REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-267/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Nataši Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. UJP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva stečenog dosjelošću, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 13. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Maje Buljan Gržetić, odvjetnice u Rijeci i zamjenice zz tuženice IJP, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, dana 20. prosinca 2024. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da su 1-tužiteljica UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u ¼ dijela, 2-tužiteljica UJP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u ¼ dijela i 3-tužiteljica IJ iz [adresa], u 2/4 dijela, vlasnice dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji dio ima površinu od 3538 m² te je označen na skici lica mjesta u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Vidmar Nenada od 8. prosinca 2022. godine rozim slovnim oznakama A-AH-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-AA-AB-AC-AD-AE-AF- AG i ispunom roze boje.“

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„a što u odnosu na cijelu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], predstavlja 3538/784696 dijela, pa je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, dužan trpjeti da se u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava vlasništva na tom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sa imena tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, u korist tužiteljica i to 1-tužiteljice UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u ¼ dijela, 2-tužiteljice UJP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u ¼ dijela i 3-tužiteljice IJ iz [adresa], u 2/4 dijela.“

III. Nalaže se tuženici REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB 52634238587, da tužiteljicama UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], UJP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i IJ iz [adresa], roku od 15 dana nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.221,66 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljice EJ i IJ su nekadašnjem Općinskom sudu Crikvenici podnijele tužbu u kojoj navode da su, računajući tu i posjed svojih prednika, već više od sto godina u posjedu dijela katastarske čestice [katastarska čestica], šuma, livada, Božin plan, površine 1257 čhv, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela u površini od 2.000,00 m2. One da su tu nekretninu koristile i obrađivale prema njenoj gospodarskoj namjeni. Osnutkom katastarskog operata 1953.g. dio te katastarske čestice – Skorupov plan – stan i dvorišta tj. zgrada i dvorište površine 200 m2 i pašnjak površine 1800 m2 – u k. o. [katastarska općina] da je bio upisan u posjedovni list broj 433 na ime EJP (otac tužiteljica) iz [adresa] godine 1991. temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Senju broj O-10/91 a posjed tog dijela predmetne z.k. čestice da je prenijet u posjed tužiteljica, svake u ½ dijela uz pojašnjenje da se radi o posjedu zgrade, dvorišta i pripadajućeg pašnjaka, sve u jednoj cjelini. Međutim, već od 22. veljače 2010.g. tuženik da je temeljem provedenog upravnog postupka nadležnog državnog tijela i po prijavi Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Senju, broj Z-356/10 izvršio upis vlasništva cijele predmetne kat. čestice u svoje vlasništvo, pa tako uključio i dio iste u posjedu i vlasništvu tužiteljica, a da o svemu tome nije obavijestio tužiteljice, ovo iako su one bile u katastru upisane kao posjednice prijepora. Ističu da je riječ o nezakonitom postupanju tužene. Saznavši za navedeno tužiteljice da su se dana 11. studenog 2014.g obratile ODO u Crikvenici sa zahtjevom za mirno rješenje spora temeljem čl. 186. ZPP-a ali da sa tim zahtjevom nisu uspjele već je tužena dopisom od 30. siječnja 2015.g. uputio tužiteljice na pokretanje parničnog postupka. Obzirom na današnju površinu predmetne katastarske čestice i površinu prijepora od 2.000 m2 tužiteljice da sebe smatraju vlasnicima u ½ dijela te katastarske čestice. Stoga, predlažu da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da su tužiteljice, svaka u ½ dijela, vlasnice ½ dijela katastarske čestice broj [katastarska čestica] šuma, livada, Božin plan u površini od 1257 čhv, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega da je tužena dužna trpjeti da tužiteljice na temelju te presude ishode upis navedenog dijela predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime i vlasništvo, sve uz nalaganje tuženoj da tužiteljicama naknadi parnične troškove.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da se tužbeni zahtjev odnosi na dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da bi dio nekretnine mogao biti samostalna stvar, odnosno stvar u prometu da uz tužbu mora biti priložen parcelacijski elaborat odobren od nadležnog ureda za katastar. Kako takav parcelacijski elaborat nije priložen uz tužbu to da tužbeni zahtjev nije postavljen u skladu s odredbom čl. 10. st.2., 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama. Nadalje, ističe da se tužena kao vlasnik predmetne nekretnine upisala temeljem zakona, a prije upisa na tuženu nekretnina da se nalazila u društvenom vlasništvu. Stoga, tužena ukazuje na to da bi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na zemljištu u društvenom vlasništvu tužiteljice trebale dokazati posjedovanje i uživanje kako svoje tako i svojih prednika do 06. travnja 1941.g., ovo u kontinuiranom trajanju od 40 godina, ne računajući pritom vrijeme trajanja I. svj. rata. Naime, nakon 06. travnja 1941.g. pa do odluke ustavnog suda RH U-I-1053/97 i dr. od 17. studenog 1999.g. (Narodne novine broj 137/99 od 14. prosinca 1999.g.) rok za dosjelost da nije mogao teći jer su prijeporne nekretnine bile općenarodna imovina na kojoj da se vlasništvo nije moglo steći dosjedanjem. Stoga, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica uz dosudu joj parničnih troškova.

3. Tijekom postupka umrla je tužiteljica EJ pa su na njezino mjesto stupile i postupak preuzele njezine nasljednice UJ i UJP.

4. Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici je dana 12.12.2018. pod posl.br. P- 1649/15 donio presudu u ovoj pravnoj stvari kojom je tužbeni zahtjev tužiteljica odbijen kao neosnovan. Navedena presuda je povodom žalbe tužiteljica ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl.br. Gž-483/2019-2 od 18.4.2019. i premet je vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. Nastavno je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Gr 1 102/2021-2 od 24.2.2021. temeljem svrsishodne delegacije za postupanje u ovom predmetu određen Općinski sud u Puli-Pola.

6. U tijeku ovog postupka izvršena je parcelacija k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] geodetskim elaboratom za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta izrađenim u svrhu evidentiranja izvedenog stanja ceste broj 483/2020 te je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parcelirana na novonastale čestice k. č. [katastarska čestica], a nekretnina koja je predmet spora nalazi se na novonastaloj k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina].

7. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20.2.2024. tužiteljice predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi da su tužiteljice vlasnice dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji dio ima površinu od 3538 m² te je označen na skici lica mjesta u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Vidmar Nenada od 8. prosinca 2022. godine rozim slovnim oznakama A-AH-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-AA-AB-AC-AD-AE-AF-AG i ispunom roze boje, a što u odnosu na cijelu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], predstavlja 3538/784696 dijela, pa je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, dužan trpjeti da se u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava vlasništva na tom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sa imena tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, u korist tužiteljica.

8. U dokaznom postupku pročitani su, odnosno izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Senju posl. br. O-10/91, ZK izvadak (str. 4, 5, 8, 9, 14, 63), izvod iz katastarskog plana (str. 6,7), skica premjeravanja (str. 10), povijesni pregled stanja (str. 11,13), izvod iz katastarskog plana (str. 12,15), prijepis posjedovnog lista (str. 16), posjedovni list (str. 17), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (str. 18), zahtjev za mirno rješenje spora (str. 19), povijesni ZK izvadak (str. 29-36), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Senju posl. br. O-10/91 od 28.2.1991. (str. 38), geodetski nalaz stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tihomira Šubata od 1.9.2016. (str. 52-59), iskazi svjedoka TJ, SJ, tužiteljica IJ i UJ (saslušana kao svjedok), uvid u fotografije (str. 162), povijesni ZK izvadak (str. 146-155), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Nenada Vigmara od 8.12.2022. (str. 195-209), dopuna nalaza i mišljenja istog vještaka od 17.3.2023. (str. 226-227), povijesni ZK izvadak str. (241-257), preslik zbirke isprava zemnoknjižnog odjela Senj posl. br. Z-356/10, rješenje o nasljeđivanju JB Vesne Ćuzele iz Rijeke, posl. br. O-647/2023 od 14.4.2023. (str. 285-290).

9. Tužbeni zahtjev tužiteljica je djelomično osnovan.

10. Uvidom u zk. Izvadak i povijesni zk izvadak (str 4-5, 8-9, 14, 29-36, 241-255, 262-274 spisa), utvrđeno je, u bitnom, da je u zemljišnim knjigama ovoga suda zk. odjel Senj vlasnikom (nekadašnje) k. č. br. [katastarska čestica] šuma, livada, Božin Plan površine 660 rali, 1257 hvati iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena Republika Hrvatska, u cijelosti i to od 22. veljače 2010.g. dok je prethodno ta nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo sa nosiocem prava korištenja GPŠG Delnice, OOUR uzgoj i zaštita šuma Senj.

11. Nadalje, uvidom u povijesni zk izvadak na str. 146-153 spisa utvrđeno je da je u tijeku postupka geodetskim elaboratom za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta izrađenim u svrhu evidentiranja izvedenog stanja ceste broj 483/2020 k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parcelirana na novonastale čestice k. č. [katastarska čestica], a nekretnina koja je predmet spora nalazi se na novonastaloj k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]. K. č. br. [katastarska čestica] upisana je u zemljišne knjige kao šuma Sniježnjak površine784.696 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Republike Hrvatske.

12. Uvidom u izvode iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (list 6 - 7, 12 i 15 spisa) i skicu premjeravanja (list 10 spisa), razvidan je prostorni smještaj nekadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Uvidom u povijesne preglede stanja, DGU, Odjel za katastar nekretnina Senj od 18. rujna 2013.g. i 19. veljače 2015.g. (list 11 i 13 spisa), utvrđeno je da je osnutkom katastaskog operata 1953.g. dio k. č. [katastarska čestica] (Skorupov plan – stan i dvorište sa 200m2 i pašnjak 1800m2 površine) u k. o. [katastarska općina] bila upisana u posjedovni list broj 433 na imenu EJP iz [adresa] da bi 1991.g. temeljem rješenja Općinskog suda u Senju br. O-10/91 cio posjed bio prenijet na IJ i EJ, svaku u ½ dijela. Međutim, 2011.g. upravno tijelo da je po prijavi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju broj Z- 356/10 izvršilo upis vlasništva za cijelu predmetnu česticu pa tako i za dio iz posjedovnog lista 433 sa imena IJ i EJ u vlasništvo RH. Nadalje, iz navedenih isprava slijedi da je od osnutka katastra 1953.g. k. č. br. [katastarska čestica] (Lokva – livada sa 83m2) upisana u posjedovni list 433 na ime BJ, Ivanov, Skorupov dolac 25/ 187 a 1991.g. temeljem rješenja Općinskog suda u Senju br. O- 10/91 ta nekretnina da je prenijeta na IJ i EJ, svaku u ½ dijela, time da to stanje nije promijenjeno.

14. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broja 433 k. o. [katastarska općina] (list 16 - 17 spisa), utvrđeno je da su na dan 4.4.2011. te na dan 2.8.2012. u posjedovnom listu br. 433 za k. o. [katastarska općina] posjednicama, između ostalih i k. č. br. [katastarska čestica] Skorupov plan, pašnjak površine 1800m2 i zgrada i dv. površine 200m2 bile upisane EJ i IJ, svaka u ½ dijela.

15. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Senju posl.br. O-10/91 od 28. veljače 1991.g. (list 38 spisa) utvrđeno je da je to rješenje donijeto u ostavinskom postupku vođenom iza pok. BJ te da su njime nasljednicama ostavitelja temeljem zakona, a glede nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 24/60 dijela, proglašene njegove kćerke IJ i EJ, svaka u ½ dijela.

16. Svjedokinja TJ, rođena 1927. godine, u iskazu je navela da tužiteljice poznaje od rođenja te da joj je poznato kako je riječ o nekretnini na tzv. Plani. Dodala je da joj je poznato i to da je ta nekretnina još od oca tužiteljica, koji se zvao BJ. Naime, tužiteljice da su dugo dolazile i obilazile prijepornu nekretninu, pojasnivši da bi U, odnosno obitelj tužiteljica, ljeti na tom zemljištu držali blago kojeg da su imali dosta. Osim toga, na tom zemljištu da su imali i sagrađenu kuću a za koju svjedokinji nije poznato tko ju je sagradio time da se dobro sjeća kako je ispred te kuće jedna kruška. U toj kući da su se rodile tužiteljice, njihov otac te i djed tužiteljica po ocu. Pored kuće obitelj tužiteljica da je tu mila i zemlje i pašnjaka. Nema saznanja o tome da bi itko ikada osporavao obitelji tužiteljica da bi predmetna nekretnina bila njihova. Nakon smrti oca tužiteljice da su naslijedile predmetnu nekretninu, a svjedok GJ da također ima saznanja vezano uz predmetnu nekretninu.

17. Svjedok GJ, rođen 1935. godine, u iskazu je naveo da je on rođen u [adresa], mjestu bliže mora i to u blizini [adresa] a poznato mu je o kojem zemljištu je riječ u predmetnoj pravnoj stvari dodavši da se prijepor nalazi na tzv. "Božinoj Plani". Pojasnio je da su nekada tako živjeli da bi kroz četiri ljetna mjeseca, radi blaga, odlazili na " ČJ" gdje da je bilo hladnije. Jednako tako i obitelj tužiteljica da je odlazila na " ČJ" na svoje zemljište gdje su imali i kuću i to kuću na kat s time da se u prizemlju držalo blago a na katu su boravili ukućani. Prisjetio se da je obitelj tužiteljica imala dva konja i dvije – tri krave. Otac tužiteljica BJ da se koristio sve do smrti kućom na "Božinoj Plani", jednako kao i majka tužiteljica I. Osim navedene kuće obitelj tužiteljica da je tu imala i zemlje odnosno dvorišta i pašnjaka ali se svjedok o površini tog zemljišta nije mogao određeno izjasniti. Predmetno zemljište da nije ograđeno prema susjednom zemljištu, a svi da su bili blizu jedan do drugoga, time da se na terenu točno znalo čiji je koji dio zemljišta. Tužiteljice da su naslijedile svoje roditelje te su na "Božinu Planu" odlazile i nakon smrti svojih roditelja. Nema saznanja o tome da bi itko ikada dolazio i branio obitelji tužiteljica da se koriste predmetnom kućom i zemljištem na "Božinoj Plani", ovo kao niti njihovim roditeljima ili im govorio da ono ne bi bilo njihovo. Svjedok da je 1959.g. odselio u Rijeku, nakon čega da više nije odlazio na "Božinu Planu".

18. Tužiteljica IJ, rođena 1944. godine, u svom je iskazu navela da je njen pradjed ŠJ na predmetnoj nekretnini podigao baraku. Nije se mogla izjasniti kada je njen pradjed ŠJ rođen, ali poznato joj je da je njegov sin, odnosno njen djed po ocu LJ rođen u navedenoj baraci još 1898.g. te da je preminuo 1959.g. Djed Ivan da je otišao raditi u Ameriku gdje je zaradio novac da bi sagradio zidanu kuću na "Božinoj Plani" te šternu i štalu ali i kuću u [adresa] uz more. Otac drugotužiteljice EJP da je također rođen na "Božinoj Plani" i to 25. srpnja 1912. godine time da je i ona sama rođena u toj kući. Nije joj točno poznato odakle pradjedu predmetno zemljište na kojem je podigao baraku ali zna da je pored njenog pradjeda bilo još četvero braće koji su razdijelili zemljište koje su držali u posjedu, a njena obitelj da je predmetno zemljište u posjedu držala kroz dvjesto godina. Iako predmetno zemljište nije ograđeno prema susjednom zemljištu na terenu da se ipak točno znalo što je od koga. Uz navedenu kuću da su imali i zemljište na kojem su sadili krumpir te bi godišnje imali prinos od 4 do 5 tona krumpira a tu su držali i blago pa su tako imali dva konja, tri krave, dvadeset do trideset ovaca i koze. Obzirom da je uz more tijekom ljetnih mjeseci bila velika suša to da bi sa blagom odlazili na Planu tijekom tih ljetnih mjeseci, dakle tamo da ne bi boravili tijekom cijele godine. Pored kuće da su imali dvorište površine oko 200m2, a kako su kuće svih obitelji bile jedna do druge, pašnjaci da su bili malo dalje, nekih sto do dvjesto metara od kuća, time da je cjelokupno zemljište koje su držali površine oko 2000m2. Međutim, kada je na uviđaju na licu mjesta vidjela sve to, da je "razrovano" kao da su tenkovi prošli, da kuće u kojoj se rodila više nema, da je dobro da se nije trebala pozvati prva pomoć. Kuću na Božinoj Plani da je njena obitelj koristila do 1991.g. kada je njen otac umro. Ona da je i nakon toga jednom do dva puta godišnje obilazila prijepor a njena sestra, obzirom da je bila u Sv. Jurju, da bi sa mužem češće obilazila prijeporno zemljište. Ona da je osobno na prijeporu posljednji put bila još jednom nakon uviđaja na licu mjesta provedenog u okviru ove parnice a prethodno tome na tom zemljištu da nije bila dvije godine. Tvrdi da im nitko nikada nije osporavao da bi predmetno zemljište bilo njihovo. Svugdje gdje se raspitivala to da je već trebalo preći u njihovo vlasništvo ali njima da je to valjda država oduzela.

19. Tužiteljica UJ, rođena 1964. godine, koja je u ovom postupku saslušana kao svjedok u fazi postupka dok je još bila živa njezina majka EJ je u svom iskazu navela da je Božina Plana naziv za cijelo jedno veće područje, a upravo na tom području nalazi se i sporna nekretnina koja je u posjedu njezine obitelji više od 200 godina. Bila je u posjedu njezinog pradjeda, prapradjeda, djeda kojega su naslijedile moja majka i njena sestra u jednakom dijelu. Njezina obitelj se svake godine iz priobalja zajedno sa svojim životinjama od 1. lipnja pa sve do 1. listopada selila u planinu gdje su životinje bile na ispaši, a oni su sijali žito, krumpir i sl. Na djelu predmetne nekretnine i to u ukupnoj površini od 2000 m2 njezina obitelj je imala kuću na kat zajedno sa šternom i štalom sa sjenikom. U toj kući je 1912. rođen je njezin djed BJ. To područje oko kuće bilo je površine od oko 200 m2 ali ono što je bitno za napomenuti je da su osim toga obrađivali i još dio predmetne parcele od cca 1800 m2. Osim te parcele za koju je njezin djed bio upisan u posjedovnom listu na dio nekretnina bio je upisan kao vlasnik, a što su naslijedile njezina majka i teta. Pored njihove kuće bilo je još otprilike 6, 7 kuća. Neki od tih susjeda su im i rođaci, a svi su inače susjedi iz istog sela u priobalju Skorupov dolac. Na fotografijama na strani 162 spisa pojašnjava da se na njima vidi stara štala, šterna. Na četvrtoj fotografiji po redu vide se njezin djed i baka sa planinarima koji su tu često navraćali budući se njihova kuća nalazi na putu prema nacionalnom parku. Na petoj fotografiji vidi se njezin djed pored kuće, na šestoj fotografiji je baka sa jednom planinarkom pored kuće, na sedmoj i osmoj fotografiji su njezini roditelji pored šterne, na devetoj fotografiji pored kuće ona i njezin bratić dok se na desetoj fotografiji je ona pored prizemlja kuće, dok je u produžetku obnovljena kuća djedovog nećaka, na daljnjoj fotografiji vide se njezin djed i mama kako obrađuju krumpir, na dvanaestoj fotografiji vidi se dio štale i velika kruška koja je predstavljala među između njihove kuće i kuće našeg nećaka (nova obnovljena kuća). Navodi da je cijeli svoj život, budući je astmatičar, svakoga ljeta boravila na predmetnoj nekretnini. Dok nije išla u školu tamo je bila i po šest mjeseci. Dobro joj je poznato da je sporni dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] oduvijek bio u posjedu njezine familije dugi niz godina, sigurno 200 godina. Na skici premjeravanja sa lista 10 spisa pojašnjava da je BJ AJ, djedov nećak. Ranije sam je opisala da se njegova kuća vidi na fotografiji broj deset. Na predmetnoj skici geometar je prikazao njihov posjed kuće, šterne i štale, ali nije prikazao dio parcele koji su koristili za sadnju i košnju. Navodi da se tužiteljica IJ rodila upravo u kući koja je predmet spora, a njezina majka da se rodila u priobalju. Pok. BJ je njezin djed, on je otac tužiteljica EJ i E. Od kada je predmetna nekretnina u posjedu njezine obitelji nitko im taj posjed nije osporavao, nitko im nije branio posjed. Točno se znalo što je čije, budući da su i drugi susjedi pored njih imali svoje nekretnine. Bili su u neometanom posjedu sve do 2010. kada je novi susjed, odnosno osoba koja je kupila parcelu do njihove, a prodao ju je djedov nećak AJ, srušio krov njihove kuće. Kako su htjeli podignuti tužbu protiv tog novog susjeda uočili su da u vlasničkom listu njezina majka i teta nisu upisane kao vlasnice, iako su u posjedovnom listu bile upisane sve do 2013. Tada smo saznali da se kao vlasnik upisala RH. U tom postupku u kojem se država upisala kao vlasnik, ali i kao posjednik njezina majka i teta nisu imale saznanja, nitko ih nije obavijestio. Jako dobro poznajem predmet ovoga prijepora budući da je tamo na neki način stanovala od moje treće godine i provela djetinjstvo. Njezini baka i djed aktivno su se selili u turnusima od po šest mjeseci na predmetnu nekretninu sve do 1984. Nakon toga u kuću su povremeno odlazili ostali, ona, njezina mama, teta odlazili su roštiljati, pregledati kuću. Za vrijeme rata se tamo se nije moglo dolaziti, a nakon rata odlazili su samo povremeno.

20. Na uviđaju na licu mjesta održanom dana 1.7.2016. utvrđeno je da se unutar prijepora nalazi kamena kuća vidljivo starije gradnje bez krova a za koju su tužiteljice ustvrdile da je riječ o nekadašnjoj štali. Također, utvrđeno je i to da dio prijepora zahvaća i ograđeno dvorište susjednog objekta te da se na istom u donjem lijevom kutu nalazi i pomoćni objekt istog susjednog gospodarstva.

21. Stalni sudski vještak geodetske struke Tihomir Šubat u pisanom je nalazu i mišljenju (list 52 – 59 spisa), naveo da se prijepor nalazi u sjevernom dijelu k. o. [katastarska općina] i to u predjelu zvanom Skorupov plan. Na održanom uviđaju na licu mjesta tužiteljica da je kao prijepor pokazala površinu čije je krajnje točke definirao numeričkim oznakama, redom pokazivanja. Nakon izvršene geodetske izmjere, te usporedbe istog sa katastarskim podacima vještak ustvrđuje da se pokazani prijepor, odnosno površina unutar oznaka 1-6-2-3-4-5-1 nalazi na dvije parcele; - južni dio prijepora ili površina definirana oznakama 1-6-4-5-1 unutar koje se nalazi susjedni pomoćni objekt i dio susjednog dvorišta da iznosi 81m2 te se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a preostali – sjeverni dio prijepora unutar oznaka 2-3-4-6-2 da je dio k. č. [katastarska čestica] površine 189 m2. Predmetne parcele da su u zk. odjelu suda u k. o. [katastarska općina] upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] šuma, livada, površine 660 j 1257 čhv u vlasništvu RH te k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška], kuća br. 165 a , cisterna i dvorište površine 275 u vlasništvu ŽJ. Stoga, vještak primjećuje da se osim predmetne k. č. [katastarska čestica] unutar pokazanog prijepora nalazi i nepredmetna k. č. [katastarska čestica]. Zaključno, vještak dostavlja i grafički prikaz prijepora (list 57 – 59 spisa).

22. Usmeno obrazlažući pisani nalaz i mišljenje na ročištu održanom dana 19. rujna 2018.g. vještak Šubat je ustrajući u svemu kod pisanog nalaza i mišljenja istakao da se nalaz i mišljenje temelje u potpunosti na podacima izmjere a u skladu s prijeporom kojega da su tužiteljice pokazale u naravi. Također, istakao je da su u nalazu dati svi dokazi te fotografije na kojima je vidljivo što su tužiteljice pokazale kao prijepor. 23. Sud u cijelosti prihvaća vještačenje provedeno po vještaku geodetske struke Tihomiru Šubatu, jer je isto provedeno stručno i objektivno, kao i jer su saslušanjem vještaka otklonjene sve primjedbe na provedeno vještačenje.

24. Međutim, u ponovljenom postupku nakon ukidbene odluke, kao i s obzirom na činjenicu da se postupak sada vodi pred drugim sudom, a i s obzirom da je tijekom postupka došlo do parcelacije k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dana 26.9.2022. proveden je novi uviđaj na licu mjesta te je provedeno i novo geodetsko vještačenje po vještaku Nenadu Vidmaru.

25. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Nenada Vidmara od 8.12.2022. utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] geodetskim elaboratom za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta izrađenim u svrhu evidentiranja izvedenog stanja ceste broj 483/2020 k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parcelirana na novonastale čestice k. č. [katastarska čestica], a nekretnina koja je predmet spora nalazi se na novonastaloj k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina]. k. č. br. [katastarska čestica]. Vještak navodi da je tužiteljica prilikom očevida na licu mjesta pokazala prijepor. Utvrđeno je da se prijepor nalazi u mjestu [adresa], a proteže se sjeverno od kuće na adresi [adresa]. Prijepor pokazan po tužiteljici prilikom očevida nalazi se dijelom na predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], a dijelom na susjednoj kč. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Na skici lica mjesta (prilog br. 2, str. 202 spisa) rozim oznakama A-B-C-D-E-F-AH i ispunom žute boje prikazan je prijepor pokazan po tužiteljici prilikom uviđaja koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a njegova površina iznosi 109 m2. Rozim slovima oznakama A-AH-F-G-H-I-J-K-L-M- N-O-P-R-S-T-U-V-Z-AA-AB-AC-AD-AE-AF-AG i ispunu roze boje prikazan je prijepor pokazan po tužiteljici prilikom uviđaja koji se nalazi na predmetnoj nekretnini kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a njegova površina iznosi 3.538 m2. Predmet na kč. br. [katastarska čestica] upisan je u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao šuma, snježnjak u vlasništvu Republike Hrvatske. Kč. br. [katastarska čestica] upisana je u zk ul. [broj ZK uloška] kao kuća br. 165A, cisterna, dvorište i pomoćna zgrada [adresa], a kao vlasnik je upisan NJ. Usporedbom stvarnog stanja na terenu temeljem geodetske izmjere s kopijom katastarskog plana za k. o. [katastarska općina], stvarno stanje na terenu (položaj, međa) ne odgovara kopiji katastarskog plana što je vidljivo na skicama lica mjesta (prilog br. 2 i prilog br. 3, strana 202,203 spisa).

26. Tužiteljice su u podnesku od 16.1.2023. predložile da se vještak očituje u kojem je postupku i od koje početne kč. nastala kč. br. [katastarska čestica], kao i koliki je to (idealni) alikvotni dio utuženih površina posjeda tužiteljica prijepor na tim dvjema kč. [katastarska čestica] u odnosu na ukupnu površinu istih.

27. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Nenada Vidmara od 17.3.2023. utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (danas [adresa]) nastala 1977. godine, te je vještak u prilogu dostavio skicu premjeravanja iz 1997. godine na kojoj je prikazana dioba kojom su od izvorne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (danas [adresa]) nastale kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (danas [adresa]). Udio prijepora na kč. br. [katastarska čestica] iznosi 3538/784696, a na kč. br. [katastarska čestica] iznosi 109/1069.

28. Nakon dopune nalaza i mišljenja geodetskog vještaka tužiteljice su u podnesku od 20.2.2024. konačno uredile tužbeni zahtjev i to samo u odnosu na kč. br. [katastarska čestica], koja je nastala parcelacijom od kč. [katastarska čestica], dok su odustale od daljnjih tvrdnji glede kč. br. [katastarska čestica] koja zapravo niti u tužbi od 26.3.2015. nije bila predmet tužbenog zahtjeva, pa se o istoj i ne može raspravljati u ovoj parnici.

29. Tuženica u podnesku od 25.1.2023. navodi da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] šuma i da je prije uknjižbe prava vlasništva Republike Hrvatske ova nekretnina u zemljišnim knjigama dolazila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Goransko- Primorsko šumsko gospodarstvo Delnice – OOUR uzgoj i zaštita šuma Senj. Pored navedenog, 25.10.2022. u zemljišnim knjigama je u odnosu na ovu katastarsku česticu zabilježeno i proglašenje zaštićenog područja, park prirode Velebit. Navodi da je čl. 49 st. 2. Zakona o šumama SRH, koji je stupio na snagu 31.5.1977. propisano da se nad šumama i šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Ta odredba je sadržana u Zakonu o šumama i nakon prijenosa šuma i šumskog zemljištva u društvenom vlasništvu, u vlasništvu Republike Hrvatske 23.10.1990., sve do 12.1.2000. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske.

30. O pitanju stjecanja prava dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu, Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) je već više pita zauzeo stajalište, primjerice u rješenju broj Rev 221/2024-2 od 12.2.2024. u kojem je izražen stav da kada su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90 - dalje: ZID ZŠ), onda odredbe toga Zakona, a niti Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kojom je ukinuta odredba čl. 55. st. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 52/90 - dalje: ZŠ) nisu od utjecaja na mogućnost stjecanja vlasništva tih nekretnina dosjelošću u razdoblju dok su te nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva. Šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u režimu društvenog vlasništva postale su vlasništvo Republike Hrvatske stupanjem na snagu ZID ZŠ. Odredbom čl. 55. st. 2. ZŠ bilo je propisano da na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću. Ta odredba, a kao što je prethodno rečeno, ukinuta je prije navedenom Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Dakle, a što je ujedno i odgovor na prigovor tuženice, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kao i odredba čl. 55. st. 2. ZŠ odnose se isključivo na mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu u razdoblju nakon što su šume i šumsko zemljište postale državno vlasništvo.

31. Također, o pitanju stjecanja prava dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu VSRH je već zauzeo pravno shvaćanje, primjerice u odluci posl.br. Rev 1424/2021 od 4.1.2022. gdje je između ostalog rečeno:

„O stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ovaj sud je izrazio shvaćanje u više odluka (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.). Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 ), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999.“.

32. To je ujedno i odgovor na prigovor tuženice iz odgovora na tužbu da se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu ne može računati i vrijeme posjedovanja u razdoblju 6.4.1941. do 8.10.1991., donosno da je dosjedanje trebalo biti dovršeno do 6.4.1941.

33. O tom pravnom pitanju već se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5. studenoga 2019. i dr. a ono glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

34. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine Republike Hrvatske“, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

35. Nakon toga je ZV-om u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

36. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. (odluke br. U- I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

37. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske) na koje se revident i poziva, ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

38. Prema pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava iznesenom u pobrojanim odlukama „u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

39. Posljedično tome, kasnije izmjene ZV-a odnosno donošenje Odluke Ustavnog suda ne mogu imati negativnog utjecaja na tužiteljevo već stečeno pravo vlasništva, a u konkretnom slučaju, ne bi se vrijeđala vlasnička prava tuženice na predmetnoj nekretnini, budući da ona kao država nema privatni, već javni interes.

40. Iz provedenih dokaza, posebice iz iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka, kao iz isprava u spisu je utvrđeno da su tužiteljice osobno i putem svojih pravnih prednika u nesmetanom posjedu prijepora na današnjoj k. č. br. [katastarska čestica] od 3538 m2 još od prije 1898. godine, s obzirom da je u posjedu bio već pradjed tužiteljice IJ, da se u kući koja je na toj nekretnini 1898. rodio djed tužiteljice IJ – LJ, da se 1912. tamo se rodio i otac tužiteljice IJ – BJ, te da se i ona tamo rodila 1944., da su na toj nekretnini (na dijelu te nekretnine) imali kuću, štalu i šternu, da su dio obrađivali i sadili razne vrste povrća, dok su dio koristili za ispašu stoke, da su prednici tužitelja periodično, barem četiri mjeseca godišnje živjeli u toj kući i a tom području boravili sa stokom, da je tužiteljica na uviđaju pokazala prijepor i međe (stabla, suhozidi, ostaci suhozida) što je sve prikazano u nalazu i mišljenju vještaka Borisa Vidmara i priloženim fotografijama na strani 204-209 spisa, da su tužiteljice u spis dostavile i album sa fotografijama na strani 162 spisa, od koji su neke i stare crno bijele fotografije na kojima se vide štala, kuća, šterna, njiva, vide se njihovi preci (bake, djedovi, roditelji) i one same na prijeporu, ispred kuće, kako obrađuju njivu itd…, da je i prema povijesnom posjedovnom listu od osnutka katastarskog operata 1953. kao posjednik predmetne nekretnine bio upisan BJ, otac tužiteljica IJ i EJ, da su nakon njegove smrti 1991. kao posjednice upisane tužiteljice EJ i IJ koje su ostale upisane kao posjednice sve do 2011. godine kada je kao posjednik upisana Republika Hrvatska, da je iz skice premjeravanja iz 1977. godine nedvojbeno da je posjednik dijela tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] bio BJ pok. LJ. Stoga je utvrđeno da su tužiteljice osobno i putem svojih pravnih prednika u posjedu prijepora najkasnije od 1898. do danas, dakle više od 126 godina.

41. Poštenje tužiteljica se predmnijeva, tuženica tijekom postupka nije dokazala, jer to ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, da bi posjed tužiteljica i njihovih pravnih prednika bio nepošten, tim više što je posjed i dugi niz godina bilo upisan u katastarskom operatu, a tužiteljice su tek 2010. godine saznale da nekretnina nije upisana kao njihovo vlasništvo.

42. OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468) ili za nekretnine posebnih kategorija vlasnika (države, crkve, općina) 40 godina (prema paragrafu 1472).

43. Slijedom navedenog, a s obzirom da je utvrđeno da su tužiteljice u poštenom pojedu prijepora najkasnije od 1989. godine, to su putem svojih pravnih prednika protekom četrdesetogodišnjeg roka posjedovanja 1938. godine na temelju odredbe iz paragarafa 1472 OGZ-a dosjelošću stekle pravo vlasništva prijepora pa je valjalo tužbeni zahtjev usvojiti u dijelu u kojem je predloženo da sud utvrdi da su tužiteljice vlasnice dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji dio ima površinu od 3538 m² te je označen na skici lica mjesta u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka geodetske struke Vidmar Nenada od 8. prosinca 2022. godine rozim slovnim oznakama A-AH-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-AA-AB-AC-AD- AE-AF-AG i ispunom roze boje.

44. Tužbeni zahtjev je valjalo kao neosnovan odbiti u dijelu u koji glasi: "a što u odnosu na cijelu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], predstavlja 3538/784696 dijela, pa je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, dužan trpjeti da se u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava vlasništva na tom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sa imena tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, u korist tužiteljica …“.

45. To iz razloga jer je sukladno odredbi čl. 36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje ZV) suvlasništvo definirano kao vlasništvo više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su alikvotno (idealno) određeni, a između suvlasnika vlasništvo je podijeljeno po obujmu a ne po sadržaju što znači da svaki suvlasnik ima istodobno sve vlasničke ovlasti (pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari) ali samo u veličini svoje kvote.

46. Dakle, ukoliko je neka osoba vlasnik točno određenog (realnog) dijela neke nekretnine a tužiteljice su vlasnice 3.538 m2 zemljišne površine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tada one ne mogu biti suvlasnice određenog idealnog dijela nepodijeljene nekretnine jer je, kao što je već navedeno, suvlasništvo po svojoj definiciji pravo vlasništva više osoba na nepodijeljenoj stvari.

47. Odluka o trošku parničnog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP). S obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, tužiteljice s tužbenim zahtjevom nisu uspjele u razmjerno neznatnom dijelu, a u vezi tog dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni parnični troškovi. Stoga je tuženica u cijelosti obvezna naknaditi parnični trošak tužiteljicama.

48. Tužiteljicama je sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/13, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, u daljnjem tekstu Tarife) priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova prema tbr. 32.; sastav tužbe 100 prema tbr. 7.1.; sastav četiri obrazložena podneska od 10.7.2015., 7.2.2017., 16.1.2023. i 3.5.2023. po 100 bodova za svaki podnesak prema tbr. 8.1.; sastav podnesaka od 5.9.2019. i 20.2.2024. po 50 bodova za svaki podnesak prema tbr. 8.3. jer se po tbr.8.1. ima pravo na trošak najviše četiri obrazložena podneska, a za svaki daljnji ponesak po tbr. 8.3.; sastav podnesaka od 10.11.2015., 21.3.2017., 22.2.2022., 20.4.2022. i 6.5.2022. po 25 bodova prema tbr. 8.4.; zastupanje na očevidu i ročištima od 28.9.2015., 1.7.2016., 19.9.2018., 29.11.2018., 9.11.2021., 3.3.2022. i 13.11.2024. po 100 bodova za svako ročište prema tbr. 9.1. i 9.7.; zastupanje na očevidu od 4.3.2016. i ročištu 25.10.2018. po 25 bodova za svaki očevid i ročište prema tbr. 9.5. jer su očevid i ročište odgođeni prije početka raspravljanja; za sastav žalbe od 18.12.2018. 125 bodova prema tbr. 10.1., dakle ukupno 1700 bodova, što s uvećanje od 10 za zastupanje više osoba iznosi 1870 bodova, a uz vrijednost boda od 2 EUR i PDV od 25% iznosi 4.675,00 EUR.

49. Tužiteljicama je priznat materijalni trošak provedenih uviđaja i mjerničnih vještačenja u ukupnom iznosu od 1.321,03 EUR, te trošak sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 225,63 EUR. Stoga sveukupno trošak tužiteljica iznosi 6.221,66 EUR.

50. Tuženica je u cijelosti odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

51. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli, 20. prosinca 2024.

Sudac

Milena Blagonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu 2. tuženici po zz