Posl.br. P-1306/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Josipu Štefičiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupani po pun. Goranu Gložiniću, odvjetniku u OD Mađarić i Lui u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 04. studenoga 2024.god., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika obiju stranaka, a objavljene dana 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69 OIB:53056966535, da tužiteljici FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi sklopljenog Ugovora o kreditu u CHF valuti od 12.2.2007., vezanih uz valutnu klauzulu, isplati iznos od 2.741,52 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- na iznos od 0,72 eura, za razdoblje od 23.3.2007. do isplate

- na iznos od 0,50 eura, za razdoblje od 26.2.2008. do isplate

- na iznos od 3,12 eura, za razdoblje od 3.4.2008. do isplate

- na iznos od 11,34 eura, za razdoblje od 15.10.2008. do isplate

- na iznos od 2,75 eura, za razdoblje od 14.11.2008. do isplate

- na iznos od 13,67 eura, za razdoblje od 17.12.2008. do isplate

- na iznos od 15,34 eura, za razdoblje od 25.2.2009. do isplate

- na iznos od 16,10 eura, za razdoblje od 18.3.2009. do isplate

- na iznos od 14,35 eura, za razdoblje od 15.4.2009. do isplate

- na iznos od 14,76 eura, za razdoblje od 16.5.2009. do isplate

- na iznos od 11,48 eura, za razdoblje od 13.6.2009. do isplate

- na iznos od 9,08 eura, za razdoblje od 13.6.2009. do isplate

- na iznos od 9,72 eura, za razdoblje od 15.8.2009. do isplate

- na iznos od 10,99 eura, za razdoblje od 12.9.2009. do isplate

- na iznos od 10,88 eura, za razdoblje od 13.10.2009. do isplate

- na iznos od 9,59 eura, za razdoblje od 10.11.2009. do isplate

- na iznos od 12,00 eura, za razdoblje od 11.12.2009. do isplate

- na iznos od 13,93 eura, za razdoblje od 11.12.2009. do isplate

- na iznos od 16,68 eura, za razdoblje od 13.2.2010. do isplate

- na iznos od 16,05 eura, za razdoblje od 19.3.2010. do isplate

- na iznos od 19,78 eura, za razdoblje od 23.4.2010. do isplate

- na iznos od 19,07 eura, za razdoblje od 25.5.2010. do isplate

- na iznos od 20,45 eura, za razdoblje od 18.6.2010. do isplate

- na iznos od 32,39 eura, za razdoblje od 20.7.2010. do isplate

- na iznos od 29,93 eura, za razdoblje od 18.8.2010. do isplate

- na iznos od 37,43 eura, za razdoblje od 3.9.2010. do isplate

- na iznos od 34,84 eura, za razdoblje od 28.9.2010. do isplate

- na iznos od 30,67 eura, za razdoblje od 21.10.2010. do isplate

- na iznos od 39,47 eura, za razdoblje od 25.11.2010. do isplate

- na iznos od 50,67 eura, za razdoblje od 1.3.2011. do isplate

- na iznos od 42,74 eura, za razdoblje od 1.3.2011. do isplate

- na iznos od 45,52 eura, za razdoblje od 2.4.2011. do isplate,

- na iznos od 41,98 eura, za razdoblje od 3.5.2011. do isplate

- na iznos od 42,62 eura, za razdoblje od 1.6.2011. do isplate

- na iznos od 57,63 eura, za razdoblje od 1.7.2011. do isplate

- na iznos od 59,09 eura, za razdoblje od 11.8.2011. do isplate

- na iznos od 71,39 eura, za razdoblje od 14.9.2011. do isplate

- na iznos od 64,97 eura, za razdoblje od 14.9.2011. do isplate

- na iznos od 57,94 eura, za razdoblje od 11.10.2011. do isplate

- na iznos od 56,67 eura, za razdoblje od 12.11.2011. do isplate

- na iznos od 56,14 eura, za razdoblje od 13.12.2011. do isplate

- na iznos od 59,46 eura, za razdoblje od 13.1.2012. do isplate

- na iznos od 62,36 eura, za razdoblje od 9.2.2012. do isplate

- na iznos od 62,74 eura, za razdoblje od 9.2.2012. do isplate

- na iznos od 60,74 eura, za razdoblje od 9.3.2012. do isplate

- na iznos od 62,09 eura, za razdoblje od 11.4.2012. do isplate

- na iznos od 63,02 eura, za razdoblje od 10.5.2012. do isplate

- na iznos od 61,46 eura, za razdoblje od 9.6.2012. do isplate

- na iznos od 61,87 eura, za razdoblje od 10.7.2012. do isplate

- na iznos od 60,70 eura, za razdoblje od 8.8.2012. do isplate

- na iznos od 58,18 eura, za razdoblje od 11.9.2012. do isplate

- na iznos od 60,87 eura, za razdoblje od 23.10.2012. do isplate

- na iznos od 62,16 eura, za razdoblje od 11.12.2012. do isplate

- na iznos od 61,26 eura, za razdoblje od 12.1.2013. do isplate

- na iznos od 56,18 eura, za razdoblje od 12.1.2013. do isplate

- na iznos od 60,49 eura, za razdoblje od 15.2.2013. do isplate

- na iznos od 60,87 eura, za razdoblje od 12.3.2013. do isplate

- na iznos od 59,18 eura, za razdoblje od 11.4.2013. do isplate

- na iznos od 53,93 eura, za razdoblje od 10.5.2013. do isplate

