Poslovni broj P-1482/2024-8

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51 410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužiteljice VM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i rasprave zaključene 7. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Alena Ivkovića, odvjetnika iz Rijeke, a u odsutnosti tuženika te objave 20. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj 306-842/2004, sklopljenog dana 09. rujna 2004. godine između tužiteljice i tuženika u dijelu koji glasi:

„Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetpetposto) jednokratno.“

II. Tuženik dužan je tužiteljici isplatiti iznos od 1.445,08 EUR sa zateznom kamatom propisanom čl. 29. st .2. Zakona o obveznim odnosima od 14.09.2004. do isplate.

III. Tuženik dužan je tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.356,18 EUR sa zateznom kamatom propisanom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od 20.prosinca 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika sklopila 9. rujna 2004. ugovor o stambenom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Temeljem navedenog ugovora tužiteljici da je isplaćen iznos od 877.063,55 kn što predstavlja protuvrijednost od 183.000,00 CHF od čega je 866.100,26 kn isplaćen prodavatelju nekretnine dok je iznos od 10.963,29 kn tuženik zadržao s osnova obrade kredita. Ugovor o kreditu da je tuženi na unaprijed pripremljenom obrascu, a da tužiteljica nije imala apsolutno nikakvu mogućnost utjecati na sadržaj odredbi ugovora. Tužiteljici kao potrošaču da je bilo nametnuto plaćanje neodređene i nedefinirane naknade za obradu kredita bez ikakvog navođenja troškova niti iznosa pojedinog troška koji je banka imala. Ističe da je ništetna odredba čl. 5 Ugovora o kreditu primjenom odredbi čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) pa predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je odredba čl. 5. Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i pravnog prednika tuženika jasna i razumljivo sastavljena te da je tužiteljica mogla procijeniti ekonomske i pravne posljedice koje iz sporne ugovorne odredbe za nju proizlaze. Naknada za obradu kredita da je prije sklapanja ugovora o kreditu bila javno objavljena u Tarifi naknada tuženika. Navodi da prije sklapanja ugovora tužiteljici kao potrošaču nisu zatajeni nikakvi troškovi. Načelo transparentnosti kako ga predviđa Direktiva 93/13 EEZ ne zahtjeva da se konkretni troškovi povezani s konkretnim uslugama pa tako i s uslugama obrade kredita prikažu na način na koji to ističe tužiteljica, odnosno da tuženik detaljno navede što čine troškovi obrade kredita. Nadalje se tuženik poziva i na Direktivu 2008/48 EZ Europskog parlamenta i vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanje izvan snage Direktive vijeća 87/102/EEZ u kojoj su navedene informacije koje se prije sklapanja ugovora trebaju pružiti potrošaču, koje moraju biti jasno i sažeto definirane te predviđaju obvezu informiranja potrošača u ukupnom iznosu koji plaća potrošač. Konačno ističe da naplata naknade za obradu kredita nije zabranjena niti jednim propisom koji se može primijeniti na ugovorni odnos između stranaka. Zaključno ističe prigovor zastare jer je sporna naknada naplaćena 14. rujna 2004. u iznosu od 10.963,29 kn (1.445,08 EUR) pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a ukoliko isti prihvati navodi da je tuženik postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužiteljica nema pravo za zatezne kamate prije podnošenja tužbe.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz sudskog registra za tuženika, isplatni nalog-obračun od 14. rujna 2004., otplatni plan, zahtjev za povrat troškova obrade odobrenja kredita i odgovor tuženika na zahtjev tužiteljice, ugovor o kreditu zaključen između tužiteljice, sudužnika Alena Ivkovića i pravnog prednika tuženika od 09. rujna 2004. i saslušanjem tužiteljice.

4. Ovosudnom presudom posl.br. P-786/2022-15 od 23.veljače 2023. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice, te je tuženik obvezan tužiteljici naknaditi parnični trošak. Po žalbi tuženika Županijski sud u Rijeci je rješenjem posl.br. Gž- 896/2023-3 od 11. rujna 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu te je predmet vratio sudu na ponovno suđenje uz uputu da se u daljnjem tijeku postupka sasluša svjedok UM, osobni bankar čije je saslušanje tuženik predložio u tijeku postupka. U ponovljenom postupku tuženi je podneskom od 4. listopada 2024. odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka UM te ovaj dokaz nije proveden.

