Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-267/2023.-21.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Ana Posavčić iz Kutine, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 25. studenog 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetnice Sandre Mandić Jurić i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Krešimira Bestića, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22-. 114/22., 155/23,- dalje: ZPP) 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj 299/05 sklopljenog 21.7.2005. između tužiteljice EV iz [adresa] kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 kao kreditora u dijelu u kojem je tuženik takvom odredbom povrijedio interese i prava tužiteljice, tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 na ime razlike u glavnici utvrđenoj prilikom obračuna konverzije isplatiti tužiteljici EV iz [adresa] iznos od 4.573.75 € (četiri tisuće petsto sedamdeset i tri eur i sedamdeset i pet cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 na ime tečajne razlike isplatiti tužiteljici EV iz [adresa] iznos 7.166,53 € (sedam tisuća sto šezdeset i šest eur i pedeset i tri cent), sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 6,59 € od 15.9.2005.,

- na iznos od 1,14 € od 3.10.2005.,

- na iznos od 7,59 € od 13.11.2008.,

- na iznos od 22,45 € od 16.1.2009.,

- na iznos od 22,86 € od 17.2.2009.,

- na iznos od 13,55 € od 17.3.2009.,

- na iznos od 15,47 € od 18.4.2009.,

- na iznos od 15,98 € od 15.5.2009.,

- na iznos od 12,37 € od 16.6.2009.,

- na iznos od 12,65 € od 16.7.2009.,

- na iznos od 8,06 € od 12.8.2009.,

- na iznos od 12,72 € od 17.9.2009.,

- na iznos od 8,27 € od 13.10.2009.,

- na iznos od 11,27 € od 12.11.2009.,

- na iznos od 10,35 € od 15.12.2009.,

- na iznos od 20,99 € od 14.1.2010.,

- na iznos od 25,17 € od 13.2.2010.,

- na iznos od 23,16 € od 11.3.2010.,

- na iznos od 30,23 € od 16.4.2010.,

- na iznos od 39,18 € od 13.5.2010.,

- na iznos od 43,41 € od 15.6.2010.,

- na iznos od 58,76 € od 15.7.2010.,

- na iznos od 54,08 € od 17.8.2010.,

- na iznos od 79,18 € od 16.9.2010.,

- na iznos od 64,85 € od 14.10.2010.,

- na iznos od 67,25 € od 17.11.2010.,

- na iznos od 81,02 € od 15.12.2010.,

- na iznos od 101,52 € od 12.1.2011.,

- na iznos od 77,83 € od 15.2.2011.,

- na iznos od 83,25 € od 16.3.2011.,

- na iznos od 79,46 € od 15.4.2011.,

- na iznos od 93,13 € od 17.5.2011.,

- na iznos od 119,34 € od 15.6.2011. ,

- na iznos od 122,47 € od 16.7.2011.,

- na iznos od 198,31 € od 12.8.2011.,

- na iznos od 117,72 € od 13.9.2011.,

- na iznos od 106,60 € od 15.10.2011.,

- na iznos od 111,48 € od 12.11.2011.,

- na iznos od 110,38 € od 13.12.2011.,

- na iznos od 120,21 € od 11.1.2012.,

- na iznos od 126,26 € od 15.2.2012.,

- na iznos od 125,07 € od 14.3.2012.,

- na iznos od 121,69 € od 14.4.2012.,

- na iznos od 124,03 € od 15.5.2012.,

- na iznos od 127,59 € od 16.6.2012.,

- na iznos od 123,52 € od 13.7.2012.,

- na iznos od 125,67 € od 15.8.2012.,

- na iznos od 125,74 € od 14.9.2012.,

- na iznos od 120,52 € od 16.10.2012.,

- na iznos od 124,36 € od 14.11.2012.,

- na iznos od 123,05 € od 12.12.2012.,

- na iznos od 124,98 € od 12.1.2013..

- na iznos od 117,74 € od 12.2.2013.,

- na iznos od 115,45 € od 12.3.2013.,

- na iznos od 123,34 € od 11.4.2013.,

- na iznos od 112,02 € od 14.5.2013.,

- na iznos od 113,77 € od 11.6.2013.,

- na iznos od 111,11 € od 16.7.2013.,

- na iznos od 111,60 € od 13.8.2013.,

- na iznos od 113,99 € od 17.9.2013.,

- na iznos od 119,07 € od 12.10.2013.,

- na iznos od 118,04 € od 19.11.2013.,

- na iznos od 123,14 € od 20.12.2013.,

- na iznos od 91,06 € od 17.1.2014.,

- na iznos od 15,51 € od 25.1.2014.,

- na iznos od 96,57 € od 15.2.2014.,

- na iznos od 97,83 € od 13.3.2014.,

- na iznos od 1,63 € od 15.4.2014.,

- na iznos od 97,16 € od 16.4.2014.,

- na iznos od 94,14 € od 16.5.2014.,

- na iznos od 94,19 € od 13.6.2014.,

- na iznos od 99,12 € od 15.7.2014.,

- na iznos od 98,91 € od 14.8.2014.,

- na iznos od 99,35 € od 16.9.2014.,

- na iznos od 100,24 € od 15.10.2014.,

- na iznos od 103,60 € od 13.11.2014.,

- na iznos od 104,12 € od 13.12.2014.,

- na iznos od 104,57 € od 14.1.2015.,

- na iznos od 104,56 € od 13.2.2015.,

- na iznos od 104,56 € od 13.3.2015.,

- na iznos od 104,57 € od 14.4.2015.,

- na iznos od 104,56 € od 14.5.2015.,

- na iznos od 104,56 € od 13.6.2015.,

- na iznos od 104,57 € od 14.7.2015.,

- na iznos od 104,56 € od 13.8.2015.,

- na iznos od 104,56 € od 15.9.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.300,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 20.12.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 21.7.2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj 299/05, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 97.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB.

Odredbom članka 7. Ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 500,71 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

Stranke su 30.1.2016. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu br. 01/2016 kojim je provedena konverzija osnovnog ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužiteljica nadalje ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Nadalje tužiteljica navodi da je člankom 502. c Zakona o parničnom postupku propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ZPP odnosno tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se pojedina osoba na njih pozivati.

Slijedom navedenog tužiteljica predlaže utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu broj 299/05 sklopljenog 21.7.2005. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se tuženiku naloži da joj na ime preplate zbog tečajne razlike isplati iznos od 6.235,37 € i na razlike u neotplaćenoj glavnici iznos od 6.050,66 eur

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužiteljica na ime preplate tečajne razlike potražuje isplatu iznosa od 7.166,53 € i na ime neotplaćene glavnice isplatu iznosa od 4.573,75 eur.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan u pogledu pravne osnove i visine. Ističe se prigovor zastare u odnosu na sve iznose koje tužiteljica potražuje od tuženika, a konji su dospjeli prije 13.6.2018.

Tuženik navodi da je predmetna tužba neuredna jer da ne sadrži određeni tužbeni zahtjev u pogledu konkretnih odredbi ugovora čije utvrđenje ništetnosti se traži. Predmetni kredit je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i svi iznosi koje je tužiteljica platila po CHF kreditu uključujući i iznose koje tužiteljica potražuje u ovom postupku, uvršteni su u izračun konverzije i iskorišteni za namirenje EUR kredita.

Na strani banke postoji zakonska presumcija da je izračun izvršen konverzije izvršen u skladu sa zakonom, a tužiteljica treba dokazati da svi plaćeni iznosi nisu u konverziji. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom.

Tuženik također navodi da tužiteljica nije dokazala da je potrošač.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu od 21.7.2005., Dodatak Ugovoru o kreditu od 30.1.2016, izvršio uvid u plan otplate, obavijest o izračunu efekata konverzije., saslušao tužiteljicu i pročitao nalaz i mišljenje knjigovodstveno- financijskog vještaka Lidije Jurković.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 30.7.2005. Ugovor o namjenskom kreditu kojim se tuženik obvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 97.700,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB.

6. Odredbom članka 7. Ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 500,71 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

7. Iz iskaza tužiteljice je vidljivo da je ona dobila na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor i da nije mogla pregovarati niti o jednoj njegovoj stavci.

Kod sklapanja Dodatka ugovoru tužiteljica nije mogla pregovarati sa tuženikom nego joj je samo savjetovano da je to bolje.

Tužiteljica niti danas ne razumije što znači valutna klauzula.

Upravo iz iskaza tužiteljice je vidljivo da ona nije mogla pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu odnosno da nije imala utjecaj na sadržaj ugovora o kreditu i kasnije niti na Dodatak ugovora o kreditu.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

14. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

15. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

16. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

17. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Kako je odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna, te je stoga valjalo utvrditi njenu ništetnost. 19. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9012277092 nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15. - dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO. 20. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 HV protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

21. Slijedom navedenog tužiteljici unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada joj pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

22. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da u periodu otplate kredita od 14.9.2005. do 14.9.2015. je ukupno plaćeno 51.208,99 kn odnosno 6.796,60 € više zbog promjena tečaja valute CHF u odnosu na prosječni tečaj isplate kredita.

U periodu kada je tečaj na dan otplate anuiteta bio manji od prosječnog tečaja na dan isplate kredita nastala je negativna tečajna razlika koja ukupno iznosi 319,92 EUR. U periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate bio veći od prosječnog tečaja na dan isplate kredita nastala je pozitivna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 7.116,53 EUR.

U postupku konverzije je izračunata nova glavnica EUR kredita u odnosu na glavnicu koja bi bila po početnim uvjetima kredita veća za 5.014,80 €.

Banka je u svom izračunu priznala preplatu u iznosu od 441,05 € i ako se prebije iznos više obračunate glavnice EUR kredita sa priznatom preplatom dobiva se da je i dalje glavnica novog kredita veća za 4.573,75 €.

Iz svega proizlazi da je u postupku konverzije tužiteljica vrlo malo obeštećena.

23. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu vještakinje, te su prigovori tuženika isključivo pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

24. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je na ime tečajne razlike dosuđen iznos od 7.166,53 € i na ime razlike neotplaćene glavnice iznos od 4.573,75 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115.ZOO).

25. Prigovor zastare potraživanja je neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 13.6.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

26. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbe ukazuje se na stav sjednice predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH, prema kome u postupcima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Izvod iz zapisnika Su IV-162/21 od 26.11.2021.).

27. Prema stavu sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku. Slijedom navedenog neosnovan je u cijelosti prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva.

28. Tuženikovo osporavanje tužiteljici statusa potrošača je neosnovano u cijelosti. Iz iskaza tužiteljice je vidljivo da je ona sklopila predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba, a sredstva kredita su utrošena za kupnju kuće.

Fizička osoba koja sklapa ugovor o kreditu sa bankom ima status potrošača, a ukoliko banka tvrdi drugačije mora to dokazati (Rev-2245/17 od 20.3.2018., Rev-3142/18 od 19.3.2019.).

Ovdje se još napominje da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosno da se nije radilo o potrošačkom kreditu tuženik niti ne bi sa tužiteljicom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu.

29. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 26.6.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 2.7.2024. 200,00 €, sastava podneska od 16.9.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 25.11.2024. 200,00 €, na ročištu od 20.12.2024. 100,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 €.

30. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 20. prosinca 2024.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnica Ana Posavčić, Kutina

2.Odvjetničko društvo Porobija & Porobija, Zagreb