Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3320/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Petar Kovačević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, protiv tuženika Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 11, OIB: 94833993984, radi ocjenjivanja i bodovanja ispita državne mature iz Hrvatskog jezika - Školski esej, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 13. prosinca 2024., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 20. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se odluka Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja od 15. srpnja 2024. godine, koju je tužiteljica zaprimila dana 15. srpnja 2024. godine putem e-maila u obliku elektronske poruke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 22. srpnja 2024. godine protiv odluke Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja od 15. srpnja 2024. godine, koju je tužiteljica zaprimila dana 15. srpnja 2024. godine putem e-maila u obliku elektronske poruke. Odluka je donijeta temeljem članka 43. stavka 7. Pravilnika o polaganju državne mature, a povodom prigovora tužiteljice na odluku (pisani odgovor) Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja HRVE6108 od 12. srpnja 2024. godine. U pisanom odgovoru je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja odbio prigovor tužiteljice od 11. srpnja 2024. godine, a koji prigovor je Centru podnesen putem sustava Postani student.

2. Tužiteljica u tužbi predlaže, imajući u vidu opseg nezakonitosti u postupanju tuženika opisan pod točkom IV. b) tužbe, te s obzirom na specifičnost ovog predmeta kao i opasnost od nastanka za tužiteljicu teške i nepopravljive štete, a u svrhu što hitnijeg rješavanja ovog predmeta, da čim prije provjeri vjerodostojnost tvrdnji tužiteljice o sadržaju i načinu zaprimanja spornog upravnog akta, te nakon toga bez dostavljanja tužbe na odgovor, obzirom da za isto nema potrebe, sporni upravni akt poništi obzirom na težinu nastupjelih povreda. Naime, Upravno vijeće Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja donijelo je dana 15. srpnja 2024. godine odluku u obliku elektronske poruke (dalje u tekstu: Pobijana odluka), kojom se odbija prigovor tužiteljice od 13. srpnja 2024. godine protiv Odluke Ispitnog povjerenstva HRVE6108 od 12. srpnja 2024. godine, a kojom odlukom je odbijen prigovor tužiteljice od 12. srpnja 2024. godine na ocjenjivanje i bodovanje ispita dijela mature pod nazivom – Hrvatski jezik – Školski sastavak (esej), zadatak HRV3 (pod A, B, C, D, E). Tužiteljica protiv Pobijane odluke temeljem odredbe članka 38. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24. - dalje: ZUS) podnosi ovu tužbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrede pravila postupka, kao i zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenih činjenica. Iz Pobijane odluke proizlazi da tužiteljica nije položila maturu iz hrvatskog jezika, pa posljedično tome da na temelju članka 5. stavka 1. Pravilnika o polaganju državne mature („Narodne novine", broj: 1/13, 41/19, 127/19, 55/20, 53/21, 126/21. i 19/23. - dalje: Pravilnik) nije položila državnu maturu pa samim time na temelju članka 1. stavka 2. Pravilnika tužiteljica nije završila gimnazijski program obrazovanja. Slijedom navedenog, kako je tuženik u odnosu na Pobijanu odluku postupao kao pravna osoba koja ima javne ovlasti riječ je o pojedinačnoj odluci kojom se odlučuje o pravima i obvezama tužiteljice, slijedom čega je riječ o upravnom aktu protiv kojeg je na temelju članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a dopušten upravni spor. Nadalje, odredbom članka 7. Pravilnika propisano je da ukoliko učenik nije zadovoljan odlukom Centra može u roku od jednoga dana od dana donošenja odluke podnijeti prigovor na odluku Centra Upravnom vijeću Centra koje donosi odluku u roku od dva dana od dana primitka prigovora. U odnosu na Poslovnik o radu Upravnog vijeća, a koji je predviđen Statutom, tužiteljica navodi da nije bila u mogućnosti provjeriti je li isti uopće donesen, te se upoznati sa sadržajem istog. Tužiteljica navodi da je člankom 98. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) određeno da se akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku te vlastoručnog potpisa ovlaštene službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela ili kvalificiranog elektroničkog potpisa ovlaštene službene osobe ili kvalificiranog elektroničkog pečata javnopravnog tijela. Iz samog uvida u Pobijanu odluku razvidno je da Pobijana odluka ne sadrži niti jedan element sadržaja propisan člankom 98. ZUP-a za sadržaj akta kojim se odlučuje o upravnoj stvari. Tako se Pobijana odluka ne sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja i upute o pravnom lijeku, niti je potpisana od ovlaštene službene osobe tuženika kao što ne sadrži niti službeni pečat tuženika. Nadalje, iako je člankom 24. Statuta određeno da o pitanjima iz svoje nadležnosti članovi Upravnog vijeća odlučuju na sjednicama, na kojima se vodi zapisnik, i da Upravno vijeće odlučuje većinom glasova ukupnog broja članova, a člankom 98. ZUP-a određeno da kada je upravnu stvar riješilo kolegijalno tijelo se na upravni akt navodi i dan sjednice na kojoj je stvar riješena, Pobijana odluka ne sadrži niti naznaku na kojoj, odnosno kada održanoj, sjednici Upravnog vijeća tuženika bi sadržana odluka bila donesena. Slijedom navedenog, tužiteljica ističe da je Pobijana odluka očito nezakonita već samo zbog oblika i sadržaja u kojem je donesena pri čemu se teška protupravnost iste očituje i u tome što uopće nije moguće utvrditi niti jesu li i koja su tijela kod službenika sudjelovala u donošenju iste, te predlaže da sud na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništi Pobijanu odluku. Iako tužiteljica smatra da bi Pobijanu odluku trebalo poništiti obzirom na sadržaj i formu u kojoj je donesena, tužiteljica u nastavku ukazuje sudu na očitu pogrešnu primjenu materijalnog prava i nepotpuno, te pogrešno utvrđene činjenice od strane tuženika, kao i ostale povrede prava tužiteljice. Punomoćnik tužiteljice je dana 16. srpnja 2024. godine u razdoblju od 12 do 13 sati pokušavao u službenim prostorijama tuženika sukladno članku 84. ZUP-a izvršiti razgledavanje spisa. Zbog neomogućavanja prava na razgledavanje spisa tužiteljica je dana 16. srpnja 2024. godine na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama tuženiku podnijela i zahtjev za pristup informacijama vezanim u svoj predmet. Obzirom na specifičnost predmeta ovog spora, tužiteljica u donosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava i nepotpuno, te pogrešno utvrđene činjenice od strane tuženika upućuje na navode iznijete u prigovoru tužiteljice protiv Odluke Ispitnog povjerenstva HRVE6108 od 12. srpnja 2024. godine, dok će se ovdje osvrnuti na najočitije povrede. Tužiteljica uvodno ističe da tuženik, odnosno ocjenjivač eseja nema diskrecijsko pravo u ocjenjivanju eseja na državnoj maturi, nego je način vrednovanja eseja propisan Ispitnim katalogom za državnu maturu u školskoj godini 2023./2024. hrvatski jezik od 29. rujna 2023. godine (dalje u tekstu: Ispitni katalog). Ispitnim katalogom je određeno da se školski esej boduje s 15 bodova, postupkom ponderiranja taj se broj množi s 2, te je moguće ostvariti ukupno 30 bodova. Esej treba imati najmanje 440 riječi. Vrednuje se s obzirom na pet sastavnica koje proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda za školski esej, i to 1. središnja tvrdnja, 2. argumentacija, 3. povezanost teksta, 4. upotreba rječnika, 5. pravopisna i gramatička točnost. U svakoj je sastavnici moguće ostvariti najviše 3 boda. U tablici 11. Ispitnog kataloga prikazana je ljestvica za bodovanje školskoga eseja i navedene su sastavnice, te opis postignuća. Tablicom 11. Ljestvice za bodovanje školskoga eseja određeno je da se esej za sastavnicu ocjenjivanja središnja tvrdnja boduje s 0 bodova, ako školski esej nema razrađenu središnju tvrdnju, a da se esej boduje s 1 bodom ako je središnja tvrdnja vrlo općenita i upućuje na površno poznavanje i razumijevanje djela u cjelini, te može imati sadržajne netočnosti. U razradi središnje tvrdnje nisu istaknute književne odrednice (književnopovijesne, tematske, idejne, stilske) koje su važne za esejski zadatak. Tablicom 11. Ljestvica za bodovanje školskoga eseja određeno je da se esej za sastavnicu ocjenjivanja argumentacija boduje s 0 bodova, ako je argumentacija izostala, a s 1 bodom ako je naveden samo jedan razrađen argument ili su navedena dva ili tri argumenta koji su slabo razrađeni i potkrijepljeni pojedinostima (citatima, parafrazama i primjerima), pri čemu se pokazuje vrlo površno poznavanje i razumijevanje djela u cjelini. Argumentacija se temelji na površnoj analizi zadanoga ulomka. Ne određuje se ili se pogrešno određuje važnost ulomka za smisao djela u cjelini. Nadalje, prilikom odlučivanja o prvom prigovoru tužiteljice Ispitno povjerenstvo je navelo cit: “utvrđeno je da nema osnove za povećanje broja bodova zbog toga što školski esej nema razrađenu središnju tvrdnju. Vaša argumentacija temelji se na površnoj analizi i površnom prepričavanju zadanih ulomaka ili djela u cjelini, usto ima i pogrešnih podataka iz čega je vidljivo nerazumijevanje polaznih ulomaka i djela u cjelini “ U obrazloženju Pobijane odluke navedeno je cit: „Središnja tvrdnja pogrešna je i ne pokazuje razumijevanje polaznih tekstova i djela u cjelini.” Slijedom navedenog iz same Pobijane odluke proizlazi da esej sadrži središnju tvrdnju, ali da ista ima netočnosti, te ne pokazuje razumijevanje polaznih tekstova i djela u cjelini. Tužiteljica ističe da su citirani navodi odluka tuženika upravo argumenti po kojima bi tužiteljica prema Ispitnom katalogu trebala biti ocijenjena s 1 bodom po svakoj od navedenih sastavnica ocjenjivanja (središnja tvrdnja i argumentacija). Radi jednostavnosti, tužiteljica želi istaknuti da tuženik prilikom obrazlaganja razloga za neocjenjivanje eseja tužiteljice navodi one elemente za ocjenjivanje iz Ispitnog kataloga temeljem kojih je predviđeno da se navedene sastavnice ocjenjivanja (središnja tvrdnja i argumentacija) boduju s po 1 bod svaka. Pored pogrešnog neocjenjivanja kako je to prethodno opisano, tuženik je i prilikom procjene o podobnosti eseja tužiteljice za ocjenjivanjem pogrešno primijenio materijalno pravo. Upravno vijeće u Pobijanoj odluci navodi: „Svaki esej za koji je procijenjeno da ostvaruje 0 bodova smatra se neispunjenim zadatkom i taj kriterij primjenjuju svi ocjenjivači.“ Takvo obrazloženje je prvenstveno nerazumljivo jer se ne podudara s pravilima bodovanja iz Ispitnog kataloga. Međutim ako bi ga se i pokušalo razumjeti proizlazilo bi da ukoliko pristupnik u odnosu na jednu sastavnicu ocjenjivanja eseja ostvari 0 bodova smatrat će se da nije ispunjen zadatak te se neće pristupiti ocjenjivanju preostalih sastavnica ocjenjivanja eseja, a što nije predviđeno Ispitnim katalogom. Tužiteljica ističe da je takvo shvaćanje tuženika u izravnoj suprotnosti s Ispitnim katalogom kojeg je donio tuženik. Ispitnim katalogom su izričito predviđene situacije kada se esej neće vrednovati i to: ako pristupnik nije odgovorio na zadane smjernice, ako nema dovoljan broj riječi (dopušteno je odstupanje 10% od donje granice zadanoga broja riječi), ako je esej napisan potpuno nečitkim rukopisom i ako je esej napisan velikim tiskanim slovima. S druge strane je Ispitnim katalogom za slučaj kada središnja tvrdnja nije razrađena predviđeno da se esej boduje s 0 bodova za sastavnicu ocjenjivanja središnja tvrdnja. Dakle, u konkretnom predmetu je u slučaju bodovanja eseja tužiteljice s 0 bodova za sastavnicu ocjenjivanja središnja tvrdnja i/ili argumentacija trebalo ocijeniti esej i za druge sastavnice ocjenjivanja, a ne naznačiti za esej neispunjen zadatak. Slijedom navedenog, tužiteljica ističe da je pobijana odluka, osim što je nezakonita zbog načina na koji je donesena, ujedno nezakonita, jer je donesena i suprotno pravilima ocjenjivanja predviđenim Ispitnim katalogom, slijedom čega tužiteljica predlaže da sud na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništi Pobijanu odluku. Stoga tužiteljica ističe da je Pobijana odluka nezakonita, jer ne sadrži niti ocjenu svih žalbenih razloga, a drugostupanjsko tijelo nije se moglo pozvati na razloge navedene u prvostupanjskom rješenju, jer ih ono također ne sadrži, a ujedno je i proturječno samo sebi i uopće ne sadrži obrazloženje, a u odnosu na što je tužiteljica ukazivala i drugostupanjskom tijelu. Slijedom svega navedenog, ističe se da je Pobijana odluka nezakonita zbog načina na koji je donesena, odnosno suprotno osnovnim pravilima upravnog postupka, a ujedno je nezakonita i jer je donesena suprotno pravilima ocjenjivanja predviđenim Ispitnim katalogom.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud, osobito obzirom na prirodu i obujam povreda, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništi Pobijanu odluku i to zbog opasnosti od nastanka za tužiteljicu teške i nepopravljive štete, u najkraćem mogućem roku.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik predlaže Naslovnom sudu da donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Kako je tužiteljica na drugom ispitnom roku školske godine 2023/2024. ponovno pristupila polaganju školskog eseja za predmet Hrvatski jezik, te esej sada uredno riješila, dok je ostale obvezne predmete položila na prvom ispitnom roku, čime je sada položila državnu maturu, stekla sva prava koja iz toga proizlaze (mogućnost daljnjeg obrazovanja, itd.), a pobijanim upravnim rješenjem nije povrijeđen zakon niti bilo koji podzakonski akt na štetu tužiteljice, tuženik smatra da ne postoji više pravni interes za daljnjim vođenjem ovih upravnih postupaka (dvije tužbe koje se vode pod Poslovnim brojevima, Us I-3320/2024-2 od 2. rujna 2024. godine i Us I-3647/2024-2 od 5. rujna 2024. godine).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, a posebice u prigovor tužiteljice od 11. srpnja 2024. godine (stranica 10 spisa), pisani odgovor Centra od 12. srpnja 2024. godine (stranica 11 spisa), prigovor tužiteljice od 13. srpnja 2024. godine (stranica 12-14 spisa), te svjedodžbu o položenoj državnoj maturi od 20. rujna 2024. godine (stranica 77-78 spisa).

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijane odluke Upravnog vijeća Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja od 15. srpnja 2024. godine, koju je tužiteljica zaprimila dana 15. srpnja 2024. godine putem e-maila u obliku elektronske poruke, a koja je sljedećeg sadržaja:

"Poštovani,

po Vašem Prigovoru na odluku Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Upravno vijeće Centra je sukladno članku 43. stavku 7. Pravilnika o polaganju državne mature donijelo sljedeću odluku:

„HRVE6108

Poštovani, ponovnim uvidom u Vaš esej, prema ljestvici za ocjenjivanje eseja objavljenoj u Ispitnome katalogu za Hrvatski jezik (https://www.ncvvo.hr/wp- content/uploads/2023/09/HRV-2024_novo.pdf), utvrđeno je da nema osnove za dodjeljivanje bodova. Središnja tvrdnja pogrešna je i ne pokazuje razumijevanje polaznih tekstova i djela u cjelini. Naime, Vi tvrdite da su V i E primjeri požrtvovnosti „trpljenjem teških tuđih situacija koje nemaju veze s njima, ali se teret stavlja na njih te drugi likovi smatraju da im one mogu razriješiti njihove probleme“. Ta tvrdnja nije točna jer požrtvovnost i žrtva nikako nisu sinonimi. Poanta požrtvovnosti upravo je u tome da likovi svojevoljno prihvaćaju i trpe određenu žrtvu. U eseju se ni na koji način ne iskazuje kako se V i E, jedna time što se počinje baviti prostitucijom, a druga time što je spremna udati se za čovjeka kojega ne voli, žrtvuju za svoje obitelji, a to je ono što je ključno i što treba biti tema eseja na kojoj onda počiva i središnja tvrdnja. Shodno tome, središnja se tvrdnja uopće ne razrađuje i izostaje samim time i argumentacija. U skladu s time, svaki esej za koji je procijenjeno da ostvaruje 0 bodova smatra se neispunjenim zadatkom i taj kriterij primjenjuju svi ocjenjivači.

Prigovor se odbija.“

8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, budući da ista nema obavezne sastavne dijelove, koji su propisani u članku 98. ZUP-a, a moguća izreka nije određena, niti precizna. Kako treba izgledati forma akta kao pismena, razvidno je iz odluke Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, KLASA: 602- 01/24-01/66, URBROJ: 437/4-24-2 od 15. srpnja 2021. godine, a koju odluku je tužiteljica zaprimila dana 26. srpnja 2024. godine i protiv koje je podnijela tužbu ovom sudu, te se upravni spor vodi pod Poslovnim brojem: Us I-3647/2024. U konkretnom slučaju je eventualno postojala mogućnost primjene članka 131. ZUP-a.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Sud je dosudio tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, sastava podneska od 11. prosinca 2024. godine - 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 13. prosinca 2024. godine – 1.000,00 eura, te PDV – a – 750,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2., te Tbr. 46. Odvjetničke tarife.

U Zagrebu 20. prosinca 2024. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnik Petar Kovačević, Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., [adresa] Zagreb, Lopašićeva 6

2. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, [adresa] Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 11

3. U spis