5. Nesporna je činjenica da su tužiteljica, kao korisnik kredita, Alen Ivković kao sudužnik i pravni prednik tuženika sklopili ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini 9. rujna 2004. kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 183.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize pravnog prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana. U čl. 5. Ugovora stranke su ugovorile da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25% jednokratno, a korisnik kredita se obvezuje da će snositi sve troškove u vezi s izradom ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe te eventualno druge nuzgredne troškove.

6. Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka.

7. Prigovor zastare nije osnovan. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. Ugovora o kreditu koji se odnosi na trošak obrade kredita u iznosu od 1,25% jednokratno u skladu s odredbom čl. 328. ZOO kojom je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a što ukazuje na činjenicu da se pravo na isticanje ništetnosti može isticati i po proteku roka 5 godina od dana zaključenja ugovora, a da je rok za početak tijeka zastare određen pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost neke odredbe i od kada je stranka dužna u roku od 5 godina podnijeti tužbu radi isplate temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom. Kako je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica podnijela tužbu na utvrđenje ništetnosti i isplate istovremeno, neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika.

8. U odnosu na troškove obrade kredita u iznosu od 1,25% jednokratno sud utvrđuje da je odredba ovog ugovora nepoštena jer stranke ugovora o kreditu nisu o toj naknadi, odnosno trošku pregovarale, kao i o visini tog troška, a radi se o standardnom ugovoru o kreditu formuliranom od strane davatelja kredita pa se ta odredba ima smatrati nepoštenom. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao da se pregovaralo o toj naknadi, o njezinom naplaćivanju, tako i o visini troškova obrade. Tužiteljica je stavljena u položaj da mora platiti trošak obrade kredita, a da nije mogla utjecati na plaćanje ovog troška niti na visinu tog troška. Izostanak pojedinačnog pregovaranja u smislu nemogućnosti potrošača da utječe na sadržaj osporene odredbe čini tu odredbu ništetnom. U tijeku postupka tuženik nije dostavio dokaz na što se odnosi trošak obrade kredita a tužiteljica je snosila troškove pribave relevantne dokumentacije za odobravanje kredita, porezne prijave, platne liste, izvatka iz zemljišne knjige kao i procjene nekretnine. Da bi dobila kredit po sistemu "uzmi ili ostavi" tužiteljica je morala pristati na ovu nepoštenu odredbu pa je sud utvrđuje ništetnom jer je ista protivna odredbi čl. 81. st. 1. ZZP kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed bila formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2). Temeljem čl. 87. ZPP nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

9. Nesporno je u tijeku postupka, a to proizlazi i iz isplatnog naloga-obračuna pravnog prednika tuženika da je trošak obrade u iznosu od 10.963,29 kn naplaćen 14. rujna 2014. Stoga je ovaj iznos dosuđen tužiteljici sa zateznom kamatom temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO od dana kada je naplaćena naknada 14. rujna 2004. obzirom da je od toga dana tuženik bio nesavjestan jer je postupio protivno odredbi čl. 81. st. 1. i 2. ZZP suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a unaprijed je bila formulirana od strane tuženika i tužiteljica je mogla jedino pristati na tu odredbu ili odustati od dobivanja stambenog kredita.

10. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, tuženiku naložiti da naknadi parnični trošak tužitelju. Tužiteljici su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje na tri ročišta po Tbr. 9/1 za svako ročište 200,00 EUR, sastava podneska od 11. prosinca 2022. Tbr. 8/1 u iznosu od 200,00 EUR. Nadalje je tužiteljici priznat trošak PDV-a u iznosu od 250,00 EUR, a priznati su troškovi sudskih pristojbi na tužbu (53,09 EUR i presudu 53,09 EUR), tako da ukupni iznos parničnog troška dosuđenog tužiteljici iznosi 1.356,18 EUR.

11. Tužiteljici nije priznat trošak sastava zahtjeva od 29. travnja 2022. podnesenog prije tužbe temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer isti nije bio nužan za vođenje parnice obzirom da podnošenje tog zahtjeva nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, a također niti trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan za vođenje parnice.

U Opatiji, 20.prosinca 2024.

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika