Ovr-2837/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja HADUN d.o.o., OIB: 22821554688, Koprivnica, Ulica Sokolska 1, zast. po pun. Josip Mađarić, odvjetnik u OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika ELIZABETA PROMET d.o.o., OIB: 84067933841, Solin, Kapljuc 7, zast. po pun. Boženko Lozo, odvjetnik u OD Lozo & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ovrhe, 20. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 20. studenog 2024. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku pokrenutom kod Financijske agencije 5. studenog 2024. na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Ana Romac pod posl. br. Ovrv-19337/2024 od 19. rujna 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

i

z a k lj u č i o j e

I. Upućuje se ovršenik u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja HADUN d.o.o., OIB: 22821554688, Koprivnica, Ulica Sokolska 1, na temelju osnove za plaćanje – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Ana Romac pod posl. br. Ovrv-19337/2024 od 19. rujna 2024., a koji Zahtjev je predan Financijskoj agenciji dana 5. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine, dok se iz sadržaja podneska ima zaključiti da ovršenik traži da se ovrha proglasi nedopuštenom.

2. U svom prijedlogu ovršenik navodi kako nije imao saznanja da je protiv njega pokrenut ovršni postupak niti da je znao da je ovrhovoditelj izdao vjerodostojne isprave temeljem kojih je pokrenut ovršni postupak te da je tek po zaplijeni sredstava s računa saznao za postojanje rješenja o ovrsi, zbog čega je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prigovor protiv rješenja o ovrsi. Dalje kazuje kako je iz postupanja ovrhovoditelja prije i tijekom ovršnog postupka vidljiva prijevarna namjera ovrhovoditelja da neosnovano prisvoji sredstva i imovinu ovršenika te da upravo iz te prijevarne namjere i postupanja proizlazi vjerojatnost da će bez odgode ovrhe ovrhovoditelj sredstva sakriti ili na drugi način učiniti nedostupnima ovršeniku odnosno da ovršenik kasnije neće moći od ovrhovoditelja ostvariti povrat onoga što bi mu se provedbom ovrhe oduzelo. Ovršenik ističe kako je predmetno rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojnih isprava – tri navodna računa ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 105.052,02 eura za koje tvrdi da su nevjerodostojni i izdani za tražbine koje ne postoje. Po kazivanju ovršenika, ovrhovoditelj i ovršenik su bili u odličnom poslovnom odnosu u kojem mu je za isporučenu robu isplatio 365.640,00 eura, i to na temelju 25 računa koji su plaćani istog dana po izdavanju ili najkasnije prvi idući radni dan uz su dostavu putem e-maila i koji su svi istog dizajna za podjednako naručene količine, dok su tri „sporna“ računa različiti po više osnova. Naime, različiti su po dizajnu od ranije, a i kasnije, izdanih računa te su naznačeni kao račun/otpremnica dok su svi ostali nazivani račun. Osim toga, na svih 25 ranijih računa kao način otpreme je navedeno osobno preuzimanje, a na tri sporna računa naznačeni su brojevi otpremnice što nije bila dotadašnja praksa između stranaka. Ovršenik dalje ističe kako nikada nije niti naručio niti primio robu navedenu na tri sporna računa, niti je primio račune te da isti nisu proknjiženi od strane ovršenika i slijedom toga nije koristio pravo na odbitak pretporeza. Također navodi kako je nad njim od rujna do prosinca 2023. godine proveden porezni postupak u kojem je Porezna uprava preuzela njegovu cjelokupnu dokumentaciju među kojom nisu tri sporna računa te da se upravo u povodu tog postupka u dva navrata obratio ovrhovoditelju sa zahtjevom za dostavom njegovih konto kartica radi provjere i eventualne usklade, međutim ovrhovoditelj se na te zahtjeve oglušio. Konačno, ovršenik ukazuje sudu da su tri sporna računa izdana za količine koje znatno premašuju sve dotadašnje narudžbe ovršenika i u prilogu dostavlja dva računa za robu koju je naručio u istom razdoblju koje tumači na način da je usporedbom cijena razvidna je i ogromna razlika u cijenu po kg, a sporne su i navodne naručene količine jer ovršenik nema velike skladišne prostore gdje bi naručenu robu mogao skladištiti. Po tvrdnji ovršenika, razvidno je da je ovrhovoditelj s prijevarnom namjerom izdao sporne račune i da je s ciljem pribavljanja imovinske koristi na štetu ovršenika pokrenuo ovršni postupak pa takvo ponašanje ukazuje na opravdanu sumnju da ovršenik kasnije neće moći vratiti sredstva. Stoga ovršenik smatra da su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe budući je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, kao i ispunjenje dodatnog uvjeta iz čl. 65. Ovršnog zakona. Ovršenik osobito ukazuje sudu da se radi o izrazito velikom novčanom iznosu od 105.052,00 eura što predstavlja iznos koji ugrožava postojanje, opstojnost i poslovanje ovršenika, a posljedično i radna mjesta zaposlenih i da će se vjerojatno morati zadužiti te da je iz tog razloga nužno ukinuti rješenje o ovrsi kako bi vratio zaplijenjena sredstva dok po ovrhovoditelja, u tom slučaju, nema štetnih posljedica budući će sredstva svakako biti izdvojena i ovršenik njima neće moći raspolagati.

Ovršenik nastavno predlaže sudu donijeti rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja postupka u povodu podnesenog prijedloga za povrat u prijašnje stanje odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi.

Dana 28. studenog 2024. ovršenik dopunjuje svoj podnesak u kojem navodi kako je saznao da postupanje ovrhovoditelja nije izolirani slučaj već da predstavlja uhodani način poslovanja ovrhovoditelja jer je stupio u kontakt s drugim trgovačkim društvima koji su se našli u istom položaju kao i ovršenik odnosno protiv kojih je ovrhovoditelj također pokrenuo ovršne postupke na temelju krivotvorenih isprava odnosno računa. Ovršenik ukazuje na ovršni postupak koji je ovrhovoditelj pokrenuo protiv drugog trgovačkog društva Ekos d.o.o., a koji je okončan povlačenjem prijedloga i obustavom iz razloga, kako tvrdi ovršenik, što je protiv odgovorne osobe ovrhovoditelja podnesena kaznena prijava temeljem koje je pokrenut kazneni postupak pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici i kako ovršenik ističe u podnesku, već je sedam drugih poslovnih subjekata podnijelo kaznene prijave protiv gđe U. Zaključno, ovršenik navodi da ovrhovoditelj nastoji ostvariti nepripadnu materijalnu korist na štetu ovršenika te još jednom moli sud da donese rješenje kojim se će se naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

3. Zaključkom od 9. prosinca 2024. ovrhovoditelj je pozvan da se u roku od 3 dana od primitka istog očituje u odnosu na prijedlog ovršenika radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva. U svom podnesku ovrhovoditelj navodi kako su prijedlog za povrat u prijašnje stanje te prigovor neosnovani te se referira na navode ovršenika u odnosu na iste što u ovom postupku nije predmet raspravljanja niti je relevantno za donošenje odluke.

Nadalje, ovrhovoditelj ističe kako ovršenik niti u jednom trenu ne pojašnjava da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Ovrhovoditelj dostavlja i bilješke uz financijske izvještaj u kojima je vidljiva vrijednost imovine ovršenika te da ovršenik ima 13 zaposlenika, stoga ponovno navodi kako ovršenik nema osnova tražiti odgodu ovrhe, a niti povrat u prijašnje stanje i predlaže da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prigovor odbaci kao nepravovremen, a o odgodi ovrhe odluči na način da istu ne odgodi. Podneskom od 9. prosinca se ovrhovoditelj očitovao o dopuni prijedloga ovršenika od 28. studenog 2024. u kojem iznosi kako ostaje pri ranijim tvrdnjama te kako se i dalje protivi ovršenikovim prijedlozima, a posebno obzirom ovršenik nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe ili povrat u prijašnje stanje i još jednom ističe da predlaže da prijedlog za povrat u prijašnje stanje i prigovor odbaci kao nepravovremen, a dok o odgodi ovrhe odluči na način da istu ne odgodi.

4. Dana 10. prosinca 2024. ovršenik dostavlja podnesak kojim se osvrće na podnesak ovrhovoditelja od 2. prosinca 2024. za koji ističe kako je u cijelosti bespredmetan budući je isti usmjeren na očitovanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i podnesenom prigovoru na rješenje o ovrsi. Ovršenik naime nije u cijelosti siguran zbog čega je ovrhovoditelj dostavljao financijske izvještaje ovršenika, ali pretpostavlja da je za cilj imao dokazati ovršenikove velike prihode i veliku dobit pa da stoga ne može trpiti štetu od provedbe ovrhe. Ovršenik ukazuje kako je stav ovrhovoditelja potpuno promašen jer neovisno o tome koliko netko posjeduje, provedbom ovrhe za bilo koji iznos za čiji povrat nije izgledan, predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Osim toga, ovršenik naglašava kako iznos od 105.000,00 eura predstavlja veliki iznos u mjeri da svakom subjektu pa i ovršeniku predstavlja prijetnju nastavku poslovanja i dovodi ga u opasnost od stečajnog postupka i gubitka radnih mjesta. Ovršenik ponovno ukazuje da je ovrhovoditelj ovršni postupak proveo na temelju krivotvorenih poslovnih isprava, zbog čega se protiv odgovorne osobe ovrhovoditelja vodi kazneni postupak te da će, ukoliko se ne odgodi prijenos, biti počinjeno kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, te ističe da, ukoliko je ovrhovoditelj spreman krivotvoriti poslovne isprave i poduzeti sve radnje radi provedbe ovršnog postupka, jasna je opasnost da će biti spreman zaplijenjena sredstva otuđiti i učiniti nedostupnim ovršeniku u kasnijem postupku. Ovršenik ponavlja da je učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete koja vjerojatnost proizlazi iz prijevarnog postupanja ovrhovoditelja kako prema ovršeniku, tako i prema drugim trgovačkim društvima.

5. Prijedlog ovršenika nije osnovan.

6. Odredbom čl. 210 st. 1 Ovršnog zakona („Narodne Novine" 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje OZ), propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 ovog Zakona, prema Odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agencija da odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u st 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. Odredbama čl. 65. st. 1. toč. od 1.-10. OZ-a taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a nakon što sud utvrdi da su obje pozitivne pretpostavke, objektivni i subjektivni uvjet za odgodu ovrhe, ispunjeni.

8. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu.

9. U svezi s iznesenim, što se tiče objektivnog razloga za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem prijedloga za povrat u prijašnje stanje ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl.65. st.1. toč.2. OZ- a.

10. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo paušalno navodi da traži odgodu ovrhe jer se radi o izrazito velikom novčanom iznosu koji predstavlja iznos koji ugrožava postojanje, opstojnost i poslovanje ovršenika, a posljedično i radna mjesta svih zaposlenih i da će se radi osiguranja nastavka poslovanja vrlo vjerojatno morati zadužiti, a povrat kojeg zajma će znatno opteretiti poslovanje ovršenika. Nadalje, navodi ovršenika kako se protiv odgovorne osobe ovrhovoditelja vodi kazneni postupak i da postoji sedam podnesenih kaznenih prijava, ovaj sud ne može cijeniti budući su podnesene u drugim predmetima, a sam ovršenik ne navodi kako je i sam poduzeo bio kakvu radnju usmjerenu na kazneni progon ovrhovoditelja. Dakle, ovršenik svoje tvrdnje o nastanku nenadoknadive ili teško nadoknadive štetu ne potkrepljuje nikakvim dokazima. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl.65. st.1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

11. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

12. U odnosu na proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a. Čl. 53. st. 1. OZ-a propisano je kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t.7. i t. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Čl. 55. OZ-a propisano je kako ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. Ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbeni razlog iz čl. 50. t. 7. Obzirom da u tom slučaju sud nema ovlasti proglasiti ovrhu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, valjalo je u skladu s odredbom članka 55. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

14. Odlučujući o zahtjevu ovršenika za naknadom troška sud je u skladu s odredbom čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22114/22.,155/23, dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odnosno u skladu s odredbom članka 14. OZ-a, imajući u vidu da ovršenik nije uspio u postupku, odbio zahtjev ovršenika za naknadu troška te odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

15. Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troška, ovaj sud sukladno čl.14. st.4. OZ-a, nije priznao ovrhovoditelju trošak sastava odgovora na prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke, međutim stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka pa je stoga sud mogao i bez očitovanja ovrhovoditelja donijeti odluku u konkretnom predmetu, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 20. prosinca 2024.

SUDAC

Stipe Masle

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a za Županijski sud.

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- FINA Split

- u spis