- na iznos od 53,79 eura, za razdoblje od 11.6.2013. do isplate

- na iznos od 55,08 eura, za razdoblje od 20.7.2013. do isplate

- na iznos od 57,15 eura, za razdoblje od 10.8.2013. do isplate

- na iznos od 60,02 eura, za razdoblje od 14.9.2013. do isplate

- na iznos od 58,54 eura, za razdoblje od 17.10.2013. do isplate

- na iznos od 59,59 eura, za razdoblje od 22.11.2013. do isplate

- na iznos od 60,77 eura, za razdoblje od 13.12.2013. do isplate

- na iznos od 61,51 eura, za razdoblje od 22.1.2014. do isplate

- na iznos od 63,07 eura, za razdoblje od 19.2.2014. do isplate

to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69 OIB:53056966535, da tužitelju FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetne odredbe o troškovima i naknadama obrade- u Ugovoru o kreditu između stranaka broj: 528-50-3918094 od 12.2.2007.,na ime neosnovano naplaćene ulazne naknade, isplati iznos od 352,37 eura/2.654,92 Kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 10.11.2006. godine, to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana. III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69 OIB:53056966535, da tužitelju FB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.712,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, koja na taj iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su dana 12. veljače 2007. godine tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditor i tužitelj FB kao korisnik kredita zaključili Ugovor o kreditu br. 528-50-3918094.

Iznos kredita koji je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznosio je 17.790,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, i to za kupnju vozila. Prema čl. 7. Ugovora o kreditu, korisnik kredita bio je obvezan otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema uručenom otplatnom planu. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Ali prilikom sklapanja ugovora, tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF valute i time uvećanja mjesečnog anuiteta. Tužitelju je bio ponuđen predmetni kredit kao najpovoljniji, s najnižom kamatnom stopom. Tuženik ne bi uzeo ponuđeni kredit da je znao da će mu toliko porasti otplatni obrok. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj:P-1401/12, pravomoćnu dana 14. lipnja 2018. u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih, ovdje tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti, svaka je ugovorna strana dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla, konkretno, tuženik je dužan tužitelju vratiti sve ono što je stekao temeljem takvih odredbi ugovora.

Osim toga, u predmetnom ugovoru o kreditu sadržane su i nezakonite odredbe o naknadi za obradu kredita koja iznosi 3,30% od iznosa kredita, jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a nejasno je od čega se sastoji ova naknada. Slijedom navedenog, tužitelj zahtijeva isplatu 3.410,14 eura na ime preplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli i iznos od 352,37/2.654,92 eura na ime naplaćene tzv. ulazne naknade, sa zakonskom zateznom kamatom. Po provedenom vještačenju, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u to u toč. I. izreke na 2.741,52 eura/20.655,90 kn.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik ne osporava da su ovdje parnične stranke sklopile ugovor o kreditu kako navodi tužitelj. Međutim, tužitelj je slobodno izabrao tuženika kao banku u kojoj će sklopiti ugovor o kreditu. Samostalno je, popunjavajući obrazac

– zahtjev za kredit odabrao kredit u CHF valuti. Promjena tečaja strane valute tuženiku nije bila predvidiva, nije mogao znati kako će se kretati tečaj. Svaki korisnik kredita preuzima rizik promjene tečaja. Otplatna tablica bila je samo informativni izračun otplate kredita. Protivi se pozivanju suda u ovoj parnici na utvrđenja iz tzv. kolektivnog spora, već se nepoštenost i ništetnost valutne klauzule mora i ovdje dokazati. Smatra da je nastupila zastara potraživanja s osnova preplaćenog iznosa temeljem ugovorene valutne klauzule, jer isto zastarijeva u roku tri godine (čl.226.ZOO-a) od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a potraživanje s osnova naplaćene tzv. ulazne naknade zastarijeva za pet godina. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), tuženiku bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka . A glede tzv. ulazne naknade, navodi da tužiteljica nije prigovarala istoj, a tuženik ju je predložio jer se temelji na općim aktima tuženika.

Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

3.Tijekom postupka proveden je uvid u Ugovor o kreditu (list 51-56 spisa), karticu prometa (list 19-24), otplatni plan (42-50) ispitana je tužiteljica kao stranka na okolnosti statusa potrošača i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 12. veljače 2007.g. ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti iznos od 17.790,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, za kupnju motornog vozila, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, u roku 84 mjeseca, a prema otplatnom planu.

6.Ispitana kao stranka, tužiteljica je izjavila da je upućena iz auto salona u kojem je kupovala automobil za osobne potrebe, u poslovnicu tuženika da sklopi ugovor o kreditu u CHF valuti, jer su to najpovoljniji krediti, a što joj je potvrđeno i u banci. Ugovor je pročitala, ali nije očekivala da će joj otplatni obrok toliko porasti. Za ulaznu naknadu nije ništa ispitivala, jer joj nije padalo na pamet da može pregovarati o bilo kojoj odredbi ugovora o kreditu, pa i o ovoj.

7.Ugovor o kreditu sklopila je tužiteljica kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.

8.Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplatio, jer istim uz utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora.

9. Prigovor zastare koji je izjavio tuženik neosnovan je.

Dana 31. siječnja 2022. Vrhovni sud donio je objedinjeno pravno shvaćanje pod brojem:Su-Iv-33/2022-2 kojim je odgovoreno na pitanje od kada počinje teći zastarijevanje za restitucijske zahtjeve koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kredita u CHF, i utvrđeno je pod toč. 4.:" Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Iako zastarni rok za restitucijske zahtjeve u slučaju ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio je pravno shvaćanje, od kada počinje teći zastara u slučaju kada je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu. Stoga je u ovome predmetu tužbeni zahtjev za povrat stečenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, podnijet u zastarnom roku. Naime, tužba je podnijeta dana 29. svibnja 2023., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, a to je od 14.06.2018.g, dakle, unutar općeg zastarnog roka od pet godina.

10. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio je presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također je i Ustavni sud odlukom br.: U-III-4150/2019, U-III4388/2019, U-4389/2019, U-4390/2019, U-III-4396/19, U-III-4516/19, U-III4532/19 od 2.02.2021., odbio ustavne tužbe banaka protiv revizije VSRH broj Rev- 2221/2018.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Tuženik je propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, kao i da se o ugovornoj odredbi u kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (cijena) nije pojedinačno pregovaralo.

11.Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

12. Odredba iz toč. 3. Ugovora utvrđena je ništetnom u toč.III. izreke ove presude, jer tuženik nije dokazao koje je troškove imao za obradu kredita, odnosno u koju svrhu je umanjio tužiteljici iznos kredita koji joj je isplatio i to za 3,30 %. Ovo stajalište temelji se na odlukama Europskog suda u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, u kojim je zauzeto iznijeto stajalište. Naime, nesporno je da je kamata koju ubire tuženik cijena za odobrenje kredita i ona obuhvaća i nužne radnje kod obrade kredita ( sklopljenog u auto salonu u konkretnom slučaju) i time tzv. ulazna naknada nema uporište u vrijedećom pravnom sustavu. Člankom 1021. ZOO-a, propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, te su navedeno osnovni elementi ugovora.

Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

13. Sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima, a po postavljenom tužbenom zahtjevu.

Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF na dan korištenja kredita. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg Nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 31. ožujka 2007. do konačne otplate 28.veljače 2014., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 2.741,52 eura. Nadalje, visina naknade za obradu kredita iz čl.3. Ugovora obračunata je prilikom isplate kredita u iznosu od 352,37 eura. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale.

14. Tuženik je, sukladno rezultatima financijskog vještačenja umanjio tužbeni zahtjev, a tuženik je naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Sud je dopustio i prihvatio umanjeni tužbeni zahtjev, jer se temelji na provedenom vještačenju i sukladno čl. 190.st.2. Zakona o parničnom postupku, tužiteljica je umanjila tužbeni zahtjev.

15. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno pod točkom II. izreke te od dana uplate tzv. ulazne naknade .

Naime, tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnim.

Odluka o visini stope zatezne kamate teče od 1.1.2008. u visini određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

16. Kako je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju. Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), obrazloženi podnesak od dana 03.06.2024. i 28.10.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura (100 bodova) po Tbr. 8/1, te podnesak od 14.06.2024. u iznosu od 100,00 eura (50 bodova), zastupanje na ročištima dana 12.06.2024. i 04.11.2024. po Tbr. 9/1 za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), što ukupno iznosi 1.050,00 eura, plus 25 % PDV- 262,50 eura kuna, što ukupno iznosi 1.312,50 eura, te trošak predujma u iznosu od 400,00 eura za vještačenje, tako da ukupni iznos parničnog troška iznosi 1.712,50 eura.

Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

17. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 20. prosinca 2024.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika