Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pr-16/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja PR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], obrt za prijevoz, trgovinu i poljoprivredu, zastupanog po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika, te objavljene presude dana 20. prosinca 2024., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku, istog dana

p r e s u d i o  j e

I.Tuženik RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta [obrt], obrt za prijevoz, trgovinu i poljoprivredu, dužan je platiti tužitelju PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 5.210,84 € (slovima: pettisućadvjestodeseteuraiosamdesetčetiricenta) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 4.104,10 € (slovima: četiritisućestočetirieuraidesetcenti) od 28. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 1.106,74 € (slovima tisućustošesteuraisedamdesetčetiricenta) od 20. prosinca 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.106,74 € (slovima: tisućustošessteuraisedamdesetčetiricenta) za vrijeme od 28. listopada 2022., pa do 19. prosinca 2024.

III. Tuženik RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], obrt za prijevoz, trgovinu i poljoprivredu, dužan je platiti tužitelju PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.225,00 € (slovima: dvijetisućedvjestodvadesetpeteura) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od dana 20. prosinca 2024., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 4.689,16 € (slovima: četiritisućešestoosamdesetdeveteuraišesnaestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 28. listopada 2022. do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu 12. srpnja 2023., protiv tuženika, radi naknade štete.

1.1.U tužbi navodi da je dana 31. ožujka 2022. tužitelj kao zaposlenik tuženika prilikom obavljanja poslova i radnih zadataka zadobio tjelesne povrede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a samim time isti je doživio povredu na radu. Zbog zadobivenih povreda kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a koja se odnosi na oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja.

1.2. Zbog težine zadobivenih povreda, njihovog lokaliteta i intenziteta tužitelj kontinuirano trpi fizičke boli, kao i strah različitog intenziteta. Isto tako, zbog zadobivenih povreda kod tužitelja je nastupio trajni i osobiti teški invaliditet zbog čega isti kontinuirano i trajno trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj isto tako trpi duševne boli zbog naruženosti (vidljivi ožiljci). Zbog zadobivenih povreda trajnih i teških posljedica tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega, kao i pomoć u kućanstvu (trajno povećane potrebe).

1.3. Stoga tužitelj smatra da mu sukladno promijenjenim Orijentacijskim kriterijima, te primjenom odredbi čl. 19. ZOO-a i čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a s osnova neimovinske (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti,duševne boli zbog naruženosti) i imovinske štete (tuđa pomoć i njega, kao i pomoć u kućanstvu) pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 9.800,00 €/73.838,10 kn.

1.4. Isto tako, tužitelj je imao imovinske izdatke za liječenje i prijevoz radi liječenja (odlazak na specijalističke preglede u [adresa], odlazak po uputnice, kupnja lijekova protiv bolova i sl.), te s tog osnova tužitelj smatra da mu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 100,00 €/753,45 kn, a koji iznos tužitelj od tuženika i zahtjeva s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

1.5. Tužitelj je pisanim zahtjevom od 27. listopada 2022. pokušao sa tuženikom u mirnom postupku riješiti pitanje naknade štete, ali u tome nije uspio. Stoga smatra da mu na ime cjelokupne imovinske i neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 9.900,00 €/74.591,55 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava pasivnu legitimaciju i činjeničnu i pravnu osnovu tužbe.

2.1. Nije sporno da je tužitelj u vrijeme spornog događaja bio u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 29. studenog 2021., u periodu 1. prosinca 2021. do dana 30. travnja 2022., a kojim je ugovorom bio zasnovan radni odnos za obavljanje poslova vozača kamiona iznad 7,5 t – prijevoz robe u cestovnom prometu odnosno čiji je opis radnog mjesta upravljanje tegljačem koji je opremljen baždarenim digitalnim tahografom. Isto tako, nije sporno da je tužitelj zadobio dana 31. ožujka 2022. spornu ozljedu, no s obzirom na to da se sporna ozljeda ne može svrstati u pravnu kategoriju ozljede na radu za koju bi isključivo bio odgovoran poslodavac, time tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.2. Naime, radno mjesto tužitelja bilo je upravljanje tegljačem koji je opremljen baždarenim digitalnim tahografom. Kao što je vidljivo i iz priložene dokumentacije tužitelja dostavljene uz tužbu, mjesto rada jest određeno kao povremeno ili pokretno mjesto rada ili putovanje po nalogu poslodavca čime ga se ima smatrati mobilnim radnikom, a koje prvenstveno uključuje statičke napore. Na tužitelja se s toga ima primjenjivati Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine”, broj 75/13, 36/15, 46/17) kao lex specialis. U konkretnom slučaju znači da on rukuje tahografom u vrijeme vožnje i on bilježi volan - u vrijeme istovara mora prebaciti čekić, a u vrijeme propisane stanke za odmor čekić mora prebaciti na krevet.

2.3. Uvidom u evidenciju rada zaposlenika tuženika proizlazi kako je upravo u vrijeme nastanka sporne tjelesne ozljede, tahograf bio na krevetu, što znači da je u tom trenutku tužitelj bio na stanci. Dakle, u tom trenutku tužitelj prema tahografu nije obavljao istovar, a kako je to označeno u prijavi o ozljedi na radu: “Radni proces koju je ozlijeđeni izvodio u vrijeme kad se ozlijedio: Istovar robe.”, na stranici 2. Također, u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od dana 6. svibnja 2022. kod tuženika, Klasa: UP/I-116-04/22- 07/120, Urbroj: 443-02-04-15/-22-1, vrijeme, mjesto i radovi koji su obavljeni neposredno prije ozljeđivanja zaključeni su prema zapisniku jedino i isključivo na temelju izjave ozlijeđenog radnika, ovdje tužitelja, čime se isti navodi imaju smatrati nevjerodostojnima ili ih se treba barem uzeti s rezervom imajući u vidu kako tahograf ne potvrđuje njegove izjave. Tuženik kao poslodavac nije i ne može biti izravno prisutan tijekom vršenja posla tužitelja, te se može pouzdati isključivo bilježenju tahografa čija je to radi praćenja evidencije ujedno i svrha.

2.4. U pogledu odgovornosti tuženika kao poslodavca za štetu nastalu za vrijeme stanke koja je zakonski propisana i za čijeg trajanja je poslodavac obvezan osigurati uvjete bez opasnosti (iako se generalno smatra da je šteta koja je nastala za vrijeme stanke ujedno i šteta koja je nastala za vrijeme rada), za navedeno shvaćanje je nužno da je ista korištena na uobičajen način. U konkretnom slučaju, a uzimajući u obzir radno mjesto tužitelja, tuženik napominje kako tužitelj nije pao iz kamiona, a koji je prema opisu radnog mjesta njegovo mjesto rada već je hodao uokolo u vanjskom prostoru poslovnog subjekta Bauwerk Group Hrvatska d.o.o. i to sve dok je prema činjeničnim okolnostima bio na stanci. Razvidno je kako tužitelj svoju stanku za odmor, a sve s obzirom na činjenicu kako čekić nije bio prebačen na krevet, nije koristio niti na mjestu rada odnosno radnog okoliša niti u svrhe propisane Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno istu nije koristio u cilju obnove svoje psihofizičke i radne sposobnosti, a nužne za nastavak radnog procesa. S obzirom na to da je tužitelj bio zaposlen u konkretnom predmetnom slučaju kao vozača kamiona, korištenje odmora u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti prijeko potrebno je za njegovo radno mjesto.

2.5. Odredbom čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, te bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.)

2.6. Točkom 3. istog članka Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. tog članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju. Dodatno, ozljeda se dogodila u prostoru trgovačkog društva Bauwerk Group Hrvatska d.o.o. Đurđevac, Kolodvorska 32, a ne na javnoj površini, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 66. točke 3. ZOZO-a za priznanje ozljede na radu. Nadalje, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju u članku 67. točki 2. jasno kaže kako se ozljedom na radu, u smislu tog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.).

2.7. Kako u konkretnom slučaju tužitelj nije pao iz vozila, već je hodao uokolo u prostoru poslovnog subjekta Bauwerk Group Hrvatska d.o.o., Đurđevac, Kolodvorska 32, razvidno je kako tužitelj, a sve prema tahografu, nije stanku za odmor koristio u cilju obnove svoje psihofizičke i radne sposobnosti, a nužne za nastavak radnog procesa s obzirom na to da je tužitelj zaposlen u konkretnom predmetnom slučaju kao vozača tegljača, korištenje odmora u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti prijeko potrebno je za to radno mjesto.

2.8. Stanka koju je zaposlenik, ovdje tužitelj, koristio prema gore iskazanim činjeničnim okolnostima opisanog slučaja, prepreka je u smislu članka 67. točke 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju da se predmetna ozljeda smatra ozljedom na radu prema čl. 66. istog zakona. Nadalje, nisu ispunjene niti pretpostavke iz članka 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine” broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR), jer se u predmetnom slučaju kao što je objašnjeno ne radi o ozljedi na radu te poslodavac ne može odgovarati po načelu objektivne odgovornosti, a podredno, čak i ako bi se smatralo da je poslodavac odgovoran, prema stavku 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, čime bi tuženik trebao biti oslobođen odgovornosti jer se radi o krajnjoj nepažnji radnika na koju on kao poslodavac nije mogao utjecati.

2.9. Tuženik prigovara visini naknade za neimovinsku i imovinsku štetu koja uključuje izdatke za tuđu pomoć i njegu i pomoć u kućanstvu, kao i odlaske na liječenja, te smatra kako on kao tuženik nikako nije isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja te je tužitelj u najmanju ruku suodgovoran za nastanak štetnog događaja. Prema navodima, toga je jutra cijelo vrijeme padala kiša te je asfaltirana površina bila jako skliska. Tuženik je pak osigurao tužitelju potrebnu zaštitnu opremu, a koju je opremu tužitelj preuzeo dana 28. rujna 2021. i potvrdio svojim potpisom. Tako opremu čine i zaštitne cipele definirane normom HRN EN ISO 20346 koja kao osnovni zahtjev postavlja kapicu otpornosti 100J, otpornost na loživa ulja te zaštitu od klizanja. Kako je razvidno da je tuženik osigurao obveznu zaštitnu opremu tužitelju, tuženik je učinio sve svoje zakonske obveze kao poslodavca kako bi osigurao radniku predmete i uređaje radi sprečavanja ozljeda, profesionalnih i drugih bolesti, kao i drugih štetnih posljedica. Time je jasno kako je, ne prilagođavajući svoje kretanje vremenskim uvjetima toga dana, tužitelj sam pridonio nastanku ozljede i same štete te je tužitelj taj koji je morao djelovati s većom dozom opreza prilagođavajući kretanje vremenskim uvjetima dok je tuženik kao poslodavac osigurao svu zaštitnu opremu za sprječavanje istog.

2.10. Prema izjavi tužitelja proizlazi kako je konkretnu obuću imao na sebi, čime se iste izjave trebaju smatrati nevjerodostojnim jer tužitelj nije dokazao da je u trenutku spornog događaja uistinu i imao obuću koju mu je tuženik osigurao na stopalima, a koja se smatra zaštitnom opremom. Tužitelj je čak sam izjavio i priznao kako je nepropisno nosio vlastitu obuću umjesto obveznih kao dio zaštitne opreme, a zbog čega je tuženik morao platiti novčanu kaznu s obzirom na to da je zakonski obvezan osigurati zaposlenicima zaštitnu opremu u obavljanju svoje djelatnosti. Tužitelj se tako svjesno oglušio na svoje obveze kao zaposlenik – što potkrepljuje činjenicu da je šteta, tj. tjelesna ozljeda nastala namjerno ili krajnjom nepažnjom radnika što oslobađa poslodavca odgovornosti odnosno podredno valja uzeti u obzir doprinos tužitelja nastaloj ozljedi. Osporava se potraživanje tužitelja s osnove pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog naruženja, tuđe pomoći i njege. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti.

3. Postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi tužitelj potražuje s osnova neimovinske i imovinske štete od tuženika plaćanje iznosa od 9.900,00 €. Sređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. svibnja 2024. tužitelj potražuje plaćanje neimovinske štete po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 1.278,35 €, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 780,56 €, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.045,19 €, po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti iznos od 1.000,00 €, te s osnova imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 1.006,74 € i s osnova troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 100,00 €, što sveukupno iznosi 5.210,84 €, što ustvari predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 4.689,16 € u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe. Podnesak tužitelja kojim sređuje tužbeni zahtjev tuženik je primio 28. svibnja 2024. i u zakonskom roku od 15 dana nije se protivio povlačenju tužbe. Stoga je temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a tužba povučena za iznos od 4.689,16 €, s obzirom da se tuženik povlačenju tužbe nije protivio. Stoga je riješeno na način naveden u izreci rješenja.

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).

5. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem prijave o ozljedi na radu (list 5-11), zapisnika Državnog inspektorata (listovi 12- 18), Izjave o ozljedi na radu, Zahtjeva radi naknade štete i odgovora na zahtjev (list 20- 24), medicinske dokumentacije za tužitelja (list 25-41, te list 71), Ugovora na radu na određeno vrijeme i protokol aktivnosti vozača (list 60-70), zapisnika o obavljenom očevidu (list 72), nalaza i mišljenja liječničkog vještaka od 21. travnja 2024., podatka o prosječnoj mjesečnoj neto plaći (list 109), očitovanja vještaka na ročištu od 12. studenog 2024., iskaza tužitelja i tuženika saslušanih kao stranke u svrhu dokazivanja, te iskaza svjedoka IR.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se provede financijsko vještačenje na okolnosti cijene sata tuđe pomoći i njege, a iz razloga jer bi provođenje takvog vještačenja prouzročilo znatno veći trošak koji je nesrazmjeran u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja po tom osnovu. Kako je tužitelj u spis dostavio podatak temeljem kojeg se takva naknada može nedvojbeno utvrditi, sud je visinu sata tuđe njege i pomoći utvrdio temeljem dostavljenog podatka o neto plaći NKV radnika u RH za 2023.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se od Hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu zatraži podatak o vremenskim prilikama na dan štetnog događaja, jer iz iskaza samog tužitelja, te tuženika, kao i iz prijave o ozljedi na radu od 8. travnja 2022. proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja padala kiša.

9. Provedenim dokazima utvrđeno je da se dana 31. ožujka 2022. oko 9:00 sati ujutro, tužitelj kao zaposlenik tuženika, prilikom obavljanja poslova i radnih zadataka istovara robe u krugu firme Bauwerk Group u Đurđevcu povrijedio, na način da se pokliznuo na asfaltiranoj površini na vanjskom prostoru gdje se obavljao istovar, te je pao, pri čemu je zadobio tjelesne povrede opisane u medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka. Između stranaka je nesporno da je tužitelj u to vrijeme bio zaposlenik obrta [obrt], obrta za prijevoz, trgovinu i poljoprivredu kojega je vlasnik tuženik RR, kod kojega je zasnovao radni odnos za obavljanje poslova vozača kamiona iznad 7,5 t – prijevoz robe u cestovnom prometu, odnosno čiji je opis radnog mjesta upravljanje tegljačem.

10. Iz Zapisnika Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava u [adresa] od 6. svibnja 2022., u nalazu inspektora OR, između ostalog navodi se da se ozljeda na radu dogodila 31. ožujka 2022. (četvrtak) na vanjskom prostoru, ispred komora sušare 1 i 2 tvrtke Bauwerk Group Hrvatska d.o.o. Đurđevac, Kolodvorska 32. Nadalje se navodi da je uvidom u procjenu rizika obrta [obrt] izrađen u siječnju 2022. od ovlaštenog trgovačkog društva KONTROL biro d.o.o. Zagreb utvrđeno da je propisana sljedeća osobna zaštitna oprema za rad na radnom mjestu vozača kamiona iznad 7,5 t: zaštitne cipele (HRN EN ISO 20346), te po potrebi zaštitne rukavice, zaštitna kaciga, reflektirajući prsluk i maska za zaštitu dišnih putova. Prema izjave ozlijeđenog radnika od osobne zaštitne opreme koristio je tijekom rada do trenutka ozljeđivanja radne hlače, jaknu i radne cipele. Na upit inspektora rada za zaštitu na radu koje radne cipele je zadužio i koristio, izjavio je da je zadužio i koristio radne cipele proizvođača FIRSTY, koje je i predočio na uvid. Pregledom navedenih radnih cipele inspektor rada za zaštitu na radu utvrdio je da se radi o radnoj obući proizvođača ARDON SAFETY S.R.O. izrađenoj u ožujku 2020. sukladno normi EN 20347:2012. Nadalje se navodi da je iz predočenog vidljivo da poslodavac nije osigurao radniku PR propisanu osobnu zaštitnu opremu, tj. zaštitnu obuću sukladno procjeni rizika. Naime, zaštitna obuća je obuća definirana normom HRN EN ISO 20346:2022 koja kao osnovu zahtjev postavlja kapicu otpornosti 100 J, otpornost na loživa ulja, te zaštitu od klizanja, dok je radna obuća obuća definirala normom HRN EN ISO 20347:2022 koja kao osnovni zahtjev postavlja zaštitu od klizanja, te nema zaštitnu kapicu. U nalazu inspekcije nadalje se navodi da su između ostalog utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, a između ostalih i iz razloga što poslodavac nije postupao sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu i Pravilnika o uporabi osobne zaštitne opreme i procjeni rizika obrta [obrt] koji je vlasništvo tuženika RR izrađenoj u siječnju 2022. od ovlaštenog trgovačkog društva KONTROL biro d.o.o. Zagreb, budući da radniku PR na radnom mjestu vozača kamiona iznad 7,5 t nije osigurao propisanu osobnu zaštitnu opremu, tj. zaštitnu obuću definiranu normom HRN EN ISO 20346:2022.

11. Iz iskaza tužitelja PR proizlazi da se 31. ožujka 2022., negdje oko 9:00 sati ujutro povrijedio u prostoru istovara firme Bauwerk Group Hrvatska u Đurđevcu, na način da je slomio lijevu nogu. Toga dana vraćao se iz Mađarske s robom i poslodavac mu je rekao da izvrši istovar u toj firmi kako bi do 11:00 sati stigao na utovar u firmu Bilokalnik u [adresa]. Došao je u prostor istovara firme, koji prostor je nenatkriven, a tlo je asfaltirano. Naveo je da ima dosta posla kod istovara, jer mora skinuti letve i stupove, mora stalno pomicati ceradu tijekom istovara i poslagivati gurtne, što znači odvezati teret. Zbog navedenog stalno je u pokretu. Pao je na način da se poskliznuo desnom nogom koja je odletjela u zrak i pao je na lijevu nogu, koja se zaokrenula. Sve se to događalo na ravom tlu kod kamiona. U to vrijeme padala je kišica. Tada je na viljuškaru došao IR, zaposlenik firme Bauwerk, koji je mislio da je tužitelja udario viljuškarom, s obzirom da mu je zbog veličine vilice bila zaklonjena vidljivost. Tužitelj mu je rekao da njegov pad nema veze sa viljuškarom. Naveo je da je tahograf bio namješten na vrijeme odmora, ali on se povrijedio radeći za vrijeme odmora, jer da se odmarao, ne bi stigao na idući utovar. Navodi da se nije mogao kretati oko tri mjeseca. U donošenju hrane, vožnji na terapije pomagali su mu susjedi i prijatelji. Prvo vrijeme nije mogao ništa raditi, jer nije mogao stajati na nozi. Prošao je 32 fizikalne terapije u [adresa], a kako živi u [adresa], koja je udaljena 25 km od [adresa], vozili su ga prijatelji. Jako se uplašio kada je krenuo na fizikalne terapije, a uplašio se za svoje zdravstveno stanje jer mu je noga bila jako crna. Slomio je lijevu nogu, a popucali su mu i ligamenti s lijeve i desne strane. Sa štakom je hodao skoro četiri mjeseca, s time da je prvotno hodao sa obje štake. Drva za ogrjev donosili su mu prijatelji, isto kao i hranu. Na nozi mu je ostao ožiljak s lijeve i s desne strane gležnja. Prilikom povrjeđivanja na nogama je imao radne cipele koje si je sam kupio, a koje mora imati prilikom istovara i utovara, jer ga u u protivnom ne primaju na istovar, odnosno utovar. Navodi da mu poslodavac nikada nije kupovao radnu obuću. Navodi da je njegova obveza kao vozača kamiona, prilikom svakog istovara, maknuti cerade s lijeve i desne strane, skinuti letve, stupove i gurtne koje vežu teret i osloboditi prostor za istovar ili utovar. Navodi da više ne može raditi po vrtu, odnosno može raditi 70- 80% manje te poslove, a koje sam radio prije. Navodi da je njegov radni dan toga 31. ožujka 2022. počeo u 5:00 sati ujutro. Pauzu je morao napraviti nakon 4,5 sata, a ta pauza mora trajati najmanje 45 minuta. Navodi da je tahograf prebacio na "krevet" sam, bez izričitog naloga poslodavca, a iz razloga kako bi stigao na idući utovar. Tako je postupao i ranije i tako svi vozači rade, a zbog uštede na vremenu. Navodi da radni proces istovara izgleda tako da prvo predaje papire, odnosno dokumentaciju za istovar i to na ulazu u firmu u koju dođe, tada pogledaju kako je obučen od strane kvalitete i ako nije adekvatno obučen, ne puste ga unutra. Potom ga upute na poziciju za istovar. Tada se parkira, dolazi viljuškarista i šef, s time da se javlja i s viljuškaristom dogovara na koji će se način vršiti istovar. Tada počinje njegov posao otvaranja cerade, skidanja letvi i dr. Nakon što je roba istovarena, pomete se kamion, stavljaju se stupovi, letve, pospremaju se gurtne za drugi utovar i navlači se cerada po cijeloj dužini lijeva i desna. Navodi da u kamionu ima i obične cipele koje koristi kada ide na piće i dr. Kamionom upravlja u lakšim cipelama od radnih u onim situacijama kada vozi na duže ture, jer je tada teško voziti u radnoj obući. To su ture po dva dana. Navodi da je na nogama imao radne cipele kada je uvezao kamion u prostor firme za istovar jer ga u protivnom ne bi pustili unutra. Poslodavac mu nije osigurao nikakvu radnu obuću dok je za njega obavljao rad. Navodi da je u obrtu tuženika dobio otkaz nakon mjesec dana od ove povrede.

