REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1015/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Vinku Adžiću i Ivanu Adžiću, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović & Vrdelja d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenog 2024. godine u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Ivana Adžića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Denisa Mandića, odvjetnika, dana 20. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 16059, sklopljenog dana 17. listopada 2005. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja kredita i tužitelja LG kao korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba točke II. Ugovora u dijelu kojom je određen iznos kredita u iznosu od 25.839,84 CHF te odredba točke III. Ugovora povezano sa točkom 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF-2005-01 koji su sastavni dio Ugovora, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 84 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti 387,79 CHF obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe Uvjeta ugovora o kreditu Inačica: CHF-2005-01, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 16059, sklopljenog dana 17. listopada 2005. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja kredita i tužitelja LG kao korisnika kredita, a kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle odredba 2 točke 6.2. Uvjeta ugovora u dijelu u kojem je određeno da su kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno toč. 9.1 ovih ugovornih uvjeta.

III. Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, isplatiti tužitelju LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope, iznos od 2.901,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to:

- na iznos od 1,76 eur od 14.11.2005. do isplate,

- na iznos od 1,28 eur od 19.12.2005. do isplate,

- na iznos od 0,97,eur od 12.1.2006. do isplate,

- na iznos od 4,22 eur od 18.9.2006. do isplate,

- na iznos od 4,23 eur od 18.10.2006. do isplate,

- na iznos od 4,19 eur od 16.11.2006. do isplate,

- na iznos od 4,20 eur od 14.12.2006. do isplate,

- na iznos od 8,76 eur od 16.1.2007. do isplate,

- na iznos od 8,74 eur od 16.2.2007. do isplate,

- na iznos od 8,74 eur od 15.3.2007. do isplate,

- na iznos od 8,72 eur od 16.4.2007. do isplate,

- na iznos od 8,54 eur od 15.5.2007. do isplate,

- na iznos od 8,54 eur od 13.6.2007. do isplate,

- na iznos od 12,78 eur od 16.7.2007. do isplate,

- na iznos od 12,86 eur od 13.8.2007. do isplate,

- na iznos od 12,92 eur od 17.9.2007. do isplate,

- na iznos od 12,71 eur od 15.10.2007. do isplate,

- na iznos od 12,74 eur od 15.11.2007. do isplate,

- na iznos od 12,87 eur od 17.12.2007. do isplate,

- na iznos od 12,96 eur od 14.1.2008. do isplate,

- na iznos od 13,01 eur od 15.2.2008. do isplate,

- na iznos od 13,36 eur od 14.3.2008. do isplate,

- na iznos od 13,34 eur od 16.4.2008. do isplate,

- na iznos od 12,94 eur od 14.5.2008. do isplate,

- na iznos od 13,08 eur od 13.6.2008. do isplate,

- na iznos od 13,02 eur od 17.7.2008. do isplate,

- na iznos od 12,82 eur od 18.8.2008. do isplate,

- na iznos od 12,86 eur od 17.9.2008. do isplate,

- na iznos od 13,18 eur od 17.10.2008. do isplate,

- na iznos od 16,36 eur od 14.11.2008. do isplate,

- na iznos od 13,62 eur od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 24,84 eur od 16.1.2009. do isplate,

- na iznos od 28,25 eur od 16.2.2009. do isplate,

- na iznos od 29,81 eur od 12.3.2009. do isplate,

- na iznos od 25,91 eur od 15.4.2009. do isplate,

- na iznos od 23,91 eur od 18.5.2009. do isplate,

- na iznos od 20,43 eur od 12.6.2009. do isplate,

- na iznos od 17,68 eur od 14.7.2009. do isplate,

- na iznos od 18,13 eur od 20.8.2009. do isplate,

- na iznos od 21,08 eur od 16.10.2009. do isplate,

- na iznos od 19,35 eur od 16.10.2009. do isplate,

- na iznos od 19,24 eur od 16.11.2009. do isplate,

- na iznos od 19,18 eur od 16.12.2009. do isplate,

- na iznos od 18,78 eur od 15.1.2010. do isplate,

- na iznos od 21,46 eur od 15.2.2010. do isplate,

- na iznos od 21,69 eur od 12.3.2010. do isplate,

- na iznos od 30,10 eur od 17.4.2010. do isplate,

- na iznos od 26,41 eur od 17.5.2010. do isplate,

- na iznos od 29,98 eur od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos od 43,51 eur od 16.7.2010. do isplate,

- na iznos od 38,79 eur od 18.8.2010. do isplate,

- na iznos od 54,07 eur od 16.9.2010. do isplate,

- na iznos od 47,33 eur od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 41,85 eur od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 58,02 eur od 21.12.2010. do isplate,

- na iznos od 73,28 eur od 17.1.2011. do isplate,

- na iznos od 62,60 eur od 16.2.2011. do isplate,

- na iznos od 66,70 eur od 12.3.2011. do isplate,

- na iznos od 56,61 eur od 16.4.2011. do isplate,

- na iznos od 62,48 eur od 16.5.2011. do isplate,

- na iznos od 84,11 eur od 17.6.2011. do isplate,

- na iznos od 77,22 eur od 16.7.2011. do isplate,

- na iznos od 109,13 eur od 16.8.2011. do isplate,

- na iznos od 124,93 eur od 19.9.2011. do isplate,

- na iznos od 83,68 eur od 17.10.2011. do isplate,

- na iznos od 87,10 eur od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 85,44 eur od 17.12.2011. do isplate,

- na iznos od 89,65 eur od 16.1.2012. do isplate,

- na iznos od 94,46 eur od 17.2.2012. do isplate,

- na iznos od 93,16 eur od 15.3.2012. do isplate,

- na iznos od 90,97 eur od 17.4.2012. do isplate,

- na iznos od 91,87 eur od 18.5.2012. do isplate,

- na iznos od 94,17 eur od 16.6.2012. do isplate,

- na iznos od 92,36 eur od 16.7.2012. do isplate,

- na iznos od 93,21 eur od 21.8.2012. do isplate,

- na iznos od 90,51 eur od 19.9.2012. do isplate,

- na iznos od 88,12 eur od 18.10.2012. do isplate

za razdoblje od 14. studenog 2005. do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.503,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao davateljem kredita dana 17. listopada 2005. sklopio Ugovor o kreditu br. 16059 kojim mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 25.839,84 CHF (točka II. Ugovora), u svrhu financiranja kupnje osobnog automobila. Sastavni dio Ugovora su bili Uvjeti ugovora o kreditu, Inačica CHF-2005-01. Točkom III. Ugovora određen je mjesečni obrok kredita u iznosu od 387,79 CHF. Točkom 5.1. Uvjeta ugovora određeno je da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja. Nadalje, istom točkom III. Ugovora je određena efektivna kamatna stopa na kredit (realna kamatna stopa) od 7,95% godišnje. Točkom 6.2. Uvjeta ugovora određeno je da su kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi sukladno toč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta. U trenutku odobrenja kredita (21.10.2005.) prodajni tečaj za devize Raiffeisenbank Austria d.d. švicarskog franka je u odnosu na hrvatsku kunu bio 4,790644, no isti je vrlo brzo porastao te je tužitelj zbog rasta tečaja većinu vremena plaćao osjetno veće mjesečne iznose u odnosu na početno stanje. Nadalje, tijekom trajanja ugovornog odnosa između stranaka, tuženik je tužitelja u više navrata obavještavao o svojim jednostranim odlukama kojima je mijenjana (povećavana) kamatna stopa. Sa svakom promjenom visine kamatne stope povećavan je i iznos mjesečnog anuiteta. Tužitelj je za cijelo vrijeme trajanja kredita, bez obzira ne promjene/povećanja anuiteta u odnosu na početno stanje, isti uredno plaćao, sve do konačne otplate u listopadu 2012. Navodi da su predmetni ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je profesionalno društvo za poslove financijskog i operativnog leasinga, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo tužitelja kao financijskom poslovanju neuku i nestručnu osobu, u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Ističe kako je u vrijeme realiziranja spornog kredita tuženik agresivno reklamirao kredite u CHF kao sigurne i povoljnije od onih vezanih za valutu EUR te je uz zavaravajuće reklame i isticanje da se radi o povoljnoj ponudi koja se nudi na akciji, sa nižim kamatnim stopama u odnosu na eurske kredite i samo do određenog roka, kod tužitelja stvorio uvjerenje da se radi o dobroj prilici koju se ne smije propustiti. Također, tuženik je tužitelja držao u uvjerenju kako je valuta CHF sigurna valuta, nije ga upozorio na moguću učestalost promjene tečaja niti na faktore koje utječu na kretanje tečajeva. Tuženik je prije i u vrijeme zaključenja ugovora namjerno propustio obavijestiti tužitelja o općem riziku koji ugovor o kreditu nosi za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak bio neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Tuženik tužitelju nije objasnio niti koja je tečajna politika HNB tj. da središnja banka provodi politiku stabilnog tečaja kune prema euru, ali ne i prema drugim valutama. Tužitelj je sa osnova rasta tečaja CHF u odnosu na HRK i jednostranih povećavanja kamatnih stopa, kredit preplatio za iznos od ukupno 21.551.00 kn. uvećano za zatezne kamate od svake pojedine mjesečne preplate pa do dana plaćanja. Tužitelj ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF i jednostranu promjenu kamatne stope te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje (toč. I. i II. tužbenog zahtjeva), posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO/05). Dalje, tužitelj ističe da je odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. I u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope riječ je o nepoštenim ugovornim odredbama koje su tužitelju nametnute jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Dodatno, niti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli niti ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope nisu bile ni jasne ni lako razumljive ni lako uočljive. Naime, obje te odredbe su se nalazile u Uvjetima ugovora, bile su napisane jako sitnim slovima, dok u glavnom ugovoru o tome uopće nije bilo podataka. Stoga navedene ugovorne odredbe tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu bile razumljive, radi čega se na te ugovorne odredbe temeljem čl. 84. ZZP/03 može primijeniti test nepoštenosti. Dakle, tuženik prije sklapanja, u vrijeme sklapanja i u vezi sklapanja predmetnih ugovora nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja Tuženik je tužitelja tijekom pregovaranja o sklapanju ugovora o kreditu uvjeravao da je za njega povoljno sklopiti ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u švicarskim francima te da je švicarski franak sigurna valuta. Pri tome je tuženik tužitelja propustio informirati da je švicarski franak bila sigurna valuta samo i isključivo za tuženika kao davatelja kredita, a nikako ne za tužitelja kao korisnika kredita. Stoga tužitelj kao prosječni potrošač nikako nije mogao razumjeti pravo značenje riječi da je švicarski franak sigurna valuta, a tuženik je kao stručna osoba to znao odnosno morao znati. Budući da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri obaviješten, on niti uz povećanu pažnju i oprez nije mogao razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće. Tuženik je sukladno načelu savjesnosti i poštenja trebao tužitelja informirati o svim rizicima koje on kao potrošač sklapanjem predloženog ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u sadržaj ugovora, što je sve propustio učiniti. Na taj način tuženik je tužitelja izravno naveo na sklapanje ugovora o kreditu sa tom za tužitelja posebno rizičnom valutnom klauzulom. U odnosu na razumljivost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj ističe da mu prilikom pregovaranja odnosno sklapanja ugovora o kreditu službenici tuženika nisu objasnili sve čimbenike koji utječu na formiranje kamatne stope, jer je jedino tako tužitelj mogao razumjeti i spoznati ekonomske učinke ugovaranja takve kamatne stope. Stoga je tužitelju i odredba o kamatnoj stopi bila nerazumljiva, dakle nepoštena, stoga i ništetna. Tužitelj i tuženik prije sklapanja spornog Ugovora nisu pojedinačno pregovarali o odredbi ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a niti predmetni Ugovor niti Uvjeti ugovora nisu sadržavali precizne odredbe o referentnoj početnoj kamatnoj stopi niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Stoga je ta ugovorna odredba nedvojbeno tužitelju bila nerazumljiva odnosno nepoštena. Dakle, tuženik nije postupao obzirno, savjesno, moralno, ni pošteno te je neravnoteža u pravima i obvezama koja je nastala ugovaranjem tih spornih odredbi nedvojbeno bila na štetu tužitelja i bila je značajna. Iz svega gore navedenog jasno je da su i ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i one koje se odnose na mogućnost da tuženik jednostrano promjeni kamatne stope ništetne, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05).

2. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 13. rujna 2023. predlaže da sud utvrdi ništetnim dijelove odredbi predmetnog ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF i jednostranu promjenu kamatne stope, te potražuje od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u iznosu od 2.901,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa preplate pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare obzirom se u konkretnom slučaju na tužiteljev zahtjev za isplatom primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ističe da tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju su objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u švicarcima te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u „švicarcima“. Tuženik je održavao učestale edukacije svojih prodavača i prodajnih predstavnika te uvijek isticao kako prilikom sklapanja ugovora s valutnim klauzulama postoji rizik radi promjene tečaja, a na koji tuženik ne utječe, ali potrošači tog rizika moraju biti svjesni. Štoviše, tuženik je nevezano za bilo koju valutu nudio jednake uvjete za sklapanje ugovora o kreditu. U prilog tome govori i statistika svih ugovora s valutnim klauzulama koje je tuženik sklopio 2005.g., a iz koje proizlazi kako je od ukupno 5.249 ugovora čak 3.833 sklopljeno u eurima, a 1.416 u švicarskim francima. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 16059 (list 9-12 spisa), plan otplate (list 13-14 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 15 spisa), pregled prometa po kreditu (list 16-22 spisa), kao i cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐG i UG i tužitelja, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 17.10.2005. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 16059 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu od 25.839,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan isplate uz rok otplate od 84 mjeseci te uz redovnu kamatu od 7,00% godišnje koja je promjenjiva sukladno čl. 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu. Nadalje, nesporno je da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, kao i da je u razdoblju otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. Među strankama nije sporno da je kredit otplaćen prije utuženja.

6. Sporno je da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. Tužitelj je tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev i to podneskom od 13. rujna 2023. godine, usklađujući svoj tužbeni zahtjev te ga u manjem dijelu povisujući sukladno provedenom financijskom vještačenju. Čl. 190 st. 1. ZPP-a određuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. St. 2. određuje da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok sud smatra kako se u ovom slučaju radi upravo o takvoj situaciji. Dakle, a kako je tužitelj mogao precizirati svoj zahtjev tek po sačinjenom vještu, tužitelj nije bez svoje krivnje mogao preinačiti tužbeni zahtjev sve do sačinjenja vještva u ovom predmetu, obzirom do tada nije znao koliko će sudski vještak cijeniti visinu tužbenog zahtjeva. S druge strane, sud smatra kako je tužitelj učinio sve što je, a sve do provedenog vještačenja mogao učiniti u pogledu određivanja visine, dok prije provedenog vještačenja nikako nije mogao znati kolika će biti visina tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka. Stoga je sud dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP- a obzirom smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

9. Iz iskaza svjedoka ĐG proizlazi da je djelatnik tuženika od 2003. godine i radi na poslovima vanjske službe, a njegov posao je obilaziti trgovce i edukacija prodavača. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu strankama su uvijek nuđeni i krediti u eurima i krediti u CHF, te im je predočen otplatni plan i ponuda za financiranje. Kada bi se stranka odlučila za kredit, prodavač bi dao potrebnu dokumentaciju za sklapanje ugovora o kreditu. Stranka bi donijela dokumentaciju i sve bi poslali kod njih na obradu, odobrenje bi trajalo 5-7 radnih dana, nakon odobrenja ugovore bi slali prodajnom savjetniku koji bi obavijestio svog kupca da dođe potpisati ugovore i garancije plaćanja, a i jedno i drugo se ovjerava kod javnog bilježnika. Kada bi stranka vratila ovjereno sve prodavaču, a prodavač njima, oni bi vršili isplatu kredita. Ukoliko stranka ne bi vratila ovjerenu dokumentaciju u roku od 30 dana, smatrali bi da je stranka odustala. Napominje da im je euro uvijek bila primarna valuta, a nakon što je konkurencija počela nuditi financiranje u CHF koje je u to vrijeme bilo povoljnije od EUR, i oni su uveli financiranje u CHF. Za kredite su se zaduživali u istoj valuti, za kredite u EUR u valuti EUR, a za kredita u CHF u CHF valuti u njihovoj matičnoj banci Porsche Bank Austria. Svi klijenti imali su mogućnost izabrati kredit u EUR ili u CHF, a nakon što je klijent odabrao kredit tuženik bi sačinio ugovor. Predmetni ugovor o kreditu je bio unaprijed sastavljen od strane tuženika tako da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja o spornim odredbama ugovora koje se odnose na kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te je ugovor mogao prihvatiti ili ne. U odnosu na valutnu klauzulu napominje da je tužitelj kao i svi klijenti upoznat s time da je rata kredita određena u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju CHF RBA banke na dan plaćanja, s time da tužitelj kao niti ostali klijenti nisu bili upozoreni na rizike koji mogu proizaći zbog sklapanja ugovora uz valutnu klauzulu u CHF, budući da ni sam tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF. Svi krediti koje je tuženik nudio bili su uz promjenjivu kamatnu stopu. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao kvartalno i ona je bila vezana uz tromjesečni LIBOR, a kamatna stopa je porasla i s obzirom da je porastao PDV s 23% na 25% pa je i to utjecalo na promjenu kamatne stope. U odnosu na kamatnu stopu navodi da strankama pa tako niti tužitelju nisu pojašnjeni parametri po kojima bi se kamatna stopa mogla promijeniti. Osobno nije sudjelovao u pregovaranju i sklapanju predmetnog ugovora o kreditu. Marža tuženika se nije mijenjala i ona je uvijek bila fiksna.

10. Iz iskaza svjedoka UG proizlazi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila zaposlena kao prodavač u salonu Auto Remetinec d.d. Zbog proteka vremena ne sjeća se detalja konkretnog ugovora o kreditu. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu Auto Remetinec d.d. surađivao je sa svim leasing kućama, pa tako i s tuženikom, a poslovna politika bila je da su strankama kada bi u auto salonu izabrali vozilo koje žele kupiti predočili više ponuda točnije nuđena im je mogućnost realizacije kredita i u eurima i u CHF, a u ponudama je bilo navedeno sve što je bitno za kredit, s time da su u to vrijeme krediti uz valutnu klauzulu u CHF bili najpovoljniji. Svi klijenti, pa tako i tužitelj mogli su birati kredit u eurima ili u CHF, te su im predočene ponude i info izračuni od svih leasing kuća. Nakon što je klijent izabrao kredit izviješten je o svim potrebnim dokumentima koje treba dostaviti i nakon što bi od klijenta zaprimili svu potrebnu dokumentaciju za kredit, isto bi proslijedili leasing kući koja je sačinila ugovor. Predmetni ugovor o kreditu je sačinjen od strane tuženika i tužitelju je ugovor unaprijed pripremljen od strane tuženika dostavljen na potpis. Osobno nije tužitelja upozorila na rizike koji mogu proizaći zbog sklapanja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, niti je tužitelju pojasnila parametre na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, budući ni ona nije imala saznanja o istome.

11. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu navodi da je dana 17.10.2005. godine sklopio s tuženikom predmetni ugovor o kreditu kojim mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 25.839,84 CHF u svrhu financiranja kupnje motornog vozila marke Škoda Octavia, koje je koristio isključivo za osobne potrebe. Nakon što je u auto salonu Auto Remetinec izabrao vozilo, djelatnici auto salona su mu ponudili kredit uz valutnu klauzulu u CHF kao najpovoljniji, te je isti prihvatio. Ugovor o kreditu je bio unaprijed sastavljen od strane tuženika i bio mu je prezentiran na potpis kao uzmi ili ostavi, tako da uopće nije imao mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora. Ugovor je prije potpisa pročitao i bilo mu je poznato da je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, ali mu nije bilo poznato što točno znači pojam valutne klauzule. Nitko ga nije upozorio na rizike koji mogu proizaći zbog sklapanja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, niti je upozoren da bi mu se rata kredita zbog promjene kamatne stope i rasta tečaja CHF mogla znatno povećati, a da mu je to bilo poznato takav ugovor ne bi prihvatio. Kredit je u cijelosti otplaćen. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je zaposlen u građevinskoj tvrtki. Nikada nije bio vlasnik trgovačkog društva niti obrta. Vozilo je izabrao u salonu Auto Remetinec, te je svu dokumentaciju za realizaciju kredita predao u auto salonu Auto Remetinec i kod njih je potpisao ugovor, tako da uopće nije bio u kontaktu s djelatnicima tuženika. Djelatnici salona Auto Remetinec ponudili su mu jedino kredit uz valutnu klauzulu u CHF navodeći da je on ujedno i najpovoljniji, s time da mu nisu dali usporedbu otplatnog plana kredita u CHF i EUR. Rate kredita podmirivao je na temelju uplatnica koje je primao od tuženika.

12. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu proizlazi da ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, kao niti kod obračunavanja mjesečnih anuiteta u valuti CHF, te njihove naplate u kunskoj protuvrijednosti. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri nisu određeni. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da se kod promjene kamatnih stopa tuženik nije konzultirao s korisnicima kredita, te također nije bilo nikakvih pregovora s korisnicima kredita, te je i inače takva poslovna praksa. Dakle, iz navedenog proizlazi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva, a niti je tužitelju objašnjeno išta o parametrima temeljem kojih se kamata može mijenjati, te da prilikom dogovaranja i ugovaranja predmetnog kredita tužitelju nije na razumljiv i jasan način bilo pojašnjeno značenje odredbe o promjenjivosti kamatne stope, te riziku valutne klauzule kojom se otplata kredita veže za valutu CHF. K tome, tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužitelj kao korisnik kredita na te odredbe mogao utjecati. Osim toga, kod tipiziranog ugovora se i po prirodi stvari o tim uvjetima ne može pojedinačno pregovarati.

13. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem. Navedeno stoga što ugovorna odredba čl. 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Ovo, uz već navedeno kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, Tako određena stopa se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane, bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga, prema kojim referentnim vrijednostima odnosno prema kojem načinu izračuna itd. Dakle, formulacije iz čl. 9.1. Uvjeta ugovora o kreditu su neprecizne i nejasne i ni u kojem slučaju se ne može smatrati jasno definiranima, odnosno određenim i odredivima jer tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije mogao znati kriterije pod kojima će se ugovorna kamatna stopa i valutna klauzula mijenjati.

14. Tuženik je promjenu kamatne stope i valutne klauzule, a kako navodi, mijenjao sukladno jasnih, lako razumljivim i uočljivim odredbama ugovora. No, tuženik ponovno nigdje ne navodi da je tužitelj imao ikakve mogućnosti sudjelovanja u tim određivanjima ili promjenama, a koje su se direktno ticale i tužitelja, odnosno da je time isključena njegova obveza pregovaranja i upoznavanja tužitelja sa istim.

15. Također, unošenje neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope i tečaja valute u ugovore o kreditu, tužitelj kao korisnik kredita odnosno kao potrošač doveden je u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi koja postoji u ugovoru o kreditu, te u naknadnim objašnjenjima tuženika te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kretati. Na temelju takve ugovorne odredbe, bez obzira na naknadno pojašnjenje, osim precizno određene kamatne stope tečaja valute u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, budući iznosi anuiteta nisu bili niti određeni, a niti odredivi.

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

17. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

18. Tužitelju je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope i valutne klauzule, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju, kao klijentu- potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristi neke od navedenih solucija, Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer o istoj nije pojedinačno pregovarao (kako je ranije obrazloženo), a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne.

19. Slijedom svega navedenog, sama promjena kamatne stope i valutna klauzula nije bila zakonom zabranjena, ali način na koji je to napravljeno predmetnim Ugovorom o kreditu nije bilo u skladu sa zakonom, to je ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu kojim zahtijeva utvrditi ništetnim dio odredbi čl. 5., 6. i 9. Uvjeta ugovora o kreditu koji se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, te je stoga odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

20. Parametri koje tuženik navodi nisu dovoljan razlog da bi sud imao drugačije mišljenje od već iznesenog.

21. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Slijedom navedenog, a kako se radi o unaprijed formuliranom ugovoru, odnosno tipskom ugovoru, teret dokaza pada na tuženika, a koji, po mišljenju suda, nije dokazao suprotno, odnosno da bi se o pojedinim ugovornim odredbama, koje odredbe tužitelj traži utvrditi ništetnim, pojedinačno pregovaralo te da je isti imao utjecaj na sadržaj tih odredbi.

22. Odredba čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača određuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

23. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

24. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

25. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. sa zadatkom da utvrdi izračun preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i to između početno ugovorene kamatne stope i svih kasnijih povećanja kamatne stope, kao i izračun preplaćenog iznosa s osnova tečajne razlike i to između tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita i svih kasnijih povećanja tečaja, za sve vrijeme trajanja predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 17.10.2005. godine, specificirano po mjesecima i datumima isplate.

26. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darka Prpića proizlazi da razlika između iznosa mjesečnih obroka prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika i iznosa mjesečnih obroka prema obračunu tuženika iznosi 823,39 eura, dok razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na obroke primjenom tečaja na dan početka ugovora iznosi 2.078,49 eura, te da ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu za utuženo razdoblje iznosi 2.901,88 eura, pri čemu su pojedini mjesečni anuiteti zajedno s datumima njihovog dospijeća i plaćanja prikazani u posebnoj tablici.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića, jer smatra da je isti izrađen objektivno, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, te u skladu sa zadatkom koji mu je sud odredio i na isti stranke nisu imale nikakvih primjedbi.

28. Sud napominje da su neosnovani navodi tuženika kako treba uvažiti i razdoblje kada su anuiteti po tečaju CHF bili niži ("negativne razlike") od onog početnog ugovorenog jer se ovdje ne radi o uzajamnim vraćanjima i to stoga što plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije ni primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa niti ne postoji njegova obveza vraćanja nečega što nije primio.

29. Pri tom je potrebno navesti da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj kune u odnosu na CHF bio manji od tečaja kune u odnosu na CHF na dan isplate kredita, a sukladno stajalištu proširene sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao najvišeg suda koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023- 4 od 18.12.2023., točka 20.).

30. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu precizirao podneskom od 13. rujna 2023.g., sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, koji ovaj sud u cijelosti prihvaća, to je zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti temeljem odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene pojedine uplate kako to tužitelj i zahtijeva, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

31. Po stavu ovog suda neosnovan je prigovor zastare. Naime, odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa posljedično tome ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 5., 6. i 9. Uvjeta ugovora o kreditu. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu, te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV- 47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove sudske odluke.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a.

33. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1), za sastav podnesaka od 02.04.2021., 13.09.2023., 12.10.2023. i 24.10.2024.g. po 100 bodova (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 01.02.2023., 02.05.2023. i 12.11.2024.g. po 100 bodova (Tbr. 9/1) i za ročište za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3), dakle ukupno 850 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 2.125,00 eura. Nadalje, tužitelju je u cijelosti kao nužan priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 37,53 eura i sudske pristojbe na presudu od 75,47 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.503,45 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 20. prosinca 2024. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rj. o sudskoj pristojbi na presudu od 75,47 eura

2. pun. tuženika