Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-870/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OB, zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog OB protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-305/2024-8 od 13. prosinca 2024., u sjednici održanoj 20. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog OB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-305/2024-8 od 13. prosinca 2024., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog OB produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11. i dr. 1.1. U istražni zatvor okrivljeniku GB uračunava se vrijeme lišenja slobode od 15. studenog 2024., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi okrivljeni FB po braniteljici po službenoj dužnosti Željki Mance, odvjetnici, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i pusti ga na slobodu.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-1004/2024-3 od 20. prosinca 2024. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se okrivljeni, premda u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, sadržajno žali samo iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Što se tiče žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik, po stavu ovog žalbenog suda, prije svega nije u pravu kada osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio sva kaznena djela za koje se tereti, uz bitnu argumentaciju da glede kaznenih djela opisanih u toč. 1) i 2) optužnice nema dokaza koji bi upućivali na postojanje osnovane sumnje da je, pored kaznenih djela koje je u svojoj obrani priznao (riječ je o djelima opisanim pod toč. 3) i 4) optužnice), počinio i ta kaznena djela, budući da se na snimka ne vidi da bi on ušao u kuće u kojima je došlo do počinjenja tih djela, već se samo vidi kako se kreće ulicom na biciklu.
6.1. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je povezujući činjenicu da je na snimkama video nadzora vidljivo da se okrivljenik s biciklom kretao ulicom u kojoj se nalaze kuće u kojima je došlo do počinjenja djela opisanih pod toč. 1) i 2) optužnice sa iskazima svjedoka VB, te oštećenika OBV i ZB, kao i sa materijalnim dokazima koji prileže u spisu, s pravom zaključio da, za sada, proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je žalitelj, pored kaznenih djela opisanih pod toč. 3) i 4) optužnice čije počinjenje priznaje, počinio i kaznena djela za koje se tereti pod toč. 1) i 2).
6.2. Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je odmah na početku postupka odmah priznao počinjenje dva terećena kaznena djela, i to ona teža, te da je izrazio kajanje i žaljenje zbog počinjenog, a što, po njegovom mišljenju, uz činjenicu da je dao obećanje da više neće činiti kaznena djela, ukazuje da više ne postoji opasnost od ponavljanja djela, odnosno da se takva opasnost može otkloniti i primjenom drugih blažih mjera.
6.3. Sasvim suprotno žalitelju, imajući na umu da je isti do sada bio višestruko pravomoćno kažnjavan zbog imovinskih kaznenih djela (prvi puta još 2005.) tako da je riječ o specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije, između ostalog i bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju, očito nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, a što i po stavu ovog žalbenog suda ukazuje na njegovu upornosti, odlučnost i sklonost činjenju takvih kaznenih djela, prvostupanjski sud s pravom smatra da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).
7. Polazeći od brojnosti i značaja navedenih osobitih okolnosti, naročito onih koje upućuju na upornost, odlučnosti i ustrajnost okrivljenika u činjenju imovinskih delikata, od kakvog ponašanja ga nisu odvratile niti ranije izricane kaznene sankcije, između ostalog i kazne zatvora u duljem trajanju, prvostupanjski sud je ujedno, a suprotno žalitelju, pravilno zaključio da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
8. Slijedom svega izloženog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 20. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke