Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Ovr-1633/2024-4

Z A K L J U Č A K

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Ines Kundić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Adriane Budan, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupana po punomoćniku Ivanu Zoriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika GŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Neli Bezjak, odvjetnici u Rijeci, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 20. prosinca 2024.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka i rješenja pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-3872/04 od 21. prosinca 2007. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a u svezi članka 210. st. 2. Ovršnog zakona da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika od 5. prosinca 2024. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za zapljenu i prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika GŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-3872/04 od 21. prosinca 2007., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je dana 29. listopada 2024. pokrenuo postupak izravne naplate dostavljanjem Financijskoj Agenciji osnove za plaćanje i to presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-3872/04 od 21. prosinca 2007.

2. Ovršenik je ovom sudu dana 5. prosinca 2024. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu ovrhe navodeći da je prisilna naplata nedopuštena iz razloga zastare. Ovršenik prvenstveno ističe da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 1.044,58 eura sa kamatama tekućim od 26. travnja 2023. godine do namirenja tužiteljice, kao i trošak opomene u iznosu od 100,00 kn sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2003. pa do namirenja tužiteljice te nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 938,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po navedenoj stopi od 21. prosinca 2007. pa do namirenja tužiteljice, a sve to u roku od 15 dana. Nadalje, navodi da iz očevidnika svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 27. studenog 2024. proizlazi da iznos za naplatu, odnosno zapljenu po predmetnoj osnovi-presudi Pn-3872/04 iznosi 3.838,89 eura od čega iznos od 1.057,85 eura predstavlja glavnicu a iznos od 2.603,46 eura kamatu a iznos od 177,58 eura trošak. Navodi da je nastupila zastara ovrhovoditeljeve tražbine jer da ovrhovoditelj od dana pravomoćnosti i ovršnosti predmetne presude odnosno od dana 27. siječnja 2008. pa do dana 29. listopada 2024. u 11,00 sati kada je isti podnio zahtjev za izravnu naoplatu novčane tražbine na temelju gore citirane presude nikada prije nije pokrenuo postupak utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine temeljem predmetne presude što je razvidno iz očevidnika svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od dana 27. studenog 2024. godine pod točkom 108-izravna naplata-presuda Pn-2576/07-datum i vrijeme primitka 29. listopada 2024. Slijedom navedenog da je evidentno da ovrhovoditelj u ovoj ovršnoj stvari nije bio ovlašten tražiti ovrhu (izravnu naplatu) na temelju ovršne isprave-odluke suda-Pn-3872/04 poglavito iz razloga što je predmetna tražbina iz predmetne ovršne isprave zastarjela jer je protekao desetogodišnji rok propisan zakonom, unutar kojega je ovrhovoditelj imao mogućnost ostvariti odnosno naplatiti svoju tražbinu od ovršenika. Ovršenik predlaže da se donese rješenje kojim se proglašavaju nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava sa računa GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-3872/04 od 21. prosinca 2007 te da se rješenje dostavi Financijskoj Agenciji po službenoj dužnosti.

3. Ujedno ovršenik predlaže odgodu izdavanja naloga bankama za zapljenom i prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika a temeljem citirane presude, jer da su ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. točka Ovršnog zakona, jer da je ovršenikova financijska situacija takva da njegova egzistencija te egzistencija njegove obitelji ovisi o njegovim primanjima, a koja primanja su dostatna za podmirivanje osnovnih životnih potreba poput stanarine, režija, hrane i troškova zdravlja, a da bi provedba ovrhe dovela ovršenika u situaciju nemogućnosti podmirivanja osnovnih potreba što bi ozbiljno ugrozilo njegovu egzistenciju i egzistenciju njegove obitelji. Nadalje da se ovršenik nalazi u lošem zdravstvenom stanju, a njegovo liječenje da zahtjeva značajne financijske izdatke koji uključuju troškove lijekova, specijalističkih pregleda i redovitih terapija. Provedba ovrhe da bi onemogućila pravodobno i kontinuirano medicinsku skrb, što bi moglo dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja i nesumnjivo izazvati nenadoknadivu štetu. Slijedom iznesenog da je ovršenik dokazao pretpostavku za odgodu ovrhe te predlaže da sud donese rješenje da se nalaže financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za zapljenu i prijenos zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3872/04 od dana 21. prosinca 2007. godine.

4. U odgovoru na prijedlog koji je zaprimljen dana 19. prosinca 2024. ovrhovoditelj se protivi prijedlogu ovršenika u cijelosti te ga smatra u cijelosti neosnovanim kako i prigovor zastare koji je ovršenik istaknuo. Navodi da je temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3872/2004 od dana 21. prosinca 2007. godine ovrhovoditelj ranije pokrenuo ovršni postupak te da je doneseno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. Ovr-4175/2008 te da isti postupak i dalje traje. Slijedom svega navedenog da je nesporno i sasvim razvidno da prigovor zastare nije opravdan, da su radnje podnesene unutar zakonskog, te da su navodi tužitelja da je ovrha nedopuštena jer je došla u zastaru u potpunosti neosnovani. Da valja istaknuti kako su u odnosu na ovršenika, prethodno navedeni ovršni postupci pokrenuti prije isteka roka zastare. Nadalje, tuženik ističe kako je upravo pokretanjem odgovarajućih postupka pred sudom, nadležnim tijelima u svrhu osiguranja, utvrđenja i namirenja svoje tražbine, protiv tužiteljice nastupio prekid zastare u smislu čl. 241. ZOO-a. Slijedom svega navedenog da je nesporno i sasvim razvidno da prigovor zastre nije opravdan, da su radnje podnesene unutar zakonskog roka, te da su navodi ovršenika, da je prijedlog odnosno zahtjev ovrhovoditelja za izravnu naplatu nedopušten jer je došlo do zastare, u potpunosti neosnovani. Da s obzirom da je prijedlog paušalan te usmjeren na odugovlačenje postupka i izbjegavanja podmirenja dugovanja, ovrhovoditelj predlaže sudu da prijedlog ovršenika odbije kao neosnovan. Obzirom na sve izneseno, ovrhovoditelj predlaže da sud odbije prijedlog ovršenika kao neosnovan i da nastavi s postupkom s obzirom da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

5. Temeljem odredbe članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 dalje OZ) nakon što primi obavijest od tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik je ovlašten predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u stavku 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a).

5. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika razvidno je da je ovrhovoditelj 29. listopada 2024. podnio predmetni zahtjev protiv ovršenika Financijskoj Agenciji Rijeka temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-3872/04 od 21. prosinca 2007.

6. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pn-3872/04 od 21. prosinca 2007., razvidno je da je tužena GŠ iz [adresa], dužna platiti tužiteljici " CROATIA OSIGURANJE" d.d. Filijala za osiguranje transporta i kredita Zagreb, Zagreb, Miramarska 22, iznos od 7.870,39 kn zajedno sa zateznim kamatama po stopi iz Zakona o zateznim kamatama koje teku od 26. travnja 2003 godine pa do namirenja tužiteljice, kao i trošak opomene u iznosu 938,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po navedenoj stopi od 21.12.2007 pa do namirenja tužiteljice, a sve to u roku od 15 dana.

7. Odredbom čl. 52. st. 1. i st. 3. OZ-a određeno je da ako je žalba (odnosno u ovom slučaju prijedlog) izjavljen iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i toč. 9. do 11 OZ-a, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu (prijedlog) ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (na odgovarajući način pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava) nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

7.1. Ovrhovoditelj je u cijelosti osporio žalbene navode ovršenika odnosno u odgovoru na prijedlog navodi da je nesporno i razvidno da prigovor zastare nije opravdan i da su radnje poduzete unutar zakonskog roka te da su navodi tužitelja da je ovrha nedopuštena jer je došla u zastaru u potpunosti neosnovani. Da su u odnosu na ovršenika, prethodno navedeni ovršni postupci pokrenuti prije isteka roka zastare. Nadalje, tuženik ističe kako je upravo pokretanjem odgovarajućih postupka pred sudom, nadležnim tijelima u svrhu osiguranja, utvrđenja i namirenja svoje tražbine, protiv tužiteljice nastupio prekid zastare u smislu čl. 241. ZOO-a te predlaže sudu da prijedlog ovršenika odbije kao neosnovan.

8. Nadalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -10. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

9. Podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik je iskoristio pravno sredstvo protiv izravne naplate novčane tražbine, međutim po ocjeni ovoga suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, slijedom čega nije ispunjen drugi kumulativno određeni uvjet za odgodu ovrhe. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće. Vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete bi trebalo dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe, međutim ovršenik izuzev uopćenog postavljanja prijedloga nije dostavio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da ne postoji način reparacije te štete na neki drugi način.

10. Slijedom navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ, to nema zakonske mogućnosti odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na prijedlog ovršenika pa je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 20. prosinca 2024.

Sudac

Ines Kundić

Sudski savjetnik

Adriana Budan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa rješenja pismeno u tri primjerka putem ovog suda.

Protiv ovog zaključka nije dozvoljen pravni lijek (članak 11 stavak 5 OZ-a).

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- Financijskoj Agenciji