12. Iz iskaza tuženika RR proizlazi da je ovom štetnom događaju saznao od tužitelja neposredno nakon ovog štetnog događaja kada ga je tužitelj nazvao telefonom. Navodi da je s tužiteljem kontaktirao tek nakon njegova povrjeđivanja, s njima prije toga uopće razgovarao, na način da bi mu davao bilo kakve naloge, kao npr. kako mora postupiti zbog sljedećeg utovara. Osporava navode tužitelja o radnoj obući, navodeći da prvi dan kada zaposlenici dođu na posao, oni od njega kao poslodavca dobiju propisanu radnu obuću, jer u protivnom ne mogu ući niti u jednu firmu. Navodi da je iz dokumentacije inspekcije zaštite na radu vidio da tužitelj prilikom povrjeđivanja nije imao cipele koje mu je osigurao, nego druge cipele. Zbog toga je platio kaznu. Navodi da je toga dana kada je došlo do povrjeđivanja tužitelja, padala kiša.

13. U svome iskazu svjedok IR naveo je da je bio zaposlenik firme Bauwerk Grup Hrvatska u Đurđevcu kada je tužitelj došao s kamionom na istovar. Bio je prisutan kada se tužitelj povrijedio u dvorištu firme u zoni istovara. Naime, tužitelj je sjedio na mjestu vozača u kamionu kojeg je dovezao i čekao je da svjedok istovari jednu stranu kamiona, kako bi mu prebacio ceradu na drugu stranu, a kako bi i drugu stranu kamiona mogao istovariti. Nakon što je tužitelj prebacio ceradu, a koja se prebacuje bočno, vidio ga je na podu kako leži i zapomaže. Svjedok navodi da nije vidio njegov pad, nego je čak u jednom trenutku pomislio da ga ja udario s viličarom. Na njegovo pitanje tužitelj je odgovorio da ga nije udario viljuškarom, nego je sam pao. Tada mu je pomogao ući u kamion. Nakon toga došla je zaposlenica koja se u njegovoj firmi bavi zaštitom na radu. Tužitelj je pao na ravnoj površini, odnosno tako pretpostavlja. Kasnije isti dan se u firmi pričalo da je tužitelj slomio nogu na tri mjesta. Ne može se izjasniti kakvo je bilo vrijeme toga dana i ne sjeća se je li površina bila skliska na kojoj je tužitelj pao. Navodi da je proces istovara u njegovoj firmi takav da se vozač kada dođe na istovar, a takva pravila firme, prijavi na istovar, dođe do svjedoka i pita ga na koji se način vrši istovar. Navodi da je tužitelj na sebi imao radne cipele, reflektirajući prsluk, rukavice, a napominje da su kod njih u firmi bila stroga pravila istovara, tako da u slučaju da tužitelj nije bio propisno obučen i obuven, ne bi mu dopustili da izvrši istovar, nego bi zvali firmu ili bi u krajnjem slučaju njemu zabranili istovar. Kada je tužitelja zatekao na tlu, on je bio udaljen od kamiona vrlo malo, odnosno misli da je čak jednom nogom dodirivao kotač kamiona. To je njemu bio drugi izlazak iz kamiona, a prvi izlazak je bio kada je kontroli kvalitete predavao papire. Navodi da je tužitelj imao radne cipele, a što zaključuje, osim iz njihovog izgleda i iz toga što bi ga netko od kontrole kvalitete odmah opomenuo i zvao zaštitu na radu. Navodi da nije primijetio kakav je potplat (đon) kada ga je zatekao na tlu.

14. Prema čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018 i 96/2018) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. istog Zakona poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Navedeni Zakon primjenjuje se kao specijalni zakon za ozljede koje je pretrpio radnik na radu i u vezi s radom, te stoga ovaj sud ne prihvaća navod tuženika da se u ovom postupku trebao primijeniti Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, jer navedeni Zakon ne uređuje materiju ozljede na radu nego pravila postupanja vozača teretnih vozila pri obavljanju radnih zadataka.

15. Tužitelj je zadobio povrede u vrijeme kada je obavljao poslove svog radnog mjesta za poslodavca, a to je istovar robe iz teretnog kamiona kojega je dovezao u krug firme Bauwerk Group Hrvatska. Da se tužitelj povrijedio u okviru radnog vremena i obavljanja poslova svog radnog zadatka proizlazi i iz iskaza svjedoka IR, koji je bio prisutan kod povrjeđivanja tužitelja. Stoga ne stoji prigovor tuženika da se navedena ozljeda ne može smatrati ozljedom na radu za koju bi bio odgovoran poslodavac, nego naprotiv upravo se radi o ozljedi na radu, a sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu. Stoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

16. Tuženik je iznio prigovor da u trenutku povrjeđivanja tužitelja tužitelj prema tahografu nije obavljao istovar, jer je u to vrijeme na tahografu evidentirano da je na dnevnom odmoru. Tuženik se poziva na odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju. Navedeni prigovori nisu od utjecaja na odluku suda jer činjenica stanja tahografa nije odlučna za donošenje odluke o odgovornosti poslodavca u smislu odredbi Zakona o zaštiti na radu, nego je odlučno je li se tužitelj povrijedio dok je obavljao radne zadatke u obavljanju poslova za poslodavca. Na temelju provedenih dokaza, a posebice iskaza svjedoka IR, koji je nepristran svjedok i nezainteresiran za ishod ovog postupka, te sud njegovom iskazu poklanja vjeru, utvrđeno da je do povrede tužitelja došlo 31. ožujka 2022. u prijepodnevnim satima kada je dovezao robu, te vršio radnje potrebne za istovar robe u krugu firme za koju se vršio prijevoz robe, slijedom čega proizlazi zaključak suda da je tužitelj pretrpio povredu na radu, dok stanje tahografa i prikaz prema kojem je na tahografu bilo evidentirano vrijeme dnevnog odmora tužitelja, nije u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim povrjeđivanjem. Ovo iz razloga jer tuženik, na kojem je teret dokaza ovih činjenica, nije dokazao da bi do povrjeđivanja tužitelja došlo zbog njegovog umora koji je uslijedio zbog toga što se nije pridržavao propisanog vremena za odmor.

17. Tužitelj navodi da ne može navesti razlog zbog kojeg se poskliznuo i isto ne dovodi u vezu niti sa skliskom podlogom, a niti sa obućom koju je imao na nogama. Tuženik je u svom iskazu naveo da je tužitelju prvi radni dan u njegovoj obrtu uručio odgovarajuću radnu obuću, a što tužitelj osporava, nego navodi da si je radnu obuću kupio sam. Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužitelj došavši u firmu tuženika, te prilikom istovara robe imao na nogama radnu obuću, a što proizlazi iz iskaza svjedoka IR, te iz iskaza samog tužitelja, s obzirom da su obojica u svojim iskazima naveli da su u firmi u kojoj se vršio istovar vrlo stroga pravila po pitanju zaštite na radu i obveze vozača koji dolaze na istovar da budu propisno obučeni i obuveni, jer u protivnom budu vraćeni iz kruga firme i onemogućen im je istovar. Međutim, iz zapisnika Državnog inspektorata, Područni ured Varaždin, Ispostava Koprivnica od 6. svibnja 2022. proizlazi zaključak inspektora da poslodavac nije osigurao tužitelju propisanu osobnu zaštitnu opremu, odnosno zaštitnu obuću sukladno procjeni rizika, jer je tužitelj imao prilikom povrjeđivanja drugu radnu obuću od one koja je propisana standardom za vrstu poslova koje je radio tužitelj. Tuženik tvrdi, a za što i prilaže u spis potvrdu od 28. rujna 2021. da je tužitelj preuzeo osobnu zaštitnu opremu i to zaštitne cipele (HRN ES ISO 20346). Međuti, bez obzira na ovu činjenicu po ocjeni ovoga suda tuženik nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između povrjeđivanja tužitelja i eventualne neodgovarajuće radne obuće, jer je tužitelj imao na nogama radnu obuću koja je protiv proklizivanja, pa iako se ne radi o radnoj obući koju mu je uručio tuženik, ne može se zaključiti da je uzrok povrjeđivanja tužitelja upravo činjenica što tužitelj nije imao radnu obuću propisanog standardom procjene rizika. Isto tako, tuženik nije dokazao da bi do pada tužitelja došlo zbog skliske asfaltne podloge, a teret dokazivanja navedenih činjenica je na tuženiku kao poslodavcu, koji odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da ne postoje razlozi u smislu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu prema kojem bi poslodavac bio oslobođen odgovornosti ili bi se njegova odgovornost mogla smanjiti, a ovaj sud niti ne nalazi na temelju provedenih dokaza doprinos tužitelja ovom štetnom događaju.

19. Na okolnosti visine pretrpljene imovinske štete s osnova potrebne tuđe njege i pomoći, te neimovinske štete s osnova pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, pretrpljenih duševnih bolova radi smanjenja životnih aktivnosti, te duševnih bolova zbog naruženosti, sud je proveo vještačenje po liječničkom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje 21. travnja 2024.

19.1. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića od dana 21. travnja 2024., proizlazi da je tužitelj ŠR dana **.**.2022. stradao na radnom mjestu. Okliznuo se na mokroj podlozi i ozlijedio lijevi gležanj. Zadobio je prijelom maleola lijeve lisne kosti, avulzijski prijelom stražnjeg nastavka goljenične kosti i razdor deltoidnog ligamenta. Liječen je operativno, učinjena je osteosinteza prijeloma maleola, sašiven je deltoidni ligament. Postoperativno je nešto manje od 4 tjedna imao imobilizaciju gležnja potkoljeničnom longetom. Proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja je zaostala manja mišićna slabost lijeve noge, kronični bolovi u gležnju kod duljeg hoda, naročito po neravnom terenu, kretnje u gležnju su ograničene u manjem stupnju. Zbog svega toga tužitelj otežano obavlja aktivnosti koje zahtijevaju dulje hodanje, penjanje po ljestvama i sl. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 7% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (operacija) trpio fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 8 tjedna kumulativno. Zaostali povremeni kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operaciju) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 5 tjedna kumulativno. Postoperativni ožiljci u području lijevog gležnja (Iznad fibularnog maleola postoperativan ožiljak duljine 12 cm, širine oko 2 mm, nešto crveniji od okolne kože. Na unutarnjoj strani gležnja postoperativan ožiljak duljine 8 cm, širine 1-2 mm, nešto svjetliji od okolne kože) predstavljaju naruženje manjeg stupnja uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Tuđa pomoći njega u opsegu od 4 sata dnevno je bila potrebna 3 tjedna (period imobilizacije desnog gležnja), u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 5 tjedna za pomoć kod odlaska na kontrolne pregleda u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

20. Na nalaz i mišljenje liječničkog vještaka tužitelj nije imao primjedbe, dok je tuženik prigovorio istome u dijelu nalaza u odnosu na procjenu vještaka o trajanju bolova, na postotak smanjenja životne aktivnosti, trajanje straha, te opsega tuđe njege i pomoći. Stoga je sud povodom primjedbi tuženika na pisani nalaz i mišljenje vještaka na ročištu održanom dana 12. studenog 2024. saslušao liječničkog vještaka.

20.1. Na ročištu održanom 12. studenog 2024. liječnički vještak naveo je da tuženik u podnesku prigovara nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti. Na prigovor na ocjenu smanjenja životne aktivnosti odgovara da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tešku ozljedu lijevog gležnja, prijelom maleola lisne kosti, prijelom stražnjeg maleola goljenične kosti i razdor deltoilnog ligamenta. Svako od tih ozljeda predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Po završetku liječenja kod tužitelja je zaostala slabost lijeve noge zbog distrofije mišića, kronični bolovi u gležnju kod duljeg hoda naročito po neravnom terenu. Kretnje u gležnju su ograničene u manjem stupnju. Prema orijentacijskim medicinskim tablicama Hrvatskog društva za medicinska vještačenja samo ograničena pokretljivost u gležnju u manjem stupnju predstavlja smanjenje životne aktivnosti od 5%. Zbog postojanja i mišićne slabosti noge i kroničnih bolova, donio je ocjenu smanjenja životne aktivnosti od 7%, što smatra da je adekvatno zaostalim trajnim posljedicama i ostaje kod navedene ocjene. Na prigovor na ocjenu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, odgovara da su fizički bolovi i strah subjektivna kategorija i nije ih moguće egzaktno izmjeriti. Svoju ocjenu je dao uzevši u obzir težinu zadobivenih ozljeda i medicinsku dokumentaciju o liječenju, odnosno duljinu liječenja, te vlastito iskustvo koje je stekao tijekom dugogodišnjeg liječenja tih vrsta ozljeda. Ocjena je adekvatna težini zadobivenih ozljeda i dužini liječenja i u cijelosti ostaje kod istog. U prigovoru na ocjenu naruženja, odnosno postavljeno pitanje u kojoj mjeri je utvrđeno naruženje manjeg stupnja, odgovara da je u vještačenju jasno naveo da su kod tužitelja zaostala dva ožiljka u području lijevog gležnja, a što predstavlja naruženje manjeg stupnja koje je samo povremeno vidljivo samo trećim osobama. U prigovoru na ocjenu potrebe za tuđom pomoći tuženik navodi da je posebno nejasno kako je utvrđena tuđa pomoć u opsegu četiri sata dnevno, čak tri tjedna, a u opsegu tri sata dnevno četiri tjedna, te u opsegu dva sata dnevno pet tjedana. Iz priložene medicinske dokumentacije je jasno vidljivo da je tužitelj kod otpusta iz bolnice primao imobilizaciju lijeve noge, te je morao hodati sa štakama i nije smio opterećivati ozlijeđenu nogu. Jasno je da mu je u tom periodu bila potrebna tuđa pomoć i kod obavljanja osobne higijene i kod odlazaka na kontrolne preglede, kao i za obavljanje kućnih poslova za nabavku i pripremu hrane i slične radnje. Nakon tog perioda tužitelj nije imao imobilizaciju gležnja, ali i nadalje je morao hodati sa dvije štake, bez opterećenja noge, a tek nakon 16. svibnja 2022. s minimalnim opterećenjem do 20 kilograma. Tužitelj je sve do 13. lipnja 2022. hodao uz pomoć dvije štake i jasno je da mu je bila potrebna tuđa pomoć do tada, kao i određeni period nakon toga kada je hodao samo uz pomoć jedne štake. Za saniranje navedenih prijeloma i ozljeda, potreban je period od oko tri mjeseca i u tom razdoblju je imao potrebu za tuđom pomoći, a u opsegu kako je navedeno u vještačenju.

21. Nakon usmenog saslušanja liječničkog vještaka, tuženik je predložio da se pozove liječničkog vještaka na dopunu nalaza i mišljenja kako bi jasno i argumentirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje, a u odnosu na prigovore tuženika. Sud je odbio takav dokazni prijedlog, a ovo iz razloga jer je liječnički vještak upravo pozvan na ročište 12. studenog 2024. kako bi se usmeno očitovao na istovjetne prigovore tuženika za koje sada predlaže dopunsko očitovanje vještaka. Kako sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje liječničkog vještaka jer je isti dan od strane stručne osobe, jasan je i neproturječan i donesen u skladu s pravilima struke, te na temelju stanja spisa, a u odgovoru na primjedbe tuženika prilikom usmenog saslušanja, vještak je jasno i stručno odgovorio na sve primjedbe tuženika u odnosu na pisani nalaz vještaka, ovaj sud prihvaća i usmeno očitovanje vještaka.

22. Prema članku 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, nađe li da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka ZOO- a određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, te naruženja, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. Dakle, u provedenom dokaznom postupku je utvrđeno, a posebice na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka, da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju pa su time ispunjene pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO u vezi s čl. 19. st. 1. ZOO-a da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu kao i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege, te troškova prijevoza radi liječenja.

24. Ocjenjujući jačinu i intenzitet fizičkih bolova, te imajući u vidu karakter, težinu i lokalitet ozljeda ovaj sud smatra da tužitelju po tom kriteriju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 1.278,35 €.

25. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenog straha zaključak je suda da po tom kriteriju s naslova pravične novčane naknade zbog pretrpljenog straha pripada iznos od 780,56 €.

26. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka o smanjenju životne aktivnosti tužitelja, zbog kojih trpi i određene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, tužitelju pripada iznos od 1.045,19 €.

27. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka o pretrpljenim duševnim bolovima zbog naruženja tužitelju pripada iznos od 1.000,00 €.

28. Sukladno navedenom, tužitelju bi s osnova sveukupno utvrđene neimovinske štete pripadao iznos od 4.104,10 €.

29. Sukladno čl. 1095. st. 1. i st. 2. ZOO-a tužitelju pripada i naknada imovinske štete.

30. Tužitelj je od Hrvatskog državnog zavoda za statistiku pribavio podatak kolika je bila plaća NKV radnika u RH u 2023., te je navedeni podatak priložio u spis (list 109). Prema istome netto plaća NKV radnika u RH u 2023. iznosila je 736,00 €. Kada se navedeni iznos podjeli s prosječnim brojem radnih sati mjesečno, a što bi bilo 174 sata, proizlazi neto satnica jednog sata tuđe pomoći koji iznosi 4,23 € po satu. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 4 sata dnevno kroz tri tjedna, što iznosi 84 sata, tri sata dnevno kroz četiri tjedna, što iznosi 84 sati, te dva sata dnevno kroz pet tjedana što iznosi 70 sati, proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od sveukupno 238 sati. Cijeneći da je jedan sat tuđe njege i pomoći 4,23 € za 238 sati iste, proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja po ovom kriteriju u iznosu od 1.006,74 €.

31. Tužitelj je tražio naknadu imovinske štete s osnova putnih troškova za odlaske na kontrole i radi liječenja u iznosu od 100,00 €. Iz nalaza liječničkog vještaka, te liječničke dokumentacije tužitelja proizlazi da je on nakon otpusta iz bolnice odlazio na kontrole traumatologu četiri puta i jednom fizijatru, te je obavio 30 fizikalnih terapija, kako proizlazi iz iskaznice za fizikalnu terapiju (list 36 spisa). Kako tužitelj živi u [adresa] koja je udaljena 30 km od [adresa], a na preglede i terapije odlazio je u Opću bolnicu Koprivnica, morao ga je voziti netko drugi jer zbog povrede noge nije bio u stanju sam upravljati vozilom, ovaj sud smatra da je tužitelju osnovano dosuditi za navedene troškove iznos od 100,00 €, a temeljem čl. 223. ZPP-a.

32. Ukupno bi tužitelju pripadalo s osnova naknade neimovinske štete iznos od 4.104,10 €, dok bi mu s osnova naknade imovinske štete pripao iznos od 1.106,74 €, a što ukupno iznosi 5.210,84 €, u kojem iznosu je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, na način naveden u točki I. izreke presude.

33. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od 28. listopada 2022. kao sljedećeg dana nakon podnošenja zahtjeva za naknadu štete u mirnom postupku, pa do isplate, dok je na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju priznata zakonska zatezna kamata od donošenja presude, pa do isplate, s obzirom da je sud potrebu i opseg istih utvrđivao u ovom postupku. Stoga je sud obio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.106,74 € za vrijeme od 28. listopada 2022., pa do 19. prosinca 2024., na način naveden u točki II. izreke presude. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, a u svezi s čl. 155. ZPP-a, te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u cijelosti, s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nije nastao poseban trošak.

34.1. Nužni parnični trošak tužitelja utvrđen je temeljem čl. 155. ZPP-a, a na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; dalje OT) i to za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 €, sastav tužbe u iznosu od 200,00 €, zastupanje na ročištima 9. siječnja 2024., 29. kolovoza 2024., 12. studenog 2024. i 10. prosinca 2024., svako u iznosu od 200,00 €, pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 €, sastav podnesaka od 21. studenog 2023. i 10. svibnja 2024. u ukupnom iznosu od 200,00 € sukladno Tbr. 8. t. 1.OT, PDV od 25% u iznosu od 375,00 €, te predujam za vještačenje u iznosu od 350,00 €, a što sveukupno iznosi 2.225,00 €.

35. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

Koprivnica, 20. prosinca 2024.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Bruno Čer, Koprivnica

2. Odvjetnik Ivan Župan, Horvatova ulica 80 a, Zagreb