Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-117/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja GA (ranije HA) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno j.t.d., iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ZA i punomoćnika tuženika Vedrana Stanića, 20. prosinca 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj GA s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Tuženik ŽA iz [adresa] dužan je tužitelju GA iz [adresa] na ime naknade štete isplatiti iznos od 10.617,82 eura (slovima: desettisućašestosedamnaesteuraosamdesetdvacenta) sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate kao i nadoknaditi prouzročeni parnični trošak, sve u roku 15 dana".

II. Nalaže se tužitelju GA da tuženiku ŽA u roku 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.000,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 20. prosinca 2024. pa do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. veljače 2008. podnio tužbu u kojoj je naveo da je nasljednik iza pok. DA koji je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

P n -

1 1

7 /

2 0

2 4 -

k. č. br. [katastarska čestica], a koja je u posjedu tužitelja. Navodi da ga je tuženik izvijestio da predmetna nekretnina ulazi oko 50 cm u nekretninu tuženika i to cijelom dužinom zemljišta na kojem se nalazi betonski stup koji drži betonsku deku i koja natkriva ulaz u dvorište kuće, te dvorišne prostorije (kuhinja, kupatilo i šupa). Navodi da je tuženik 20. listopada 2007. srušio betonski stup koji drži betonsku deku, dio betonske deke, te vanjski zid od dvorišnih prostorija i bočne pregradne zidove. Pojašnjava da su predmetne nekretnine građene prije 40-ak godina zbog čega su on i njegovi prednici vlasništvo na tom dijelu nekretnine stekli i dosjelošću i građenjem budući da se nitko od pravnih prednika tuženika nije protivio tome. Po saznanju za predmetni događaj, tužitelj je o istom izvijestio policiju nakon čega je sam postavio žičanu ogradu duž međe, te ponovno izbetonirao betonski stup i temelje neposredno uz željeznu ogradu i podigao zid u visini oko 1 m. Nakon toga, tuženik je 2. veljače 2008. ponovno uklonio željezne stupove i žičanu ogradu, te porušio zid i betonske temelje, a materijal je odvezao i počeo graditi zgradu na dijelu nekretnine koja je u posjedu tužitelja. Budući da je tuženik navedenim postupanjima prouzročio štetu tužitelju, predložio je sudu da donese presudu kojom će ga obvezati da mu na ime naknade štete isplati iznos od 10.617,82 eura, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da mu je tijekom 2007. tadašnji vlasnik nekretnine (k. č. br. [katastarska čestica]) pok. HA dao pisanu suglasnost za izdavanje građevinske dozvole radi izgradnje obiteljske stambene građevine na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čime je od strane pravnog prednika tužitelja prekinut tijek dosjelosti. Navodi da je protiv tužitelja 26. veljače 2008. podnio tužbu radi uznemiravanja prava vlasništva. Tijekom postupka navodi da je u međuvremenu pravomoćno okončan navedeni postupak u kojem je zabranjeno ovdje tužitelju da ga uznemirava u pravu vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uz nalog da ukloni zid s k. č. br. [katastarska čestica], te da mu preda uzurpirani dio čestice u vlasnički posjed. Tuženik smatra da tužitelj nema pravo na naknadu štete budući da iz navedene presude proizlazi da se upravo on nalazi u protupravnosti, a također ističe da je tužitelj u ovome postupku mogao postaviti isključivo tužbeni zahtjev radi naknade štete naturalnom restitucijom, a ne isplatom u novcu. Stoga je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: izvadak iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (list 4 spisa), troškovnik tužitelja za sanaciju obiteljskog objekta od siječnja 2008. (list 5-14 spisa), Rješenje ovoga suda broj P-2423/2008-2 od 15. siječnja 2009. (list 31-36 spisa), zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka od 20. listopada 2007. (list 40 spisa), građevinska dozvola od 24. kolovoza 2007. (list 47-49 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. OA broj O-334/2010-34 od 26. veljače 2010. (list 69-71 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja GA (list 58-59 spisa) i tuženika ŽA (list 59-60 spisa). Na okolnost visine štete proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku KA (list 76-96 spisa). Izvršen je uvid u ovosudni spis P-679/2012 (ranije P-203/2008).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog toga što je tuženik samovlasno srušio dio objekta tužitelja koji je prešao među između njihovih čestica i koji se kao takav djelomično nalazio na čestici koja je u vlasništvu tuženika.

5. Među strankama nije sporno:

P n -

1 1

7 /

2 0

2 4 -

- da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] koju je stekao nasljeđivanjem iza pok. oca OA.

- da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica],

- da su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] dvije susjedne čestice,

- da su pravni prednici tužitelja prekoračili među građenjem zbog čega su se dijelovi objekta tužitelja (pomoćne prostorije) nalazili na dijelu tuženikove nekretnine tj. na k. č. br. [katastarska čestica],

- da je tuženik prvi puta 20. listopada 2007. srušio dio objekta tužitelja koji je prelazio među, nakon čega je tužitelj djelomično uspostavio prijašnje stanje

- da je tuženik 31. siječnja 2008. protiv tužitelja podnio tužbu radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva

- da je nakon toga tuženik drugi puta 2. veljače 2008. ponovno srušio dio objekta tužitelja koji je prelazio među,

- da je tužitelj 4. veljače 2008. podnio tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. OA, izvadaka iz zemljišne knjige, iskaza tužitelja i tuženika, ovosudnog rješenja broj P-2423/2008 od 15. siječnja 2009. i ovosudnog spisa broj P-679/2012.

6. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu štete u vidu naknade u novcu zbog rušenja dijela objekata od strane tuženika koji su prešli među građenjem.

Sporna je i visina nastale štete.

7. Tužitelj je iskazao da je njegov otac živio preko 50 godina u predmetnoj kući koja je bila sagrađena uz među susjeda, da su se uz među zapravo nalazili ljetna kuhinja, ostava i kupaonica, da mu se tuženik obratio negdje u rujnu 2007. kada mu je rekao da na k. č. br. [katastarska čestica] namjerava izgraditi novu kuću zbog čega je na lice mjesta doveo mjernika koji je utvrdio da su nekretnine njegovih roditelja djelomično prešle među, te da se nalaze na nekretnini tuženika negdje 50 cm, a negdje 20 cm ovisno o dužini kretanja međe. Iskazao je da nije prihvatio zaključak mjernika, te da je tuženik nakon toga 20. listopada 2007. srušio njegove objekte koji prelaze među, i to betonski stup, dio betonske deke, te vanjske zidove svih dvorišnih prostorija i dio poprečnih prostorija nakon čega je tuženik postavio željezne stupove i žicu u pravcu kretanja međe između njihovih čestica. Iskazao je da je zatim on uklonio postavljene stupove i žicu, te da je uz pomoć prijatelja ponovno izbetonirao temelje u cijeloj dužini, te postavio betonski stup i izgradio zid u visini oko 1 m. U tu svrhu je od strane investitora iz Našica sačinio troškovnik za sanaciju objekta. Nakon toga, susjedi su ga obavijestili da je tuženik ponovno 2. veljače 2008. srušio objekte i izvezao sav srušeni materijal, a o čemu je izvijestio policiju. Tužitelj je iskazao i da mu je radnjom tuženika bila oštećena struja, kanalizacija i voda.

8. Tuženik je iskazao da je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] postao 12. lipnja 2007. i da je na istoj imao namjeru sagraditi novu kuću uz prethodno rušenje stare kuće, da je zid stare

P n -

1 1

7 /

2 0

2 4 -

kuće bio uz zid kuće tužitelja, da su mu svi susjedi pa tako i tužitelj dali suglasnost za izdavanje lokacijske dozvole, da su problemi nastali kada je na lice mjesta izašao mjernik radi iskolčenja čestice kojom je prilikom utvrđeno da je tužitelj s dijelom svojih objekata prešao na tuženikovu česticu. Navodi da se zapravo radilo o nusprostorijama koje su bile građene od cigle ali bez betonskog temelja. S obzirom da tužitelj nije prihvatio stanje koje je bilo utvrđeno od strane mjernika, sam je uz pomoć prijatelja pristupio rušenju objekata koji su prelazili među. Da bi zaštitili ostatak objekta tužitelja, postavili su građevinske šterove kako bi spriječili urušavanje. Iskazao je da je nakon toga uz među postavio ogradu sa željeznim šipkama. Nakon toga je tužitelj sam uklonio tu ogradu i ponovno postavio svoju sa stupcima i počeo betonirati temelje i obnavljati srušene prostorije. Tuženik je potvrdio da je ponovno nakon toga, u veljači 2008. opet uklonio ogradu, te srušio zid i betonske temelje, a da se materijal od svega toga srušenoga i dalje nalazio na njegovoj čestici osim betonskog stupa koji je bio neiskoristiv, te da je posebno vodio računa o kanalizaciji, električnim i vodovodnim instalacijama. Tuženik je iskazao da ne spori da je radnjama koje je poduzeo nastala šteta tužitelju, ali da osporava visinu štete prvenstveno zbog toga što se radi o nusprostorijama odnosno o nestambenim objektima zbog čega troškovi sanacije ne odgovaraju postavljenom zahtjevu.

8.1. U odnosu na iskaze tužitelja i tuženika, za napomenuti je da su isti uglavnom suglasno iskazivali o odlučnim činjenicama zbog čega im je sud povjerovao cijeneći njihove iskaze istinitim i uvjerljivim.

9. Iz Rješenja ovog suda broj P-2423/2008-2 od 15. siječnja 2009. koje je postalo pravomoćno 1. lipnja 2009. proizlazi da je ŽA (ovdje tuženik) smetao VA (ovdje tužitelja) u zadnjem i faktičnom posjedu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] na način da je 2. veljače 2008. uklonio žičanu ogradu i metalne stupove i porušio zid u visini od 1 metra, a materijal od rušenja odvezao, zbog čega mu je zabranjeno daljnje uznemiravanje posjeda VA (ovdje tužitelja).

10. Iz ovosudnog spisa broj P-679/2012 (ranije P-203/2008) proizlazi da je ŽA (ovdje tuženik) 31. siječnja 2008. podnio tužbu protiv VA (ovdje tuženika) radi uznemiravanja prava vlasništva, te da je ovosudnom presudom od 3. prosinca 2012. koja je postala pravomoćna 28. studenog 2013. zabranjeno VA da uznemirava ŽA u pravu vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], te da mu je naloženo da ukloni zid s k. č. br. [katastarska čestica] i da ŽA preda uzurpirani dio čestice u vlasnički posjed. Presudom je odbijen protutužbeni zahtjev VA na utvrđenje da je vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] u 48/618 dijela.

10.1. Iz navedenog spisa P-679/2012 nadalje proizlazi da je nekretnina tužitelja tj. k. č. br. [katastarska čestica] prešla na nekretninu tuženika tj. k. č. br. [katastarska čestica] u ukupnoj površini od 48m2 i to pod kućom u površini od 1m2, pod dvorišnim objektom u površini od 4m2, pod ograđenim dijelom dvorišta u površini od 43m2, a sve sukladno tehničkom nalazu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Oreča od 19. listopada 2011. i 12. studenog 2012.

10.2. Iz spisa P-679/2012 proizlazi da je elaborat iskolčenja k.č.br.3202/2 19. rujna 2007. sačinio ĆA iz Ureda ovlaštenog inženjera geodezije u kojem je naveo da su na terenu iskolčene točke 1-8, da su iste stabilizirane armaturnim šipkama i

P n -

1 1

7 /

2 0

2 4 -

signalizirane drvenim kolcima, da ovih osam točaka čine pravokutnu osnovicu i da su smještene na zadanim udaljenostima od međa i regulacijskih linija na koje je postavljena nanosna skela za građevinske radove, da točke 1 i 2 nisu iskolčene radi nedovršenih radova uklanjanja objekta na međi prema k. č. br. [katastarska čestica], te da je napravljeno osiguranje s točkama A i B na udaljenosti od 6,50m kako je i prikazano na skici iskolčenja.

11. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da je očevid na licu mjesta izvršen 25. studenog 2010., te da je nakon izvršenog mjerenja i usklađenih izjava tužitelja i tuženika utvrđeno da vrijednost izvedenih radova i radova koje je još potrebno izvesti radi sanacije štete izazvane rušenjem na armirano betonskoj nadstrešnici, ljetnoj kuhinji, drvarnici i ogradi prizemne kuće u [adresa], iznosi 5.649,99 eura. Od toga iznosa, iznos od 1.247,53 eura se odnosi na vrijednost izvedenih radova nakon prvog rušenja 20. listopada 2007., 1.805,36 eura se odnosi na vrijednost izvedenih radova nakon drugog rušenja 2. veljače 2008., a 2.597,10 eura na vrijednost radova koje je još potrebno izvesti radi sanacije štete. Vještak je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj iskazao da je zbog strojnog rušenja nadstrešnice bagerom i tornim bušilicama došlo do pucanja južnog zabatnog zida krovišta, pomjeranja krovne konstrukcije odnosno crijepova što je izazvalo vlaženje stropa i zidova u dvorišnoj sobi kuće, pucanja stropnih i zidnih površina svih prostorija kuće i prodora vlage. Vještak je naveo da je pregledom prostorija utvrdio da su i dalje vidljive pukotine na spoju između zidnih i stropnih površina kao i djelomična vlažnost, a da je tužitelj iskazao da je sve prostorije sanirao o svom trošku. Vještak je naveo da se ne može očitovati o utjecaju strojnog rušena nadstrešnice ljetne kuhinje i drvarnice na kuću iz razloga što nije izvršeno osiguranje dokaza putem sudskog vještaka niti prije prvog rušenja, niti nakon drugog rušenja, a niti zatečenog stanja prije svih rušenja.

11.1. Na ročištu 26. studenog 2024. stranke su suglasno navele da nema potrebe usmeno saslušavati vještaka u ovome predmetu, te da nemaju drugih dokaznih prijedloga.

11.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim, objektivnim i danim sukladno pravilima struke budući da je isti logično i argumentirano odgovorio na sva pitanja koja su bila predmet vještačenja. U odnosu na prigovor tužitelja da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir oštećenja kuće koja su nastala u vidu pucanja zidova i stropova u prostorijama prizemne kuće uslijed djelovanja udarnih bušilica i bagera, za napomenuti je da se vještak u odnosu na takva oštećenja izjasnio u „napomeni“ na zadnjem listu nalaza i mišljenja i to na način da je naveo da se ne može očitovati o utjecaju strojnog rušenja na kuću iz razloga što nije izvršeno osiguranje dokaza putem sudskog vještaka niti prije prvog rušenja, niti nakon drugog rušenja, a niti zatečenog stanja prije svih rušenja. Ovo obrazloženje vještaka kao logično prihvaća i ovaj sud pogotovo stoga što je od prvog rušenja 20. listopada 2007. do vještačenja na licu mjesta prošlo tri godine i što se radi o kući građenoj šezdesetih godina prošlog stoljeća (što proizlazi iz spisa P-679/2012), a notorna je činjenica da starost i kvaliteta gradnje objekta također utječu na njegovo stanje, pa je bez prethodnog osiguranja dokaza nemoguće sa sigurnošću utvrditi jesu li pukotine u zidovima posljedica rušenja ili ne.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je rušenjem dijela objekta tužitelja od strane tuženika, tužitelju svakako nastala šteta, a što ni sam tuženik

P n -

1 1

7 /

2 0

2 4 -

u svom iskazu nije osporavao. Utvrđeno je također da se radi o običnoj šteti odnosno o umanjenju imovine tužitelja, sukladno čl.1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, u nastavku: ZOO).

13. Sud je nadalje utvrdio i to da je tuženik na temelju čl.27. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, u nastavku: ZV) odgovoran za nastalu štetu budući da je rušenjem 20. listopada 2007. i 2. veljače 2008. samovlasno smetao posjed tužitelja, a što proizlazi i iz ovosudnog rješenja broj P-2423/2008 od 15. siječnja 2009. koje se odnosi na smetanje od 2. veljače 2008. iako je identično smetanje posjeda bilo i 20. listopada 2007. s tim što tužitelj u odnosu na isto nije u zakonskim rokovima tražio posjedovnu zaštitu.

14. Prema odredbi čl.1045. st.1. ZOO, tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14.1. Prema odredbi čl.1085. st.1. ZOO odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je st. 2. propisano da ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Prema st. 3. kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, dok st. 4. propisuje da će se naknada u novcu dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Dakle, iz citirane odredbe čl. 1085. ZOO-a proizlazi da se imovinska šteta popravlja prije svega uspostavom stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala (naturalna restitucija), te odgovarajućom naknadom štete u novcu ukoliko nije moguće uspostaviti prijašnje stanje ili ga nije moguće uspostaviti na način da se u cijelosti otkloni šteta. Dakle, naturalna restitucija je prvenstveni (osnovni) oblik popravljanja štete.

15. Uzimajući u obzir navedeni zakonski propis, utvrđeno je da tužitelj tužbeni zahtjev nije postavio sukladno istome. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti je uopće predlagao dokaze na okolnost da se utvrdi postoji li ili ne postoji mogućnost uspostave prijašnjeg stanja na način da se šteta otkloni u cijelosti ili djelomično pa da bi njegov zahtjev za isplatom u novcu bio osnovan kao što nije naveo ni koje su to okolnosti koje ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja pa da bi mu se naknada štete mogla dosuditi u novcu.

15.1. Unatoč tome, sud je, uzimajući u obzir činjenična utvrđenja u ovom postupku, utvrdio da uspostava prijašnjeg stanja nije moguća u odnosu na štetu koja je nastala rušenjem dijela objekta koji je prešao među građenjem dakle onih dijelova koji su se nalazili na tuženikovoj čestici jer bi to značilo da bi tužitelj uspostavom prijašnjeg stanja ponovno imao dijelove svoje nekretnine na nekretnini tuženika, čime bi ga uznemiravao u pravu vlasništva, a što bi bilo u suprotnosti s ovosudnom presudom broj P-679/2012 (ranije P-203/2008) od 3. prosinca 2012. kojom je naloženo tužitelju GA da ukloni zid s k. č. br. [katastarska čestica] i da preda tuženiku ŽA uzurpirani dio čestice. Dakle, tužitelj je za taj dio štete mogao ili uzeti za sebe srušeni materijal (ako bi bio još iskoristiv i ako bi to bilo moguće) ili potraživati vrijednost materijala u novcu, što tijekom postupka nije tražio. Sud je utvrdio da tužitelju ne pripada ni naknada štete u vidu vrijednosti izvedenih radova nakon prvog i drugog rušenja, a što prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka KA iznosi 3.052,89 eura

P n -

1 1

7 /

2 0

2 4 -

(zbroj vrijednosti izvedenih radova nakon oba rušenja) iz razloga što je tužitelj u trenutku kada je sam uspostavljao prijašnje stanje već bio nesavjestan odnosno nepošten jer je znao da stanje uspostavlja na tuđoj nekretnini budući da je iskolčenje k. č. br. [katastarska čestica] provedeno još prije prvog rušenja (objašnjeno pod točkom 10.2. obrazloženja ove presude), a i tužba radi zaštite od uznemiravanja u predmetu broj P- 679/2012 je podnesena 21. siječnja 2008. Za napomenuti je i to da bez obzira što je ovosudnim rješenjem broj P-2423/2008 od 15. siječnja 2009. utvrđeno da je tuženik ŽA smetao posjed tužitelja GA na način da je uklonio žičanu ogradu, metalne stupove i porušio zid, navedenim rješenjem nije bila naložena uspostava prijašnjeg stanja pa da bi tužitelj na taj način opravdao pravo na naknadu štete u vidu vrijednosti izvedenih radova.

15.2. U odnosu na štetu koja je rušenjem tužitelju eventualno nastala na ostatku objekta koji se nalazi unutar njegove međe, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da uspostava prijašnjeg stanja nije moguća odnosno da ne postoje okolnosti koje opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Stoga njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete u novcu nije osnovan iz razloga što uspostava prijašnjeg stanja predstavlja prvenstveni i obvezatan oblik popravljanja štete kao što je ranije i navedeno.

16. Za napomenuti je i to da su neosnovani navodi tužitelja iz tužbe da je vlasništvo na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], na kojem se nalazio objekt koji je prelazio među, stekao dosjelošću i građenjem, budući da je ovosudnom presudom broj P-679/2012 odbijen njegov protutužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na 48/618 dijela k. č. br. [katastarska čestica].

17. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi trošak postupka sukladno čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je, prema vrijednosti predmeta spora dosuđen trošak u iznosu 2.000,00 eura, a koji trošak obuhvaća sastav odgovora na tužbu 100 bodova prema T.br. 8.1., zastupanje na ročištima 4.3.2009., 7.4.2009., 20.10.2010., 22.3.2011., 26.11.2024., 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1., nazočnost na očevidu 1.7.2009. (odgođen krivnjom tužitelja koji iako uredno pozvan nije pristupio očevidu zbog čega nije bio omogućen pristup nekretnini) i 25.11.2010., 100 bodova svaki prema T.br.9.t.7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), te pripadajući PDV u iznosu 400,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će se o tom dijelu troška odlučiti posebnim rješenjem.

Osijek, 20. prosinca 2024.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

P n -

1 1

7 /

2 0

2 4 -

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika