nije bio u vlasništvu tužitelja, već treće osobe.

15. Sud je iskaz tužitelja i svjedokinja prihvatio kao životno logične i uvjerljive, a ni iz odredbi samog ugovora ne proizlazi da bi kredit bio tražen ili odobren u komercijalne svrhe.

15.1. Kako prema čl. 138. a Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, u daljnjem tekstu: ZZP), kasnije čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između stranaka.

15.2. Iz predmetnog ugovora o kreditu, kao i iz uvjerljivog i logičnog iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba i za vlastite potrebe. Isto proizlazi i iz same svrhe ugovora o kreditu - stambeni, koji je odobren za adaptaciju i dovršenje kuće.

15.3. Sud je također uzeo u obzir i pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svoj odluci poslovni broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., slijedom kojeg, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom dokazivanja i utvrđivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim, formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na promjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora, sve u skladu s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu.

15.4. Kako je u ovom konkretnom postupku utvrđeno iskazom tužitelja, kojeg je sud prihvatio kao logičnog i uvjerljivog, da tuženik prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu nije tužitelja informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, time je prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, to je tuženik postupio protivno Zakonu o zaštiti potrošača. Tužitelj je zbog promjene tečaja tuženiku više platio od onog koliko bi platio da je tečaj zadržan na razini koja je bila u trenutku isplate kredita odnosno po početnom tečaju. Prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF, niti su mu temeljem dokaza u spisu mogli biti poznati mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF. Tužitelju kao potrošaču nije mogao biti poznat rizik od nekontroliranog rasta tečaja CHF-a, a ono što mu nije objašnjeno, a tuženik je to svakako znao, jest činjenica da Hrvatska narodna banka nije štitila tečaj domaće valute u odnosu na tečaj CHF-a, kao što je štitila tečaj kune u odnosu na euro, a što je i uzrok tome da se kretanje tečaja CHF-a u odnosu na kunu nije moglo kontrolirati. Nekontrolirani rast tečaja doveo je do toga da su mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita s početnih iznosa znatno rasli, čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača. Prema tome, tuženik je nepotpuno informirao tužitelja kao korisnika kredita o rizicima ugovaranja kredita kod kojeg je glavnica vezana uz tečaj CHF te je povrijedio njegova prava i interese kao potrošača.

16. Sukladno čl. 502. c ZPP-a ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju takvih ugovornih odredbi, sve sukladno utvrđenjima iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. S obzirom na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, odredba 502.c ZPP obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u tužbi iz članka 502. a ZPP-a.

16.1. Po čl. 323. ZOO-a, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

16.2. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi i stranka se na ništetnost može pozivati i prigovorom u parnici ili isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti.

16.3. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je, između ostalog, regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, s time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

16.4. Tužiteljev zahtjev za isplatu je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan plaćanja tijekom trajanja ugovora nastala šteta u smislu umanjenja imovine, dok je tuženik stekao nepripadnu korist temeljem ništetnih odredbi.

17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva određeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o.

17.1. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno je da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do prijevremene otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju redovne otplate kredita do dana prijevremene otplate kredita iznose 61.213,54 EUR, a ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 2.329,06 EUR. Oduzimanjem tih iznosa dobije se iznos od 58.884,48 EUR.

17.2. Saslušana u svrhu dokazivanja, ŽJ, kao predstavnica Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba, ostala je u cijelosti kod nalaza i mišljenja. O pravnim pitanjima se nije izjašnjavala. Izračun je rađen na način da je uspoređena visina anuiteta po početnom tečaju u kunama u odnosu na anuitet po primijenjenom tečaju u kunama i tako dobivene razlike su primjenom fiksnog tečaja konverzije kune za EUR u konačnici iskazane i u EUR. Pojedinačni izračuni vidljivi su u tabeli 1.

17.3. Sud je cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je isti izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije, stručno i objektivno sukladno čl. 258. ZPP-a, a tuženik nije imao prigovore matematičkom izračunu vještaka.

17.4. Prigovor radi prebijanja nije osnovan. U odnosu na isticanje tuženikove tražbine prema tužitelju s osnova tzv. negativnih tečajnih razlika, sud je ocijenio da se radi o zahtjevu tuženika da se konstitutivnom odlukom suda obavi prijeboj tužiteljeve tražbine s njegovom tražbinom u vidu negativnih tečajnih razlika, za razdoblje u kojem je plaćao manje mjesečne anuiteta kredita u odnosu na anuitet prema početnom tečaju CHF, a uslijed utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF-u.

17.5. U smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a ističe se da u razdoblju kada je tečaj CHF-a bio niži od tečaja u trenutku isplate kredita imovina tuženika nije prešla u imovinu tužitelja, niti je on išta stekao zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF-u.

17.6. Nadalje, prema čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tužitelj kao ugovorna strana nije odgovoran za ništetnost navedenih odredbi već je za to odgovoran tuženik kao kreditor, koji je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Manje plaćeni anuiteti proizlaze iz tečajne razlike CHF-a koja tužitelju nije bila jasno objašnjena pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer se čl. 81. st. 1. ZZP/03 odnosi samo na potrošače, a tuženik nema svojstvo potrošača. Tuženik je banka, tj. trgovac čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja.

17.7. Kako tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, nisu ostvarena pravila vraćanja stečenog bez osnove niti postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja za manje plaćene anuitete zbog tečajne razlike sa zakonskim zateznim kamatama.

18. Budući da se za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom bez osnove povećala imovina tuženika jer je tuženik ovaj iznos primio temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, to bi tuženik ovaj iznos tužitelju bio dužan vratiti zajedno s kamatom koja u skladu s čl. 1111. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od njegove dospjelosti, a kako je to navedeno u nalazu vještaka. Tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnim.

19. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a i 1115. ZOO-a, a sukladno Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23).

20.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (tbr. 7/1 - 500 bodova), sastava podnesaka od 24. travnja 2024. (tbr. 8/1 - 500 bodova), zastupanja na ročištima 9. travnja 2024., 7. svibnja 2024., 24. rujna 2024., 28. listopada 2024. i 3. prosinca 2024. (tbr. 9/1-500 bodova), što iznosi ukupno 3500 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, trošak iznosi 7.000,00 EUR. PDV nije zatražen.

20.2. Tužitelju ne pripada trošak sudskih pristojbi jer je kao potrošač po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Ne pripada mu ni trošak sastava podneska od 2. prosinca 2024. koji je predan na ročištu glavne rasprave 3. prosinca 2024. i istom prilikom predan tuženiku jer mu je priznat trošak zastupanja na tom ročištu glavne rasprave.

20.3. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/1., 131/20, 114/22 i 6/24) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

21. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen kao neosnovan budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 20. prosinca 2024.

S u d a c

Karolina Balen

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvj. Marela Puharić, Zagreb, Ljudevita Gaja 22

2. Odvj. Iris Šanjug, Zagreb, Maksimirska 25

3. eOglasna ploča suda