REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: P-286/2021-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Meliti Lisici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: TT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mili Milovcu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika: GRAD ZADAR, OIB [osobni identifikacijski broj], Narodni trg 1, 23000 [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 24. rujna 2024. godine, u nazočnosti zamjenice pun. tužitelja – Božene Budimir, odvjetnice u [adresa] te punomoćnika tuženika – RT, dipl. iur u [adresa], po objavi 20. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženom Gradu Zadru, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TT, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.240,00 EUR-a, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14. lipnja 2018. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 10.000,00 €, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 14. lipnja 2018. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku Gradu Zadru, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi tužitelju TT, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.036,02 €, sve u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženog Grada Zadra podnio tužbu radi isplate. U tužbi se navodi da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-299/2020, od 7. siječnja 2021., u predmetu tužitelja TT, odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru pod posl. brojem P-2035/18 od 7. veljače 2020., kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenom slovima A-B-C-D-A i obojan žutom bojom, u površini od 40 m[2] , prikazano na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od 17. svibnja 2019., kao sastavnom dijelu te presude.
P -
2 8 6 /
2 0 2
1 -
2 8
Naime, predmetni dio nekretnine je sve do 2018. godine činio sastavni dio tužiteljeve čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tada u površini od 431 m[2] . Prilikom formiranja ceste u [adresa] u [adresa], gdje se tužiteljeva nekretnina nalazi, geodeti su kao dio ceste ucrtali i gore opisani dio tužiteljeve nekretnine ispred njegove ograde, samo iz razloga što je taj dio bio asfaltiran, odnosno nije bio popločan kako bi se po tome vidjelo da predstavlja nečije privatno vlasništvo.
Iz rješenja Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel, od 3. svibnja 2007., posl. broj Z-5104/07, vidljivo je da je tužiteljeva nekretnina imala površinu od 431 m[2] te da u naravi predstavlja kuću površine 131 m[2] , garažu površine 26 m i dvorište površine 274 m . Ovakvo širenje ceste na štetu tužitelja posljedica je toga što je prilikom ograđivanja svoje parcele tužitelj uvukao zid i ogradu unutra prema kući, kako bi sebi ostavio dio u površini od 40 m[2] za parkiranje automobila i prikolice. Dakle, opisani dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u stvarnosti nije dio ceste, nikad se nije ni koristio kao cesta niti za bilo koju drugu javnu svrhu, kao što je npr. ugibalište za autobuse i sl. Tako je na fotografiji, koja je priložena uz tužbu, vidljivo da tužitelj na istom dijelu drži svoju prikolicu. Osim toga, na licu mjesta, kao i na priloženim skicama vidljivo je da su na drugim susjednim nekretninama ograde postavljene točno na katastarskim granicama, uz cestu, pa ne postoji nikakav osnovani razlog da bi se dio tužiteljeve nekretnine koristio kao cesta, odnosno da bi cesta u tom dijelu bila proširena.
Opisani dio nekretnine je tužitelju oduzet i proglašen nerazvrstanom cestom, a da prethodno nije proveden nikakav postupak u kojem bi se utvrđivalo jesu li za to ispunjene pretpostavke Zakona o cestama. Odredbom članka 131. tog Zakona propisano je da nerazvrstanim cestama postaju one ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona (28. srpnja 2011.) koriste za promet vozila i pristupačne su većem broju korisnika. Također, nije proveden ni postupak izvlaštenja niti je tužitelju isplaćena bilo kakva naknada za oduzeto zemljište.
Općinski sud u Zadru i Županijski sud u Velikoj Gorici u gore spomenutim presudama zauzimaju stajalište da je tužiteljev dio nekretnine postao dio nerazvrstane ceste temeljem Zakona o cestama, odlukom Grada Zadra i upisom prava vlasništva Grada Zadra u zemljišnoj knjizi.
S obzirom na takva stajališta, tužitelju ne preostaje drugo nego zahtijevati obeštećenje, odnosno isplatu novca u iznosu koji odgovara tržišnoj vrijednosti oduzetog dijela nekretnine, za koji tužitelj smatra da iznosi 150 €/m[2] . Tome je potrebno dodati i umanjenje tržišne vrijednosti tužiteljeve čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je preostala nakon oduzimanja dijela u površini od 40 m[2] . Presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. broj Gž-486/2018, od 5. prosinca 2018., u istovjetnom slučaju se tužitelju također priznaje pravo na isplatu.
Slijedom navedenoga, predlaže se sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu od 20. svibnja 2021. (l.s. 37-38) s prilozima (l.s. 39-55), tuženi Grad Zadar osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, glede visine istog i pravne osnove, te se isti predlaže odbiti kao neosnovan, a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.
Tuženik opreza radi iznosi i prigovor zastare.
Navodi da je nesporna činjenica da je utužena nekretnina u naravi put, koja da kao takva predstavlja javno dobro u općoj uporabi jer se navedena ulica pa tako i utuženi dio dugi niz godina koriste neometano i svakodnevno za odvijanje prometa od strane svih građana Grada Zadra.
Nadalje, kroz navedenu ulicu da postoji i komunalna infrastruktura, kao i da je iz priložene dokumentacije vidljivo da je skoro svaka kuća, pa tako i tužiteljeva, odvojena bilo ogradnim zidom ili ogradom od postojeće ulice i koja je u cijeloj svojoj dužini prepuštena
P -
2 8 6 /
2 0 2
1 -
2 8
javnoj uporabi te koju, osim što se koristi neometano i svakodnevno za odvijanje prometa od strane svih građana, koriste i stanari navedene ulice za prilaz svojim kućama. Naprijed navedenim Zakonom o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) i to čl. 101. st. 1. i čl. 131. st.1. propisano je da su nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno ceste koje su na dan stupanja na snagu navedenog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, su vlasništvo jedinica lokalne samouprave, dok je st. 6. iste odredbe propisano da će se nerazvrstane ceste iz st. 1. čl. 131. upisati u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.
Dio utužene nekretnine dugi niz godina da se neometano koristi kao put, što je vidljivo iz priložene foto dokumentacije, te je samim donošenjem Zakona o cestama ex lege prešla u vlasništvo JLS-a, a što je u općem javnom interesu.
Temeljem važećih odredbi Zakona o cestama da se mogu evidentirati samo one prometnice, ceste i putevi koji su egzistirali do dana stupanja na snagu navedenog zakona, odnosno do 8. srpnja 2011. godine, što da je i ovdje slučaj jer je navedena čestica sastavni dio nerazvrstane ceste-puta, izgrađenog davno prije 2011. godine, slijedom naprijed navedenog, a temeljem važeće zakonske regulative, koju je i Ustavni sud RH potvrdio. Činjenica je da samom izgradnjom odnosno asfaltiranjem već postojećeg bijelog puta ove ulice utuženi dio nekretnine nije više u posjedu tužitelja, a s obzirom da je od toga prošlo puno više od 5 godina, tako da je došlo da zastare predmetnog potraživanja, jer je tužitelj izgubio pravo posjedovanja navedene utužene nekretnine samom izgradnjom te isti nije ni imao pravni standard mirnog uživanja prava vlasništva, o čemu je i sudska praksa Vrhovnog suda zauzela stajalište.
U odnosu na navedeno, tuženik prilaže i iskaze svjedoka saslušanih u istovrsnoj pravnoj stvari pred Općinskim sudom u Zadru, u predmetu P-2035/18, od 14. siječnja 2020. godine. Iz navedenih iskaza, kako svjedoka tužitelja tako i tuženika u bitnome da proizlazi kako je navedena [adresa], koja obuhvaća i predmet ove tužbe, asfaltirana osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Navedeno da potvrđuju svjedoci: ŽT, AT, NT, kao i sam tužitelj TT.
Tuženik ovdje ističe i prigovor res iudicata odnosno presuđene stvari, s obzirom da je tužitelj odbijen u svom zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je predmet i ove tužbe) i to presudom Općinskog suda u Zadru posl. broj P-2035/18, koja je i potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gž-299/2020, koju je i sam tužitelj priložio u dokaznom materijalu.
Nadalje, ističe da je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbačen u navedenom predmetu.
Tuženik opetovano iznosi prigovor zastare potraživanja, te slijedom svega iznesenog predlaže kao i naprijed, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2035/2018 od 7. veljače 2020. (l.s. 6-9), presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-299/2020 od 7. siječnja 2021. (l.s. 10-12), Izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 13-14), skica (l.s. 15), Geodetski situacijski nacrt (l.s. 16), Položajni nacrt (l.s. 17-18), Iskaz promjena DGU – Područnog ureda za katastar Zadar od 10.10.2018. (l.s. 19-23), Obavijest Područnog odjela za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina, od 10. listopada 2018. (l.s. 24), skica (l.s. 25), Rješenje Zk. odjela OS Zadar broj Z-5104/07 od 4. svibnja 2007. (l.s. 26), preslik fotografije (l.s. 27), presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-486/2018. od 5. prosinca 2018. (l.s. 28-34), zapisnik Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2035/18 od 14. siječnja 2020. (l.s. 49-55), Rješenje
P -
2 8 6 /
2 0 2
1 -
2 8
Vrhovnog suda RH posl. broj Revd 1573/2021-2 od 28. travnja 2021. (l.s. 56-57), izvršen je očevid na licu mjesta u [adresa] uz sudjelovanje vještaka građevinske struke ZT iz [adresa] (l.s. 66-68), izvršen je uvid u Rješenje o izvedenom stanju Grada [adresa], Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja od 13. veljače 2013. (l.s. 71-72), uz Geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade u svrhu ishođenja rješenja o izvedenom stanju (l.s. 73-83), te je pročitan Nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke ZT, dipl. ing. građ. od 17. travnja 2023. (l.s. 87- 112), kao i Očitovanje istog vještaka na prigovore izjavljene na njegov pisani Nalaz i mišljenje (l.s. 128-152).
4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11, pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
5. Dana 3. lipnja 2022. sud je održao očevid na licu mjesta u [adresa], predio Bili Brig, uz sudjelovanje vještaka građevinske struke ZT iz [adresa] (l.s. 66-68). Pozvan pokazati predmet spora, pun. tužitelja je pokazao dio izvan sadašnjeg ogradnog zida, u širini od 2,50 m, površine 40 m[2] , koji je bio predmet ranijeg postupka između istih stranaka, pod posl. br. P-2935/18, a koji je sada dio čest. 10976 k. o. [katastarska općina], označen slovima A-B-C-D-A i obojan žutom bojom, prema skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, koja je priklopljena u ovaj spis. Predložio je procijeniti tržišnu vrijednost tih 40 m[2] prema skici, kao i umanjenje vrijednosti cijele čestice 2971/7, koja je preostala oduzimanjem tih 40 m[2] , uključujući i zatečenu kuću i garažu. Pun. tuženika protivio se prijedlogu za procjenu vrijednosti kuće i pripadajućeg zemljišta smatrajući to nevezanim za predmet tužbenog zahtjeva.
Vještak građevinske struke ZT, a s obzirom na zahtjev koji se od njega traži, za izradu procjene tržišne vrijednosti za predmetnu kuću i garažu, zatražio je da mu se dostavi akt o legalnosti te projektna dokumentacija istih.
6. Vještak građevinske struke dostavio je pisani Nalaz i mišljenje i to nakon što je punomoćnik tužitelja u spis dostavio izvornik rješenja o izvedenom stanju i Geodetski snimak izvedenog stanja za kuću sagrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 71-83).
6.1. U pisanom Nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke, od 17. travnja 2023. (l.s. 86-112), isti daje mišljenje na postavljene zadatke i to:
– u odnosu na zadatak da dade procjenu vrijednosti dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 40 m[2] , ističe:
Treba naglasiti da se sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15), zemljište koje postaje sastavni dio javne prometnice procjenjuje po načelu ,,prethodnog učinka", što u ovom slučaju znači, kao građevinsko zemljište 1. kategorije, s obzirom da je bilo dio građevinske čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je izgrađena legalna stambena kuća. U nastavku dajemo izračun tržišne vrijednosti dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 40 m[2] .
Prema izračunu (u nastavku), tržišna vrijednost dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 40 m[2] , iznosi 8.240 €.
– u odnosu na zadatak da dade procjenu vrijednosti čest. zem. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina], koja je preostala nakon umanjenja tih 40 m[2] , uključujući i zatečenu kuću i garažu: Najprije daje procjenu vrijednosti čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa izgrađenom kućom i garažom u površini prije nego je umanjeno za 40 m[2] .
P -
2 8 6 /
2 0 2
1 -
2 8
Prema izračunu (u nastavku), tržišna vrijednost čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa izgrađenom kućom i garažom, u površini prije nego je umanjeno za 40 m[2] , iznosi 480.000 €.
Zaključak vještaka o procijenjenoj vrijednosti nekretnine:
Metoda procjenjivanja je odabrana temeljem karakteristika nekretnine, načina korištenja, analize korištenja okolnih građevina i razvojnih mogućnosti predmetne nekretnine. Također je izvršena analiza općih uvjeta na tržištu, kao i lokalnih tržišnih uvjeta na području predmetne nekretnine, kao i tržišna pozicija procjenjivane nekretnine.
Temeljem prethodno navedenih podataka o nekretnini koja je predmet procjene, a koja je:
STAMBENA I POMOĆNA ZGRADA I DVORIŠTE
na lokaciji:
23000 [adresa],
na dan kakvoće: 28.03.2023.
na dan vrednovanja: 28.03.2023.
daje mišljenje o procijenjenoj vrijednosti nekretnine:
zaokruženo: 480.000 €
Navedeni iznosi ne sadrže poreze.
Zatim vještak daje procjenu vrijednosti čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa izgrađenom kućom i garažom u površini nakon što je umanjeno za 40 m[2] .
Prema izračunu (u nastavku), tržišna vrijednost čest. zem. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa izgrađenom kućom i garažom, u površini nakon što je umanjeno za 40 m[2] , iznosi 470.000 €.
Zaključak vještaka o procijenjenoj vrijednosti nekretnine:
Metoda procjenjivanja je odabrana temeljem karakteristika nekretnine, načina korištenja, analize korištenja okolnih građevina i razvojnih mogućnosti predmetne nekretnine. Također je izvršena analiza općih uvjeta na tržištu, kao i lokalnih tržišnih uvjeta na području predmetne nekretnine, kao i tržišna pozicija procjenjivane nekretnine. Temeljem prethodno navedenih podataka o nekretnini koja je predmet procjene, a koja je:
STAMBENA I POMOĆNA ZGRADA I DVORIŠTE
na lokaciji:
23000 [adresa]
na dan kakvoće: 28.03.2023.
na dan vrednovanja: 28.03.2023.
daje mišljenje o procijenjenoj vrijednosti nekretnine:
zaokruženo 470.000 €
Navedeni iznosi ne sadrže poreze.
6.2. Nakon Nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, tužitelj je podneskom od 5. srpnja 2023. uredio tužbeni zahtjev (l.s. 120) na način kako glasi u izreci ove presude.
6.3. Na ročištu 18. lipnja 2024. pun. tuženika istakao je prigovore na pisani Nalaz i mišljenje (l.s. 124) ističući da isto nije napravljeno u skladu sa važećim zakonom i pravilnikom, budući da su korektivni faktori prikazani na način na koji ne bi smjeli biti, kao i da u vještvu nema izvatka iz Zbirke kupoprodajnih cijena, te je, kao i ranije, istakao da navedenu procjenu uopće nije trebalo provoditi jer je to nevažno za predmet.
P -
2 8 6 /
2 0 2
1 -
2 8
6.4. Vještak građevinske struke pisano se očitovao na iznesene prigovore (l.s. 131- 132), tako da:
prema traženju, daje očitovanje na postavljene prigovore i to:
- na prigovor da su korišteni korektivni faktori koji se ne bi smjeli koristiti, odgovara: "U nastavku dajem kompletan i korigiran Nalaz i mišljenje prema zadacima koji su se od mene tražili, ne koristeći korektivne faktore."
- na prigovor da dade procjenu vrijednosti dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 40 m[2] , navodi da:
Treba naglasiti da se sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15), zemljište koje postaje sastavni dio javne prometnice procjenjuje po načelu „prethodnog učinka“, što u ovom slučaju znači: kao građevinsko zemljište 1. kategorije, s obzirom da je bilo dio građevinske čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je izgrađena legalna stambena kuća. U nastavku se daje izračun tržišne vrijednosti dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 40 m[2] .
Prema izračunu (u nastavku), tržišna vrijednost dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 40 m[2] , iznosi 8.230 €.
7. Predmet spora zahtjev je tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 8.230,00 € na ime vrijednosti oduzetog dijela nekretnine tužitelja, a koji dio je pripojen i sada čini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu, te iznos od 10.000,00 € na ime umanjene vrijednosti tužiteljeve nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja umanjena vrijednost je nastala protupravnim oduzimanjem parkirnog mjesta.
7.1. Nije sporno između stranaka da je predmetna čestica zemlje, odnosno njezin dio pripojen čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da u naravi isti čini nerazvrstanu cestu, koja je po svojim pravnim obilježjima javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Zadra. Nesporno je i da je predmetna nekretnina, prije nego što je postala nerazvrstana cesta, bila u vlasništvu tužitelja, koji je kao takav i bio upisan u zemljišnim knjigama, a što slijedi iz rješenja Općinskog suda u Zadru, Zk. odjela, posl. br. Z-5104/07, od 3. svibnja 2007. (l.s. 26), iz kojega je vidljivo da je nekretnina tužitelja tada imala površinu od 431 m[2] , u naravi kuća površine 131 m[2] , garaža površine 26 m i dvorište površine 274 m . Nije sporno ni to da tužitelju nije isplaćena naknada za oduzetu nekretninu te da se Grad Zadar uknjižio kao vlasnik 2018. godine, a što slijedi iz Obavijesti Područnog ureda za katastar Zadar od 10. listopada 2018. (l.s. 24).
7.2. Sporno je pripada li tužitelju novčana naknada za faktično izvlaštenje, jer tuženik isto osporava navodeći da je predmetna nerazvrstana cesta formirana prije dosta godina te kao takva egzistira u pravnom i stvarnom prometu, a temeljem Zakona o cestama (NN br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) postala je nerazvrstana cesta, odnosno javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika. Tuženik smatra da tužitelju ne pripada novčana naknada, a i sporno je da li je nastupila zastara prava potraživanja naknade, također ističe i prigovor presuđene stvari.
7.3. Iz Obavijesti Područnog ureda za katastar Zadar od 10. listopada 2018. (l.s. 24), slijedi da je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru svojim rješenjem posl. broj Z- 13288/2018.-DG, a sukladno Zakonu o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14), proveo je prijavni list te je nerazvrstanu cestu upisao u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi te o tome po službenoj dužnosti obavijestio ovaj Ured.
Ujedno se obavještava da je Područni ured za katastar po službenoj dužnosti temeljem Obavijesti Zemljišnoknjižnog odjela evidentirao katastarske čestice nerazvrstane
P -
2 8 6 /
2 0 2
1 -
2 8
ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakon o cestama, a na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste i rješenja zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Zadru (Z-13288/2018.-DG) o prethodnoj provedbi prijavnog lista u zemljišnoj knjizi.
Temeljem gore navedenog Rješenja Općinskog suda u Zadru i Odluke o nerazvrstanim cestama (Glasnik Grada Zadra br. 10/12) formirana je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. (nerazvrstane ceste) od dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
8. Sud cijeni pisani Nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke kao uvjerljiv, argumentiran i vjerodostojan. Vještak je detaljno i razumljivo objasnio kojom metodom se služio prilikom procjene vrijednosti spornog zemljišta, te naglašava da se, sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15), zemljište koje postaje sastavni dio javne prometnice procjenjuje po načelu „prethodnog učinka“, što u ovom slučaju znači: kao građevinsko zemljište 1. kategorije, s obzirom da je bilo dio građevinske čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je izgrađena legalna stambena kuća. U nastavku se daje izračun tržišne vrijednosti dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 40 m[2] , koja tržišna vrijednost dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 40 m2, iznosi 8.240,00 €. Slijedom navedenog sud prihvaća vještvo i smatra danu procjenu vrijednosti faktički oduzetog zemljišta kao tržišnu vrijednost, uz napomenu da se vještak građevinske struke ZT očitovao i na prigovore tuženika pisanim putem, te sud smatra da su isti prigovori u cijelosti otklonjeni.
8.1. Vještak je po prijedlogu tužitelja, dao i procjenu tržišne vrijednosti čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa izgrađenom kućom i garažom, i to u površini prije nego je umanjena za 40 m[2] , te navodi da ista iznosi 480.000,00 €, a nakon što je umanjena za 40 m vrijednost iznosi 470.000,00 €, te je sukladno tome tužitelj podneskom od 15. svibnja 2023. (l.s. 120) uredio tužbeni zahtjev na način da je uz vrijednost dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji predstavlja oduzeti dio nekretnine tužitelja u iznosu od 8.240,00 €, pridodao i vrijednost od 10.000,00 € na ime umanjene vrijednosti tužiteljeve nekretnine, odnosno sadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je nastala oduzimanjem parkirnog mjesta na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. Iz naprijed navedenog slijedi da je ovdje riječ o parnici radi isplate novčane tražbine s osnove vlasničkih prava za oduzetu nekretninu, u iznosu od 8.240,00 € te još i radi isplate na ime umanjene vrijednosti tužiteljeve nekretnine u iznosu od 10.000,00 €.
9.1. Ceste koje se na dan stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14 – dalje: ZC) koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, postaju nerazvrstane ceste, koje se evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste - javno dobro u općoj uporabi, i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe. Za pravni status nerazvrstane ceste, o kakvoj se u konkretnome radi, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nije odlučno da li je nekretnina na kojoj se nalazi i dalje upisana kao vlasništvo fizičkih osoba. U svakom slučaju tužitelj ne može osnovano tražiti uspostavu ranijeg stanja i predaju u posjed predmetnog dijela, jer je deposediran i na oduzetom dijelu nekretniname je izgrađena cesta, u pravnom statusu nerazvrstane ceste. Zakonodavac nije propisao naknadu koja bi mogla, ukoliko nije isplaćena, pripadati onima čija će vlasnička prava prestati provedbom upisa ceste izgrađene do stupanja na snagu ZC u zemljišnoj knjizi. Pravo na naknadu takvim osobama proizlazi iz odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine
P -
2 8 6 /
2 0 2
1 -
2 8
br. 74/14, 69/17 i 98/19; dalje: ZI), koji je na snazi od 22. srpnja 2017. godine. Prema odredbi čl. 46. ZI, za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe.
9.1. Odredba čl. 46. ZI jasno propisuje da naknada pripada vlasniku u visini tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju. S obzirom da tuženik nije pristupio formalnom postupku izvlaštenja, a koji bi se okončao donošenjem prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju te u kojem bi trebalo biti riješeno pitanje naknade za oduzetu nekretninu vlasniku, to prema mišljenju suda, ali i stajalištu sudske prakse, tužitelju pripada pravo da u sudskom postupku, jer nema drugog načina, riješi pitanje novčane naknade za oduzete nekretnine od sadašnjeg vlasnika, a to je tuženik i koji je kao takav pasivno legitimiran u ovom sporu.
9.2. Sudska praksa također je iskristalizirala pravni režim ovakve situacije, pa se navodi: „Glede primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 93/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 – dalje: ZOO), a zbog pitanja početka tijeka zastare potraživanja za oduzetu nekretninu pravilno je sud drugog stupnja ocijenio da taj rok počinje teći od trenutka kada tužitelj ili njegov prednik nije mogao tražiti predaju nekretnine u posjed, pa se stoga u cijelosti prihvaćaju stavovi suda drugog stupnja i na iste se ovom odlukom upućuje sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP-a (tako VSRH u svojoj odluci br. Rev 1515/2010-2)
U odluci koja prethodi Rev 1515/2010-2, a radi se o odluci ŽS u Rijeci br. Gž- 720/2010-2, navodi se: „Pravilno je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja odlučio i o istaknutom prigovor zastare jer zahtjev vlasnika za isplatu naknade za zemljište koje mu je oduzeto bez zakonom predviđenog roka i koje je kao takvo postalo društveno vlasništvo zastaruje u općem zastarnom roku. Stoga je pravilno cijeneći predmetni zahtjev tužitelja kao odštetni sud prvog stupnja osnovano raspravio kroz odredbu čl. 371. bez obzira što se u obrazloženju pozvao na odredbu čl. 376. ZOO-a, a što nije utjecalo na pravilnost primjene materijalnog prava. Naime, tijekom postupka je neprijeporno utvrđeno da je još 1985. odnosno 1986. godine na oduzetoj nekretnini prednice tužitelja nakon rušenja njezine zgrade izgrađen novi hotel pa je izgradnjom tog hotela zemljište na kojem je ono izgrađeno trajno postalo društveno sredstvo, pa u tom slučaju zahtjev za isplatu protuvrijednosti zemljišta i zgrade prednice tužitelja, koja je srušena nakon oduzimanja, zastaruje u općem zastarnom roku. Navedeni zastarni rok počeo je teći onog trenutka kada tužitelj odnosno njegova prednica više nije mogla osnovano zatražiti predaju u posjed (povrat) svoje nekretnine, a to nije mogla tražiti nakon izgradnje novog hotela S., a kako je od tada pa do podnošenja tužbe (2008. godine) višestruko protekao opći zastarni rok iz citirane odredbe ZOO-a, osnovano je sud prvog stupnja usvojio navedeni prigovor zastare i odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Vezano za žalbeni navodi tužitelja u kojem se poziva na Zakon o izvlaštenju (NN 9/94, 35/94-isp., 112/00, 114/01; dalje ZI) ističe se da se čl. 46. ZI odnosi na prijelazne i završne odredbe koje reguliraju odnosno određuju primjenu navedenog zakona za postupke eksproprijacije koji nisu okončani. Međutim, navedena odredba nije primjenjiva u konkretnom slučaju s obzirom da se ovdje radi o tzv. nepravoj eksproprijaciji, odnosno o oduzimanju nekretnine bez zakonom provedenog postupka, a citirana odredba ima u vidu primjenu procesnih pravila novog ZI u odnosu na postupke koji su započeti primjenom odredbi Zakona o eksproprijaciji (NN 10/78, 5/80, 30/82, 46/82 – pročišćeni tekst, 39/88 i 73/91)“.
9.3. Nadalje, i u odluci US RH broj: U-III-42/2013, od 17. rujna 2015. navodi se: „…pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tada (80-ih godina) praktički prestala mogućnost faktičnog raspolaganja na dijelu njegove predmetne nekretnine, pa od tada
P -
2 8 6 /
2 0 2
1 -
2 8
tužitelj nije vršio nikakva vlasnička prava, kraj ovih utvrđenih činjenica, proizlazi pravilan zaključak suda prvog stupnja da je već tada znao za štetu i štetnika. Naime, i po ocjeni ovog suda, zahtjev tužitelja je dospio u trenutku kada je njemu nezakonito oduzet posjed (kada je faktički deposediran na predmetnim nekretninama), tj. 1980.-1981. godine, jer je od tada mogao raspolagati svojim pravom i tražiti isplatu pravične novčane naknade za oduzeto zemljište (tada je saznao za štetu i štetnika). Računajući početak objektivnog zakonskog zastarnog roka od 5 godina od vremena kada je probijena cesta, sud prvog stupnja, a imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena tek 19. rujna 2005. godine, je i po ocjeni ovog suda, pravilno zaključio da je takvo pravo tužitelja zahtijevati naknadu na ime pravične novčane naknade za oduzeto zemljište zastarjelo…“
9.4. Dakle, nesporno se zastarni rok ima računati od trenutka kada su oduzete nekretnine faktički postale cesta jer je pojam nerazvrstana cesta poznavao i raniji Zakon o sigurnosti prometa na cestama kao i Zakon o komunalnom gospodarstvu, a sudska praksa je zauzela stajalište (u to vrijeme, prije donošenja Zakona o cestama 2011. godine) da su nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave.
9.5. Potrebno je naglasiti da su svi predloženi dokazi po strankama u ovoj pravnoj stvari izvedeni. Tužitelj tvrdi da mu je vlasništvo nad oduzetim dijelom nekretnine prestalo upisom tuženika u zemljišne knjige 2018. godine. Tuženik s druge strane ističe prigovor zastare i tvrdi da je oduzeti dio nekretnine odavno postao nerazvrstana cesta, pozivajući se pritom na iskaze saslušanih svjedoka u ovosudnom predmetu posl. br. P-2035/2018 (l.s. 49- 55), iz kojih iskaza da proizlazi da je [adresa], koja obuhvaća i predmet ove tužbe, asfaltirana 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća.
9.6. Prigovor zastare istaknut po tuženiku je neosnovan, jer je parcelacija nekretnine tužitelja, oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], provedena upravo temeljem naprijed cit. Rješenja pod toč. 7.3. i to Područnog ureda za katastar Zadar od 10. listopada 2018. (l.s. 24), a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 2021. godine, slijedom čega nema govora o zastari.
9.7. Dakle, u konkretnom slučaju, tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje tzv. negativne činjenice, odnosno da je njegova obveza na isplatu (točnije, pravo tužitelja da ostvari sudsku zaštitu) prestala istekom zastarnog roka, a što je bio dužan učiniti, pa je sud prihvatio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.240,00 € kao osnovan, jer tužitelju kao bivšem vlasniku pripada pravo na naknadu tržišne vrijednosti oduzetog dijela nekretnine, a koja visina je utvrđena vještačenjem.
9.8. Također je neosnovan i prigovor presuđene stvari, koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom cijelog postupka navodeći da je tužitelj odbijen u svom zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je predmet i ove tužbe, i to presudom Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2035/18, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-299/2020 (l.s. 6-12). Naime, u naprijed cit. ovosudnoj presudi tužitelj je doista pravomoćno odbijen u vlasničkoj parnici, a predmet postupka bio je upravo oduzeti dio nekretnine u površini od 40 m[2] . Međutim, ovdje je riječ o tužbi radi isplate, a ne tužbi radi utvrđenja prava vlasništva, a kao što je već ranije rečeno, relevantna činjenica za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jest činjenica da je tužitelj u vrijeme oduzimanja dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 40 m[2] , bio vlasnik, a što je naprijed navedeno pod točkom 7.1., kada je prema rješenju Zk. odjela posl. br. Z-5104/07 od 3. svibnja 2007. (l.s. 26) nekretnina tužitelja imala površinu od 431 m[2] , a također je relevantna i činjenica da nikad nije isplaćen za oduzeti dio čest. zem.
P -
2 8 6 /
2 0 2
1 -
2 8
2971/7 k. o. [katastarska općina] u površini od 40 m[2] te je stoga i ustao ovom tužbom. Slijedom navedenog, sud je presudio kao pod toč. I. izreke ove presude.
9.9. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na isplatu od 10.000,00 € i to prema procjeni građevinskog vještaka, a na ime umanjene vrijednosti tužiteljeve nekretnine odnosno sadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je nastala oduzimanjem parkirnog mjesta na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovaj sud zaključuje da tužitelju ne pripada utuženi iznos od 10.000,00 €. Naime, iako se tužitelj u tužbi ne poziva na materijalno-pravne odredbe temeljem kojih potražuje iznos od 10.000,00 €, sud zaključuje da je riječ o vidu naknade štete koju je pretrpio tužitelj, jer mu je dio od 40 m[2] oduzet i pripojen u nerazvrstanu cestu.
9.10. Jedna od općih pretpostavki koja je zajednička za sve vrste odgovornosti za štetu jest protupravnost, a protupravnost znači povredu nekog pravnog pravila, odnosno da je štetnom radnjom povrijeđeno neko pravilo koje spada u pravni poredak. Kako iz izvedenih dokaza slijedi da je dio nekretnine tužitelja oznake 2971/7 k. o. [katastarska općina], u površini od 40 m[2] , temeljem Zakona o cestama postalo nerazvrstana cesta, koja je evidentirana u katastru i upisana u zemljišne knjige kao nerazvrstana cesta – javno dobro u općoj uporabi, a sada čini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to u konkretnom slučaju, za preostali dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 10.000,00 € nema protupravnosti, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
10. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u koji trošak je tužitelju za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika valjalo priznati trošak i to za: sastav tužbe – 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), podnesak od 15. svibnja 2023. – 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), te zastupanje na ročištu 5. travnja 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), očevid 3. lipnja 2022. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), roč. 24. lipnja 2024. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) i roč. 24. rujna 2024. – 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 1500 bodova, a uz vrijednost boda od 2 € (Tbr. 48. Tarife, u svezi Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – NN br. 126/2022), daje iznos od 3.000,00 €, a uz PDV od 25% koji iznosi 750,00 €, čini 3.750,00 €, kojem iznosu valja pribrojiti predujam za građevinsko vještačenje koji je uplatio tužitelj u iznosu od 464,00 € (prema uplatnici na l.s. 64), kao i nadoplatu vještačenja u iznosu od 247,45 € (prema uplatnici – l.s. 117), te plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 63,04 €, što ukupno iznosi 4.524,49 €. Međutim, tužitelj nije u cijelosti uspio u sporu, već je uspio sa 45% utuženog iznosa, slijedom čega mu je i priznato 45% troška, što iznosi 2.036,02 €, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
U Zadru 20. prosinca 2024.
S u t k i n j a
Melita Lisica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u dovoljno broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovoga suda za nadležni županijski sud.
P -
2 8 6 /
2 0 2
1 -
2 8
DNA:
1. Tužitelju po pun. Mili Milovcu, odvjetniku u [adresa],
2. Tuženiku: Grad Zadar po zz-u
