Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-102/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ranko Tomašević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništva u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1257/2023-49 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem kao neosnovane te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1257/2023-49 od 7. lipnja 2024. se:

a) potvrđuje pod točkom I. izreke te djelomično pod točkom II. izreke i to za iznos od 6.312,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama,

b) djelomično preinačuje pod točkom II. izreke i to za iznos od 2.500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. lipnja 2024. do isplate i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. lipnja 2024. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 17.431,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 267,91 eura od 16.4.2013.

- 537,02 eura od 16.5.2013.

- 447,13 eura od 16.6.2013.

- 103,96 eura od 16.7.2013.

- 181,30 eura od 16.12.2013.

- 609,89 eura od 16.3.2014.

- 609,89 eura od 16.4.2014.

- 609,89 eura od 16.5.2014.

- 501,78 eura od 16.6.2014.

- 198,91 eura od 16.7.2014.

- 588,70 eura od 16.2.2015.

- 588,70 eura od 16.3.2015.

- 578,14 eura od 16.4.2015.

- 588,70 eura od 16.5.2015.

- 588,70 eura od 16.6.2015.

- 523,38 eura od 16.7.2015.

- 346,96 eura od 16.8.2015.

- 588,38 eura od 16.11.2015.

- 592,40 eura od 16.12.2015.

- 595,40 eura od 16.1.2016.

- 569,54 eura od 16.2.2016.

- 472,37 eura od 16.3.2016.

- 372,71 eura od 16.4.2016.

- 561,92 eura od 16.5.2016.

- 570,17 eura od 16.6.2016.

- 570,17 eura od 16.7.2016.

- 260,81 eura od 16.8.2016.

- 900,97 eura od 16.9.2016.

- 253,29 eura od 16.11.2016.

- 570,85 eura od 16.12.2016.

- 467,81 eura od 16.1.2017.

- 540,92 eura od 16.2.2017.

- 562,30 eura od 16.3.2017.

- 459,84 eura od 16.4.2017.

- 521,04 eura od 16.5.2017.

- 129,26 eura od 16.6.2017.

do isplate po stopi i to od dospijeća do dana 31.12.2022. u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/ 2022) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.812,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2024. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnijela žalbu tuženica iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je zahtijevala i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio je žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi presudu.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da u njenom donošenju nije počinjena neka bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je pri odlučivanju o glavnoj stvari pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Protivno navodima žalbe presuda sadrži dovoljno jasne i neproturječne razloge s obzirom na predmet spora i okolnosti slučaja te nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa ni onih na koje se žalbom ukazuje, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu ocjenom izvedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP, a činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno u odnosu na sve pravno odlučne činjenice i to žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada imovinske štete iz radnog odnosa s osnove izgubljene zarade kao razlika između primljene neto plaće i bruto plaće koju bi tužitelj ostvario da nije bilo štetne radnje tuženice, a u utuženom razdoblju od 25. ožujka 2013. do 8. svibnja 2017.

9. U ovoj fazi postupka nije sporno: da je tužitelj kao policijski službenik s visokom stručnom spremom i zvanjem samostalni policijski inspektor, temeljem rješenja od 31. siječnja 2011. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: MUP RH) od 1. veljače 2011. radio na radnom mjestu - načelnik odjela organiziranog kriminaliteta u Ravnateljstvu policije, Upravi kriminalističke policije, Policijskom nacionalnom uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Odjela organiziranog kriminaliteta, za koje je kao uvjet utvrđena visoka stručna sprema i zvanje "glavni policijski savjetnik"; da je 28. srpnja 2012. donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu MUP RH broj: 511-01- 152-OGR-2458/2012 radi čega je trebalo za sve službenike donijeti nova rješenja o rasporedu prema tom Pravilniku; da je MUP RH 12. ožujka 2013. donio rješenje poslovni broj: 511-01-157-6728/2- 2013 od 12. ožujka 2013. (dalje: rješenje o rasporedu) kojim se tužitelj s danom 25. ožujka 2013. raspoređuje u Policijsku upravu Zagrebačku, VI. Policijsku postaju Zagreb, na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta (za koje radno mjesto je kao uvjet propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog zvanja - samostalni policijski inspektor) i to s radnog mjesta načelnika Odjela organiziranog kriminaliteta (PN USKOK-a) na koje raspoređivanje tužitelj nije dao pristanak; da je doneseno i posebno rješenje o plaći broj: 511-01-157-41573/3940-2012 od 12. ožujka 2013. za radno mjesto na koje je tužitelj rješenjem o rasporedu bio raspoređen koje je postalo pravomoćno; da je tužitelj protiv rješenja o rasporedu podnio žalbu povodom koje je doneseno rješenje Odbora za državnu službu od 18. kolovoza 2017., klasa: UP/ll-112-07/13-01/455, urbroj: 566-01/8-17-6 od 18. kolovoza 2017. kojim je poništeno rješenje o rasporedu MP RH broj: 511-01-157-6728/2-2013 od 12. ožujka 2013. i predmet je dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje koje novo rješenje nije donijelo jer je tužitelju 8. svibnja 2017. na vlastiti zahtjev prestala državna služba.

10. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je dalje utvrdio da je tuženica u trenutku donošenja rješenja o rasporedu bila u mogućnosti tužitelja zakonito rasporediti u pet službi na radno mjesto policijskog službenika (nerukovodeće radno mjesto) za koje je propisano zvanje samostalni policijski inspektor, koje zvanje je tužitelj imao u trenutku donošenja rješenja o rasporedu, dok je visina izgubljene zarade utvrđena prema po tuženici dostavljenim podacima o bruto plaći koju bi tužitelj u utuženom razdoblju primao, a da je bio zakonito premješten na radno mjesto policijskog službenika za koje je propisano zvanje samostalni policijski inspektor.

11. Člankom 63. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19., dalje: ZOP) propisano je da se raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi prilikom prijama u policiju, ili ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen, ili ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen. Člankom 64. ZOP propisano je da se policijski službenik iz članka 63. stavka 1. točki 2. i 3. toga Zakona raspoređuje na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju (stavak 1.), da se policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2. i 3. toga Zakona, uz pisani pristanak, rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog (stavak 2.), dok je stavkom 3. propisano da policijskom službeniku, koji je na poslovima policijskog službenika proveo najmanje 15 godina za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, prije stavljanja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, ponudit će se raspored na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog. 12. Prema odredbi članka 84. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje. ZR/09.), odnosno članka 90. stavka 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZR/14.) plaćom se smatra plaća u bruto iznosu tako da je imovina koju radnik stječe radom bruto plaća.

13. Odredbom članka 103. ZR/09., odnosno članka 111. ZR/14., propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, s time da se pravo na naknadu štete odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju zakonskih pretpostavki za odštetnu odgovornost tuženice izveden iz prednjeg pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

15. Donošenjem nezakonitog rješenja o rasporedu tužitelja na radno mjesto za koje je kao uvjet propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog zvanja u trenutku rasporeda, a bez njegovog pristanka na takav raspored, koje je rješenje o rasporedu i poništeno odlukom drugostupanjskog tijela, tužitelju su povrijeđena prava iz radnog odnosa, što je rezultiralo nastalom štetom za tužitelja u vidu izgubljene zarade kao razlike u plaći između radnog mjesta na koje je tužitelj trebao (i mogao) biti raspoređen i radnog mjesta na koje je nezakonito raspoređen, koju štetu je tužitelju dužna naknaditi tuženica (članak 103. ZR/09 i članak 111. ZR/14 u svezi članaka 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelj ima pravo na naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu plaće i u iznosima kako mu je dosuđeno pobijanom presudom jer se tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete, jer ako štetnik spriječi povećanje imovine oštećenika šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetne radnje.

17. Na žalbene navode tuženice valja navesti da nije odlučna činjenica što tužitelj nije podnio žalbu (i) na rješenje o plaći broj: 511-01-157-41573/3940-2012 od 12. ožujka 2013. za radno mjesto na koje je tužitelj rješenjem o rasporedu bio (nezakonito) raspoređen. Naime, radilo se odluci o plaći za radno mjesto na koje je tužitelj bio u tome trenutku raspoređen i koje je bilo vezano upravo za rješenje o rasporedu koje je u tome trenutku bilo na snazi, a koje je naknadno poništeno. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda tužitelj ne može biti raspoređen na jedno radno mjesto, a tražiti donošenje rješenje o plaći za neko drugo radno mjesto već svoja povrijeđena prava može ostvarivati osporavanjem zakonitosti rješenja o rasporedu, donošenje kojeg predstavlja protupravno postupanje poslodavca tj. štetnu radnju, a što je konkretno tužitelj učinio i u tome i uspio. Iz navedenog proizlazi zaključak da pravomoćnost rješenja o plaći nema pravno odlučnog značaja na pravo tužitelja na naknadu utužene štete.

18. Tuženica nije uspjela u parnici pa pravilno nije dosuđena nadoknada troškova parničnog postupku njoj, već tužitelju koji je uspio u parnici. Pri tome neosnovano tuženica smatra da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o njenom zahtjevu za nadoknadom troškova postupka samo zato što u izreci pobijane odluke nije naveo da se njen zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka odbija. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi kod odluke o troškovima postupka smatra se da je zahtjev stranke za njihovom nadoknadom očito odbijen u dijelu u kojem oni nisu dosuđeni toj stranci prema postavljenom zahtjevu.

19. Međutim, prvostupanjski sud je pri donošenju odluke o troškovima postupka dosuđenih tužitelju djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio i nadoknadu troškova postupka za sastav podnesaka od 8. veljače 2022., 14. veljače 2022. i 9. travnja 2024. te za sastav odgovora na žalbu u sveukupnom iznosu od 2.500,00 eura jer se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice između stranaka, naime navedeni podnesci nisu radnje potrebne za vođenje parnice jer u njima tužitelj samo ponavlja već ranije u postupku iznesene navode i prijedloge, a isto tako niti odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP).

20. U odnosu na ostale dosuđene troškove tužitelju pobijana odluka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i po visini pri čemu je pravilno primijenjeno materijalno pravo Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa) na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima pa i za radnje poduzete prije njenog stupanja na snagu (Tbr. 52. stavak 3. Tarife), a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

21. Radi svega naprijed navedenog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I./a izreke ove presude, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP kao pod točkom I./b izreke ove presude.

22. Zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen je kao neosnovan jer je sa žalbom uspjela u razmjerno neznatnom dijelu i to samo u odnosu na odluku o troškovima postupka, a koji uspjeh sa žalbom ne opravdava da joj se dosudi nadoknada tog troška niti djelomično (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavci 1. i 2 . ZPP).

U Sisku 20. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek